Božić u Springenu (sa hrvatske perspektive)

Još jedan Božić je prošao. Desetak Hrvata je odlučilo Božić provesti u ašramu svog gurua. Nekima je to bio prvi Božić sa Swamijem. Evo pogledajmo kako su neki od njih doživjeli božićne blagdane u centru Springen...
Stipe je preuzeo težak zadatak mjenjajući Chatura koji je preuzeo ulogu paparazza te se morao nositi sa pletorom žena. Roshan je samo glumio da čisti; zapravo mu je to bio izgovor da ne ljušti kapulu.
Dok su muški dio hrvatske grupe neumorno pomagali u različitim dužnostima, dotle je ženski dio uživao u Swamijevom društvu na yagni i abisheku na bebi Isusu... Slika (gore desno) pokazuje Silvu (Sharade) kako lebdi u milosti i ljubavi...
Mada samo nekoliko trenutaka kada sam muške ostavio same u kuhinji imao sam što i vidjeti: Stipe i Roshan su iskoristili priliku te se ubacivali Bhagyashri na što je ona samo zakolutala očima (slika pak govori više od riječi!)...


Slika gore desno prikazuje Roshana kako prima posljednje savjete prije nego ga Swami uputi u novu evangelizaciju balkanskih prostora. Slika lijevo prikazuje njegov uvodni govor gdje je predstavio atma kriyu pred 280 duša.
Sova (slika gore desno), koji je dobio i novo ime - Dharmakshatra, u ekstatičnom transu nakon Swamijeve odluke da ostaje u Springenu kao stanovnik ašrama...
Nakon božićnog ručka (slika lijevo): Rajani, Triyambha, Edita, Ninja, Sharade, Phalguni... Te atmosfera sa daršana dan kasnije (slika desno)...
Skoro da zaboravim na Sugandh. Kao šlag na kraju, tako i njen nastup ostavio je traga sa izvedbom Muruginog bhajana Hara Hara Nandana. Kako ona uvijek vješto umakne fotoaparatu, ovaj put je fotokamera bila brža.

Uzvisi se nad svojim ograničenjima (transkript govora Swamija Vishwanande sa daršana 26.12.2009.) - drugi dio

Koliko vas zbog straha što će ljudi misliti ne činite nešto? Mnogi. Ali tako sebe ograničavate. Budite slobodni. Ono što imate u sebi vas poziva da budete slobodni, da učite i idete naprijed. Život je najljepša stvar koju vam je Bog dao. Nemojte ga potratiti jer na kraju života kad vam duh bude napuštao tijelo te gledajući unatrag reći ćete: „O moj Bože, toliko sam prilika propustio, toliko prilika koje mi je Bog poslao... moj um je bio vođen mnogim matrikama. Sebe sam zaslijepio.“

Zašto kažem zaslijepiti? Jer izbor da se zaslijepite ili da progledate leži na vama. Kako to učiniti? Vi vježbate svoju sadhanu svaki dan, zar ne? Da ili ne? Koliko od vas redovno vježba sadhanu? (mnogi podižu ruke) Dobro. Vidite, duhovna sadhana pomaže da oslobodite um, pomaže vam da se ne zapletete u ograničenja. Jednom je učenik pristupio svom guruu i rekao: „Učitelju, nešto me muči.“ Učitelj mu se približio u facu, kao ja ovom mikrofonu, te rekao: „Zašto se vezuješ za iluziju? Znaš da je sve što se nalazi u umu iluzija? Zašto se vezuješ za nju? Znaš da duboko u tebi samo Bog obitava. Zašto ne nalaziš radost u tome?“ Onda je učitelj je nadodao: „Ponavlja guru mantru 24 sata bez prestanka te intenzivno meditiraj četiri sata i pobijedit ćeš um.“

Naravno milost guru ja bila uz njega. Isto tako, milost Božja je s vama. Pjevajte Božje ime ako možete 24 sata. A onda vi kažete: „Što ako zaspem? Kako mogu ponavljati mantru ako spavam?“ Ali to je tajna mantra jape. Što više disciplinirate sebe tijekom dana ponavljajući neprestano ime Božje, imajući Boga u umu čak i dok radite druge aktivnosti to će sve više postati automatski tako da ćete čak i u snu ponavljati Božja imena.

