Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

četvrtak, 7. siječnja 2010.

Hristos se rodi!


Kao što je zvijezda privukla mudrace i istoka u Jeruzalem, tako božanska milost poziva grešnike iz svjetovne ispraznosti na pokoru, da nađu novorođenog Kralja, i kada ga nađu, da mu se poklone. A gdje će ga naći? U dobrom primjeru onih koji žive kršćanski.

O, Božjega li milosrđa, koje nikada ne zaboravlja smilovati se i koje je uvijek na raspolaganju svakome tko se njemu vraća! Neka se, dakle, raduju oni koji traže tebe, Isuse, i još više oni koji te nađu. Trči i ti, kao mudraci, za zvijezdom koja te vodi k životu. Nećeš se puno mučiti, brzo ćeš stići i naći Željenoga svetih, Radost anđela.

Sveti Anton Padovanski

***

Sretan Božić svima koji slave Isusovo rođenje na današnji dan!

srijeda, 6. siječnja 2010.

Sveta tri kralja


Sveta tri kralja ili sveti magi su u kršćanskoj tradiciji kraljevi ili mudraci, koji su se, prema evanđelju, došli pokloniti Isusu nakon rođenja. Često se zovu Baltazar, Melkior i Gašpar; u Bibliji se ne navode imena.

Prema Evanđelju po Mateju, došli su "s istoka" u Jeruzalem, da se poklone Isusu. Pratili su zvijezdu repaticu, betlehemsku zvijezdu. U Jeruzalemu, primio ih je kralj Herod, koji ih je želio prevariti, s ciljem da mu kažu, gdje se Isus rodio, tako da ga može ubiti. Kada su pronašli Isusa, darovali su mu tri dara: tamjan (kao Bogu), zlato (kao kralju) i plemenitu mast, smirnu (kao čovjeku). Potom im Bog zapovijedi da se ne vraćaju Herodu i vrate se drugim putem u svoju zemlju. Tri kralja su predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo, time što im je javio rođenje Spasitelja.

U zapadnom kršćanstvu (od 8. stoljeća) su se ustalila imena Baltazar, Melkior i Gašpar; na istoku se koriste različita imena.

Po tradiciji, poslije smrti triju kraljeva njihove su relikvije odnesene u Carigrad, nakon što ih je pronašla sv. Jelena Križarica, a odande su kasnije otišle u Milano i napokon u Köln u najljepšu njemačku katedralu, gdje su i danas. Melkior je zaštitnik putnika i Svjetskog dana mladih, a Baltazar oboljelih od epilepsije. Spomendan se u Katoličkoj crkvi slavi 6. siječnja, kao blagdan Bogojavljenja.

(Izvor: Wikipedija)

*****

Zvijezda koju su tri kralja ili mudraca sa Istoka slijedili nije bila neka zvijezda na nebeskom svodu već zvijezda kristove svijesti koja je stvarno iskustvo jogijskog aspiranta prema putu samospoznaje. Tri mudraca su zapravo bila tri velika jogija koji su putovali sa Istoka, tj. Indije. Oni su u svojem unutrašnjem zajedništvu sa Bogom-Stvoriteljem u dubokoj meditaciji ili samadhiju percipirali silazak velikog Kristolikog bogospoznatog jogija na zemlju. Oni su bili vođeni iznutra da posjete Betlehem i poklone se ovoj velikoj duši čije rođenje je bilo proreknuto u Starom Zavjetu. Oni su, na neki način, Isusovi kumovi tj. sveci zaštitnici. Isus je uzvratio njihov posjet time što se je sa napunjenih dvanest godina uputio na put prema Istoku da bi naučio drevnu znanost samospoznaje od ovih svetaca. Posječivao je hramove, samostane i druga sveta mjesta. Kada je završila njegova obuka sa navršenih trideset godina života prihvatio je zadatak da pomogne napačenom narodu svoje zemlje i izvede ih na put spasenja. Tako se vratio nazad u svoju zemlju i svjesno prihvatio svoj križ te ga hrabro nosio. U knjizi "Put" Swamija Kriyanande, koji je direktan učenik Paramhanse Yoganande, autor navodi citat svog gurua koji je izjavio dok je tumačio evanđelja da su tri mudraca zapravo bili Babaji, Lahiri Mahasaya i Sri Yukteswar. Kako Swami Vishwananda štuje jako Isusa Krista kao i ovu lozu duhovnih učitelja time ova priča o tri mudraca dobiva dublji smisao.

utorak, 5. siječnja 2010.

