Izvješće iz ašrama 7/2009 (3)

Nikada do sada nisam čuo tako moćan govor koji je Swamiđi dao. Bio je pun ljubavi i podstreha da nastavimo služiti svog gurua. Rekao je da muha ne zna gdje slijeće, na dobro ili loše, ali pčela zna te uvijek ide na cvijet te uzima nektar. Guru je za nas pčela koje nam daje nektar blaženstva. Budite uvijek poput pčele koja traži med i uzimajte uvijek dobro. Čak i kada stisnete cvijet da dobijete med, nećete ga tako dobiti zato vam Bog šalje učitelja. On je vaša pčela koja daje med. On nam daje nektar vječnog blaženstva, mira i sklada. Izbjegavajte sumnje. Dajte mu ljubav i samilost i posvetite svoj život njemu. Volite bezuvjetno. Kada stojite pred zrcalom i zatvorite oči ne možete kriviti zrcalo. Otvorite unutrašnje oči. Služite i predajte svoj život pred guruova stopala. Rekao je da smo svi posvećeni (na što je Gurudev napravio facu kao da je rekao da se baš ne slaže sa konstatacijom). Te nadodao da se ponekad pojave sumnje ali da to nije Guruov problem, niti problem Bhakti Marge. Mi smo ti koji smo stvorili želje i misli. Ne krivite Gurua za to. Smanjite misli i želje te će te vidjeti Boga. Mislite dobro, činite dobro, budite dobro i vidite dobro! – bila je jedna od njegovih zadnjih poruka.

Po završetku govora, Sathyananda se javio sa pitanjem tko je otac, a tko sin budući da je Swamiđi spomenuo nekavu relaciju između njih dvojice. Tada je Swamiđi sa osmjehom rekao, „Što je prije nastalo, kokoš ili jaje?“ Tako su se svi odvaljali od smijeha.

Rekao je da dan završimo sa Bogom, a ne sa ljubavi - sa curom ili momkom. Kada je to govorio valjao se od smijeha kao i svi prisutni (ne baš svi... okrenuo sam se prema Pankaju, ali on nije dijelio Swamiđijev humor).

Program je završio u 20 sati kada je bila večera. Gurudev mi je dao ponovo znak da ih poslužujem. Kako Swamiji ne voli slatko onda ga je Guruji namjerno silio da proba barem malo govoreći, „It's Onam, Swamiđi, it's Onam“, sa radošću nestašnog djeteta. Tada je Swamiđi to isto radio Gurudevi. Tako da smo svi imali mnogo smjeha i radosti.

Onda mi je dao znak da i ja uzmem tanjur te sam im se pridružio. Swamiđi je dosta pričao o svom djetinjstvu. Nije imao baš sretno djetinjstvo (Gurudev je isto potvrdio za sebe, kako ga je otac zlostavljao dok je bio mali). Jednom mu je ujak zavezao ruke odostraga te je morao cijelu noći biti vani po kiši i grmljavini. Pogodio ga je i grom ali je srećom ostao živ. Pojavio mu se gospodin Shiva u tom trenutku kao i Parvati te su mu donijeli hranu. Onda je on rekao da kako će jesti kada ima vezane ruke. Onda ga je Shiva odvezao. Naravno ujak je poludio kada je ujutro vidio odvezane ruke.