Moj je sin uvelike blagoslovljen (3. dio)

Bila sam protiv njegovih vjerskih sklonosti, ne znam zašto, možda zato što nisam bila religiozna. Vikala bih na njega, “Prestani s pujama.” On bi odgovorio, “Ali ovo je samo molitva.”

U dobi od deset godina, ponašao se kao pandit – išao bi u hram svaki dan raditi puju. Ja sam vikala na njega, “Što radiš? Svako jutro radiš puje kao da si pandit.” On bi mi rekao, “Da, ja želim biti pandit.” Ja bih mu rekla, “Ne, ti nećeš biti pandit, to nije posao.”

Visham bi čuvao novac od škole kako bi mogao kupovati stvari potrebne za njegove molitve. Jedan dan je kupio veliki murti i sakrio ga u tetinoj kući kako ja ne bi vikala na njega. Kupio je glinu i cement kako bi mogao raditi male murtije. Bila sam tako ljuta kada sam čula da pravi murtije da sam otišla u kuću žene koja ga je tome učila. Vikala sam na nju, “Kako se usuđujete učiti mog sina tim stvarima; Ne želim da to radi. On neće postati pandit”. Kasnije mi je Visham rekao da je želio praviti murtije i prodavati ih, da je to posao kojim se želio baviti.

Kad bih izašla iz kuće, Visham bi pustio snimljene puje i molitve i pojačao ih jako glasno. Kad bi vidio da se vraćam, onda bi brzo sve ugasio. Također je nudio puje svugdje sa svojim prijateljima. Često bi uzeo bocu mlijeka te drugih sastojaka i kod prijatelja nudio puje. Jedne takve prilike njegov otac, baka i ja tražili smo ga po cijelom gradu i nismo ga mogli naći, bila sam jako prestrašena. Napokon, netko nas je nazvao da nam kaže gdje je i da radi molitve.
Tijekom tih ranih godina često sam se bojala. Željela sam imati sina kao i sve druge majke, koji ide u školu, ima diplomu, dobro radno mjesto, možda posao u uredu. Visham je samo želio raditi svoje puje i biti pandit. Rekla sam mu da će onog dana kada prestane ići u školu morati učiti za mehaničara. U petnaestoj godini prestao je ići u školu. Sljedećih šest mjeseci je učio za mehaničara. Kad sam vidjela kako se svaki dan vraća kući prljave odjeće i ruku osjetila sam tugu i počela razmišljati da ne želim da moj sin radi te prljave poslove. Nakon šest mjeseci je prestao raditi posao mehaničara i postao pandit. Danas je mnogo više od pandita.

Kada je Visham napunio 16 godina počele su materijalizacije i manifestacije. Jedno jutro dok je čitao knjigu, pozvao me da je pogledam. Pokazao mi je u knjizi slike nekih svetih ljudi na kojima se manifestirao vibhuti. Dok sam se pitala zašto mi Visham pokazuje slike, odjednom sam primjetila da slike na zidovima naše kuće imaju male kuglice vibhutija svuda po sebi. Rekla sam mu, “Stavio si vibhuti po svim slikama kako bi me uvjerio”. Ali Visham je inzistirao, “Ne mama, nisam ništa stavio na slike”. Rekla sam mu da obriše sav vibhuti sa slika i on je to učinio. Pet minuta nakon što je Visham izašao iz kuće, slike su bile opet prekrivene vibhutijem. Bila sam sama u kući, sjedila i pitala se zašto Bog želi da ja vidim fenomen opisan u knjizi koju mi je Visham pokazao.