Paramhansa Yogananda (5. siječnja 1893 - 7. ožujka 1952.)

Bhagabati Charan Ghosh (1853-1942) je bio jako ponizan i jednostavan čovjek. Živio je u oskudici i život ga je natjerao da se izbori za svaki rupee (novčana jedinica u Indiji). Zbog neimaštine koje je zahvatila njegova obitelj bio je prisiljen odvajati večinu zarade za školovanje svoje braće. Kako zbog iste situacije nije bio u mogućnosti sebe školovati kada je doslovno molio naokolo za svaki rupee, to iskustvo je u njemu usadilo odluku da ne dopusti svojim bližnjima da ikada tako pate. Polako je napredovao u svom poslu te stekao ugled među svojim radnim kolegama.

Jednom je Abinash, koji bio njegov podređeni, tražio jednotjedni dopust. Budući da je više puta uzimao dopuste, gosp. Ghosh mu je odbio dati dopust. Rad se ne može kontinuirano raditi ako radnici uzimaju dopust kako im god odgovara. Ipak je nakon toga priupitao Abinasha gdje odlazi. "Idem u Benares vidjeti svog Gurua" odgovorio je Abinash. Gosp. Ghosh ga je ukorio: "Znači hoćeš postići poniznost. Reci mi samo što je to religija? Naša zemlja je uništena u ime religije. Moj dragi čovječe, nema ništa u tome. Ne budi fanatik. Ako želiš napredovati u životu, radi. Radi, i zasigurno ćeš profitirati u konačnici."

Gosp. Ghosh nije htio biti grub. Njegov sarkazam je odražavao prikrivenu frustraciju svojim odnosom prema religiji. Ubrzo nakon toga je požalio što se tako ponio. "Naposlijetku svatko sam mora donijeti odluke u životu. Samo onda on može sa sigurnošću reći da li su odluke bile dobre ili loše. U svakom slučaju grubost ne priliči." Razmišljao je nakon toga te je ipak odlučio nadalje popričati sa Abinashom.

Tog je popodneva sreo Abinasha putem prema kući. Pokušavao mu je objasniti svoje razmišljanje ali je Abinash bio tih. Gosp. Ghosh je vidio da je tužan ali isto tako posramljen zbog razlike u položaju u firmi. Podređeni neće nikada proturiječiti nadređenom. Tada gosp. Ghosh nije znao da Abinash za to cijelo vrijeme strastveno moli svog gurua.

Kada su se približili jednom prekrasnom proplanku oboje su primjetili prekrasnu ljepotu prirode te je radost ispunila njihova srca te su oboje imali želju stopiti se sa očaravajućom prirodom.

Gosp. Ghosh je bio umiren i tih. Samo nekoliko koraka od njih pojavila se osoba smirenog pogleda. Abinash je uskliknuo: "On je Lahiri Mahasaya, moj guru!"

Obojica su bili zaprepašteni čuvši blagu pokoru koju je Lahiri Mahasaya uputio: "Bhagabati Babu, previše si tvrd na svog uposlenika." Tim je riječima Lahiri nestao. Iako su pretražili područje nisu ga mogli pronaći. Sa bujicom suza Abinash se bacio na tlo. Gosp. Ghosh je bio začuđen. Nježno je dotaknuo Abinasha i rekao sa riječima punim topline: "Abinash, zasigurno ću ti dati dopust. I ja želim ići u Benares. Hoćeš li me povesti do svog gurua? Onaj tko se pojavi po volji zasigurno je veliko biće - jedno sa Učiteljem Univerzuma! Moja žena i ja ćemo uzeti inicijaciju od njega i tražiti njegovo vodstvo!" Abinash je bio van sebe od radosti.

Gosp. Ghosh i njegova žena, koji su očekivali četvrto dijete Mejdu, uputili su se za Benares slijedeće večeri zajedno sa Abinashom. Slijedećeg su jutra stigli u jednostavnu nastambu Lahirija Mahasaye. Guru je sjedio u lotos položaju u meditaciji. Poklonili su se pred njim.

