Sveta Terezija iz Lisieuxa - misao dana

Terezija je trebala Boga u svom životu, kada se nalazila u teškoj situaciji i vidjela pred sobom "brdo" koje nije mogla savladati. Ona je znala kome se može obratiti, pa je to i činila. O svojoj želji da postane sveticom piše slijedeće: "Ta se želja može činiti nestvarnom i oholom kada se zna koliko sam ja bila slaba i nesavršena, što sa još uvijek i nakon tolikih godina provedenih u samostanu; ja gajim međutim uvijek drsko pouzdanje da ću postati sveticom; jer ne računam na svoje zasluge, budući da ih nemam, već se uzdam u onoga koji je sam vrlina i svetost. Samo on koji se zadovoljava svojim slabim naporima, uzdići će me k sebi, učiniti me svetom obavivši me svojim beskrajnim zaslugama. Tada nisam mislila da se mora mnogo trpjeti da bi se dospjelo do svetosti; dragi Bog nije međutim oklijevao da mi to pokaže" (Autobiografija). Terezija se nadala da će je Bog učiniti svetom i spoznala da upravo zbog toga mora ostati mala da ne smije mnogo držati da svojih zasluga. Kasnije je čak mislila da su sve njezine zasluge u Božjim očima nečiste, na primjer zbog oholosti, sebičnosti ili zbog želje za nagradom. Jedino ljubav treba biti poticaj za ljudska djela, za ljudske postupke.

(citat uzet iz knjige: "Susret s Terezijom iz Lisieuxa" Antona Schmida)