Govor sa daršana, 8. svibnja 2010.

Jai Gurudev. Pjevali smo Jai Ma. Sutra je Majčin Dan. Na taj se dan barem sjetimo da trebamo posjetiti majku. Isto je tako sa Božanskom Majkom koja sjedi u vašem srcu. Majka koja vam je dala tijelo, ali majka koja vam je dala dušu, duh i tijelo kao i prekrasan svijet u kojem živite.

U isto vrijeme Majka želi dijete. Njoj je stalo do djece, ali kako učiniti ovu Božansku Majku sretnom? Ne traži puno od nas; ne traži da se promijenimo, ali jedinu stvar koju traži da se svatko od nas odluči promijeni, ne radi Nje već radi nas samih.

Nedavno sam putovao i našao sam se u velikom gradu te vidio kako su ljudi prezaposleni u vanjskom svijetu te se upitao da li ljudi znaju da postoji nešto veće od života kojeg žive. Mi ovdje znamo da postoji nešto više u životu čovjeka iako je malo ljudi koji su to spoznali. Ali ipak imamo osjećaj koji nam kaže da postoji nešto više i želimo doći do toga. Pomislio sam tada koliko od tih ljudi uistinu žive ljudski život. Koliko njih zna da život nije ono što oni žive i da budu sretni sa onim malim što imaju. Postoji mnogo više od toga. Mogli bi vječno biti sretni i pronaći veliku radost koju im nitko ne bi mogao uzeti. Koliko njih, pitao sam se?

Bio je jedan čovjeka koji bi išao ulicom za danjeg svjetla i držao bi upaljenu lampu i naravno da su mu se svi smijali, ali se on nije obazirao na druge. Upitali su ga zašto danju nosi upaljenu lampu. On je na to odgovorio: tražim ljudsko biće.

Mnogo je ljudi, ali malo ljudskih bića. Koja je razlika? Životinje se isto mogu smatrati ljudima; imaju tijelo, dišu... ali ih ipak nazivamo životinjama. Sposobnost da se traži nešto više imaju samo ljudska bića. Ali ipak kada vidite oko sebe, kao što sam pjevao maloprije: iluzija-maya nas je uhvatila i ona prisiljava ljude da plešu kako ona svira. Upravo je tako vani sve dok istinski sami ne počnete tražiti istinu te tek onda počinjete izlaziti iz okova maye. Ali kao što dobro znate to nije lagan zadatak. Svi bi voljeli, mnogi duhovni bi ljudi voljeli izaći iz maye ali samo ih malo uspije. Zašto? Jer im je odlučnost slaba. Ako je vaša odlučnost za Boga jaka ništa vas ne može poremetiti. Ali ako je slaba tada će te biti slabi jer sami sebe slabite. Vi imate shakti u sebi, imate tu snagu, ali ako je oslabite plesat će te jer će vas maya tjerati da još više plešete.

Sjećate se svoje majke, ali kada se sjetite ove božanske shakti bez koje ne biste niti bili ovdje, bez ove moći ne biste bili sposobni ni trepnuti očima. Budite zahvalni za život kojeg imate. Pokušajte, ne kažem vam da učinite, ali barem u najmanju ruku pokušajte vidjeti neke stvari koje trebate promijeniti u svom životu. I znajte da imate tu snagu da to promijenite samo ako u potpunosti vjerujete u sebe. Ako u potpunosti vjerujete sebi i ako imate potpuno povjerenje u sebe imat će te onda puno povjerenje i vjeru u Boga i naravno da će vam Bog tada pomoći.

Poznati svetac je jednom izjavio: pomozite sebi i nebo će vam pomoći. Znate tu izreku? Prvi napor morate sami učiniti. Ako to napravite primit ćete pomoć.

Bio je jednom jedan svečenik. Bila je poplava te je on sjedio na krovu crkve čekajući da ga Bog spasi. Najprije je došao čovjek sa lađom te mu je rekao neka uskoči. Svećenik mu odgovori: ne, Bog će me spasiti.

Drugi brod je došao i ponovilo se isto. Zatim je došao helikopter i svećenik je ostao pri svome.

Na poslijetku se utopio i došao pred Boga te mu ljutito reče: zašto me nisi spasio. Bog ga pogleda i odgovori: došao sam te spasiti ali se ti nisi obazirao. Poslao sam ti dvije lađe i helikopter, ali si ti odbio pomoć koju sam ti poslao. Zašto se onda žališ?

Isto je sa ljudima. Kada su na duhovnom putu trebaju se uskladiti sa Bogom te će primiti pomoć koju trebaju prihvatiti. Idite naprijed, nemojte se vraćati natrag. Jai Gurudev!