Izvješće iz ašrama 5/2009

Swami Atma Chaithanya je stigao u 18:30. Dok smo čekali na njegov dolazak nabasao sam na Gurujija te me pogledao duboko u oči. Ja si ne mogu pomoći te svaki put kad ga vidim radost me preplavi te osmjeh prekrije moje lice. Rekao mi je da mi tilakam ne valja te ga svojim nježnim i svetim prstima popravio. Imao je narančastu halju u kojoj je izgledao božanstveno.

Nakon uobičajnog prijama otišli smo svi u hram gdje je Swamiji održao kratak ali inspirativni govor. Rekao je da je ovo njegova druga posjeta Springenu na fizičkoj razini, ali je astralno više puta bio tu. Mir i sreča je ono što svi tražimo, a to ćemo naći u svome srcu. Sklad je u nama. Njega nečemo naći izvana. Vezanost stvara naše želje. Rekao je kako imamo veliku priliku što smo uz Učitelja. Rekao je da Učitelj uzima veliki rizik što nas uzima pod svoje vodstvo. Guru je uvijek kao roditelj ili brat ili prijatelj, odnosno sve u jednom. On otklanja naše neznanje i tamu i daje nam mir i sklad. Bog uvijek živi u nama. Guru nas vodi prema Bogu. Svoje povjerenja i život moramo dati njemu. Rekao je da je vidio Krishnu tri puta kad je mantrao te je On plesao i onda otišao. Rekao je da naš Gurudev uzima mnogo patnje i žrtve na sebe, ne zbog sebe, već za sve nas jer je on naš otac, majka – naše sve. On nas vodi prema ispravnosti u svemu. Budite dobri i vidite dobro (be good and see good!). Vjerujte u Učitelja i imat će te mir i blaženstvo.

Gurudev je također malo govorio. Nakon toga smo pjevali. Swamiji je započeo blog bhajana. Gurudev je nastavio. Tada je dao znak da mi nešto otpjevamo. Pogledom sam prošao okolo. Nitko nije bio spreman preuzeti vodstvo te sam ja poveo bhajan: Shiva Shambho. Bio je poseban osječaj sjediti svega pola metra od Swamija Atma Chaithanye i pjevati zajedno s njim i Gurudevom.

Nakon toga smo čekali večeru. Gurudev me je našao u kuhinji te usput napomenuo da je li učim od Arune. Napomena za one koji ne znaju, Aruna je učenica koja živi u Kaliforniji i došla je tu na mjesec dana. Ona je izvrsna kuharica i Gurudev je jako voli. U tom trenutku joj je rekao nakon što su se pozdravili toplim zagrljajem da je šteta da se nije rodio iz njene utrobe. Ja sam mu rekao da je to možda dobra zamisao za sljedeći život. Malo sam ga iznenadio, ali se je uskoro snašao pa mi uzvratio zagonetnim osmjehom.

Nakon toga mi je rekao da pođem s njim. U mojoj glavi opet, O-o, što će sada tražiti od mene. Onda se je Aditya pojavio te ga pitao kako je bilo u Hrvatskoj. Tada nas je obojicu povukao za sobom na ugodnu šetnjicu do njegovog bungalova. Kako nemam priliku provesti mnogo vremena s njim, a niti se previše namećem da se vrtim oko njega to me je naravno malo iznenadilo. Bio je jako ugodan trenutak. Sunce je već bilo zašlo ali su narančaste boje još uvijek pokrivale nebo te tom trenutku dale dodatnu čaroliju. Nismo ništa pričali ali takvi momenti ponekad govore više od tisuću riječi.

Netko mi je nakon večere rekao da me Guruji jako voli. Ja o tome previše ne razmišljam ali kada se sjetim ovih nekoliko trenutaka koje mi je poklonio vidim da ta gospođa govori duboku istinu. Ponekad Guruji govori kroz druge kako bi nas podsjetio na vjećnu istinu. Pozvao me je da ga poslužujem kao i Swamija Atma Chaithanyu i njegove goste za večeru. Bio je tako blag i pun ljubavi i uviđajan. Rekao mi je najprije da i ja ostanem, ali je rekao da poslužujem a poslije da večeram. Meni je bilo jako zadovoljstvo da budem tu na usluzi. Večera je bila indijskog tipa koju je spremila Aruna.

Ovih dana Swami Atma Chaithanya želi kuhati za sve. Naime on jako uživa kuhajući za druge, bez obzira da li se radi o nekolicini ili za dvjesto ljudi. Jai Gurudev!