Moj sin je uvelike blagoslovljen (4. dio)

Postalo je čudno kad je moj sin počeo manifestirati stvari. Jutro nakon što se prvi put pojavio vibhuti cijela hrpa vibhutija je izašla iz Vishamove ruke i vrha glave. Dok je vibhuti izlazio iz njegove ruke rekao je da je mogao osjetiti da ga nešto svrbi i onda bi vibhuti istekao vani. Jednog dana je istjecao med iz njegovih stopala i ruku. Nakon toga su i med i vibhuti naizmjenično izlazili iz njegovih ruku i nogu. Dva tjedna prije početka manifestacija zezala sam se preko telefona sa svojom sestrom, “Znaš, Visham radi toliko molitvi da bi mogao iz njega izlaziti vibhuti, baš kao što se dogodilo sa Shirdi Sai Babom, poznatim indijskim svecem. Ako bude izlazio iz njega vibhuti, naplaćivat ću ljudima da ga dolaze posjediti” Onda kad se moja šala ostvarila, nisam se više uopće smijala.

U početku su samo moja obitelj i sestra znali za te manifestacije. Ali ja nisam mogla spavati od razmišljanja što se to događa mom sinu. Razgovarala sam s jednom starom susjedom. Rekla sam da joj želim nešto reći ako mi obeća da neće nikome kazati. Obećala je, ali do podne sam primjetila da već red ljudi stoji ispred moje kuće. Od tada su ljudi stajali u redovima po cijele dane, svaki dan kako bi vidjeli Vishama.

Jedna gospođa je donijela malu sliku i zamolila Vishama da je stavi u svoju sobu i blagoslovi, što je on i učinio. Rekla sam gospođi, “Ne želim tu sliku u njegovoj sobi; imamo dovoljno slika u našoj kući i zato vas molim da je uzmete nazad”. Ali kad je Visham stavio sliku u svoju sobu, postale su dvije. Gospođa je izašla sa dvije slike Vishama. Potrčala sam za njom moleći je, “Nemojte nikome reći što ste ovdje vidjeli”. Uskoro su svi za to znali. Nakon toga dan za danom, čak prije sedam sati ujutro pa sve do kasno navečer, ljudi su počeli stvarati duge redove ispred naše kuće. Postala sam bolesna i frustrirana zbog ljudi u mojem domu cijelo vrijeme. Nisam više imala vremena za kuhanje niti za sebe. Osjećala sam se kao da mi je život završio i svugdje su bili ljudi u mojoj kući po cijeli dan!

Ljudi bi mi rekli, “Želim vidjeti pandita”. Ja bih im odgovorila, “Kojeg pandita? Ovdje nema pandita.” Rekla sam Vishamu, “Moraš prestati s ovim. Ne želim sve te ljude u mojoj kući”. Napokon sam nazvala “pravog” pandita da dođe u moju kuću. Objasnila sam mu sve što se događalo s Vishamom i da se njegova obitelj boji za njega. On je rekao, “Ja sam pandit, pobrinut ću se za to”. On nikad nešto takvo nije vidio. Došao je s ružom u ruci i izmolio neke molitve. Rekao mi je da će za tjedan dana sve prestati. Ali nakon tjedan dana manifestacije su postale još obilnije. Kasnije sam vidjela tog istog pandita kako dodiruje Vishamove noge.

Nakon pandita bilo je još više vibhutija nego prije; onda se pojavio med, nakon toga privjesci i prstenovi. Jednog dana je Visham iz svoje ruke davao poklon svima koji su ga došli posjetiti. Bilo je zabavno, ja sam bila pod stresom, ali sam se smijala i bila sretna. Otišla sam u kuhinju skuhati nešto hrane. Visham je došao u kuhinju na brzinu pojesti. U šali sam mu rekla, “Svima si dao nešto, ali meni nisi ništa dao”. Dotakla sam mu obraz govoreći, “Ništa za mene?” U trenutku je okrenuo ruku i dao mi lijepi prsten. Ja sam plakala i rekla mu, “Ne, nisam to tražila, drago mi je da si svima nešto dao”.