Meditacija na Ljubav

Sada ćemo napraviti malu meditaciju. Sjednite i opustite se. Prvo tri puta duboko udahnite i izdahnite. Potpuno udahnite i potpuno izdahnite te kada izdišete otpustite svu napetost iz ramena. Udahnite. Izdahnite. Udahnite i odmah izdahnite.

· Zatvorite oči.
· Pojačajte snagu volje.
· Koncentrirajte se na treće oko i učinite sebe snažnim poput kralja - ne lijenog, ne slabog, već moćnog. Čak i ako um vrluda naokolo, uhvatite ga za njegov rep i dovedite ga pod svoju kontrolu. Zapovijedite svom umu da sjedne.
· Sada, s istom snagom volje, uzmite um i spustite ga u svoje srce. Zatvorite ga ondje. Sada se koncentrirajte na srce. Sjetite se što je Isus rekao: kraljevstvo Božje je u vama, oko vas i svugdje.
· Ovo stanje je vaše najopuštenije stanje. Osjećajte. Osjetite srce. Osjetite što se događa u srcu. Bilijuni svjetala prolaze kroz njega.
· Sada, kad su vaše oči još zatvorene, pjevajte tri puta OM. Udahnite OM i izdahnite OM.

Ako to napravite svaki dan svega 5 minuta, da se sjetite unutrašnjeg kraljevstva, da se sjetite Božje ljubavi, vi ćete i postati ta Ljubav. Ova Ljubav će se probuditi i obaviti vas, ne samo vas, već i ljude oko vas. Ne postoji veće stvari od Božje ljubavi. I jedina ljubav koja postoji je ta Ljubav. Sve druge ljubavi posuđujemo od ove Ljubavi. Mi je ograničavamo i igramo vanjsku igru, ali to je ono što svatko od vas jeste. Vi jeste ta Ljubav.

(ovu meditaciju je Swami Vishwananda dao na daršanu u Belo Horizonteu za vrijeme prošlogodišnje posjete Brazilu)

Mudrost ljubavi

Čokolada - Božićno iskustvo sa Swamijem

Ispričati ću jednu zgodu koja se dogodila nekoliko dana nakon Božića u Springenu. Mjesto radnje je bio prostor između kapelice i hrama – na mjestu gdje su bile postavljene jaslice sa djetetom Isusom te majkom Marijom i Josipom.

Nakon večere moj novostečeni prijatelj, koji je došao na nekoliko dana raditi sevu, (tada nije znao značenje te riječi, ali sam mu uskoro objasnio – nije poznavao što to znači, ali je već prvog dana zdušno dao svoje ruke u nesebičnom služenju tamo gdjegod bi bilo potrebno), otišao je hitro pomoći prati posuđe u kuhinji.

Te večeri sam mu se pridružio u služenju. Čim sam ga upoznao odmah mi se svidio njegov duh te smo veoma brzo izgradili povjerenje i prijateljstvo. Kadgod sam trebao pomoć on bi nekako naišao te bez previše mudrovanja i objašnjavanja pomogao bi mi što je trebalo učiniti.

Jedan od stanovnika ašrama me upitao koga mijenjam. Rekao sam nikoga, jednostavno uživam pomažući. Naišao sam te dajem ruke. To mi se čini sasvim prirodno. Ali s vremena sam naučio da nisu svi takvi pa odatle i dolazi to čuđenje.

Nakon što smo završili sa pranjem predložio sam mu da nekoliko minuta sjedimo u tišini i molivi ispred jaslica. On je prihvatio te smo tako ubrzo zaposjeli sjedeći uspravan položaj te se svatko od nas udubio u unutrašnju kontemplaciju.

Nakon nekoliko minuta čuli smo obojica kako neki snažni i sigurni koraci ulaze u taj međuprostor. Obojica smo, kao što smo kasnije i naglas razmišljali, bili sa mišlju da bi to mogao biti Swami. Ja sam se nećkao: hoću li prekinuti svoju meditaciju te pogledom popratiti Swamija ili ostati sjedeći. Naravno čim se pojavila ta misao mogao sam samo izreći svoje bye bye meditaciji.

Kada smo se okrenuli (otprike u isti tren) Swami je brže-bolje komentirao: „Ha, ta vam meditacija ne valja čim ste svjesni vanskoga“. Ja sam intuitivno znao da će izreći te riječi jer sam imao prilike više puta posvjedočiti kako drugima očitava istu bukvicu. Samo sam se iznutra nasmijao te sam komentirao prijatelju: „Mislim da je naša molitva završena! Ajde sad ti nakon ovoga nastavi...“

Swami je na trenutak pozvao mog drugara i kratko izmijenio poneku riječ s njime. Ja sam u tom trenutku dograbio čokoladu koju je netko prije našeg dolaska postavio pred Isusove jaslice te sam pokazujući na nju komentirao kada mi se Swami približio: „Eto vidiš Guruji, naši napori su urodili plodom jer nas je i sam Isus nagradio čokoladom.“ Naravno, ne trebam naglašavati da sam to izrekao u šali, bez imalo želje da je i prisvojim. Swami je iskoristio priliku i odlučio me testirati. Rekao je da uzima čokoladu te usput izustio da ionako previše jedemo slatkoga. Ja sam se mogao samo složiti s njegovom tvrdnjom.

Onda me je pogledao - ja bih rekao skenirao - te mi nazad predao čokoladu. Ja sam mu rekao da je zadrži, da stvarno nema potrebe. Ali on ju je odlučno smjestio u moju šaku i polako se izgubio u mraku. Ja i moj drugar smo se pogledali sa smješkom, te sam mu rekao da je Swami blagoslovio čokoladu te je moramo sada podijeliti. Tako smo i učinili. Ne moram naglašavati da je ta čokolada bila jedna od naslađih koje sam do tada kušao.

