Izvješće iz ašrama 4/2009 (treći dio)

Treće jutro, u četvrtak, opet isto društvo. Ovaj put smo i ja i majka bili učenici. Subi, čovjek porijeklom iz Mauricijusa koji živi sa svojom obitelji u Italiji već mnogo godina, podučio nas je kako spremiti ladoo, tradicionalnu Indijsku poslasticu na mauricijski način. To je malo zahtjevniji posao koji je uključio cijeli tim kuhara i pomoćnika, jer je trebalo napraviti dovoljno za sve goste i domaćine. Ladoo se ponudio istu večer kao prashad za Krishnu. Na slici se može vidjeti dio tima – prva s desne je Tina, zatim portugalka Padmavati, Chaturananda, Subi te Drishti koja je spremala ručak.

Iste večeri imali smo proslavu Krišnijevog rođendana s početkom od 21 sat. Ja sam kasnio pola sata jer su me mnoge aktivnosti držale zaposlenima pa sam od umora zaspao. Srećem propustio sam tek pola sata. Naravno večer je bila ispunjena pjevanjem bhajana. Swami je pjevao na početku, održao je govor, te je pristupio oltaru gdje je napravio abishek. Energija je bila snažna, kao i pjevanje bhajana. Swami je očigledno bio dobro raspoložen te sigurno potaknut energijom koju smo svi generirali te se je latio mikrofona. Tako je započela još jedna besana noć. Swami je pjevao mnogo bhajana, većinu kojih je izveo po prvi put. (Sjetio sa sam se Steffenshofa u jednom trenutku te promislio kako smo često bili ograničeni vremenom budući da smo bili okruženi susjedima te je bilo neprimjereno pjevati nakon 23 sat. Što bi tek bilo da nismo imali onda ograničenja!

Kada je Swami dao znak da je bilo gotovo, pogledao sam na sat. Kazaljke su već bile otkucale 3:30. Ali to nije sve. Ispred hrama nas je čekala velika paleta slatkoga (kao i naš famozni ladoo) koje je bilo ponuđeno Krišni kao prasadam. Tako smo se zadržali još nekih pola sata časteći se slasticama.

Yagna, koja je bila predviđena za petak ujutru u deset, najprije je pomaknuta na 11, pa onda na podne. Swami je već bio otišao oko 11 sati. U popodnevnim satima petka 14.kolovoza, ja sam već bio na putu za Frankfurt.

Izvješće iz ašrama 4/2009 (drugi dio)

Swamijeva majka i sestra su bile u posjeti svom sinu i bratu. Ovo im je bio drugi posjet Springenu. Njegova majke je jedna divna, ponizna i blaga žena. Uživao sam biti u njezinom prisustvu. U utorak 11. kolovoza, došla je u kuhinju i ponudila svoju pomoć. Tako smo proveli cijelo jutro zajedno. Njezina kćer nam se također pridružila. Tina, Swamijeva sestra, koja je dvije i pol godine mlađa od svog brata, je također jedno blago samozatajno stvorenje, poput svoje majke. Bili smo jako dobar tim.

Naravno moja znatiželja je bila jaka pa sam iskoristio povoljan trenutak da izvučem koju pričicu iz swamijevog djetinjstva kako bih je mogao podijeliti svima na blogu. (Usput rečeno, mnogi su mi spočitali kako se slabo javljam; a sada kada češće izvještavam, nemam nikakvu povratnu informaciju – ili su svi na moru pa nemaju vremena za čitanje? A ne bi bilo loše čuti kako je u splitskom centru, bilo što?)

