Moje iskustvo Božića (drugi dio)

Nakon večere, u 22 sata, nastavili smo sa molitvom u kapelici. Naravno bilo je puno pjesme. U jednom trenutku jedan od swamijevih pomagača u liturgiji dao mi je znak da nosim štap koji ima na vrhu krug na kojem je reljefni oblik nečega poput sunca. Zapravo uopće ne znam kako se to zove ali lice toga je trebalo biti usmjereno prema bebi Isusu kojeg je nosio Pritala. Pred nama se išla dvojica lučonoša. A Swami odmah iza nas. Naravno, ja sam se pokušao izmigoljiti iz kapelice neposredno prije, ali kada mi je ta uloga bila namijenjena nisam mogao nestati. Ne trebam ni napomenuti da mi i to nije baš previše nikada bilo drago, ali kao što rekoh nisam mogao odbiti. Zapravo ponekad i ne znam zašto mi neke stvari nisu bitne ili privlačne, dok bi mnogi dali sve da dobiju neku od prilika koje ja olako propuštam ili prepuštam drugima.

U svakom slučaju, to sve nije ni bilo tako strašno kako sam se 'pribojavao'... u nedostatku nekog boljeg izraza. Na kraju kad je Isus bio postavljen u jasle pred kapelicu, drugi momak koji je držao isto štap kao i ja stajali smo i dalje sa štapovima okrenuti prema bebi Isusu. Mislio sa u sebi: ah, napokon kraj, te sad mogu poći. Na moje razočaranje, Swami je rekao da ostanemo na mjestu te je sam prepravio moj štap kojeg sam držao da bolje osvjetljava lice Isusa.

Swami je, zatim, stajao s moje desne strane te pozvao da svi nazočni priđu bebi Isusu i da se poklone, te im je on nakon toga davao komad posvećenog kolača-kruha. Naravno bilo je situacija smiješnih na što je on još više podigravao svojim humorom. I tako sam ja, ni kriv ni dužan - štono se kaže, tu stajao pored Swamija dok se svi nisu izredali. Ne trebam ni napominjati da je to, pored Swamijeve prisutnosti bio jako dirljiv trenutak za mene; pogotovo gledati kako se ljudi sa ljubavlju i predanošću klanjaju djetetu Isusu, te pogotovo promatrajući prekrasnu bebu Isusa koja je bilo skoro kao i da je živo.

Ponoćka je tako davno prošla. Ispred kapele smo nastavili pjevati mnoge božićne pjesme svih kršćanskih tradicija na više jezika. Hit te večeri je bila pjesma Laudate si O Signore koja je pjevana na više jezika i bilo je gotovo nemoguće stati sa pjevanjem jer je pjesma jako zarazna. Prošlo je tri sata kada sam se odlučio povući. Umjesto da idem u lijevom smjeru, nešto me vuklo da idem u desnom. Tada sam vidio Swamija kako sjedi u atriju pored akvarija sa ribicama tako sam se još tu malo zadržao i uživao u njegovoj prisutnosti. (Neke će sve ovo iznenaditi budući da često kažem da rijetko imam prilike biti uz Swamija, te ga uistinu često i ne vidim iako je često ovdje. Ali ovaj Božić je nekako namjestio da budem više uz njega. Samo on zna zašto je tako.)

Te noći me san uzeo svega dva-tri sata. Spavao sam onako obučen i pod lampom, jer nisam htio dugo ležati budući da sam obećao napraviti dalmatinsku deliciju za Božić - fritule. Tako je i bilo. Umijesio sam tijesto po receptu kojeg mi je dala naša Ksenija-Lohini. Bilo je predviđeno da će biti preko dvjesto ljudi. Zato sam morao već početi mijesiti tijesto od ranog jutra. Do dva sata sam uspio sve isfrigati. Ne samo da su svi uspjeli dobiti dobru porciju (6-8 fritula) već je bilo ostalo i za večeru. Naravno mnogi su uzeli po nekoliko 'repeta'.

Ja sam uživao služiti goste i onako pred njima bih pojedinačne porcije dodatno posuo sa šećerom u prahu, poradi štimunga. Puno je radosti bilo za uočiti na licima naših dragih gostiju koji su bili puni hvale na hranu, služenje koje su dobili od svih nas. Swami je u jednom trenutku prišao tamo gdje sam ja stajao služeći ljude te dok je pitao od čega su napravljene fritule prstići su mu već dobrano poletjeli prema fritulama te ih je onako usput pojeo nekoliko. To su neki od trenutaka koje ću sigurno pamtiti.

Neki detalji kada me je držao da lakat dok je 'tamanio' fritule te ljubav i zahvalnost koju sam od njega osjetio i primio za sav trud uloženi. Unatoč tome što mi je često krivo da za vrijeme ovakvih blagdana ja moram 'čamiti' u kuhinji dok su svi uživaju uz Swamija i proslavama, pjesmama i molitvama; ipak mi je dao iznutra do znanja da sam s njim i da je on sa mnom, bez obzira gdje se nalazim.

(nastavlja se)