Tri pustinjaka (3)

Pustinjaci su se pogledali smješeći se jedan drugome, ali su ostali šuteći.

'Recite mi,' upita biskup, 'što činite kako bi ste spasili svoje duše, i kako služite Boga na ovom otoku.'

Drugi pustinjak uzdahnu, pogledavši na nastarijeg. Ovaj drugi se nasmiješi i kaže: 'Ne znamo kako služiti Boga. Mi samo služimo i pomažemo jedno drugoga, službeniče Božji.'

'Ali kako se molite Bogu' upita biskup.

'Molimo ovako,' odgovori pustinjak. 'Ti si trojstvo, mi smo troje, podaj nam milosti.'

Kada ovaj stariji pustinjak to reče, sva trojica podignu oči prema nebu te ponove: ''Ti si trojstvo, mi smo troje, podaj nam milosti!'

Biskup se nasmiješi. 'Vi ste zasigurno čuli nešto o Svetom Trojstvu,' kaže on. 'Ali ne molite ispravno. Pridobili ste moje simpatije, vi bogoliki ljudi. Vidim da želite ugoditi Bogu, ali ne znate kako Ga služiti. Tako se ne moli; poslušajte me, pak, i ja ću vas naučiti. Neću vas naučiti mojim načinom, već onim kojeg je Bog u Svetim Spisima naredio ljudima kako Ga moliti.'

Tada je biskup počeo objašnjavati pustinjacima kako se je Bog objavio ljudima; govorio im je o Bogu Ocu, i Bogu Sinu, i Bogu Svetome Duhu.

'Bog Sin se spustio na zemlju,' pojašnjavao im je, 'da spasi ljude, i tako nas je On učio kako moliti. Poslušajte i ponovite za mnom: "Oče naš."

'I prvi pustinjak ponoviše za njim, 'Oče naš,' i drugi za njim ponovi, 'Oče naš,' i treći kaže, 'Oče naš.'

'Koji jesi na nebesima,' nastavi biskup.

Prvi pustinjak ponovi, 'Koji jesi na nebesima,' ali drugi se sapleteše s riječima, a najviši pustinjak te riječi ne mogaše ponoviti ispravno. Njegova kosa izrastaše preko usta tako da i nije mogao jasno govoriti. Najstariji pustinjak, kako nije imao zube, također je mrmljao nerazumno.

Biskup ponoviše riječi, i najstariji ponovi za njim. Biskup sjede na stijenu, a pustinjaci ostanu stajati, promatrjući njegova usta te ponavljajući riječi onako kako ih biskup bijaše izustio. I tako se cijeli dan biskup trudiše, ponavljajući dvadeset, trideset, preko stotinu puta, te jednako tako pustinjaci ponavljajući za njim. Koliko se god puta bijaše saplitali, toliko ih puta biskup ispraviše, čineči ih da ponove uvijek iznova.

Biskup se nije predavao sve dok ih nije naučio cijeli Očenaš, tako dobro da ne samo da su mogli ponavljati za njim već i da su mogli cijelu molitvu napamet izmoliti. Pustinjak koji je bio srednjeg rasta, prvi je naučio, te je mogao sam ponoviti cijeli Očenaš. Biskup ga je potaknuo da ga ponovi iznova i opet iznova, dok i ostala dvojica nisu savladali.

Polako se spuštao mrak, dok se mjesec pojavljivao nad morem te se biskup podiže i vrati svome čamcu. Kada se pozdravljao sa pustinjacima, oni se pokloniše pred njim sve do zemlje. On ih podignu, poljubiše svakog ponaosob, te im kazaše da mole onako kako ih je on naučio. Zatim se uspeo na čamac koji otploviše ka brodu.