Evo podijelit ću jednu malu priču koju mi je Tina ispričala. Pitao sam je da li bi se koji put „pošibali“. Kao da je jedva čekala da je netko pita da se može izjadati. Često su imali razmjerice, kao u normalnim odnosima između brata i sestre. Ali je ona bila ponekad nestašnija pa bi, iako je brat ne bi isprovocirao, trčala mami govoreći da je Visham (kako su Swamija tada zvali) tuče i zanovijeta. Onda bi mama došla pa bi istukla sina. (Kako mi ovo poznato zvuči?) Inače mama je imala nadimak kojim bi zvala Swamija ali to je bilo rezervirano samo za nju te ako bi ga netko drugi zvao tim imenom ne bi mu bilo drago. Zato ne mogu ovdje podijeliti to sa svima, kako ne bi netko došao u napast da testira Swamijevu strpljivost. Hahaha

U svakom slučaju, taj dan sam spremao Soparnik (ili Zeljanicu) budući da su mi mnogi tražili da ponovo spremim. Majka je bila jako znatiželjna te me je promatrala kako mijesim tijesto i pripravljam Soparnik. Nakon ručka povjerila mi je da joj se jako svidio ali i da je Swami uživao. Tražila je i recept.

Dan kasnije opet je ista družba bila u kuhinji. Ovaj put sam ja bio učenik pa sam naučio kako spravljati mango „pickles“ (začinjen pripravak koji se često koristi u indijskoj kuhinji). Također smo zajedno spremali Chapatti, koji je također sastavni dio indijskog ručka (nešto poput kruha kod nas). Na slici se može vidjeti dvojac iz snova: Chaturananda i Swamijeva majka kako spremaju Chapatti.

Izvješće iz ašrama 4/2009 (prvi dio)

Jai Gurudev svima. Intenzivan tjedan je ostao za nama. Swami je nekoliko dana bio u Finskoj.

Za vrijeme njegovog boravka u Finskoj mi kuhari u ašramu imali smo tečaj ayurvedskog kuhanja. Iz Švicarske su došla Kalavati i njezina teta Payoja te nam dale teoretske osnove i pokazale nekoliko jela koje smo zajedno kuhali. Naime Kalavati je studirala ayurvedu na maharišijevom sveučilištu u Americi te preko pulsa može dijagnosticirati. Ja sam ostao jako iznenađen kada joj je samo nekoliko sekundi bilo dovoljno da me „pročita“. Iako sam znao od prije da je puls dijagnoza sastavni dio dijagnostičke medicinu u ayurvedi i mnogi doktori je često koriste, na zapadu nije tako popularna, odnosnu doktori školovani na zapadnim sveučilištima jako malo znaju o tome te ne mogu puno toga pročitati preko pulsa.

Njezina teta Payoja ima sposobnost da uđe u „akaši polje“ i na taj način može sa stopostotnom točnošću dijagnosticirati pacijenta. Kako su došle radi kuhanja nisu puno tomu dale naglaska. Ona može isto tako osjetiti da li je hrana ispravna i po ayurvedskim principima energetski izbalansirana. Ona mi je i objasnila kako to radi, mada meni to zvuči kao znanstvena fantastika. Ali potvrdu sam dobio vrlo brzo, jer me je „pročitala“ u isto vrijeme kao i Kalavati; jedna preko pulsa, a druga astralno.

Zatražio sam da nakratko popričamo te smo sjeli na nekoliko minuta neposredno prije nego su odlazile. Ponovo je zatvorila oči te mi je rekla nekoliko stvari i kroz razgovor pomogla posložiti nekoliko kockica. Tu sam i osobno dobio potvrdu da neke stvari vidi jer to što smo izmijenili nije nikako drugačije mogla dobiti nego direktnim uvidom u moju dušu. U jednom trenutku mi je rekla da više ne može vidjeti napomenuvši da joj je dalje pristup nedostupan. Naime do određene granice ima pristup, onoliko koliko joj Bog daje za pravo da vidi, a time i pomogne drugima. Taj me je odgovor jako oduševio jer sam vidio kako Bog može pomagati na različite načine kroz različite pročišćene duše.

Swami je, naravno, potvrdio te sposobnosti kao autentične i sa njegovim blagoslovom i pozivom su došle da nam pomognu kuhati po ayurvedskim načelima.

