Misao dana

"Kristov nauk ne posjeduje blagozvučnost ulagivanja, jer ne laska grešnicima, ne obećava zemaljska dobra, već strogo upozorava i uči trapiti tijelo, prezirati svijet. Zato ih je malo koji ga slušaju.

Izabirući priproste i neuke, Gospodin pokazuje da je mudrost svijeta suha i neukusna. Mudrost tijela je noćni demon: slijepa je, ma koliko uvjerena da jako dobro vidi; samo noću ima izoštren vid, kao mačak. Sva je mudrost i razboritost ovoga svijeta u tome da hrani i zadovolji tijelo, nagomilavajući bogatstva – a ona su kamenje kojim će mudri i razboriti ovoga svijeta biti kamenovani na dan suda."

Sv. Antun Padovanski

Objašnjenje rituala abisheka

Tijekom Satsanga Swami Vishwananda je zamolio indijskog predanika da pruži ovo objašnjenje:

Abishekam je zapravo prilika da probudimo kozmičku energiju u murtiju, u statui, u idolu koji imamo ispred sebe. (Sw: mi zapravo manifestiramo). Dakle, kad obavljamo abishekam, imamo priliku stvoriti interakciju, fizički kontakt s tom kozmičkom energijom. Cijeli proces abishekama je ukorijenjen u indijskom običaju pružanja dobrodošlice gostu u naš dom. U Indiji postoji vedsko geslo koje govori: “Adity deity pabha“, što znači „Gost je Bog“. Dakle, kada gost dođe, prva stvar koju učinimo jest da mu ponudimo stolicu. Kažemo “Asanam samat payami”, što u osnovi znači „nudimo ti sjesti“. Sljedeće, kada gost dođe u kuću, vjerojatno nakon dugog puta, peremo mu noge. A to je: “Padyam samat payami”, što znači: „peremo ti noge, osvježavamo tvoja stopala nakon dugog putovanja“. Nakon toga mu ponudimo piće, peremo mu usta, jer su se vjerojatno osušila i jer je žedan nakon dugog putovanja. To su uvodne stvari.

Tada im nudimo kupanje. Promijenimo im odjeću i kupamo ih. Prvo koristimo vodu, koja jako pročišćava i sve ispire. I peremo božanstvo ispred nas. Sljedeće što nudimo su pet elemenata, a to su mlijeko, jogurt, ghee, med, šećer. Tih pet elemenata su također prisutni u našim tijelima. I svaki put kada nudimo mlijeko, med, ghee, šećer i jogurt, mi molimo za pročišćenje i ravnotežu tih pet elemenata i unutar nas i u vanjskom svijetu. Stoga je abishekam prilika da pročistimo sebe same, naša fizička i duhovna tijela, kao i izvanjski svijet. Nudimo sebe pred Gospodom, nudimo sve naše negativnosti te tražimo pročišćenje prilikom kupanja murtija.

Nakon što smo ponudili sve to, povlači se zavjesa. Ova zavjesa predstavlja veo maye. Ta maya je iluzija koja nas odvaja od nas samih. Murti na kojem obavljamo abishekam također predstavlja naše unutarnje Sebstvo. Tako da sve darove koje nudimo vanjskom murtiju, sve te darove zapravo darujemo našem unutarnjem Višem Sebstvu. Maya nas sprečava da se identificiramo s našim istinskim Sebstvom. Iza zavjesa svi su zauzeti oblačenjem i uljepšavanjem murtija nakitom, krunama, pripremajući ih kako bi bili lijepi za darshan. A u međuvremenu, mi pjevamo kako bi nam um i dalje bio usredotočen na Boga. Naposljetku, zavjese se otvaraju, što znači da je maya otpala. I tada imate darshan Gospoda ispred vas. Taj darshan Gospoda također predstavlja vaš vlastiti unutarnji darshan vašeg istinskog identiteta, vašeg istinskog Sebstva.

Swami Vishwananda u Južnoafričkoj Republici

Kada sam zaista počeo voljeti sebe...

Kada sam zaista počeo voljeti sebe shvatio sam da sam uvijek, u svakoj prilici, na pravom mjestu i u pravo vrijeme, te da je sve što se događa ispravno – od tada pa nadalje mogao sam biti miran. Danas znam da se to zove POVJERENJE.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe mogao sam spoznati da su emocionalni bol i patnja za mene samo upozorenja koja mi govore da živim suprotno svojoj istini. Danas znam da se to zove BITI AUTENTIČAN.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe prestao sam žudjeti za nekim drugim životom i mogao sam vidjeti da je sve oko mene bilo poziv na rast. Danas znam da se to zove ZRELOST.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe prestao sam samom sebi krasti svoje slobodno vrijeme, i prestao sam dalje praviti grandiozne projekte za budućnost. Danas radim samo ono što mi čini zadovoljstvo i radost, ono što volim i što čini da se moje srce smiješi, na moj vlastiti način i u mom osobnom tempu. Danas znam da se to zove ČESTITOST.

Kada sam zaista počeo da voljeti sebe oslobodio sam se svega što nije bilo zdravo za mene: od jela, ljudi, stvari, situacija i od svega što me je uvijek ponovo odvlačilo naniže, dalje od mene samoga. U početku sam to zvao „zdravi egoizam“, ali danas znam da je to „LJUBAV PREMA SAMOME SEBI".

Kada sam zaista počeo voljeti sebe prestao sam željeti da sam uvijek u pravu, tako sam manje griješio. Danas sam shvatio da se to zove SKRUŠENOST.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe odrekao sam se navike da živim i dalje u prošlosti i da se brinem za svoju budućnost. Sada živim još samo u ovom trenutku u kojemu SVE počinje. Tako živim danas svaki dan i zovem to „SVJESNOST“.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe spoznao sam da se od nekih svojih misli mogu razboljeti i biti bijedan.

Kada sam pak zatražio natrag snage svoga srca razum je dobio važnog partnera. Ovu vezu danas zovem „MUDROST SRCA“.

Ne treba se plašiti rasprava, konflikata i problema sa samim sobom i s drugima, jer se čak i zvijezde ponekad sudare i onda nastaju novi svjetovi. Danas znam: TO JE ŽIVOT!