Vježbajte svoju duhovnu praksu, jer je ona poput zaštite koja vam je dana da se zaštitite. Kada ste zaštičeni nemate se čega bojati. Ali ako svoje oružje koje vam je dano stavite u ladicu, a tu vam je mnogo neprijatelja protiv kojih se morate braniti, kako ćete se zaštititi? Recite mi, da li ćete se moći zaštititi? Ne. Zašto onda stavljate oklop u ladice? Stavite ga na sebe te ustrajte u nošenju. Jai Gurudev! Te sretna Nova godina. Nadam se da ćemo imati mnogo velikih jogija među vama. Pa, dobro je nečemu se nadati, zar ne? Moramo se nastaviti nadati!

(Swami pjeva bhajan „Bole ki Jai Jai, Shivaji ki Jai Jai“)

Uzvisi se nad svojim ograničenjima (transkript govora Swamija Vishwanande sa daršana, 26.12.2009.) - prvi dio

Jai Gurudev! Najprije Sretan Božić svima. Svima vama koji niste bili ovdje, nadam se da ste imali prekrasan Božić i da ste bili ispunjeni sa mnogo radosti i sreće.

Kao što sam napomenuo prije nekoliko dana, ovo je vrijeme promjena. Vrijeme je da se promjenimo. Vrijeme ja da pruzmemo odgovornost. Dokle god ne preuzmemo odgovornost mi slabimo. Često vidimo da um ima nadmoć nad nama. Vi možete reći, „Ali Swamiji, mi se zaista trudimo najviše što možemo, ali ipak ne uspijevamo. Zašto?“ Mi znamo jako dobro zašto smo tu gdje jesmo. Mi jako dobro znamo što tražimo. A sve se to nalazi u nama samima. Ipak, zašto nam um uvijek stvara probleme? Zašto je tako teško otpustiti? Zašto? Odgovor je jednostavan: mi volimo naša ograničenja. Upravo tako. Volimo sebi stvarati ograničenja i volimo plesati unutar tih granica. Zato, kad se preispitujemo, možemo vidjeti vlastita ograničenja.

Ipak, duboko u nama, postoji još jedan glas koji kaže: „Hej, moraš se probuditi. Postoji nešto još veće od toga.“ Ograničenja uma kažu: „dosta“. Mi smo u vlastitoj igri i ne želimo iskočiti iz nje. Kao da smo poput životinje koja sama sebe zatvori te trči od jednog kraja kaveza u drugi te se onda vraćamo na isto mjesto.

Na isti način mi dopuštamo umu da zatamni naše pravo jastvo. Ali s vremena na vrijeme, milošću Božjom, milošću Majke Božje, otvoru se vrata nekim zrakama svjetla te izađete vani. Ali onda, iz straha, vi trčite ponovo nazad. Gdje vas to vodi?

Krišna je rekao Arjuni: „Dragi Arjun, budi slobodan. Budi poput jogija. Podigni svoje oružje i bori se!“ Kada je to rekao Arjuni, to nije samo njemu rekao. Rekao je to svima nama. Mi smo svi jogiji ali moramo biti slobodni. Tko je jogi? To je onaj koji je slobodan. Ali gledajući naša ograničenja vidimo da nismo slobodni. Kada god se strah pojavi, ili misao poput ove: oh trebao sam učiniti ovo, nisam učinio to, mi uvijek na taj način trčimo u krugovima. Zbog straha! Prestrašeni smo pogledati naša ograničenja. „Što ako su ova ograničenja konačna?“ Ne, ono što trebate učiniti je da se suočite s njima. Vi dobro znate da ova ograničenja niste vi. Zbog njih niste ovdje. Pogledajte duboku u oči ograničenijima i suočite se s njima te ih otpustite. Dokle god to ne učinite uvijek će te biti u ovoj igri. Osim ako ne uživate u njoj. Vi imate slobodnu volju izbora.