Nedjelja je, 9. kolovoza - Sugandh je stigla! Dobrodošla! Oni koji ju poznaju već mogu naslutiti da ovaj tjedan koliko je već tu prolazi u brzim izmjenama različitih emotivnih, duhovnih, šaljivih.... trenutaka. Sa njom barem nikada nije dosadno. Ali nisam ja jedini koji uživa u ovom šou. Naime Sugandh ima mnogo obožavatelja u ašramu. Ali neka ona ispriča svoju priču. Ali ako mislite da Sugandh samo drži ostale budnima u ekstatičkom raspoloženju, varate se. Jako je dobar radnik, je mi je nekoliko puta dobro očistila kuhinju, pogotovo komponente koje inače mi kuhari nemamo vremena detaljnije očistiti.

Kad smo kod kuhinje dogodila se jedna promjena. Sada sam „full time“ u kuhinji. Dogodile se neke promjene i razmještaji. I dalje sam odgovoran za povrtnjak. Glazba mi također traži dosta vremena, kao i održavanje bloga. Zato ću pokušati biti kratak.

Velika Gospa

Velika Gospa je dan svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Slavi se 15. kolovoza svake godine.

Na svetkovinu, mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna Marijina svetišta. Mi smo također blagdan proslavili sa liturgijom. Želim vam svima mnogo ljubavi i blagoslova. Jai Ma!

Sretan Krishna Janmashtami!

Krishna Janmashtami

Krishna Janmashtami, odnosno rođendan Krishne, ove godine pada 14. kolovoza. U Bhakti Marga centru mi ćemo započeti proslavu dan prije 13.og navečer s početkom u 21 sat. Tako da ćemo kroz bhajane i abishek dočekati ponoć. Na dan Janmashtamija imat ćemo yagnu ujutro koju će, kako čujem voditi sam Swami koji vjerojatno odmah nakon toga odlazi na put na nekoliko dana. Proslava će se nastaviti kasnije tijekom dana.

Dragi blogovci, ako imate neki zanimljiv tekst o Krishna Janmashtamiju, pošaljite na moju adresu ili kao komentar da ga mogu objaviti i podijeliti sa svima. Hvala na suradnji. Jai Gurudev!

OBAVIJEST

Na otoku Pašmanu održat će se seminar Om iscjeljenja i mudra radionica od 21.08. do 28.08. Predavači i voditelji su Prabhu Aditya i Mataji Triambhakeshwari iz Bhakti Marga Centra Springen, Njemačka. Sve informacije možete dobiti na internet stranici www.harmony.com

Nekoliko dana prije isti dvojac će posjetiti Bhakti Marga centar u Splitu te održati nekoliko aktivnosti. U srijedu 19. kolovoza održat će se Yagna u Kaštel Lukšiću od 10 do 12 sati. Istog dana od 17 do 18 sati bit će na programu Om iscjeljujuća tehnika u splitskom centru (Tršćanska 7), a nakon toga u 19 sati satsang i bhajani. Svi su dobrodošli na ove programe.

Za dodatne informacije javiti se na broj telefona 095 8060 335 (Damir/Roshan)

Zahvalnost je molitva

Pozdrav moji dragi internet prijatelji,

Radosno zagalamite prema Bogu! Čvrsto odlučite da ćete danas dopustiti samo ljubavi da izađe vani iz dubine vašega srca - slavite Boga!

Imajte samo zahvalnost i ljubav za svog gurua, svog dugovnog učitelja. Sjetite se iz dubine svojega bića da se je on inkarnirao, ne za sebe, već zato što ste ga pozvali i Božanska Majka je čula vaš plač u noći te je on, koji živi među blagoslovljenim i oslobođenim dušama, došao da vas spasi i oslobodi. Slijedite ga s milošću svoje patnje i trpljenja, s ljubavlju u svome srcu te sa zahvalom na svojim usnama. Vi budite oni koji podupiru njegova učenja, slijede njegov primjer i ostavljaju svugdje svoje tragove ljubavi, strpljenja i jedinstva!

Idite prema Svjetlu, moji dragi prijatelji, i budite slobodni! Vaš guru je poput zvijezde vodilje ukrašene božanskim bojama. Budite zahvalni!

Ja sam Babaji, vaš prijatelj, amen i om... adio dok se ne sretnemo ponovo...