Ovo su misli/spoznaje koje je na svoj 70. rođendan, 16. travnja 1959. godine, Charles Spencer Chaplin (Charlie Chaplin) poklonio čovječanstvu.

Molitva kao odgovor na globalne promjene

Svjedoci smo velikih promjena koje se događaju oko nas. Ljudi se mijenjaju; gospodarska slika se mijenja. Izgleda kao da svijet tone u propast. Mnogi ljudi su ostali bez posla, dok mnogima prijeti otkaz. Ljudi se u kreditima i zabrinuti kako ih vratiti. Gdje je u toj situaciji Bog. Misli li On na svoju djecu? Izgleda kao da smo ostavljeni na milost i nemilost okrutnog svijeta. Ipak tu i tamo nadziremo koji tračak svjetla. Bog nađe načina da nam pokaže da je tu negdje. Kao da se igra igre skrivača. Iako nam to nije nimalo zabavno, što nam drugo preostaje?

U ovim vremenima pokušajmo povećati napore da približimo Boga u naš život, da ojačamo vjeru u Njegovo vodstvo i povjerenje da sve što nam život donese, bez obzira karakteriziramo li to kao dobro ili loše, dolazi od Njega te je za naše dobro. Ako stvari promatramo sa karmičkog stanovišta to može biti neutješno. Međutim, moje razumijevanje je da Bog koristi karmu koju smo stvari inicirali ili u ovom ili u prošlim životima, tj. uzročno posljedički zakon prirode, kako bi nam uputio poruke ili lekcije koje trebamo naučiti kako bi narasli u ljubavi i razumijevanju prvo prema jedni drugima pa onda prema Njemu samome. Svi smo mi djelovi jednoga Boga te ako imamo nešto loše prema jednom bratu moramo osvjestiti da je i on dio nas samih te njegov uspjeh ili neuspjeh je i naš uspjeh odnosno neuspjeh.

Ovih dana kada smo svjedoci velikog razornog potresa na Haitiju te patnje koje lokalno stanovništvo prolazi ne možemo ostati ravnodušni. Ipak i u takvoj drami moramo smoći snage i načina uzdignuti se iznad tragedije i potražiti Božju pomoć i Njegovo vodstvo kako bismo razumijeli donekle što se događa te ponudili našu pomoć nastradaloj braći.

Molitva je jedan od najmoćnijih oružja koje nam je Stvoritelj podario. Kroz molitvu učimo i razumijemo svijet oko sebe. Kroz nju se uzdižemo te osim sebi pomažemo drugima. Za to nam nije potrebno odvojiti posebno vrijeme tijekom dana. Nema izgovora za nedostatak vremena ili specifične okolnosti u kojima se netko može naći. Čak i u najgrubljem okružju te pod velikim pritiskom kolega na poslu ili članova uže obitelji, kada okolnosti zahtjevaju našu veliku pozornost ipak možemo pronaći nekoliko trenutaka vremena i uputiti tihu molitvu iz srca. Za to nam ne treba škola niti velika retorika. Jednostavan jezik kojeg svi poznajemo: srcem Srcu. Kažu da je Bog bliži od najbližih; draži od najdražih. U Svetim Spisima rečeno je da je Bog u nama. Za komunikaciju s Njim ne treba nam otići u crkvu ili hram, već u svetištu tišine, u hramu svoga srca, zalijevajmo cviječe naše predanosti i ljubavi te podijelimo plodove ljubavi sa svima.

***

Na donjoj lijevoj slici možemo vidjeti bebu Isusa na kojoj je napravljena ceremonija abishekam. Netom nakon toga na Pravoslavni Božić 7. siječnja pojavila se amrita - ambrozija - božanski nektar. Na usni i kosi (vidi sliku lijevo), te na rukama (slika desno). Kliknite slike da bi ih uvećali. Manifestacija je prestala dan kasnije. Inače radi informacije, to se dogodilo u portugalskom ašramu "Mali Vrindavan"


Dok sam pisao gornje retke stigla me misao kako podignuta ruka simbolizira njegovu vječnu spremnost da nas Isus uzvisi iznad svih naših patnji. Ono što mi trebamo učiniti je pružiti našu ruku. Hoćemo li to i kada učiniti?

Transkript govora Swamija Vishwanande 23.12.2009. (peti dio)

13. Devoti: Guruji, koji je stupanj istine koji trebamo živjeti, jer nekada, kada uistinu znamo tko smo i vjerujemo u to, možemo ići do kraja, ali nekada ako smo potpuno iskreni, možemo povrijediti druge ljude. Koji je ispravan stupanj iskrenosti?

Sri Swami Vishwananda: (smiješi se) Ako si u istini, ne trebaš se brinuti da ćeš bilo koga povrijediti (smiješeći se), jer nećeš nikoga povrijediti. Ali, sve dok nisi u tome, nekoga ćeš povrijediti i onda je to ponos. I također, netko tko je u takvoj istini neće nikada o sebi raspravljati. Dakle... koja je to razina? Teško mi je to reći (smiješeći se), jer kada se prosuđuješ, onda se ograničavaš. (tišina) (14. Devoti: Swami, govorimo o ne povrijeđivanju drugih. Kada netko obavlja svoju dužnost tijekom koje mora nekoga povrijediti, je li ta osoba odgovorna za to?)
Ne, rečeno je u Giti da tko god obavlja svoju dužnost, neka je obavlja kako treba. Čak i ako će to nekoga povrijediti, nema veze. Tako je u slučaju vojnika. Kada idu u rat, oni služe svojoj domovini i štite svoju domovinu, njihova dužnost je da služe i štite svoju domovinu. I oni ne stvaraju nikakvu karmu, čak ni kada se bore.