Kao što je veliki Sufi jednom rekao: „Imaš životni izbor da odaberete ovaj ili onaj put. Izbor leži na tebi. Imaš slobodu izbora.“ Doći ćete do točke kada jogi koji je u vama, veličina koja je u vama, mora odlučiti. Tvoje istinsko biće mora odabrati. I ovaj istinski izbor koji je u vama preuzeti će ograničenja. Premostite ih, suočite se s njima... nemate ih se čega plašiti. Počnite najprije sa malim stvarima. Poznajete sebe. Znate da će vam Bog uvijek omogućiti sve. Ako životinje to znaju, kako ne bi mi koji imamo više kvaliteta nego životinje. I zato možemo spoznati tko smo ustvari.

Mi smo svi jedna obitelj koju nazivamo čovječanstvo. Mnogi govore o čovječnosti ali se samo mali broj ljudi ponaša čovječno. Ali ako smo sastavni dio ovog društva, ako smo dio čovječanstva, ne moramo se ponašati poput životinja. Čak se i životinje bolje ponašaju u društvu budući da one znaju tko su i kamo idu. One vjeruju u višu svijest da će im Bog omogućiti sve što treabaju. Ali jadni mi, ljudska bića, mi koji imamo mnogo više od životinja, kako se samo volimo degradirati. Volimo sebe činiti gorima nego što jesmo. Vrijeme je da nadvaladamo svoja ograničenja. Vrijeme je da probudite ono što imate u sebi.

(nastavlja se)

Daršan, 26.12.2009.

Evo mali detalj sa daršana. Bilo je preko 280 ljudi. Daršan je upravo završio što znači da je trajao skoro 6 sati i 30 minuta. Swami je održao kao i obično nadahnuti govor i poveo jedan-dva bhajana. Na kraju je zavladao pravi delirij kada je Swami zapjevao neke klasike poput Hari Haraya i ostale. Naravno da nitko nije ostao sjedeći. Više o tome što je govorio uskoro. Jai Gurudev!

Božić u Springenu

Sretan Božić svima!

U Springenu je Hrvate dočekao snijeg koji se polako počeo topiti - vjerojatno toplinom srca koju su donijeli sa sobom. Kao i svake godine Božić se slavi liturgijom u kapelici. Tako je bilo i ove godine. Danas je bila yagna posvećena Isusu te abishek na djetetu Isusu. Nakon večere potekla je spontano pjesma - pogađate već - sa hrvatskog stola. Swami se je pridružio nakon nekog vremena te je nastao opći delirij na zadovoljstvo svih prisutnih. Danas se je Swami imao viziju Isusa Krista u kapelici koji mu se pojavio te je svojom nogom dotakao križ koji se nalazio na Bibliji. Odmah je poteklo mirisno ulje. Vishwavijayananda je ubrzo uzeo malo vate te skupio ulje u malu posudicu te je svima dotakao čelo sa križem i načinio znak križa sa vatom namočenom u ulju. Još jedan vidljivi znak da je Isus uvijek tu, pogotovo kad se sjetimo one njegova: "Kada se dvoje ili više skupe u moje ime tu sam i ja među njima."

Sretan Božić iz Springena

Isus Krist - veza Istoka i Zapada

Isus Krist je veza između Istoka i Zapada. Veliki učitelj stoji pred mojim očima i govori zapadnjacima i istočnjacima: "Dođite svi! Moje tijelo je rođeno na Istoku; moj duh i poruka je putovala na Zapad."

Krist nije vlasništvo ni Istoka niti Zapada... on pripada svima. Njegova univerzalnost jeste ono što ga čini velikim. Isus je uzeo tijelo istočnjaka kako bi bivajući prihvaćen kao guru zapadnjaka simbolično privukao Istok Zapadu. Oni zapadnjaci koji su Isusa prihvatili kao svojega trebaju se sjetiti da je on bio istočnjak. Ljubav i suosjećanje za Isusa se treba proširiti u ljubav i suosjećanje za sve istočnjake i za cijeli svijet. Bog ne preferira istočnjake ili zapadnjake; On voli one koji manifestiraju njegove duhovne kvalitete.

Krist je došao u kritičkom trenutku u povijesti kada je svijet bio u velikoj potrebi za duhovnom nadom. Njegova poruka nije bila usmjerena da potiče nastajanje različitih sekti koje ga prisvajaju. On je bio univerzalna poruka jedinstva, jedna od največih ikada dana svijetu. Krist je rekao, "Svi oni koji Ga (Kristovu Svijest koja je objelodanjena u Isusu i svoj kreaciji)primiše, njima podade moć da budu sinovi Božji." (Ivan 1:12) Je li ikada postojala veća poruka?