Uzeto sa bloga: http://virtual-babaji-vishwananda.blogspot.com/ (poruke Mahavatar Babaji-ja svim sljedbenicima kroz Utpalavati, učenicu Swamija Vishwanande)

Duhovno promišljanje

“Tko je od vas bez grijeha neka prvi baci kamen!” (Ivan 8:7)

Prije par dana razgovarao sam s prijateljicom na telefon i razgovarajući o odnosu guru – učenik, posebno u vezi s našim guruom, Swamijem Vishwanandom i prašinom koja se prošle jeseni podigla oko njega, spomenuli smo jednog zajedničkog prijatelja.

Rekla mi je da je taj prijatelj rekao u vezi Vishwanande, njegovog „bivšeg gurua“ kako je sam rekao, kako bi volio jednog dana posjetiti „svog prijatelja“ (misleći na Vishwanandu). Kad sam to čuo, ostao sam bez teksta.

Prvo, taj takozvani učenik je napustio svoga gurua na vrlo negativan način, govoreći o njemu pred drugim učenicima da je varalica, da nije istinski guru, i mnoge druge bogohulne stvari.

Štoviše, „odrekao“ ga se govoreći svima o jednom intimnom iskustvu koje je jednom imao sa svojim guruom, a koje uopće nije bilo seksualne prirode. On je to prenio na takav način da slušatelji osjete sažaljenje nad učenikom i osude gurua. Drugim riječima, pokušao je odsjeći glavu guruu nastojeći sebe učiniti višim ili pravičnijim. Njegovo ponašanje bilo je kratkoročno vrlo uspješno budući je uspio uzdrmati vjeru mnogih učenika, ali nakon nekog vremena većina njih je shvatila o kakvom se zapletu radi i ponovno uspostavila svoj unutarnji mir.

Ne samo da je iznio u javnost svoja „osobna“ iskustva, nego je ponudio i mnoga „sočna“ iskustva drugih, koliko god ih je mogao prikupiti, kako bi dokazao ispravnosti prosudbe svoga perverznog uma. Često sam se pitao koji bi bili razlozi da „razotkriješ“ svoga gurua, čak i kad bi te „činjenice“ bile istinite. Da bi zaštitio druge? Spasio njihove duše? Upozorio ih na prijevaru „lažnog“ gurua? Što?

Tko sada pokušava biti guru? Koliko smo nevrijedni bilo kakve ljubavi, pa ipak volimo preuzimati ulogu spasitelja!

Pada mi na pamet jedna lijepa priča iz „Pustinjskih Otaca“, koju bih ovdje želio ponoviti:

Jedan brat u Sceti počinio je grijeh. Sazvano je vijeće na koje je pozvan i otac Mojsije, ali on odbije poći. Tada svećenik pošalje nekoga da mu kaže da dođe, jer ga svi čekaju. Tako otac Mojsije ustane i krene. Uzme šupalj vrč, napuni ga vodom i ponese ga sa sobom. Ostali mu pođu ususret, te mu rekoše: „Što je to, oče?“ A starac im odgovori, „Moji grijesi ostavljaju trag za mnom, a ja ih ne vidim, pa ipak danas dolazim suditi o greškama drugoga.“ Kad su to čuli, ništa više ne rekoše onome bratu, već mu oprostiše.

Kako lako padamo žrtvom đavoljih zamki! I koliko nam dugo treba da otkrijemo zavjeru sotonske sile! Samo predajući se svom duhovnom vodiču možemo biti spašeni, a ključna riječ je poniznost. Ništa ti ne može nauditi ako razviješ poniznost. Tada ne možeš pogriješiti, što god učinio – kvaliteta poniznosti biti će tvoj štit pred svim nedaćama.

Pa što ako se ispostavi da guru nije pravi? Koji stav bi učenik trebao zauzeti? Pokušati ga izložiti osudama drugih, okrenuti sve protiv njega? Je li to način postupanja s prijateljem? I onda imaš obraza nazivati ga prijateljem. O, moj Bože, oslobodi me takvog licemjerja!