(14. Devoti: Netko je spomenuo predavanje. Kada upotrebljavamo riječ „predavanje“, da li je to i kada smo nešto pokušali napraviti pa kažemo „Pokušao sam ovo i pokušao sam ono i nemam više drugog izbora. Zbog toga to predajem tebi.“

Možemo li to reći? Možemo li to nazvati predavanjem?)
Ne (smijeh) (14. Devoti: To znači da na drugi način govorim da ne želim ništa poduzeti i da samo predajem) Ne, nije ni to. (smijeh) Kada to kažem onda mislim na to da ono što radite trebate povjeriti volji Božjoj i to učiniti. (smiješeći se)
Pritala? Jučer si mi rekao da bi želio voditi satsang, zar ne? Sada mu možete postaviti pitanje. (smijeh) U redu….reci nam nešto. (Swami Vishwavijayananda: Ja??) Da. (smijeh)

Swami Vishwavijayananda: Da, ljudi dođu ovdje i onda kažu da žele pronaći Boga. Ali kad su ovdje, uhvate svaku priliku da zgrabe nešto drugo, nekog drugog, umjesto da idu prema cilju kojeg su imali. I kad se vežu za nešto ili nekog, onda očekuju nešto od te osobe, očekuju nešto i to očekivanje nije zadovoljeno. Što se onda dešava? Oni pate.
I to se nastavlja i nastavlja i nastavlja i uvijek je isto znate? Ljudi kažu, „Da, želimo Boga i to je istina jer duša osjeća „Da, to svi želimo, vratiti se natrag“. Jer to imamo u sebi. Kao što je Swami rekao, postoji strah, strah od otpuštanja, od prihvaćanja, bojimo se reći „da“. Nemamo što izgubiti. Što imamo izgubiti, moj Bože! Vidite? (smijeh)

Jesam li rekao dosta? (Sri Swami Vishwananda: Ne) (smijeh) Moj Bože, u redu. Ne znam što da kažem. (20. Devoti: Pritala?) Da? (20. Devoti: Zašto misliš da se bojimo?) Zašto se bojite? (20. Devoti: Ja….) Da, Swami je to rekao. (smijeh) (20. Devoti: Ali ja ne razumijem.) (smijeh)

To je strah od tame, neznanja. Znate da smo svi neznalice, ne poznajemo put i zato imamo Gurua. On poznaje put, ali sve je tama. Zato morate zgrabiti njegovu ruku i on će vas odvesti. Ali um vam govori „Otvori oči, otvori oči!“ Razumiješ li? Dakle, povjerenje jest zatvoriti oči i slijediti Gurua. I kada Guru nešto kaže, onda ljudi kažu: „Nee, nee, ne, ne, ne, ne. Ne, ne, ne, ne, ne, ne to nije tako!“ (smijeh) Razumiješ li? Umjesto da kažu „Zatvorit ću oči, zatvorit ću um i slijediti ono što on govori.“
U redu? To je „moć uma“. (smijeh) To je grozna moć, eh? Ne, to je istina. Um je moćan, eh (21. Devoti: instrument) Laptop, da.

(smijeh) (smijeh) Jer unutar sebe to želiš i svi to žele, eh? Ali u isto vrijeme nosiš nešto što uvijek postavlja prepreke. Zato ćeš samo kroz vjeru, kroz povjerenje, kroz poslušnost postići cilj, jer Guru poznaje put. Sada, kao da smo svi u divljini, u džungli u kojoj ima mnogo opasnosti. Možemo upasti u svaku rupu, ali on zna put. (smijeh)
Sri Swami Vishwananda: Još pitanja za Pritalu? (smijeh)
(Swami
Vishwavijayananda: Hvala vam!) (smijeh) Vidite kako on to lijepo objašnjava. Svi se smiju i svi su sretni. To je lijepo, eh? (smijeh) Hm?
(Swami Vishwavijayanananda: Nemaju više pitanja) U uredu, dobro. Onda se vidimo sutra. Jai Gurudev! (Publika: Jai Gurudev!)


(svršetak)

(hvala Phalguni na prijevodu)

Transkript govora Swamija Vishwanande 23.12.2009. (četvrti dio)

(9. Devoti: Čemu uistinu trebamo težiti? Što onda znači biti savršen?)

Swami Vishwananda: Teško bi bilo razumijeti umom. Ali, recimo da trebamo pokušati ne suditi, niti sebe niti druge. Rolf?

(Rolf: Je li stvarno naša odluka reći „Bože želimo samo tebe“ s bilo kakvim posljedicama? Postoji li slobodna volja ili ne?)

Swami Vishwannada: Pa, postoji određeni stupanj slobodne volje. (smijeh) Bog nikada nikoga ne prisiljava. Inače bi svi već bili realizirani. (smijeh) Znate, On ne treba puno učiniti. (smijeh)
(Rolf: Jer ljudi od jnana jogija kažu da je „sve savršeno“) Hm (Rolf: Ja razumijem ovo, ali oni kažu da ne postoji put. Ne trebaš meditaciju; ne trebaš ništa, jer je svaki trenutak savršen.)
Da, naravno. Dobro je gledati stvari na taj način, ali koliko je jnana jogija spoznalo Boga? Ne toliko mnogo. (smiješeći se)
Na prošlom Satsangu sam objasnio da trebamo određeno znanje, ali znanje također ima ograničenje. Dao sam primjer: Kada imate trn u nozi, uzmete drugi oštri objekt i otklonite ga, ali ne zadržavate ih oboje u svom džepu, već ih bacite. Isto tako: kada imate trn neznanja, trebate trn znanja. Ali na kraju trebate odbaciti i jedno i drugo.
(5. Devoti: Swamiji, mogu li te pitati pitanje?) (Smiješi se) Reci. (10. Devoti: Koja je onda svrha, zašto nam je onda Bog dao um?) Pa… (5. Devoti: Zato što to treba biti Božanski um) Da, naravno. (5. Devoti: U tom slučaju koja je svrha našeg uma? Dakle, postoji negativno stanje uma koje moramo odbaciti ili nešto ili nadići. Ali što je Božanski um u čovjeku? Koja je onda svrha?)