Kako bi ste primili ljubav Krista morate živjeti ono što je podućavao; morate slijediti njegov primjer.

Kada vidite simbol križa on vas mora podsjetiti da morate nositi križeve ispravnog stava, kao što je i Isus činio.

Mahavatar Babaji me je uputio da dođem u Ameriku da pojasnim učenja Krista i da pokaže paralelu sa yoga učenjima Gospodina Krišne. U vječnim istinama koje su izrazili ovo avatari leži trajni odgovor. Zato mi je Babaji koji je stalno u vezi sa Kristom dao ovaj posebni zadatak da prenesem poruku Zapadu. Dokle god imam daha u tijelu, pokušavat će približiti Istok i Zapad da ispunim svrhu zbog koje je Isus došao na zemlju u tijelu jednog istočnjaka. Njegova duša na Zapadu, njegovo tijelo na Istoku združujući dušu i tijelo ujedinjuju Istok i Zapad.

(Paramhansa Yogananda u knjizi Čovjekovo vječno traganje)

Tri dara

Kad su pastiri otišli, a zora zarudjela nad štalicom u kojoj se rodilo, dijete Krist podigne glavu i pogleda prema vratima. Tamo je stajao dječak – plah i prestrašen.

"Dođi bliže“, reče dijete Krist, „zašto se bojiš?“

"Zato što ti nisam ništa donio“, odgovori dječak.

"Jako bih volio imati nešto od tebe“ reče dijete u jaslicama.
Sada se čudni dječak uznemirio: „Ja ništa nemam. Ne posjedujem ništa. Da išta imam, dao bih ti... evo – reče dječak kopajući po džepovima svojih poderanih hlača – evo, imam stari nožić, našao sam ga – dajem ti njega."

"Ne," reče dijete, „zadrži ga. Želim od tebe nešto drugo. Tri stvari.“

"Svakako," reče dječak, "koje to?"

"Daj mi zadnje što si nacrtao."

Dječak pocrveni i bi mu vrlo neugodno. Da ga ne bi čuli Marija i Josip, on se sagne i prošapta djetetu Kristu: „Ali taj je crtež bio tako loš da ga nitko nije htio ni pogledati.“

"Upravo zato" reče dijete u jaslicama, "želim taj crtež. Uvijek mi donesi sve ono što se drugima kod tebe ne sviđa, ili što misle da ti nedostaje. Pored toga“, nastavi dijete Krist, „želim tvoj tanjur.“

"Ali, jutros sam ga razbio“ promuca dječak.

"Zato ga i želim“, reče dijete Krist. „Uvijek mi donesi sve ono što se u tvom životu razbije. Ja ću to ponovno popraviti. A kao zadnji poklon“, reče dijete Krist, „daj mi ono što si rekao roditeljima kad su te pitali kako si razbio tanjur.“

Sada se dječak jako rastuži i prošapće: „Rekao sam da sam slučajno gurnuo tanjur sa stola. Ali to je bila laž. Zapravo sam se razljutio i namjerno ga bacio na pod.“

„To sam htio znati“ reče dijete Krist. „Uvijek mi donesi sve što je u tvom životu loše, svoje laži, svoja opravdanja, svoj kukavičluk, svoju okrutnost. Ja ću ih odnijeti. Tebi ne trebaju. Ja ću te učiniti sretnim i uvijek ću iznova opraštati tvoje pogreške. Od danas možeš k meni doći svaki dan."

Transkript govora Swamija Vishwanande, 19. prosinca 2009.

Netko me je pitao prije nekoliko dana: Swamiji ti uvijek citiraš Isusa koji je izjavio "blaženi oni siromašni u duhu jer će oni blagovati Boga". Ta osoba me je upitala je li to znači da moramo biti u neznanju. To nije ono što sam rekao.

Vidite, blagoslovljeni siromašni u umu znači da ne morate biti potpuni neznalice da spoznate Boga. Morate imati spoznaje o Bogu. Ako ste u neznanju onda ne znate ništa. Ali često znanje rađa ponos, te mi toliko postajemo vezani za znanje da se realnost pokrije. A kad smo u neznanju to isto tako nije dobro. Ali oboje mora biti u ravnoteži. Isto tako ako želite spoznati Boga morate i jedno i drugo staviti po strani. Znanje je u umu, a želite li shvatiti Boga s umom nikada nećete uspjeti. Želite zgrabiti Boga kojeg se ne može zgrabiti, koji nije fizički. Ali naš um i naše srce shvaća samo ono što je fizičko, što se može uhvatiti.