Još jedan citat Pustinjskih Otaca:

Jedan brat upita oca Poemena, „Ako vidim da moj brat griješi, je li u redu ništa ne reći o tome?“ Starac odgovori, „Kad god sakrijemo grijeh brata svojega, Bog će sakriti naš; kad god ljudima govorimo o krivnji brata svojega, Bog će isto učiniti s našom."

S ljubavlju,
Chaturananda

Trogir, Hrvatska, 04. ožujka 2009.

Moj sin je uvelike blagoslovljen (5. dio)

Visham je počeo pjevati bhajane po cijele dane s ljudima koji su došli vidjeti manifestacije i materijalizacije. Bilo je ljudi posvuda u našem domu i činilo se da nema mjesta više za obitelj. Postala sam umorna, gotova! U to vrijeme je počeo proizvoditi lingame također. Tijekom posebne svetkovine materijalizirao je 34 lingama u jednom danu. Ako osoba nije bila prisutna kad bi izbacio lingam, on bi ga ponovno progutao i izbacio kad bi osoba stigla. Plakala sam kad sam vidjela kako je postao umoran te kad sam vidjela kako mu je bilo krvavo i bolno izbacivati lingame iz grla. Svima je dao lingam. S obzirom da je bilo tako bolno, pitala sam ga zašto daje svakom lingam i da bi možda bilo dovoljno dati po jedan lingam svakoj obitelji. On je rekao, “Što mogu kad pitaju?” Bio je tako umoran i meni je bilo jako žao mog sina.

Tijekom Shivaratrija dogodilo se nešto posebno. Svaka kanta stavljena u Vishamovu sobu bi bila napunjena vodom. Nitko ne bi bio u sobi, mogao si samo na trenutak okrenuti leđa i kanta bi već bila puna vode. Cijeli dan ljudi su donosili kante kako bi se napunile vodom. Onda je prestalo. Jedno vrijeme, što god bi se stavilo u Vishamovu sobu bilo bi prekriveno vibhutijem različitih boja. Jedno vrijeme manifestirali su se murtiji ispod njegovog kreveta. Jednog dana kuća je bila puna bindija, crvene točke koju hinduističke žene stavljaju na svoja čela, na zidovima te bi visile u zraku u svakoj sobi. Drugog dana mirisni štapići u svakoj sobi. Manifestirao je nakit svake vrste za svakoga.

Svaki dan se nešto novo dešavalo, svako jutro nakon što bih se probudila pitala bih se što će se novo dogoditi taj dan. Jednog dana Visham nije bio kod kuće. Ušla sam u njegovu sobu i vidjela četiri velika ladoosa, okrugla indijska slatkiša kako leže na njegovom krevetu. Nikad nisam vidjela takve ladoose jer su bili veliki kao teniske loptice, vrući kao da su upravo skuhani i prekriveni medom i bademima. Visham je stigao upravo u tom trenutku i uzviknuo, “Tko je stavio ladoose na moj krevet? Ja sam rekla, “Ja nisam, a cijelo vrijeme sam sama u kući!”

Na kraju je došlo vrijeme kad je Visham napunio 18 godina i počeo putovati diljem svijeta. U to vrijeme je želio ići u Indiju, ali nije imao potreban novac. Jedno jutro kad se probudio na oltaru je našao avionsku kartu za Indiju za dan kad je želio ići te 700 dolara.

Visham je uvijek bio pošten. Neki ljudi su mislili da je kupio prstenove koje je davao ljudima kako bi mu vjerovali. Ja sam pitala, “Kojim novcima bi ih kupio? Nikada ne traži ni novčića od ikoga”. Sve se to dogodilo ispred mojih očiju. Ja poznajem svog sina; on nije prevarant. Kada čujem kako neki ružno govore o Vishamu naljutim se jer on nije takav. Ljudi nekad pričaju bez znanja i razumijevanja. Ja sam bila s njim dan i noć kad se sve to događalo i razvijalo. To je istina. Moj sin, Visham je uvelike blagoslovljen. Ne znam što bih mu poželjela; Bog mu je sve dao.

Bindow, svamijeva majka – Mauricijus (Uzeto iz knjige “Blossoming of the Heart”)

Swamiji pjeva - Guru Purnima 2009.