Lahiri Mahasaya je otvorio oči te usmjerio svoj prodorni pogled i koristeći isti ton glasa ponovio je rečenicu koju je izrekao dva dana prije na proplanku. Gosp. Ghosh je bio izvan sebe od radosti. Objesio je glavu ponizno. Nitko ga prije toga nije tako ukorio.

Nakon kratke stanke, veliki yogi je rekao, "Ali učinio si me sretnim danas. Ne samo da si dao Abinashu dopust da dođe ovdje već si došao i ti sa svojom ženom." Ne treba spomenuti da je gosp. Ghosh bio zatečen čuvši Lahirija Mahasayu kako govori riječi kao da čita njegov um.

Lahiri Mahasaya je pokazao veliki interes u nadolazeće rođenje Mejde. Nakon što je gđu. Ghosh inicirao rekao joj je: "Dijete moje, milošću Boga tvoj sin će biti prorok. Pokazati će čovječanstvu put prema Bogo-spoznaji. Kroz svoj život i učenja, mnogi će ljudi odbaciti iluzije svijeta i pronaći spasenje. Putovali ste ovdje vlakom, zar ne? Zaista velim vam, vidjeli ste kako je lokomotiva povlačila vagone. Na isti će način vaš sin povlačiti duše iz svjetovnih prema duhovnim sferama."

Slične je riječi Lahiri Mahasaya ponovio kada je dijete rođeno. To dijete, kojeg su braća nazivala Mejda, bio je Mukunda Lal Ghosh, mnogo poznatiju u svijetu kao Paramhansa Yogananda (1893-1952), autor duhovnog klasika "Autobiografija jednog jogina".

Na današnji dan 1893. godine rođen je ovaj veliki yogi koje je prenio Zapadu duhovnu baštinu sanathan dharme - vječne religije. Uspio je pomiriti po prvi puta duhovne istine Istoka i Zapada. I ono najvažnije, prenio je Zapadu drevnu yogijsku tehniku kriya yoge koju je primio od svog gurua Yukteswara, koji je bio učenik Lahirija Mahasaye, a ovaj od Mahavatara Babađija. Po prvi puta nakon mnogih stoljeća svijet je mogao primiti svetu tehniku kriya yoge koja je bila pala u zaborav neznanja. Zahvaljujući njemu svijet je dobio novi poticaj da ulazi u duhovne avanture, prije toga nepojmljive običnom čovjeku.

(Priča je uzeta iz knjige Mejda, od Sananda Lal Ghosha)

ponedjeljak, 4. siječnja 2010.

Tri sita


Sokrat je slovio za mudraca. Jednoga ga dana potraži neki čovjek i reče:
- Znaš li što sam sve čuo o tvom prijatelju?
- Trenutak, odgovori Sokrat, prije nego mi ispričaš volio bih da prođeš jedan brzi test: jesi li to što mi imaš reći prosijao kroz tri sita?
- Tri sita?
- Da, odgovori Sokrat. Prije nego ispričaš neke stvari o drugome, dobro je da uzmeš malo vremena i prosiješ ono što želiš reći. To nazivam test od tri sita!
Prvo je sito ISTINE. Jesi li provjerio da li je istinito ono što mi želiš ispričati?
- Ne, pa i nisam. Nisam vidio, samo sam čuo kako pričaju.
- Dobro! Ne znaš, dakle, je li to istina. Probajmo iznova: probajmo prosijati drugačije. Sada ćemo uzeti sito DOBROTE. Ono što mi želiš ispričati o prijatelju, je li nešto dobro?
- Ne, baš suprotno! Čuo sam kako se tvoj prijatelj loše ponio.
- Dakle, nastavi Sokrat, želiš mi ispričati loše stvari o prijatelju, a nisi siguran jesu li istinite. To i nije baš ohrabrujuće! Još uvijek možeš proći test, jer je ostalo još sito KORISTI. Je li korisno da mi ispričaš sve što je moj prijatelj napravio?
- Korisno? Pa i ne, ne vjerujem da bi ti to moglo koristiti.
- Dakle, zaključi Sokrat, ono što si mi htio ispričati nije istina, ni dobro, ni korisno. Pa zašto bi mi pričao? Ne želim ništa znati od onoga što si mi htio ispričati, i tebi će biti bolje da sve to zaboraviš.

nedjelja, 3. siječnja 2010.