Pa, um je dan kako biste dobili određeno znanje o izvanjskim stvarima. Um se jako mnogo drži izvanjskog. Ako želite razumijeti određene stvari, trebate upotrijebiti um. Ali, vrlo često ljudi ne koriste um na pravilan način. (5. Devoti: Koji je onda pravi način?) Budite pozitivni! (smijeh)
(11. Devoti: Guruji, kad se moramo uzdignuti iznad „dobrog“ i „lošeg“ i postoji „dobro“ i loše“, a mi želimo biti savršeni, gdje je tu čistoća?) Čistoća je stanje vašeg uma; način na koji gledaš na stvari. Ako misliš da je nešto čisto, onda će to i biti. Ali čistoća nije ono što vi smatrate čistoćom. Što podrazumijevate pod čistoćom? Prvo mi recite. (11. Devoti: Ja uvijek odlučim ili rasčlanim „dobro“ i „loše“) Dakle. (11. Devoti: suditi i…)

Kako onda možete biti čisti? To je također rečeno u Bibliji: Budite čisti u umu. Još uvijek tako prosuđujete. (11. Devoti: Hm) (smijeh) Čistoća je samo riječ.
Pitaj svoje pitanje Mataji. (5. Devoti: Može li biti također…?) Imala si pitanje, zar ne? Da?

(12. Devoti: Oh, ja sam se pitala što možeš reći o konceptu da mi također sudjelujemo u stvaranju svog Svemira. Koristeći moć uma ili vizualizacijom možemo sve stvoriti…)

Da, mora postojati uvjerenje. To je također stanje uma, kako bolje iskoristiti um. Ako uistinu nešto želiš, vjerovanje u to će učiniti da se to i dogodi. Ali um treba biti fokusiran i jasan glede toga, jer um uvijek skače. Danas želiš ovo; sutra želiš ono – kako će onda biti jasan? Neće nikada biti jasan. Dakle, kada netko zaista nešto želi, um je svaki dan fokusiran na to i na taj način učini da se to i dogodi. To postižemo učeći kontrolirati um. Istina je da stvarate svoj vlastiti svemir. Vi stvarate vaš vlastiti svijet, vašu vlastitu realnost, jer to je moć uma. Um je jako moćan. Kao što su i znanstvenici rekli, također je to rečeno i u Vedama: Ljudi koriste samo 5% uma, ostalih 95% još uvijek spava. Zamislite što bi bilo kad biste koristili ovih 95%, a 5% da spava, ali tužno je što samo nekoliko ljudi to radi. (smiješi se) Anashuya?
Swami Vishwaanashuyananda: Ranije si spomenuo strah od predanja. Može li se reći da većina ljudi bježi od tog priznanja ili prihvaćanja toga straha od predanja onome što uistinu jesu?
Sri Swami Vishwananda: To je istina, ali mnogi ljudi to također i žele. Vidite, strah od neznanja – toga se ljudi boje. Ali kada vjerujete, onda se ne brinete. Zato ne bi trebalo biti straha ako vjerujete.

(nastavlja se)

Transkript govora Swamija Vishwanande, 23.12.2009. (treći dio)

5. Devoti: Ali zašto onda Swamiji? Zašto onda ljudi imaju potrebu za egom?

Gdje je uistinu problem? Jer ne radi se o tome da oni izričito žele biti loše osobe i egoistične. Ali mora postojati razlog zašto se ljudi nakon toliko stoljeća, još od Veda ne mijenjaju. Mora postojati neki razlog za ego. Boje se ili zbog nečega je tako. Ne da su loši, ali postoji nešto zašto su takvi…
Sri Swami Vishwananda: Ne, ne postoji ništa. Pa, jesam li rekao da su loši? (smijeh)
5. Devoti: Ne, ali u egu. Koja je zapreka da ne budemo u egu?

Sri Swami Vishwananda: Jer nitko ne želi pogledati sebe. Koliko ljudi prihvaća sebe kakvi jesu? Hm? Ne, pitam te. Prihvatiti sve. Pitam te sada ovo pitanje – Prihvaćaš li sebe kakav jesi? (5. Devoti: Ne, mislim da ne)

Kao i ti, mnogi će isto odgovoriti. Sve dok ne…(6. Devoti: Teško je) Aha. (smijeh) Kada to „teško“ nestane, kada to ne budete gledali kao poteškoću, onda ćete znati odgovor na to. Zapravo, mi sami sebi stavljamo vlastite prepreke. Na satsangu u Rusiji objašnjavao sam da smo zaokupljeni mnogim stvarima, toliko mnogo smo naučili, toliko mnogo smo vidjeli. Kad smo bili maleni samo smo rekli „U redu, dobro. To tako treba biti. Naučili su nas da tako treba biti, ali sad kad smo narasli, mislimo da znamo bolje. Ali nastavljamo raditi iste greške.
I kroz život nastavljamo nositi iste stvari koje smo već naučili. Mislite li da su zadovoljni takvim životom? Ne. (smiješeći se) Mi govorimo o Bogospoznaji. Naravno Bogospoznaja je jako jednostavna. Mogu reći da je to najjednostavnija stvar, ali mi smo tolike neznalice da ne vidimo da je jako jednostavno. (smijeh) Kada nekome kažem: „Jako je jednostavno“, sljedeća stvar koju će oni reći jeste „Neeee, teško je.“ (smiješeći se)

Jednom je Sri Ramakrishna sjedio – uvijek kažem ovaj primjer. I dok je sjedio, vidio je kako sadhu prolazi pokraj Kali hrama, samo je stao sipred hrama i promrmljao nekoliko riječi i cijeli hram se protresao. On ga je gledao zapanjeno te rekao svom nećaku „Jesi li vidio što sam ja vidio?“ On je rekao „Da, vidio sam.“ – „Možeš li otići tamo i pitati ga tko je?“ I naravno, nećak je htio imati gurua, kad je vidio to „Hej, super je ono što je napravio!“ Potrčao je prema sadhuu i rekao „Sadhu Maharaj, molim te poslušaj me. Želim te nešto pitati.“ A kad ga je sadhu Maharaj vidio počeo je bježati.

