Tri pustinjaka (2)

'Eno, sada, Vaša Milosti, možete jasno vidjeti,' reče trgovac, pokazujući rukom.

Biskup je pogledao te je sada uistinu vidio tamnu crtu – koja je bila otok. I tako je neko vrijeme gledao u tom pravcu, a onda je otišao na krmu, te upitao kormilara: 'Koji je to otok?'

'Taj otok,' odgovori čovjek, 'nema imena. Takvih je mnogo na ovom moru.'

'Je li istina da tamo ima pustinjaka koji žive poradi spasenja vlastitih duša?'

'Tako se priča, Vaša Milosti, ali ne znam je li to istina. Ribari su rekli da su ih vidjeli; ali naravno oni možda samo pričaju stare legende.'

'Volio bih se iskrcati na taj otok i vidjeti te ljude,' reče biskup. 'Kako da to izvedem?'

'Brod se ne može približiti otoku,' odgovori kormilar, 'ali možete se odveslati čamcem. Najbolje bi bilo da popričate sa kapetanom.'

Kapetana su pozvali da dođe.

'Volio bih vidjeti te pustinjake,' kaže biskup. 'Kako bi se mogao odveslati do obale?'

Kapetan ga je pokušao odgovoriti.

'Naravno da se to može učiniti,' kaže on, 'ali izgubili bi smo mnogo vremena. Ali ako si uzmem za pravo da vam sugeriram, Vaša Milosti, starci nisu vrijedni tog napora. Čuo sam da su glupasti starci, koji ne razumiju ništa, te nikada ne pričaju, poput riba u moru.'

'Želim ih vidjeti,' reče biskup, 'platit ću vam za vaš trud i gubitak vremena. Molim vas da mi ustupite brod.'

Tu više nije bilo pomoći; te je tako izdano naređenje. Mornari su pripremili jedra, kormilar je namjestio kormilo, te je brod usmjeren ka otoku. Biskupu su postavili stolicu na pramcu, i on je tu sjeo, gledajući naprijed. Putnici su se svi okupili na pramcu i zurili prema otoku. Oni koji su imali najoštiji vid mogli su već razabrati kamenja na njemu, a zatim i kolibu od blata. Naposlijetku je jedan čovjek vidio pustinjake. Kapetan je donio dalekozor te nakon što je i sam pogledao kroz njega dodao ga biskupu.

'Točno je. Tri čovjeka stoje na obali. Tamo, malo na desno od tog velikog grebena.'

Biskup je uzeo dalekozor, namjestio se, i vidio tri čovjeka: visokog, nižega, te veoma malog i prignutog, koji su stajali na obali držeći se međusobno za ruke.
Kapetan se obrati biskupu. 'Brod ne može dalje, Vaša Milosti. Ako želite na obalu morat ćemo Vas zamoliti da uzmete čamac, dok ćemo se mi ovdje usidriti.'

Konop je brzo odvezan, sidro bačeno, a jedra skupljena. Pojavio se trzaj te se brod poljuljaše. Tada se čamac spustio, veslači uskočiše, te se onda biskup spustiše niz ljestve te zasjedne. Veslači su se prihvatili veslanja, a brod se otisnu brzo prema otoku. Kada su stigli na odstojanju na kojem su se mogli baciti kamenom vidjeli su tri starca: visok starac samo sa tkaninom omotanom oko struka; drugi malo niži sa starim seoskim kaputom, a najstariji kojega su godine pogrbile i koji nosi staru svečeničku mantiju – sva trojica stajaše s rukom u ruci.

Veslači su doveslali do obale, a biskup se iskrcao.

Najstariji mu se pokonio, a on im je uzvratio svojim naklonom, na što su oni odvratili još većim naklonom. Tada je biskup započeo razgovor.

'Čuo sam,' reče im, 'da ste vi, bogoliki ljudi, koji ovdje žive kako bi spasili vlastite duše, i kako molite našeg gospodina Isusa Krista za spasenje svojih drugara. Ja, kao jedan nedostojan Kristov sluga, pozvan sam, milošću Boga da podučim njegovo stado. Želio sam vas vidjeti, Božje sluge, i učiniti što je u mojoj moći da i vas podučim.'

(nastavlja se)