Zašto se ljubav okreće mržnji? (2)

Čini se da jedinstvo muškarca i žene nudi otpuštanje duboko-ukorjenjenom stanju straha i nepotpunosti. Ali na žalost, to je daleko od istine, i to je samo prolazni efekt. To je pokušaj za oslobođenjem kojemu je zapisam neuspjeh. To je zamjena ega za oslobođenjem. Poznati psiholog M. Scott Peck opisuje zaljubljivanje kao djelomičan i privremen kolaps ega. On kaže: “Čin zaljubljivanja je regresija. Iskustvo stapanja sa voljenom osobom ima u svom odjeku osjećaj stapanja sa našom majkom kada smo bili dojenče. Novorođenče nema svoj ego. Nema razlike između između mene i tebe.

Kako dijete odrasta i uči ono počinje shvačati sebe kao odvojejnu cjelinu od ostatka svijeta. Osjećaj “mene i moje” se počinje razvijati. Polako se njegov ego razvija. Beba polako uviđa svoje obličje i fizičke dimenzije. Razumije raspoznavati svoj glas, osjećaje i misli. Raspoznaje svoja ograničenja. Spoznaja očraničenja vlastitog uma se naziva ego granica. Ovaj process razvoja ego granica nastavlja se kroz djetinjstvo i adolescenciju te onda kroz cijeli život.

Odrasla se osoba osjeća usamljeno iza ovih granica. Ona ima osjećaj izoliranosti, koja je bolna. Zbog toga postoji neodoljiva želja da se te granice razbiju i vrati nazad na stanje u majčinoj utrobi. Zaljubljivanje daje taj osjećj samo privremeno. Ono slama ego ograničenja i osoba se osjeća stopljena sa drugom voljenom osobom. Te se više ne osjeća usamljenom. Ali ovo je samo trenutno olakšanje. Tako psiholozi objašnjavaju zanos zaljubljenosti. Ali sa duhovnog gledišta to se promatra sa ustavne pozicije duše. Ona ne može imati trajnu sreću dokle god ne potraži sklonište u Gospodu. Osoba koja se ne preda Bogu, mora se negdje drugdje predate. Tu nema izbora. Zato Shrimad Bhagavatam kaže da su samo Gospod i njegovi predanici slobodni od želja za seksom. Čak i veliki jogiji poput Vishwamitre su imali potrebu za suprotnim spolom.

Kada se netko potpuno preda Gospodinu, osoba se osjeća potpuna i ispunjena. Ne pojavljuju se više materijalne želje. Ocean je izvor sve vode. Voda koja nije u oceanu, kao na primjer rijeka, ima uvijek tendenciju strujanja ka oceanu. Kada utječe u ocean više iz njega ne izlazi. Situacija sa dušom je slična. Dok se god ne poistovijeti sa svojim izvorom, Bogom, ona ima težnju da se ujedini sa Bogom. Ali u uvjetovanom stanju, iz neznanja, ta težnja se pogrešno usmjerava na ljudsko tijelo. To njemu ili njoj ne daje trajni mir i zadovoljstvo budući da druga osoba pati iz upravo te iste praznine. Zbog toga takozvana ljubav završava i u velikoj se večini preobražava u gorak osječaj. To je zato što se tvoj partner, prije ili kasnije, ponaša na način koji ne zadovoljava potrebe tvojeg ega. Razlog tome te da tvoj partner ima individualni ego koji je drugačiji od tvoga. Njegova ili njezina očekivanja i želje su drugačije od tvojih.
(nastavlja se)