Daršan i yagna u Italiji

Jai Gurudev!
Daršan u Jesolu je iza nas. Kao i svaki do sada na kojem sam bila i o kojem sam slušala, bio je pun radosti, pjesme, plesa, ljubavi...

Samo što smo kročili preko granice u Italiju, počela sam jako osjećati Swamijevu auru. Srce mi je ubrzano tuklo, sve je treperilo u meni, a treće oko me tako jako boljelo da sam mislila da će mi eksplodirati. Osjećaj čežnje, ljubavi, svjesnosti Swamijeve prisutnosti sve me više gušio, i jedino suzama sam mogla ublažiti tu napetost.

Kulminacija je nastala u dvorani prije samog početka... Swami nas je pustio da ga čekamo i čekamo... i kad je došao... nastao je vatromet u mojoj glavi.
Srce se otvorilo, bilo ga je u cijeloj dvorani, stopilo se sa Swamijvim srcem, dodirivalo je srca drugih devotija. Bilo je puno zagrljaja, poljubaca i najviše suzama zamagljenih pogleda. Swami je bio ljubav, ljubav je bila u dvorani, ljubav sam bila ja, ljubav smo bili svi. Toliko intenzivno, prepoznatljivo i zauvijek uhvaćeno u moje sjećanje.

Bhajani su bili divni. Svi do jednog mi nisu dali da sjedim, plesala sam cijelo vrijeme. U takvom zanosu nisam ni primjetila da je vrijeme prošlo, da je daršan gotov... Kako? Što sad? Neću kući! Hoću još!

Ruchita nam je rekla ako želimo možemo ići u restoran na ručak jer će i Swami tamo ručati. Svi su otišli u restoran, samo smo mi Hrvati ostali ispred dvorane gdje je bio daršan. Bilo nas je jako puno, pokušala sam saznati približno broj, negdje oko četrdesetak.

Put je pred nama, sutradan je radni dan, ali nikom se ne žuri, nitko ne pomišlja da se krene. Spontano je krenula pjesma, bhajan za bhajanom. Kad eto nama Swamija. On je već ručao u svom apartmanu, te su nam donijeli prasad. Koju milost mi Hrvati imamo! Svi ga čekaju tamo u restoranu, a mi s njim pred dvoranom.

Bhajani su bili još slađi. Guruji naš, voli nas prekomjerno! Gledao nas, smješkao nam se od radosti. Zaista, mi hrvati uvijek smo spremni za pjesmu, za veselicu.
Za kraj nam je došao, svi koji smo htjeli dobili smo padanamaskar. Pozdravio se s nama poput brižne majke i još i sada ga gledam kako ide livadom, sam, prema svom apartmanu, u bijeloj satenskoj haljini, zaogrnut šalom, korak po korak, polako...

Kanupriya

***

Radha, Edita i ja smo bile i na yagni i daršanu... meni je yagna bila poseban doživljaj... najljepša yagna do sada! Padala je sitna kiša. Bila su tri kunda i samo Swamijev je bio natkriven, ostala dva nisu, tako da smo morali držati kišobrane dok smo bili okupljeni oko kunda. Swami je rekao da je kiša blagoslov i pročišćenje. Zapravo je prije yagne objasnio da od pet elemenata voda pročišćava tijelo izvana, a mantra i vatra iznutra. Meni je bio prekrasan osjećaj kad sam klečala kraj kunda, mantrala Gayatri i nudila rižu u vatru dok mi je kiša padala po stopalima... imala sam osjećaj da me Majka poliva po stopalima... prekrasan doživljaj i prekrasan spoj unutarnjeg i vanjskog pročišćenja!!!

Phalguni