Tada je učenik počeo trčati za njim. Napokon ga je sustigao i rekao „U redu, što želiš od mene?“ Učenik je rekao „Želim biti tvoj učenik. Vidio sam što si upravo učinio.“ Sadhu Maharaj je rekao „Odlazi. Ne želim te.“ Tada je nastavio hodati, ali učenik mu je nastavio dosađivati. Sadhu je rekao „U redu, dobro.“ Stao je na određenom mjestu gdje su bile dvije rijeke. Jedna rijeka je bila čista, a druga vrlo prljava. Tada mu je rekao „U redu, prihvatit ću te za učenika kad ti ove dvije rijeke budu izgledale jednako. Tada mi dođi.“

Zar to nije rečeno u Giti? Ako me želiš spoznati trebaš se izdignuti iznad dobrog i lošeg? Moraš se izdići iznad svih ograničenja?“ Ali ipak, mi volimo naša mala ograničenja, mi kažemo „Neee, mi to ne želimo“, ali indirektno se još uvijek držimo toga. Ako se ne držite toga, nećete uopće imati pitanja. Mi to uvijek radimo, stoljećima, od Vedskih vremena, Učitelji su dolazili, govorili različitim jezicima u različitim dijelovima svijeta.
Kao što je Krishna rekao „Od milijun ljudi, samo nekoliko će me dobiti.“ Zato što čujemo stvari, ali smo i dalje gluhi. Zašto? Jer se ne želimo promijeniti. Mi kažemo „Da, želimo se promijeniti.“ Ali u stvarnosti, samo nekoliko, stvarno, stvarno, stvarno iskreno se žele promijeniti.

Evo, upravo ovdje, s malom grupom – kasnije ćemo to povećati za milijun. Koliko vas će iskreno učiniti sve da bi dobilo milost Boga? Iskreno, eh? Samo podignite ruku. Bilo što, mislim bilo što, bilo što! (smijeh) Bilo koji test koji ti Bog da? Hoćete li to podnijeti. (5. Devoti: Podnijeti ili ući u to? (smijeh))

Sri Swami Vishwananda: Ne radi se o ulasku, pa radi se o... to je samo pitanje. Ne trebamo znati koju vrstu testa će nam Bog dati...(smijeh) U protivnom to ne bi bio test. Dakle iskreno. (6. Devoti: Ako nam garantira da ćemo Ga dobiti ako to učinimo) Čak i od onih koji su podigli ruku mogu izabrati možda jedno ili dvoje. (smijeh) (5. Devoti: Što je onda naša prepreka?) Svatko ima svoju prepreku. Strah od puštanja.

(7. Devoti: Guruji?) Da? (7. Devoti: Zar se svaki dan ne susrećemo s tim izazovima?)
Ne zapravo. (smijeh) Izazovi – izazovi nisu to… Ono što stvorite, ono što posijete, to i poberete. To je u svakodnevnom životu. To nije izazov.
Voljeti Boga nije izazov. Spoznati Boga nije izazov. (smijeh) Da? (smijeh)
(8. Devoti: (na njemačkom): In deutsch. Sie, sie übersetzt. Guruji, wenn, wenn Jesus sagt “Seid vollkommen, wie Euer Vater vollkommen ist, was heißt das?) Prevedite.
(9. Devoti: Pitanje glasi: Isus je rekao „Budite potpuni ili savršeni, kao Majka i Otac koji je savršen. Je li to znači da moramo biti tako savršeni ili možemo biti također savršeni sa svim našim lošim kvalitetama?)

Pa, savršenstvo, kad ste savršeni, o tome sam upravo govorio, kad ste savršeni ne postoji dobro, ne postoji loše. (smijeh)
Vidite: U čovjekovom umu, vidimo dobro i loše i mislimo da je Bog dobar. On ne može biti samo dobar, jer je On također i loš (smijeh) i On je iznad toga. Ali kada kažemo da smo savršeni, da smo dobri, tada smo još uvijek daleko od toga.

(nastavlja se)

Transkript govora Swamija Vishwanande 23.12.2009. (drugi dio)

2. Devoti: Swami, koja je razlika između samo-ispitivanja, odvezanosti i molitve? Što ima najveću jačinu?

Sri Swami Vishwananda: Vidite, svo troje je zapravo različito. Svo troje je u određenoj kategoriji. Kako je ono bilo tvoje pitanje? Molitva? (2. Devoti: Molitva, samo-ispitivanje)
I? (2. Devoti: i odvezanost) Odvezanost.
Pa, svi počinjemo sa molitvom. (smješeći se). To je određeni stupanj na kojem se grade temelji.
Što najprije znači molitva? Molitva nije ono što čitamo, već način kako razgovaramo sa Božanskim. Najprije moramo naučiti slušati, kako bismo uistinu molili, moramo naučiti slušati našu nutrinu. Ali tu dolazimo do samoispitivanja.

Mi se molimo, ali iako je lijepo osjećati Božansko, tu je također i čežnja. Zapravo, samoispitivanje nas dovodi do spoznaje zašto smo ovdje. Ovo su četiri pitanja koja uvijek postavljam: Odakle dolazimo? Gdje idemo? Tko smo? I gdje smo? Ova četiri pitanja. To je samoispitivanje. Kada si počnete postavljati ova pitanja, pokušavajući saznati tko smo iza ovog fizičkog tijela, iza ovog uma i čak iza srca; automatski kada osoba to spozna, nastat će određena odvojenost, određene stvari ćete morati pustiti, ali to se također samo po sebi dešava.

Primjer: Kada ste bili u svijetu, niste bili duhovni i imali ste mnogo prijatelja. Kada ste postali duhovni, što se dogodilo? Imali ste samo nekoliko prijatelja, ali onih prijatelja koji imaju iste interese.
S te točke, kada idete sve dublje u duhovnost, što više budete sebe otkrivali, čak i tada će ljudi odlaziti od vas, jer se neće moći nositi s tim. Oni ne znaju, ne razumiju, jer duhovnost u ljudskim umovima mora biti određena, ali kada prijeđete sve prepreke koje si stavljate na put i spoznate uistinu... Ima li Bog ikakvo ograničenje? Bog nema nikakvo ograničenje. Ako želite spoznati Bezgraničnog, morat ćete to nadići. I naravno, kada počnete napredovati prema Bezgraničnom, javlja se određena odvezanost od drugih ljudi. Dakle, to su ta tri stupnja.

