Zašto se ljubav okreće mržnji? (3)

Kada si zaljubljen, događa se samo trenutni slom ega. Preostali dio ega uporno traži svoje. Sa fizičke i psihičke razine oboje ste nesavršeni. Dva nesavršena bića koja se združe zajedno ne daju savršenu cjelinu. Oboje traže osobnu zadovoljštinu. Ovo dovodi do sukoba ega te osjećaja straha, boli, samoće i nepotpunosti (kao sastavni dio ego-svjesnosti), koji su bili pokriveni ljubavlju a sada izlaze na površinu. Ljubavni odnos je poput ovisnosti o opijatima. Droga te uzvisi samo na kratko. Kada se na nju navikneš ona više ne djeluje. Zbog toga svaki ljubavni odnos koji je dovoljno dugo i dovoljno prisno postojao mora se naposlijetku pretvoriti u gorak osjećaj.

Kada osjećaji samoće, boli i straha napadnu, to izgleda jače nego ikada. To je zato što nisi naviknut na to. Tvoj prag tolerancije postaje niži. I zanimljiva stvar je ta da ti misliš da je tvoj partner uzrok svemu tome. Tako objekt ljubavi postaje deponij na kojem istovaruješ mržnju. Napadaš ga/je sa svim neobuzdanim nasiljem koje je dio tvoje boli. Ovo pokreće začarani krug. Tvoj partner uzvrača udarac i to naočigled daje potvrdu tvojim osjećajima mržnje. Budući da ova takozvana materijalna ljubav djeluje u strasti ona mora završiti u patnji. Krišna to lijepo opisuje u Bhagavad-giti (18:38), “Ushit koji nastaje iz osjetilnih dodira sa njihovim objektom čini se u početku kao nectar, ali ja na kraju otrov. Ovo je takozvana sreća uobličena u strasti.”

Istinska se ljubav ne može odjednom okrenuti u svoju suprotnost. Ljubav ima samo jedan smijer. Taj smjer vodi ka sve više ljubavi. Ako u svom odnosu osjećaš kako ljubav tako I ono suprotno od ljubavi onda zasigurno znaj da to nije ljubav. Bilo koji osjećaj ljubavi koji se okrene u fizičko ili emocionalno nasilje nije ljubav. Ne možeš biti ljubomoran na osobu koju voliš.

Znači li to da bi se trebali odreći svih materijalnih odnosa? To nije ni praktično niti moguće. Ljudsko biće je društveno stvorenje. Nitko nije otok sam za sebe. Moramo živjeti u društvu i ovisni smo o drugima kako bi opstali. Zbog toga ne možemo izbjeći odnose, ali moramo poznavati prolaznu prirodu materijalnih odnosa. Naš zbiljski odnos je onaj s Bogom. Sve je povezano s Bogom. On je izvor svega. Kada spoznamo naš odnos s Bogom možemo uspostaviti odnos sa svima. Ovo je istinska ljubav i ona se neće nikada okrenuti u mržnju. Ona se može samo povećati i nikada neće doseće svoj kraj.

Napomena: Tekst je uzet sa internet stranice: http://www.jiva.com/culture/philosopherhour5.asp