Moj sin je uvelike blagoslovljen (5. dio)

Visham je počeo pjevati bhajane po cijele dane s ljudima koji su došli vidjeti manifestacije i materijalizacije. Bilo je ljudi posvuda u našem domu i činilo se da nema mjesta više za obitelj. Postala sam umorna, gotova! U to vrijeme je počeo proizvoditi lingame također. Tijekom posebne svetkovine materijalizirao je 34 lingama u jednom danu. Ako osoba nije bila prisutna kad bi izbacio lingam, on bi ga ponovno progutao i izbacio kad bi osoba stigla. Plakala sam kad sam vidjela kako je postao umoran te kad sam vidjela kako mu je bilo krvavo i bolno izbacivati lingame iz grla. Svima je dao lingam. S obzirom da je bilo tako bolno, pitala sam ga zašto daje svakom lingam i da bi možda bilo dovoljno dati po jedan lingam svakoj obitelji. On je rekao, “Što mogu kad pitaju?” Bio je tako umoran i meni je bilo jako žao mog sina.

Tijekom Shivaratrija dogodilo se nešto posebno. Svaka kanta stavljena u Vishamovu sobu bi bila napunjena vodom. Nitko ne bi bio u sobi, mogao si samo na trenutak okrenuti leđa i kanta bi već bila puna vode. Cijeli dan ljudi su donosili kante kako bi se napunile vodom. Onda je prestalo. Jedno vrijeme, što god bi se stavilo u Vishamovu sobu bilo bi prekriveno vibhutijem različitih boja. Jedno vrijeme manifestirali su se murtiji ispod njegovog kreveta. Jednog dana kuća je bila puna bindija, crvene točke koju hinduističke žene stavljaju na svoja čela, na zidovima te bi visile u zraku u svakoj sobi. Drugog dana mirisni štapići u svakoj sobi. Manifestirao je nakit svake vrste za svakoga.

Svaki dan se nešto novo dešavalo, svako jutro nakon što bih se probudila pitala bih se što će se novo dogoditi taj dan. Jednog dana Visham nije bio kod kuće. Ušla sam u njegovu sobu i vidjela četiri velika ladoosa, okrugla indijska slatkiša kako leže na njegovom krevetu. Nikad nisam vidjela takve ladoose jer su bili veliki kao teniske loptice, vrući kao da su upravo skuhani i prekriveni medom i bademima. Visham je stigao upravo u tom trenutku i uzviknuo, “Tko je stavio ladoose na moj krevet? Ja sam rekla, “Ja nisam, a cijelo vrijeme sam sama u kući!”

Na kraju je došlo vrijeme kad je Visham napunio 18 godina i počeo putovati diljem svijeta. U to vrijeme je želio ići u Indiju, ali nije imao potreban novac. Jedno jutro kad se probudio na oltaru je našao avionsku kartu za Indiju za dan kad je želio ići te 700 dolara.

Visham je uvijek bio pošten. Neki ljudi su mislili da je kupio prstenove koje je davao ljudima kako bi mu vjerovali. Ja sam pitala, “Kojim novcima bi ih kupio? Nikada ne traži ni novčića od ikoga”. Sve se to dogodilo ispred mojih očiju. Ja poznajem svog sina; on nije prevarant. Kada čujem kako neki ružno govore o Vishamu naljutim se jer on nije takav. Ljudi nekad pričaju bez znanja i razumijevanja. Ja sam bila s njim dan i noć kad se sve to događalo i razvijalo. To je istina. Moj sin, Visham je uvelike blagoslovljen. Ne znam što bih mu poželjela; Bog mu je sve dao.

Bindow, svamijeva majka – Mauricijus (Uzeto iz knjige “Blossoming of the Heart”)