Bhakti Marga centar - Split

Dragi svi. Kako sam ja "splitsko dite" i polakao sam rastao sa splitskom grupom godinama tako ću malo i reklamirati splitski centar, gdje mala grupica duhovnih aspiranata već godinama održava centar - tu malenu oazu svjetla usred materijalističko okovanog grada. Uvijek se radujem kada čujem lijepe vijesti ili entuzijazam članova grupe, ali kada grupa ima probleme onda i ja osjećam bol i teškoće koje oni prolaze.
Slika prikazuje glavni oltar sa glavnim božanstvima - Radha Rasbihari - koje je instalirao Swami Vishwananda za vrijeme jednog od posjeta Hrvatskoj. Baš nedavno postavljena je crvena zavjesa koja je donacija jednog štovatelja. Također je postavljen sudoper te odvod vode kako bi se jednostavnije izvodio abishek te opralo posuđe i potrepštine za ceremoniju.
Isto tako, pored mnogih aktivnosti koje se događaju u centru, naveo bih jednu posebnu kojoj mogu pristupiti svi zainteresirani: Om tehnika iscjeljenja ili iscjeljujuća tehnika zvukom Om. Tehnika je veoma jednostavna, vrijeme trajanja je 45 minuta pa naviše. Pomoću ove tehnike može se pomoći i sebi i drugima. Za sve zainteresirane koji gravitiraju splitskom području ili se zateknu u Splitu mogu se obratiti mataji Aradhani na mail: matajiaradhana@gmail.com te će tu dobiti konkretnije informacije. Tehnika se izvodi srijedom u večernjim satima u Tršćanskoj 7, te uvijek kada je pun mjesec.
Slika desno pokazuje dio članova i simpatizera splitskog ogranka Bhakti Marge nakon jedne seanse om iscjeljujuće tehnike. Više o ovoj iscjeljujućoj tehnici te o drugim aktivnostima Bhakti Marge možete pročitati na službenim stranicama: www.bhaktimarga.org

subota, 2. siječnja 2010.

Madona manifestira lik Isusa na platnu

Dragi čitatelji bloga. Kao što sam već pisao prije nekog vremena (točnije 7. prosinca 2009.) Majka Božja se ponovo očitovala. Zapravo nije ni prestala. Nainaa je velikodušno ustupila nekoliko fotografija koje je sama načinila. Naime nakon puje obrisala je kipić Majke Božje koji je počeo manifestirati sveti prah - vibhuti. Krpa kojom ga je brisala bila je čista i bijele boje. Sada krpa miriše po vibhutiju. I ne samo to. Štoviše ako dobro osmotrite fotografije niže vidjet ćete lice Isusa koje je utisnuto na platnu.

Na slijedećoj fotografiji možete vidjeti i zlatni odsjaj Majke sa njegovog čela:
Evo još nekoliko slika. Kliknite na svaku sliku (slike sam ostavio u boljoj rezoluciji kako bi bilo jasnije svima razaznati lik Isusa). Ako i dalje ne vidite uvećajte sliku i udaljite se. Ako još ne vidite tražite lice u gornjem lijevom uglu, malo prema dolje.


petak, 1. siječnja 2010.

Novogodišnja poruka od Swamija Vishwanande


"Wishing you all a Happy New Year - may the blessing of the Divine be with you all in this new coming year. May the resolution to change and opening the heart be your goal - much Love and Blessings." Swami Vishwananda

"Želim vam svima sretnu Novu godinu - neka Božji blagoslov bude s vama u ovoj nadolazećoj godini. Neka odluka za promjenom i otvaranjem srca bude vaš cilj - mnogo ljubavi i blagoslova."
Swami Vishwananda

četvrtak, 31. prosinca 2009.

Ususret novoj godini


Evo posljednji sati otkucavaju prije nego se pozdravimo sa starom godinom. Sada je najbolje vrijeme da pogledamo unatrag i razmislimo što smo sve napravili ili propustili napraviti u ovoj godini. Kakve smo odluke bili donijeli, a koliko smo ih izrealizirali. Koliko smo, pak, voljeli i pružali utjehu onima kojima je bilo napotrebitije. Jesmo li na agresiju uzvračali agresijom? Ili možda na mržnju mržnjom? Koliko smo puta reagirali kao Isus: tko tebe kamenom ti njega kruhom, ili ako ti netko ošamari po jednom obrazu ti mu okreneš drugi?