Moj sin je uvelike blagoslovljen (4. dio)

Postalo je čudno kad je moj sin počeo manifestirati stvari. Jutro nakon što se prvi put pojavio vibhuti cijela hrpa vibhutija je izašla iz Vishamove ruke i vrha glave. Dok je vibhuti izlazio iz njegove ruke rekao je da je mogao osjetiti da ga nešto svrbi i onda bi vibhuti istekao vani. Jednog dana je istjecao med iz njegovih stopala i ruku. Nakon toga su i med i vibhuti naizmjenično izlazili iz njegovih ruku i nogu. Dva tjedna prije početka manifestacija zezala sam se preko telefona sa svojom sestrom, “Znaš, Visham radi toliko molitvi da bi mogao iz njega izlaziti vibhuti, baš kao što se dogodilo sa Shirdi Sai Babom, poznatim indijskim svecem. Ako bude izlazio iz njega vibhuti, naplaćivat ću ljudima da ga dolaze posjediti” Onda kad se moja šala ostvarila, nisam se više uopće smijala.

U početku su samo moja obitelj i sestra znali za te manifestacije. Ali ja nisam mogla spavati od razmišljanja što se to događa mom sinu. Razgovarala sam s jednom starom susjedom. Rekla sam da joj želim nešto reći ako mi obeća da neće nikome kazati. Obećala je, ali do podne sam primjetila da već red ljudi stoji ispred moje kuće. Od tada su ljudi stajali u redovima po cijele dane, svaki dan kako bi vidjeli Vishama.

Jedna gospođa je donijela malu sliku i zamolila Vishama da je stavi u svoju sobu i blagoslovi, što je on i učinio. Rekla sam gospođi, “Ne želim tu sliku u njegovoj sobi; imamo dovoljno slika u našoj kući i zato vas molim da je uzmete nazad”. Ali kad je Visham stavio sliku u svoju sobu, postale su dvije. Gospođa je izašla sa dvije slike Vishama. Potrčala sam za njom moleći je, “Nemojte nikome reći što ste ovdje vidjeli”. Uskoro su svi za to znali. Nakon toga dan za danom, čak prije sedam sati ujutro pa sve do kasno navečer, ljudi su počeli stvarati duge redove ispred naše kuće. Postala sam bolesna i frustrirana zbog ljudi u mojem domu cijelo vrijeme. Nisam više imala vremena za kuhanje niti za sebe. Osjećala sam se kao da mi je život završio i svugdje su bili ljudi u mojoj kući po cijeli dan!

Ljudi bi mi rekli, “Želim vidjeti pandita”. Ja bih im odgovorila, “Kojeg pandita? Ovdje nema pandita.” Rekla sam Vishamu, “Moraš prestati s ovim. Ne želim sve te ljude u mojoj kući”. Napokon sam nazvala “pravog” pandita da dođe u moju kuću. Objasnila sam mu sve što se događalo s Vishamom i da se njegova obitelj boji za njega. On je rekao, “Ja sam pandit, pobrinut ću se za to”. On nikad nešto takvo nije vidio. Došao je s ružom u ruci i izmolio neke molitve. Rekao mi je da će za tjedan dana sve prestati. Ali nakon tjedan dana manifestacije su postale još obilnije. Kasnije sam vidjela tog istog pandita kako dodiruje Vishamove noge.

Nakon pandita bilo je još više vibhutija nego prije; onda se pojavio med, nakon toga privjesci i prstenovi. Jednog dana je Visham iz svoje ruke davao poklon svima koji su ga došli posjetiti. Bilo je zabavno, ja sam bila pod stresom, ali sam se smijala i bila sretna. Otišla sam u kuhinju skuhati nešto hrane. Visham je došao u kuhinju na brzinu pojesti. U šali sam mu rekla, “Svima si dao nešto, ali meni nisi ništa dao”. Dotakla sam mu obraz govoreći, “Ništa za mene?” U trenutku je okrenuo ruku i dao mi lijepi prsten. Ja sam plakala i rekla mu, “Ne, nisam to tražila, drago mi je da si svima nešto dao”.