Izvadak iz knjige - Govori od Swamija Vishwanande

Pretpostavljam da je većina vas u životu srela više gurua. Ali jedino guru vašeg srca može na vas uistinu utjecati. Uz njega ćete ostati cijelog života. Ako govorimo o guruu, treba reći da postoje različita mišljenja o tome što znači ,,guru.’’ Može ga se jednostavno zvati ,,učitelj,’’ učitelj na različitim razinama, u različitim oblicima. Općenito govoreći, od početka do kraja našeg života imamo različite gurue.

Prvi ,,guru’’ s kojim se susrećemo, koji nam je najbliži, je naša vlastita majka. Uvijek je uz nas, uči nas jesti, govoriti i nijedan guru ne može zauzeti njezino mjesto. Uvijek je s nama, u našoj radosti i u našoj patnji. Ona pati skupa s nama i uči nas skromnosti i poniznosti. Ona je prvi ,,guru’’ kojemu se divimo. U Vedama piše da moramo prvo slaviti našu majku, prije svih gurua: ,,Matra Deva Baba’’.
Otac se pojavljuje kao drugi guru. Uči nas da budemo jaki. Mnogi mogu reći: „O, očevi su uvijek tako strogi...“ ali on ipak igra vrlo važnu ulogu. Uči dijete da osvijesti svoju snagu, kako bi ono moglo ostvariti dobar život.

Sljedeći guru je naš učitelj u školi. Kako rastemo, dosegnemo dob kada moramo krenuti u školu. Tamo imamo različite učitelje (gurue) za različite predmete koji nam trebaju u životu. Svi moraju proći ova tri gurua, ne može ih se izbjeći i reći ,,ne, ja ću ih izbjeći...’’ Sve vas je rodila majka, svi imate oca i svi ste se školovali. Čak i u slučaju učitelja, Avatara, čak i Boga koji se inkarnira, svejedno moraju provesti vrijeme s ova tri gurua. To su sveci kako ih zovemo u kršćanstvu, ili u Indiji – gurui. U Indiji ih nazivaju Sadhu, Rishi, Muni... Različita imena, a svi znače isto: Učitelj.

Ako zanemarimo ova tri 'osnovna' gurua u našem životu, nekada dođemo do točke kada primijetimo činjenicu da u životu mora postojati nešto drugo osim rada, jela i spavanja. U ovom trenutku započinje naša potraga. Potraga se stalno nastavlja. To je potraga za unutarnjom istinom. Postoje različiti načini da se pozive gurua kad želimo naći učitelja. Neki ljudi traže učitelja jer su u svom srcu primili jedan unutarnji zov. Drugi pak prolaze kroz probleme koje sami više nisu u stanju riješiti i trebaju podršku, nekoga tko bi ih vodio u trenucima brige, straha ili tuge. Neki odlaze u Indiju, drugi radije ostaju ovdje na Zapadu i idu u samostan, na primjer. Neki, kojima je tako suđeno, predaju se posve u Božanske ruke postajući redovnici, redovnice, ili Sadhui, kako se to kaže u Indiji. Oni se podređuju svom guruu i slijede njegova učenja.

(nastavlja se)