Swami Vishwananda je mnogo puta proteklih nekoliko tjedana naglašavao potrebu za promjenom. Vrijeme je za promjenu! I samo rođenje hiranyagarbha lingama nastalo je iz potrebe da se balansiraju energije i pripremi sve na promjene koje se globalne. Svijet se mijenja, a ako se mi odupiremo promjenama onda ne samo da nečemo primiti val promjena već će nas vjetar promjena otpuhnuti. Veliki učitelji silaze na zemlju kako bi nam pomogli otvoriti oči te voditi sigurnom stazom prema našem istinskom domu u Bogu.

I zato nakon što sagledamo sebe kroz događaje i situacije u kojima smo se našli u protekloj godini budimo iskreni i pogledajmo istini u oči. Swami nam je nedavno rekao da trebamo uvijek postaviti sebi slijedeća pitanja: tko smo, odakle dolazimo, kamo idemo.

I krenimo u novu godinu s novom odlukom da se promijenimo; da postanemo bolji! Iza svake naše misli i odluke nalazi se beskrajni duh Boga. Tražimo Ga sa još većom gorljivošću kako bi smo postigli potpunu pobjedu nad našom malenošću i potpuni uspjeh u svakom pogledu. Čak i kada nam okolnosti ili unutrašnji otpor spriječavaju naše napore za promjenama možete nastaviti afirmirati unutrašnju slobodu duše te odabrati slijediti ono što je za naše najviše dobro. Hajdemo pojačati napore da se uzdamo još više u Boga, da imamo više povjerenja u njegovo vodstvo.

Odvojimo malo vremena dnevno da pričamo s Njim, kao što dijete priča sa majkom ili ocem ili najboljim prijateljem, jer u suštini to je ono što Bog jeste. On nam je bliži od najbliže osobe. Njegovo nevidljivo vodstvo je uvijek tu. Jedan veliki svetac je rekao da je Bog sramežljiv da se otkrije, zato povećajmo napore i potaknimo Ga da priča sa nama. Kako je Sveti Duh vodio Isusove apostole neka tako i bude i svima nama. Otvorimo naša srca. Bog je pomalo nestripljiv i želi nas više nego mi želimo Njega.

Kako Ga potaknuti da se otvori? Budimo kao djeca, nevini i čisti te ponizni poput lista trave koje se pregiba. Nije ni čudo da se Bog ili Gospa često objelodanjuju upravo djeci.

Dragi čitatelji bloga, to je uistinu moja želja svima nama. Budimo ono što jesmo, budimo djeca Božja. Budimo dobri jedno prema drugima. Ne osuđujmo ni druge ni sebe. Prihvatimo sve kao da dolazi od Boga te pjevajmo Njegovo Ime. Slavimo ga svim svojim srcem, svom svojom dušom i umom, i svom svojom snagom. Jai Gurudev!

srijeda, 30. prosinca 2009.

Božić u Springenu (sa hrvatske perspektive)

Još jedan Božić je prošao. Desetak Hrvata je odlučilo Božić provesti u ašramu svog gurua. Nekima je to bio prvi Božić sa Swamijem. Evo pogledajmo kako su neki od njih doživjeli božićne blagdane u centru Springen...
Stipe je preuzeo težak zadatak mjenjajući Chatura koji je preuzeo ulogu paparazza te se morao nositi sa pletorom žena. Roshan je samo glumio da čisti; zapravo mu je to bio izgovor da ne ljušti kapulu.
Dok su muški dio hrvatske grupe neumorno pomagali u različitim dužnostima, dotle je ženski dio uživao u Swamijevom društvu na yagni i abisheku na bebi Isusu... Slika (gore desno) pokazuje Silvu (Sharade) kako lebdi u milosti i ljubavi...
Mada samo nekoliko trenutaka kada sam muške ostavio same u kuhinji imao sam što i vidjeti: Stipe i Roshan su iskoristili priliku te se ubacivali Bhagyashri na što je ona samo zakolutala očima (slika pak govori više od riječi!)...