2. Devoti: Što je najsnažnije?
Sri Swami Vishwananda: Pa, neću suditi koje je najbolje ili bolje, jer je svaka osoba na svom stupnju. (smiješeći se) Kao što sam vam objasnio: Prvo započinjete s molitvom, koja vas vodi samoispitivanju, ali reći da je jedno jače od drugog – nije tako, jer svo troje je dobro. Naravno Molitva je najbolja, jer u njoj razgovarate s Bogom.

Nitko nema pitanja?

3. Devoti: Swami, zašto je toliko ljudi tako glupo? (smijeh) Ja ne znam.
Svi imamo milost Božju i tvoju milost i tome slično...(smijeh)

Sri Swami Vishwananda: Pa...(smijeh) zapravo vrlo zanimljivo pitanje. (smijeh) Hm... (smijeh) pitajmo publiku. (smijeh) Recite mi (smijeh), što mislite zašto su ljudi glupi (smijeh) kada imaju toliko mnogo milosti? Pričajte, pričajte, pričajte, svi, razmijenimo mišljenja.

Devotiju koji je postavio pitanje: Ti si me pitao ovo pitanje, što misliš koji je odgovor? (smijeh))

3. Devoti: Ne znam, u suprotnom ne bih pitao tebe.

Sri Swami Vishwananda (smijeh): To je lijepo. Podsjeća me mnogo na primjer kada idete doktoru i doktor vas pita „Što vam je?“ (smijeh), a vi biste trebali odgovoriti doktoru „Da znam što mi je, ne bih došao kod vas.“ (smijeh)

Pa, to je pitanje koje ja također sam sebi često postavljam (smijeh), posebno kada pogledam duhovne ljude.
Istina je – ljudska bića imaju tako mnogo milosti. Prvo, da biste postali ljudsko biće veliki je blagosov. Nakon što prijeđete kroz 84.000 života dobivate ljudski život. Ali umjesto da dobro iskoristite ovaj život, vi volite biti neznalice. I to je glupo. (smijeh) Imamo toliko mnogo – posebno u današnje vrijeme – imamo toliko mnogo prilika. U davnim vremenima, ljudi su imali više vjere. Gdje god su se nalazili, kojoj god religiji su pripadali – kroz vjeru su napredovali.
Ali danas, ono što ljude čini neznalicama, kao što si maloprije rekao, jest ego, ponos unutar njih koji ih zasljepljuje. Oni misle da sve znaju.

Nešto im kažeš, ali moraš biti oprezan kad im nešto kažeš, jer ako kažeš nešto što nije ugodno za njihove uši, bit će protiv vas. (smijeh) Kako Pritala uvijek kaže. Pritala? (Swami Vishwavijayananda: Oui?) Što bi ti rekao na ovo? (tišina)
Sri Swami Vishwananda (šapćući): Koja je svrha imati učitelja, ako ga nećeš slušati? Ti si to rekao. Bilo da ti sam imaš...
Swami Vishwavijayananda: Koja je korist imati...(smijeh)

Sri Swami Vishwananda (smijeh): To su zapravo njegove riječi. (smijeh) Koja je svrha imati učitelja kad ne možeš slušati? Pa, to vidim svaki dan. (smiješeći se) Ali ljudi vole biti neznalice. Vole uvijek biti u svojoj drami. Ne žele se uistinu promijeniti. Izvana kažu „Da Swamiji, želimo se promijeniti, želimo napraviti ono što ti kažeš“, ali iznutra to uistinu ne žele.

Kada nešto kažeš, oni kažu „O moj Bože!“ (smiješeći se) To vole biti i uvijek vole ostati kakvi jesu.
Ali zanimljivo (tišina): Zašto se duhovni ljudi ne mijenjaju? Ne izgovarajte se na Mayu ili što već, eh? To su samo tipični izgovori (smiješeći se), zato zaboravite na Nju. Ona vam ne govori što ćete jesti, što ćete raditi. Zašto onda kad se morate promijeniti uzimate Nju kao izgovor?

Jednom sam to već rekao: Postoji nešto što se zove duhovni ponos. Jer mislimo da smo bolji od drugih. Mi mislimo ako smo duhovni da smo superiorniji od drugih. I da nas svi moraju slušati. (smijeh)
I to je pogreška koju mnogi duhovni ljudi rade.

Mi zapravo ne želimo slušati, ali želimo da nas svi drugi slušaju. I kada nas ljudi ne slušaju, onda nisu dobri, jer mi mislimo da smo u pravu. I zato sebe zovemo duhovnima. Čak iako je milost prisutna, svejedno će biti slijepi, jer i dalje uvijek žele biti slijepi.

(nastavlja se)

Transkript govora Swamija Vishwanande 23.12.2009. (1.dio)

Sri Swami Vishwananda: Jai Gurudev! (publika: Jai Gurudev!)
Bila je brza odluka da napravimo Satsang, jer danas nisam proveo mnogo vremena ovdje s ljudima, tako da me niste mnogo vidjeli. Ovo nam daje priliku da svi budemo zajedno.
To znači riječ Satsang, zar ne? „Okupiti se zajedno“. Ali biti zajedno zbog čega? Vrlo često ljudi se okupe kako bi tračali, zar ne? Ovo je omiljena tema ljudi. Kad god ima nešto o čemu bi se moglo tračati, oni se vole okupiti. Ali ljudi koji su na duhovnom putu također vole zajedno moliti Boga, zar ne?

Tako postoji mnogo razloga zašto se ljudi okupljaju; kako bi ih se čulo, kako bi vodili rasprave, kako bi dijelili iskustva i to nas čini jakima, to osobu čini jakom - zajedničko okupljanje. Naravno osoba može sama provoditi duhovnu praksu na svom duhovnom putu, što je također snažno. Ali kada se okupite, energija je potpuno drugačija. Jer svi imaju jedan cilj i svi vibriraju u istoj frekvenciji. To je mnogo snažnije.

