Očekivanja na duhovnom putu

Želio bih vam ispričati jednu vrlo zanimljivu priču.

Bio jednom jedan učitelj sa svojim učenicima, i dok su oni šetali, učitelj zastane i pogleda u grm ruža i kaže svojim učenicima: ,,Pogledajte kako je lijepa priroda!“ Učitelj je bio u zanosu. Učenici su pogledali ruže u grmlju, pogledali su uokolo, ali nisu mogli razumjeti što je učitelj govorio, nastavili su gledati i onda je učitelj rekao: „Ne vidite?“ Učenici su bili vrlo zbunjeni. Pogledali su opet ruže, pa jedni druge i onda u učitelja. Učitelj pogleda njihova izdužena lica i onda im kaže: „Pogledajte cvijeće, pogledajte kako je lijepo. Pogledajte ga, ono živi i djeluje u ovom trenutku, bez ikakve nade za budućnost i bez ikakvog žaljenja za prošlošću, ono živi i djeluje u sadašnjem trenutku. I napokon, ono daje svoj ugodni miris bez ikakvog motiva, bez očekivanja, slobodno. Ono živi svoj život u punini. Razumijete li što je iza toga? Tako priroda djeluje. Ljudi mogu naučiti toliko mnogo od prirode, čak i od jedne ruže“.

Ruža nije očekivala ništa, ali što ljudi čine? Umjesto da poduzmu pravu akciju u životu (da djeluju), oni gube vrijeme očekujući i stavljajući si na teret još više nevolja. I što onda kažu? „O Bože! Zašto mi šalješ nesreću? Uvijek sam činio dobro za Tebe. Uvijek Te se prisjećam“. Ali oni uvijek očekuju, pa u toj igri koju su sebi sami nametnuli oni zaboravljaju svoju istinsku prirodu. Zaboravljaju zašto su ovdje. I to im se sviđa, znate. Vole reći: ,,Oh, kako sam jadan!’’ umjesto: „Ja sam božanski, ja sam stvoritelj svega!“. Vole živjeti za budućnost, za ono što će doći ili ono što je bilo u prošlosti, i to spominju cijelo vrijeme. Mislite li da će to donijeti sreću čovječanstvu? Ne! Samo nesreću. Čak i kad sjednu meditirati, ljudi očekuju vidjeti svjetlo, vidjeti Boga ispred sebe. Ali kažem vam, čak i ovakva očekivanja su očekivanja, i s ovim očekivanjima na umu nećete nikad vidjeti svjetlo, nikad nećete vidjeti božansko. Tek kad sebi dopustite da kažete: „Bože, probao sam sve, sad prepuštam sebe sa svim svojim očekivanjima u potpunosti Tebi!“ onda ćeš vidjeti svjetlo, svjetlo će ti se otkriti, jer ti si svjetlo. Ali stvar je u tome što ga um uvijek pokriva sa svakakvim stvarima misleći da je ovo stvarnost. Stoga, predaj se u potpunosti – tijelo, um i dušu. Samo se prepusti, odreci se tog malog egoizma koji govori: „Ja – ja sam ovo, ja sam ono.“ Što je ovo ja? Jesi li upoznao to ja? – Ne! Dokle god nisi realizirao to ja, ne možeš ići dalje. Pa zašto davati toliko važnosti nečemu što ne poznaješ? Što je toliko sjajno u tom egoističnom ja, misleći da je ono sve. Nije sve.

To križ predstavlja/to je značenje križa. Sasjeći ja i dopustiti samo božanskom da djeluje. I kad to egoistično ja nestane, što nam ostaje? Univerzalni Ja. Ja bez identiteta, Ja koje je jednako u svima vama. I to je Ja o kojem je Isus govorio: „Ja sam put, ja sam istina, ja sam svjetlo.“ – Ja svjesnost, Ja Kristove svijesti koje vodi čovječanstvo, da, svakoga od vas. I ta svijest jest u svakom od vas. Čeka da postane aktivna.

Dobro je što ste došli na Darshan, dobro da meditirate. Ali ne biste to trebali raditi samo sada, trebate to stalno raditi! Primajući blagoslov – prana hooti – vi primate i aktivirate svjetlo u sebi. To ja mogu učiniti za vas, ostalo je na vama. Ja mogu uzeti hranu, samljeti je na komadiće i staviti u vaša usta, ali je ne mogu progutati umjesto vas.

Iako, rado bih to učinio za vas, znate? Ali taj dio je na svakome od vas. Vi ćete pitati: „Stalno pokušavam ali ništa se ne događa“. Ali zapamtite što sam rekao prije, ako pokušavate s očekivanjem, ne može se nikada dogoditi. Morate isprazniti um potpuno. Misli će prolaziti preko njega, neka prođu, nemojte ih hraniti. Vi niste um, vi niste misao, vi ste više od toga. Vi ste Božja djeca. Vi ste dio Božanske Kreacije.

Neka to bude vaš cilj u životu, gdje god se nalazili, mislite na Boga. Kad god mislite da radite nešto loše ili da djelujete na pogrešan način, zatvorite oči, uđite u sebe, duboko u svoje srce i slušajte što vam vaša priroda govori. Samo kad vam je um tih čut ćete što vam srce govori. Stoga, nastavite vježbati, to uvijek govorim i nastavit ću govoriti – možda svaki put kad dođete na daršan čujete istu stvar. Sve dok ne vježbate kako treba ja ću vam nastaviti govoriti isto, dosađivat ću vam s tim. Jer bih želio da svi vi dosegnete Boga. Želim da svi vi spoznate Božansku ljubav koja je u vama, ne samo to - želim da svi postanete instrument te ljubavi, i da je dijelite okolo i donosite svima. Ne morate grliti ljude uokolo da biste dijelili ljubav – samo preko izraza vašeg lica, to svjetlo će se prenositi gdje god bili; to svjetlo će biti neprekidno s vama.