Slika gore desno prikazuje Roshana kako prima posljednje savjete prije nego ga Swami uputi u novu evangelizaciju balkanskih prostora. Slika lijevo prikazuje njegov uvodni govor gdje je predstavio atma kriyu pred 280 duša.
Sova (slika gore desno), koji je dobio i novo ime - Dharmakshatra, u ekstatičnom transu nakon Swamijeve odluke da ostaje u Springenu kao stanovnik ašrama...
Nakon božićnog ručka (slika lijevo): Rajani, Triyambha, Edita, Ninja, Sharade, Phalguni... Te atmosfera sa daršana dan kasnije (slika desno)...
Skoro da zaboravim na Sugandh. Kao šlag na kraju, tako i njen nastup ostavio je traga sa izvedbom Muruginog bhajana Hara Hara Nandana. Kako ona uvijek vješto umakne fotoaparatu, ovaj put je fotokamera bila brža.

utorak, 29. prosinca 2009.

Uzvisi se nad svojim ograničenjima (transkript govora Swamija Vishwanande sa daršana 26.12.2009.) - drugi dio


Koliko vas zbog straha što će ljudi misliti ne činite nešto? Mnogi. Ali tako sebe ograničavate. Budite slobodni. Ono što imate u sebi vas poziva da budete slobodni, da učite i idete naprijed. Život je najljepša stvar koju vam je Bog dao. Nemojte ga potratiti jer na kraju života kad vam duh bude napuštao tijelo te gledajući unatrag reći ćete: „O moj Bože, toliko sam prilika propustio, toliko prilika koje mi je Bog poslao... moj um je bio vođen mnogim matrikama. Sebe sam zaslijepio.“

Zašto kažem zaslijepiti? Jer izbor da se zaslijepite ili da progledate leži na vama. Kako to učiniti? Vi vježbate svoju sadhanu svaki dan, zar ne? Da ili ne? Koliko od vas redovno vježba sadhanu? (mnogi podižu ruke) Dobro. Vidite, duhovna sadhana pomaže da oslobodite um, pomaže vam da se ne zapletete u ograničenja. Jednom je učenik pristupio svom guruu i rekao: „Učitelju, nešto me muči.“ Učitelj mu se približio u facu, kao ja ovom mikrofonu, te rekao: „Zašto se vezuješ za iluziju? Znaš da je sve što se nalazi u umu iluzija? Zašto se vezuješ za nju? Znaš da duboko u tebi samo Bog obitava. Zašto ne nalaziš radost u tome?“ Onda je učitelj je nadodao: „Ponavlja guru mantru 24 sata bez prestanka te intenzivno meditiraj četiri sata i pobijedit ćeš um.“

Naravno milost guru ja bila uz njega. Isto tako, milost Božja je s vama. Pjevajte Božje ime ako možete 24 sata. A onda vi kažete: „Što ako zaspem? Kako mogu ponavljati mantru ako spavam?“ Ali to je tajna mantra jape. Što više disciplinirate sebe tijekom dana ponavljajući neprestano ime Božje, imajući Boga u umu čak i dok radite druge aktivnosti to će sve više postati automatski tako da ćete čak i u snu ponavljati Božja imena.

Vježbajte svoju duhovnu praksu, jer je ona poput zaštite koja vam je dana da se zaštitite. Kada ste zaštičeni nemate se čega bojati. Ali ako svoje oružje koje vam je dano stavite u ladicu, a tu vam je mnogo neprijatelja protiv kojih se morate braniti, kako ćete se zaštititi? Recite mi, da li ćete se moći zaštititi? Ne. Zašto onda stavljate oklop u ladice? Stavite ga na sebe te ustrajte u nošenju. Jai Gurudev! Te sretna Nova godina. Nadam se da ćemo imati mnogo velikih jogija među vama. Pa, dobro je nečemu se nadati, zar ne? Moramo se nastaviti nadati!

(Swami pjeva bhajan „Bole ki Jai Jai, Shivaji ki Jai Jai“)

ponedjeljak, 28. prosinca 2009.

Uzvisi se nad svojim ograničenjima (transkript govora Swamija Vishwanande sa daršana, 26.12.2009.) - prvi dio


Jai Gurudev! Najprije Sretan Božić svima. Svima vama koji niste bili ovdje, nadam se da ste imali prekrasan Božić i da ste bili ispunjeni sa mnogo radosti i sreće.

