Ljubav mog Swamija

Jai Gurudev!
Draga braćo i sestre, danas sam neizmjerno sretna i tu sreću želim podijeliti s vama, svojom voljenom obitelji.
U mojih četrdeset i pet godina života snalazile su me razne nevolje, neke od njih su ostavile tragove u mom životu, a neke sam lako prebrodila. Svjesna sam Božje prisutnosti i vodstva.
Znam da mi dragi Bog na leđa stavi baš onoliko koliko mogu izdržati. On zna točnu dozu.
Ovih dana imala sam dosad najveću životnu kušnju. Ništa nije zauvijek. Sve je prolazno. Čak i naše zdravlje i život.

U punom zanosu mojeg duhovnog traganja za Bogom, doktor me jednom jedinom rečenicom spustio na zemlju. "Gospođo, vi imate rak!"

Vjera me spasila da zadržim zdrav razum. Zazivala sam u molitvama svog voljenog Gurua da mi pomogne, da mi da snage da sve to prebrodim na što bezbolniji način, da zadržim svoj mir i prepustila sam sve Njemu.
Dragi Swami ( rekla sam mu u svojim molitvama)TEBI predajem svoje tijelo i svoju dušu, Tebi predajem svu bol i patnju, Neka bude onako kako Ti misliš da je najbolje za mene. Neka bude VOLJA TVOJA!

U meni je nastao mir. Bila sam svjesna Njegove prisutnosti u svakom djeliću sekunde, minute, sata i dana. Bio je stalno uz mene. Dok sam bila u bolnici svi, znači i doktori i sestre, odnosili su se prema meni kao da je sam Swami u njima. Određeni zahvat podnijela sam bez anestezije, bez tableta protiv bolova. Sve je moj Voljeni Swami preuzeo na sebe. Poslali su me kući da mirujem, a kad budu gotovi nalazi slijedi dogovor za operaciju.

Peti dan nakon zahvata, bila sam na putu prema Štefecu. Naravno moja obitelj i prijatelji mislili su da nisam normalna što idem na tako dalek put, ali LJUBAV me zove i tu nema dvojbe.

Još uvijek u neizvjesnosti (jer sam čekala pataloški nalaz), prišla sam Swamiju s punim povjerenjem i zamolila ga za razgovor. Odgovorio mi je da to nije potrebno jer se on već molio za mene.

Taj tren takvu milost nisam prepoznala. Moj se um bunio, nametao mi osjećaj tuge, Zašto me Swami ignorira? Tri dana sam plakala u duši za Njim, baš kao dijete koje se nije zadovoljilo samo s igračkom nego hoće da mu priđe majka, da ga tješi, zagrli. To sam tražila i ja. Tek treći dan Božanska Majka u liku našeg voljenog Swamija mi je prišla, uzela za ruku i tješila riječima ne budi tužna i zabrinuta i da će biti sve u redu. Tim riječima me otpratio kući u miru i radosti.

A danas kad sam bila na kontroli i podigla nalaze, potvrđene su Swamijeve riječi. Sve je u najboljem redu, operativni zahvat nije potreban.

Hvala ti dragi Swami, voljeni moj Guru, moja zvijezdo vodiljo, moja majko i oče, živote moj, moja naveća radost i srećo, hvala ti što si tu, što si samnom i što me vodiš sigurnim putem do Boga!

Jai Gurudev!

Kanupriya
Zagreb, svibanj 2008.