Izvješće iz ašrama 7/2009 (2)

Njegovo kuhanje je ispunjeno zadivljujućim humorom i radošću. Bilo je neprestano mnogo posla za pomagače koji su neumoljivo prali lonce za nama, kao i pomagače koji su sjeckali povrće. Kada je Gurudev navratio rekao je da svu hranu odnesemo u hram na blagoslav. Bila je jedna Njemica koja ne govori njemački. Jako sam se smijao sa njom. Podsjetila me je u mnogo čemu na Lohini. Jako jedna vesela duša puna čistoće i mladenačkog poleta. Swamijev osmjeh je bio zarazan te humor jedinstven. Svaku malo je ponavljao, Dont worry, be happy. Malo smo i pjevali svi zajedno pod vodstvom Swamiđija: Durge, Durge, Durge Jai Jai Ma.

Tako smo na kraju napunili dva kolica te se kolektivno uputili u hram. Bilo je toliko mnogo posuda da smo prekrili četvrtinu poda hrama sa jelom Nakon toga imali smo pravi banket.

Gurudev je dao znak da će oboje ručati sa svima nama jer se radi o svečanosti kada svi jedu zajedno. Jedan su drugoga posluživali. Gurudev me je u jednom trenutku pozvao te me priupitao jesam li popamtio sve. Kako me je dan ranije predstavio kao glavnog kuhara i šefa kuhinje (što me je malo iznenadilo budući da je šef kuhinje Ambika) dao mi je time na znanje ne samo da me želi više vidjeti u kuhinji već da ću ga možda u budućnosti služiti na taj način kao i njegove posebne goste. Velika je to čast ali i odgovornost, od čije pomisli mi se ponekad zatresu koljenja. Čak je i pred Arunom rekao da učim od nje, a ona je to isto osjetila iznutra.

U svakom slučaju bilo je radosno vidjeti sretna lica koja su nestrpljivo isčekivala rezultate cijelo jutarnjeg rada. Za mnoge je hrana bila previše začinjena (mislim da smo u sva jela ubacili sigurno 2 kg čilija). Međutim mogu reći da je Swamiđi jako pazio da začini budu umjereni jer je jako svjestan navika i ukusa zapadnjaka. Za mene osobno hrana je bila upravo prikladno začinjena, ni previše ni premalo – upravo onako kako treba.

U 16 sati istog dana dobio sam obavijest da će biti satsang sa Swamiđijem. Počeli smo sa bhajanima. Swamiđi je došao te se priključio. Otpjevao je nekoliko bhajana te je meni dao znak da otpjevam nešto. Odabrao sam jednostavan kirtan, Om Shiva Narayan Narayan Narayan. Bilo je za uočiti da je Swamiji uživao. Tada su se i drugi priključili. Uglavnom su se pjevali Shivini bhajani, budući da je Swamiđi predstavnih shivaizma. Gospodin Shiva mu se ukazao te ga od tada prihvaća kao svog gurua.

Onda je Gurudev ušao te otpočeo dugi niz bhajana. Još ga nikada nisam čuo da pjeva sa tolikom snagom. Osječala se neka dubina i čistoća u njegovom glasu. Onda je dao nama znak da nastavimo. Zatim je opet otpočeo seriju bhajana. Dao je znak Swamiđiju koji je ponovo nešto otpjevao. Onda je dao govor pa onda Gurudev, pa onda opet Swamiđi.