Kao što sam napomenuo prije nekoliko dana, ovo je vrijeme promjena. Vrijeme je da se promjenimo. Vrijeme ja da pruzmemo odgovornost. Dokle god ne preuzmemo odgovornost mi slabimo. Često vidimo da um ima nadmoć nad nama. Vi možete reći, „Ali Swamiji, mi se zaista trudimo najviše što možemo, ali ipak ne uspijevamo. Zašto?“ Mi znamo jako dobro zašto smo tu gdje jesmo. Mi jako dobro znamo što tražimo. A sve se to nalazi u nama samima. Ipak, zašto nam um uvijek stvara probleme? Zašto je tako teško otpustiti? Zašto? Odgovor je jednostavan: mi volimo naša ograničenja. Upravo tako. Volimo sebi stvarati ograničenja i volimo plesati unutar tih granica. Zato, kad se preispitujemo, možemo vidjeti vlastita ograničenja.

Ipak, duboko u nama, postoji još jedan glas koji kaže: „Hej, moraš se probuditi. Postoji nešto još veće od toga.“ Ograničenja uma kažu: „dosta“. Mi smo u vlastitoj igri i ne želimo iskočiti iz nje. Kao da smo poput životinje koja sama sebe zatvori te trči od jednog kraja kaveza u drugi te se onda vraćamo na isto mjesto.

Na isti način mi dopuštamo umu da zatamni naše pravo jastvo. Ali s vremena na vrijeme, milošću Božjom, milošću Majke Božje, otvoru se vrata nekim zrakama svjetla te izađete vani. Ali onda, iz straha, vi trčite ponovo nazad. Gdje vas to vodi?

Krišna je rekao Arjuni: „Dragi Arjun, budi slobodan. Budi poput jogija. Podigni svoje oružje i bori se!“ Kada je to rekao Arjuni, to nije samo njemu rekao. Rekao je to svima nama. Mi smo svi jogiji ali moramo biti slobodni. Tko je jogi? To je onaj koji je slobodan. Ali gledajući naša ograničenja vidimo da nismo slobodni. Kada god se strah pojavi, ili misao poput ove: oh trebao sam učiniti ovo, nisam učinio to, mi uvijek na taj način trčimo u krugovima. Zbog straha! Prestrašeni smo pogledati naša ograničenja. „Što ako su ova ograničenja konačna?“ Ne, ono što trebate učiniti je da se suočite s njima. Vi dobro znate da ova ograničenja niste vi. Zbog njih niste ovdje. Pogledajte duboku u oči ograničenijima i suočite se s njima te ih otpustite. Dokle god to ne učinite uvijek će te biti u ovoj igri. Osim ako ne uživate u njoj. Vi imate slobodnu volju izbora.

Kao što je veliki Sufi jednom rekao: „Imaš životni izbor da odaberete ovaj ili onaj put. Izbor leži na tebi. Imaš slobodu izbora.“ Doći ćete do točke kada jogi koji je u vama, veličina koja je u vama, mora odlučiti. Tvoje istinsko biće mora odabrati. I ovaj istinski izbor koji je u vama preuzeti će ograničenja. Premostite ih, suočite se s njima... nemate ih se čega plašiti. Počnite najprije sa malim stvarima. Poznajete sebe. Znate da će vam Bog uvijek omogućiti sve. Ako životinje to znaju, kako ne bi mi koji imamo više kvaliteta nego životinje. I zato možemo spoznati tko smo ustvari.

Mi smo svi jedna obitelj koju nazivamo čovječanstvo. Mnogi govore o čovječnosti ali se samo mali broj ljudi ponaša čovječno. Ali ako smo sastavni dio ovog društva, ako smo dio čovječanstva, ne moramo se ponašati poput životinja. Čak se i životinje bolje ponašaju u društvu budući da one znaju tko su i kamo idu. One vjeruju u višu svijest da će im Bog omogućiti sve što treabaju. Ali jadni mi, ljudska bića, mi koji imamo mnogo više od životinja, kako se samo volimo degradirati. Volimo sebe činiti gorima nego što jesmo. Vrijeme je da nadvaladamo svoja ograničenja. Vrijeme je da probudite ono što imate u sebi.

(nastavlja se)