Kada trn uđe u naše stopalo. Što radite tada? Uzmete još jedan trn te izvadite onaj koji je u stopalu. Ali da li ih oboje zadržite nakon toga ili ih bacite? Isto tako, kako bi ste izvadili trn neznanja, trebate imati trn znanja. Što više napredujete prema Bogu, prema sebi, morate oboje staviti po strani jer oboje postaju prepreka. Gdje je znanje tu ima i neznanja. Ako je netko svjestan znanja mora biti svjestan sveg znanja ne samo određenog znanja. Isto tako ako ste svjesni svjetla morate isto tako biti svjesni tame. To je dualnost stvari.

Jesmo li ograničeni ovom dualnosti ili smo izvan nje? U stvarnosti tko smo mi? Mi živimo život na zemlji. Jesmo li vezani dualnošću? Da, jesmo na neki način jer smo tu u fizičkom svijetu. Ali ako smo poistovječeni sa istinskim jastvom... naše istinsko jastvo nije vezano za ovu dualnost. Sve ovisi o tome sa čime se poistovječujete. Vaš duhovni put i osobni duhovni rast sastoji se u tome da prijeđete dualnost stvari i dostignete stanje ne-dualnosti. Ali to ne možete ostvariti sa ograničenjima koje namečete sebi. Kada nadvladate ta ograničenja onda možete biti to što jeste - istinsko jastvo.

Što je to jastvo o kome često govorimo? Duh. Što je duh? Znamo tu riječ, ali da li to iskušavamo. Odgovor je da. Od trenutka kad se rodimo. Ali da li smo toga svijesni? Jeste li se upitali kada što daje život ovome tijelu. Bog! Jastvo je dio Boga. Samo mali dio, da, ali mali dio čini cjelinu. To je misterij Boga. Čak i u jednoj molekuli nalazi se cjelovitost Boga. To je ono što mi jesmo. Mi nismo samo ljudska bića. U Bibliji, ali i u Vedama, Bog kaže da smo načinjeni na njegovu sliku.

Vede govore da svi izviremo iz Jednote i svi ćemo se stopiti ponovo sa Jednotom, bez obzira koliko dugo želimo provesti ovdje. To je naša istinska stvarnost. Na kraju samo On ostaje. Što brže to shvatimo to ćemo Ga brže dostići. To ja naš izbor: hoćemo li taj proces učiniti bržim ili sporijim! To je u rukama svakog od nas ponaosob. Znate što vam je činiti? Znate li što želite? Na vama je da poradite malo na tome! Jai Gurudev!

Koncert duhovnih grupa, 19.12.2009. u Splitu

Daršan

Evo malo atmosfere sa daršana. Slika nije najbolje kvalitete ali barem nešto. Više o Swamijevom govoru slijedi...

Čežnja za Bogom

Jednom je učenik pitao svog učitelja, „Kako izgleda pronaći Boga?“ Učitelj je uzeo učenika za ruku i odvukao ga na rijeku Gangu. Kada je učenik ušao u rijeku, učitelj ga je uhvatio za glavu i potopio je u vodu.

Što se dešava? Nakon nekog vremena učitelj je izvukao učenikovu glavu iz rijeke i pitao ga: „Kako je bilo?“ Učenik je rekao: „Pokušavao sam disati jer sam se gušio. Pokušavao sam dosegnuti malo zraka, borio sam se za zrak.“ Učitelj se nasmijao i rekao: „Želiš pronaći Boga? Ovako to ide. Moraš se potruditi najbolje što možeš. Kada je ta čežnja za Božanskim ili za spoznajom, Bogospoznajom, kako god to želiš nazvati, tako intenzivna da se u njoj gušiš, kada ne možeš ni disati, tek tada možeš reći, „Da, ja sam na putu prema Božanskom.“

Sve dok čežnja nije takva, još uvijek si u ovom svijetu. I tako izgleda pronaći Boga.