Dakle, to znači riječ satsang. Okupiti se, ujediniti jednu energiju, jedan cilj kojemu svi teže. Ne okupljamo se kako bismo vidjeli kako je netko lijepo odjeven, ne okupljamo se kako bismo pokazali kako imamo lijep glas ili kako netko drugi ima lijep glas. Ne okupljamo se kako bismo se pokazali zanimljivima. Već se okupljamo kako bismo u sebi izgradili temelj, kako bismo izgradili snagu prema bogospoznaji ili samorealizaciji. Ali je tužno vidjeti u današnje vrijeme kako se ljudi okupljaju uglavnom da mogu pričati o drugim ljudima, da tračaju o onome što je druga osoba radila. (smijeh) Ali ono što je netko napravio nije vaša stvar, već te osobe. (smijeh) Gledajte svoja posla; ali to je ono što ljudi u današnje vrijeme ne čine. Oni ne gledaju sebe, već druge, zaboravljajući ono što je Krist rekao: „Nedostatak koji vidiš u drugim ljudima, kada prosuđuješ druge, ustvari prosuđuješ sam sebe“.

Ponovno dolazi Božić – jesmo li se promijenili? Svake godine slavimo Božić, slavimo rođenje Jedinca, Spasitelja, koji se rodio kako bi pomogao čovječanstvu, velikog Učitelja koji je došao dati primjer čovječanstvu. Ali zapitajmo se: Jesmo li se promijenili? Što se promijenilo u našim životima? Netko će reći „Da, promijenio sam život. Postao sam duhovan.“ Riječ kao takvu poznajete jako dobro u vanjskom svijetu. To je dobro, ali biti duhovan nije samo titula. To nije samo naljepnica koju stavimo na sebe „Mi smo duhovni“ ili poziranje prema vani kako bismo pokazali da smo duhovni. Važno je što vam je to učinilo? Što ste promijenili? Svake godine u ovo vrijeme svi pokušavaju raditi dobro, zar ne?

Kad se Božić približava svi žele biti dobri pripremajući se za rođenje Krista. Ali Krist se rađa svaki dan u srcu čovjeka. To moramo uvidjeti. I trebamo sebe promijeniti. Ne bismo trebali očekivati od drugih da nas promijene, već sami sebe trebamo promijeniti. To je ono što uvijek govorim: samodisciplina. Zato upitajmo sebe, svoje vlastito Sebstvo ovo pitanje: „Što se u vama promijenilo?“ Je li se što promijenilo u vama? Ili ste još uvijek ista osoba? Vidjet ćete da se mnogo toga promijenilo, čak iako to niste primjetili. Napredovali ste, narasli ste, srce vam se otvorilo sve više i više. Dakle, ima nade. (smijeh) I to je Krist donio svijetu: Nadu.

Kao što je rečeno: Osoba koja nema nade sve je izgubila. Možete sve izgubiti, ali onog trenutka kada izgubite nadu život postaje beskoristan. Tako se kroz stoljeća ovaj svijet održao, kroz nadu. Zato, ako niste uspjeli u nečemu ove godine, koja je upravo završila, zapravo nije još, postoji nada da ćete uspjeti sljedeće godine. I morate u to vjerovati. Morate imati vjeru. Bez vjere se teško nadati. Ali vjeru u što? Vjeru u Boga koji se nalazi u vama, vjeru u tu kozmičku energiju koja je prisutna unutar vas.

Zato pokušajte to graditi i pokušajte ojačati tu vjeru unutar sebe. Što je ta vjera jača, vi ćete postati jači. Što je vjera slabija u vama i vi ćete biti slabiji.

Imate li kakvih pitanja? Možete pitati. Samo da raspravljamo o nečemu.

Nitko ne želi o ničemu raspravljati? Oh Triambhakeshwari, raspravljaj o nečemu. Rasprava, eh? (Triambhakeshwari: Ne) Ne pitanje.
Triambhakeshwari: Rasprava je dobra. Zapravo, ja sam te htjela pitati želiš li nam reći nešto o Majci Mariji, o Njezinom životu…

Sri Swami Vishwananda: Ne govorim o Majci Mariji. Govorim o raspravi. Trebaš raspravljati. (smijeh) Podigni ruku, raspravljaj (smijeh) Hajde. Reci nam nešto o Majci Mariji.
Triambhakeshwari: Ja?
Sri Swami Vishwananda: Da. (smijeh)
Triambhakeshwari: Pa, ja mislim da je Ona bila suosjećajna, bila je jako čista. Jako je voljela Boga i mislim da je htjela imati Božansko Dijete.

Sri Swami Vishwananda: Ne, nije to htjela. Jednostavno se dogodilo. (smijeh)
Triambhakeshwari: Možda je željela na višoj razini.
Sri Swami Vishwananda: Ne, također nije željela. (smijeh) Pritala? [Swami
Vishwavijayananda] (Swami Vishwavijayananda: Oui?) Gdje si ti? (smijeh) Sjećaš li se? Imao sam ukazanje malog Isusa. Pričao je o svojoj Majci. Zapravo, to je bilo prije nekoliko godina kad sam vidio bebu Isusa. Zapravo, ne kao bebu u koljevci (smiješeći se), već dijete (smijeh). I bio je jako zanesen pričanjem o Majci Mariji. Zapravo, jako mnogo je pričao o Njoj, ali sada se ne mogu svega sjetiti. Pritala ima bilješke, jer sam ja pisao dok je Isus govorio. Izražavao je kakvu radost predstavlja imati Majku.

Izražavao je da je on stvorio Nju, kako bi Ona stvorila Njega. Istu stvar vidite u ljubavi koju je Krishna imao za Yashodu. Mislim da istu ljubav svaka Majka ima za svoje dijete. Naravno, kao i sve Božanske Majke Ona je Jedno sa Božanskom Majkom, Ona je Jedno sa Velikom Shakti. Ali uvijek kad se Avatar ili Učitelj treba inkarnirati, Ona osobno, dio Nje se inkarnira. Jer obično ljudsko biće to ne bi moglo podnijeti, ne bi moglo podnijeti to svjetlo koje je u Njemu. Naravno, svi imaju to svjetlo, ali ovo je dio Većeg Svjetla koje se inkarnira. Treba biti netko posebniji. Zasigurno, ako je imala mnogo života prije, zasigurno je radila velike pokore. Isto kao i Yashoda – kako bi imala Krishnu, iako ga ona nije rodila. Zasigurno je taj aspekt Božanske Majke također radio mnogo pokore, kako bi se sam Krist u njoj rodio. Nema koristi ako vam ja govorim da je bila suosjećajna i da je voljela i takve slične stvari, jer je ona bila i još uvijek jest, kad svi vi to već znate.

