srijeda, 26. siječnja 2011.
Govor Swamija Vishwanande dan nakon Babaji-jevog dana 01.12.2010. (četvrti dio)
Pitanje: Zašto ego uvijek misli da je tako snažan?
Odgovor: Zato što ego ne želi slušati, ne želi izgubiti moć. Zapravo ego nije tako snažan. On izgleda tako zato što pojedinac dozvoljava da postane snažan, obuzet tom energijom. Ali ako si staviš neki izazov, gdje je onda snaga ega? Pobjegnut će.
To isto vrijedi za vašu samodisciplinu, za vašu sadhanu, izazivamo ego. Tada isto vidite i slabosti ega. Gdje je snaga ega kad ga staviš pred neki izazov? Gdje je vaša snaga onda? U svakodnevnom životu izgledate snažni, jaki, ali kad dođe neki problem što se dogodi? Pobjegnete od problema. Snaga se smanjuje u vama. Gdje je, onda, snaga ega? Ego pobjegne. S toga, je li ego snažan? Ne, nije. Naravno to je primjer kad imamo izazov izvana. A kad je izazov iznutra, također se morate naučiti suočiti.
Ako nam je dana neka dužnost, a nama se ne sviđa, često pomislimo "ali ne udovoljava meni". Svatko će rađe učiniti nešto što voli. To ne znači da će ti pomoći da rasteš, ali kad se suprostaviš tome izazovu, to ti pomaže, izaziva i sam ego. Snaga je tu ali ti sebe činiš slabim. Kad dozvoliš da te ego obuzme onda postaješ slab. Ono što se misli pod snagom je samo ego, ali unutarnja snaga, volja, tu nema dvojbe. To je jedan primjer snage ega.
Pitanje: Guruji šta ako sretnem osobu i osjetim negativnost kao npr.: "O moj Bože opet to lice ispred mene". Šta da napravim? Evo nekoliko primjera: zaustavim um i emocije, ili udišem moje negativnosti unutra, a pozitivnost van ili samo promatram osjećaje u tišini?
Odgovor: To je vrlo često pitanje mnogih ljudi. Ako je Bog stavio tu osobu ispred tebe to je izazov za tebe, ne da zaustaviš um, nego da promjeniš način razmišljanja o toj osobi. Ako um kaže šta ta osoba radi ispred mene, možeš utjecati tako da promijeniš mišljenje na pozitivan način. Ne-razmišljanjem ne možeš doći u to stanje, pošto razmišljaš zato i imaš ovo pitanje. Da ne razmišljaš dostigao bi takvo stanje uma koje te ne bi smetalo.
U stanju ne-razmišljanja nisi svjestan jer ako si svjestan onda još uvijek razmišljaš. Kako možeš biti svjestan stanja ne razmišljanja? Ne možeš biti svijestan. Ako mi to možeš objasniti onda ga još uvijek nisi dostigao. Možda možeš na kratko.
Ono što ja znam ako dostigneš takvo stanje ne razmišljanja makar na nekoliko sekunda onda nastojiš to zadržati, nisi svjestan toga. Samo budi pozitivan, jednostavno je.
Da još malo razjasnim stanje ne-razmišljanja. U stanju ne-razmišljanja nema prosuđivanja, takvo stanje briše i druge osude; to vrijedi za normalne ljude.
Za učitelje oni zadržavaju prosuđivnje jer moraju igrati ulogu u ovom životu. To rade svojevoljno. Za normalne ljude jedna sekunda ne razmišljanja oslobađa mnoge stvari. Oslobađa nas od našeg prosuđivanja. Da ste ušli u takvo stanje ne-razmišljanja makar za jednu sekundu ne bi bilo postavljenih pitanja, bili bi u tišini. Ako vam kažem da ste dostigli takvo stanje, jer ste to želili, to nije tehnika - to je milost!
(nastavlja se)
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar