Molitva kao odgovor na globalne promjene

Svjedoci smo velikih promjena koje se događaju oko nas. Ljudi se mijenjaju; gospodarska slika se mijenja. Izgleda kao da svijet tone u propast. Mnogi ljudi su ostali bez posla, dok mnogima prijeti otkaz. Ljudi se u kreditima i zabrinuti kako ih vratiti. Gdje je u toj situaciji Bog. Misli li On na svoju djecu? Izgleda kao da smo ostavljeni na milost i nemilost okrutnog svijeta. Ipak tu i tamo nadziremo koji tračak svjetla. Bog nađe načina da nam pokaže da je tu negdje. Kao da se igra igre skrivača. Iako nam to nije nimalo zabavno, što nam drugo preostaje?

U ovim vremenima pokušajmo povećati napore da približimo Boga u naš život, da ojačamo vjeru u Njegovo vodstvo i povjerenje da sve što nam život donese, bez obzira karakteriziramo li to kao dobro ili loše, dolazi od Njega te je za naše dobro. Ako stvari promatramo sa karmičkog stanovišta to može biti neutješno. Međutim, moje razumijevanje je da Bog koristi karmu koju smo stvari inicirali ili u ovom ili u prošlim životima, tj. uzročno posljedički zakon prirode, kako bi nam uputio poruke ili lekcije koje trebamo naučiti kako bi narasli u ljubavi i razumijevanju prvo prema jedni drugima pa onda prema Njemu samome. Svi smo mi djelovi jednoga Boga te ako imamo nešto loše prema jednom bratu moramo osvjestiti da je i on dio nas samih te njegov uspjeh ili neuspjeh je i naš uspjeh odnosno neuspjeh.

Ovih dana kada smo svjedoci velikog razornog potresa na Haitiju te patnje koje lokalno stanovništvo prolazi ne možemo ostati ravnodušni. Ipak i u takvoj drami moramo smoći snage i načina uzdignuti se iznad tragedije i potražiti Božju pomoć i Njegovo vodstvo kako bismo razumijeli donekle što se događa te ponudili našu pomoć nastradaloj braći.

Molitva je jedan od najmoćnijih oružja koje nam je Stvoritelj podario. Kroz molitvu učimo i razumijemo svijet oko sebe. Kroz nju se uzdižemo te osim sebi pomažemo drugima. Za to nam nije potrebno odvojiti posebno vrijeme tijekom dana. Nema izgovora za nedostatak vremena ili specifične okolnosti u kojima se netko može naći. Čak i u najgrubljem okružju te pod velikim pritiskom kolega na poslu ili članova uže obitelji, kada okolnosti zahtjevaju našu veliku pozornost ipak možemo pronaći nekoliko trenutaka vremena i uputiti tihu molitvu iz srca. Za to nam ne treba škola niti velika retorika. Jednostavan jezik kojeg svi poznajemo: srcem Srcu. Kažu da je Bog bliži od najbližih; draži od najdražih. U Svetim Spisima rečeno je da je Bog u nama. Za komunikaciju s Njim ne treba nam otići u crkvu ili hram, već u svetištu tišine, u hramu svoga srca, zalijevajmo cviječe naše predanosti i ljubavi te podijelimo plodove ljubavi sa svima.

***

Na donjoj lijevoj slici možemo vidjeti bebu Isusa na kojoj je napravljena ceremonija abishekam. Netom nakon toga na Pravoslavni Božić 7. siječnja pojavila se amrita - ambrozija - božanski nektar. Na usni i kosi (vidi sliku lijevo), te na rukama (slika desno). Kliknite slike da bi ih uvećali. Manifestacija je prestala dan kasnije. Inače radi informacije, to se dogodilo u portugalskom ašramu "Mali Vrindavan"


Dok sam pisao gornje retke stigla me misao kako podignuta ruka simbolizira njegovu vječnu spremnost da nas Isus uzvisi iznad svih naših patnji. Ono što mi trebamo učiniti je pružiti našu ruku. Hoćemo li to i kada učiniti?