Ali što još mogu kazati? Pa, mogu reći puno o njoj. Imao sam je prilike vidjeti (smiješeći se), nekoliko puta, zapravo. I uistinu, kad bi sve Majke bile poput nje, svijet bi se promijenio. Zato što ona svakoga vidi kao svoje dijete. Takva je Univerzalna Majka. Ljudske Majke vide samo posjedovanje, moje dijete je moje, ali unutarnji Majčinski osjećaj vidi sve kao svoju djecu. I tako vidi Univerzalna Majka, znate? Vidi sve kao svoje vlastito. I zato ona brine za sve. Vrlo često ćete vidjeti ikone kako plaču kad se, na primjer nešto loše treba desiti u svijetu. Ali Ona na taj način pokazuje da Njezino srce pati, da trebamo razmisliti o svom životu i promijeniti se. Svi želimo da se svijet promijeni, ali vrlo malo ljudi uistinu želi sebe promijeniti. Kao što uvijek govorim: Ako želite promijeniti svijet, promijenite sebe!

Ista stvar također: Ona pokazuje primjer Ljubavi, dajući nam sve te primjere. Kada Je pogledate, što vidite? Vidite samo suosjećanje. Kada pogledate lice Božanske Majke, čak i kad pogledate lice Kali, čak iako izgleda zastrašujuće izvana, kada prodrete duboko u Njezinu nutrinu, Ona je mekana. Ono što vidimo strašno u Njoj naše su vlastite strašne stvari. Kada dijete gleda Majku, nije mu važno kako Majka izgleda izvana, ali nutrina poznaje, nutrina prepoznaje.
Primjer sa Lili (mala kćer jedne predanice). (smiješeći se) Često je teroriziram. (smijeh) Ali je lijepo vidjeti, lijepo je osjetiti kako je prisutna čežnja za majkom. Prvi put kad sam je uzeo, ona je rekla „Želim ići mami“. (smijeh) Ali, to mi svi zapravo želimo. (smijeh) Ona to sada zna. Sigurno će, kad odraste to zaboraviti, ali duboko unutra, to će uvijek biti prisutno.
Duboko unutra svi mi žudimo za tim. (smiješeći se) Ali vrlo često smo ponosni na sebe. Toliko smo ponosni da tome kažemo „Ne“. Ali Njezina ruka je uvijek otvorena i Ona je uvijek spremna.

Kao što sam govorio za Navaratri „Kada priđete Majci, Ona će vas držati. Ona će se pobrinuti za vas. Vi ne trebate mnogo učiniti, Ona će sve napraviti.“ Ali vaš prvi korak jest da čeznete za Njom, na vama je da joj sjednete u krilo. Ako vi ne napravite prvi korak, Ona vas neće siliti. Ona će vas strpljivo čekati.
Sljedeće pitanje molim?

Duhovna suhoća

Duhovnom suhoćom nazivam sve ono što je protivno trećem pravilu (o duhovnoj utjehi), kao što je zamračenost duše, uzburkanost u njoj, pobude na niske i zemaljske stvari, nemir uslijed različitih uzrujavanja i napasti što nas potiče na nepouzdanje, bez nade, bez ljubavi, gdje se sva duša osjeća lijenom, mlakom, žalosnom i kao rastavljenom od Stvoritelja i svoga Gospodina. Kao što se, naime, utjeha protivi suhoći, tako su i misli što se rađaju iz utjehe protivne mislima koje dolaze od suhoće.

U vrijeme duhovne suhoće ne valja mijenjati ništa, već treba ostati čvrsto i ustrajno kod odluka i odredbi koje je tko imao dan prije takve suhoće ili u određenju u kojem je bio u prijašnjoj utjehi. Kao što nas, naime, u vrijeme utjehe vodi i svjetuje dobar duh, tako u vrijeme neutješnosti i suhoće zao; s njegovim pak prišaptajima ne možemo naći put kojim ćemo nešto pravo odlučiti.

Premda za neutješnosti ili suhoće ne smijemo mijenjati prijašnje odluke, ipak je vrlo korisno ako se odlučno okrenemo protiv same suhoće, pa, na primjer, nastojimo više oko molitve, razmišljanja i mnogog ispitivanja te se damo na to da na primjeren način činimo više pokore.

Onaj tko je u suhoći neka razmišlja kako ga Gospodin kuša, prepustivši ga njegovim prirodnim silama da se opire različitom uznemiravanju i napastovanju neprijatelja. A on se može oduprijeti s pomoću Božjom, koja ga nikad ne ostavlja premda je jasno ne osjeća jer mu je Gospodin oduzeo njegovu izvanrednu revnost, veliku ljubav i jaku milost, ostavivši mu ipak dovoljno milosti za vječno spasenje duše.

Tko je u suhoći, neka nastoji uzdržati se u strpljivosti, koja je oprječna napastovanjima što ga salijeću, i neka misli da će uskoro biti utješen, služeći se sredstvima protiv takve suhoće, kako je rečeno u šestom pravilu.

Tri su poglavita razloga s kojih nas obuzima suhoća. Prvi je što smo mlaki, lijeni i nemarni u svojim duhovnim vježbama: i tako se zbog naših vlastitih pogrešaka duhovna utjeha udaljuje od nas. Drugi je da nas Gospodin iskuša što vrijedimo i koliko napredujemo u njegovoj službi i proslavi bez tolikih nagrada, utjeha i velikih milosti. Treći je da steknemo pravu spoznaju i svijest te da na dnu duše osjetimo kako nije u našoj vlasti da steknemo ili održimo veliku pobožnost, žarku ljubav, suze, ni koju drugu duhovnu utjehu, već da je sve to dar i milost Boga, našega Gospodina, i da ne gradimo gnijezda u tuđoj kući, dižući glavu u nekoj oholosti ili u taštoj slavi pripisujući sami sebi onu pobožnost ili druge pojave duhovne utjehe.

Sv. Ignacije Loyola: Duhovne vježbe