Pozdrav s Mauricijusa...

Swami je trenutno na Mauricijusu. Kao i obično, njegovo vrijeme je ispunjeno aktivnostima - puje, abishekami, bhajani, liturgije, daršani, rijeke devotija koji dolaze po savijet ili da prime koju toplu riječ od Swamija. Swami je ovdje uslikan sa velikim murtijima Shri Chaitanye Mahaprabhua i Nithyanade, njegovog vjernog sluge.

Mudrost ljubavi

Govor Swamija Vishwanande dan nakon Babaji-jevog dana (01.12.2010.) - drugi dio

Tada naravno zbog potrebe svojih učenika i njihove čežnje da ostane izabrao je da će ostati u ovom svijetu fizički i duhovno do kraja vremena. Nije ograničen materijom, niti dualnošću ovog svijeta. On je ovdje fizički i duhovno u svojoj potpunosti. Nekim ljudima sam objasnio kako je kad sam bio tamo s njim, kako su njegovi učenici koji su oko njega uvijek povezani s njim. Čak i oni koji su svugdje rasprostranjeni po svijetu ili u Indiji, stalno ujedinjeni s njim. Nema vremena da on nije prisutan s njima ili oni s njim. To jedinstvo učitelja s učenikom.

Taj dan kojeg smo jučer slavili je kao ponovno rođenje, ali nije rođendan nego je na taj dan donio odluku da će ostati ovdje za čovječanstvo i pomagati, ali kroz tu odluku je također bio Jagadguru i Satguru mnogih božanskih utjelovljenja.

Bio je guru od Gurunanaka, Kabira, Shankaracharija, i drugih. I još uvijek je tu, kad god ga pozovete, čak i ako ga ne osjećate, on je prisutan. Dao je obećanje da ako ga netko iskreno pozove tri puta on će doći i biti pored te osobe. Ne treba puno, samo je pitanje iskrenosti. Koliko je netko iskren prvo sam sa sobom? Ako je netko iskren sam sa sobom, tada daje sve od sebe da dođe do lotosovih stopala gurua. I kad dođe do tog stanja tada se milost učitelja preljeva na učenika. Najprije na devotu, onda se devota transformira u učenika. Velika je razlika između učenika i devota. Zato je Krishna rekao, postoji mnogo devota u svijetu ali samo nekoliko učenika koje možeš pobrojati na prste moje ruke. Ali naravno Krishna ima mnogo ruku, ne samo dvije ruke...(smijeh)

(nastavlja se)

Govor Swamija Vishwanande dan nakon Babaji-jevog dana (01.12.2010.) - prvi dio

Om Satguru Brahma Kripa Nidhe,
Jagadguru Kripa Nidhe,
Sarvaguru Swarupaya,
Babaji Sharanam Prapadye

Ovu mantru koju sam upravo recitirao izvode Babajijevi učenici u Indiji, kad god on dolazi ili kad daje satsang oni uvijek pjevaju tu mantru prije.

Jučer nisam mogao biti s vama, ali čujem da je bilo lijepo. Tko će mi reći šta smo jučer slavili? Recite mi? Neke škole tvrde da je taj dan Babajijev rođendan. Što zapravo nije, jer Mahavatar, neki kažu, da nije rođen a drugi kažu da je, ali zapravo Mahavatar ne otkriva svoje rođenje kao i svi veliki avatari. Izabrao je povučen život te neće biti fizički prisutan u ovom svijetu, nego da će služiti čovječanstvu skrovito. Zato ne otkriva svoje roditelje niti dan rođenja.

Ono što su učenici oko njega znali, jer s vremenom na vrijeme je nešto otkrio pojedinim učenicima, je to da kao i svi drugi avatari ne može ići protiv zakona prirode, što znači da se morao roditi i imati roditelje, ali nikad nije otkrio ime roditelja. Sigurno je da je imao i sestru, pa tako je imao i majku i oca. Učenici znaju da ima oko 5 tisuća i više godina, jer se manifestirao... zašto kažem manifestirao? Zato što je on manifestacija volje ne zato što je morao biti ovdje nego je tako odabrao. I na taj način svojom snagom volje se pojavio, utjelovio prije otprilike 5 tisuća godina. Ali oko 3 tisuće godine od kad se pojavio u njemu je narasala potreba da napusti ovaj svijet; to se zbilo otprilike 277. godine ove era, kad je njegova sesetra to čula koja živi u Varanasiju, pošto je starija, pozvala ga je i pitala: "Čula sam da želiš otići? Tada ona kaže: "Ali koja je razlika za tebe da li si u svom vrhovnom stanju ili ovdje, kad si ionako transcendentirao ovu dualnost, za tebe nema razdjeljenosti već samo jednota; nema razlike jesi li si u svom krajnjem prebivalištu ili u ovom opipljivom svijetu, ti si prisutan svugdije, ti si sveprisutan."

(nastavlja se)

Govor sa daršana, 07.01.2011. (drugi dio)

Zato kad radite sadhanu budite iskreni. Kada radite posao, bilo kakav posao, budite iskreni u njemu, radite ga s ljubavlju. Znate za izreku „posao je obožavanje“. To znači gdje god se nalazili, što god radili Bog je uvijek s vama. Ali ako radite sa svjesnošću da služite Bogu, On će se otkriti. Ima jedan svetac koji je bio čistač ulica koji je dobio daršan. Krishna se pojavio pred njim, čak se i Rama pojavio.

Radi se o tome koliko ljubavi ulažeš u ono što radiš. Često ljubav varira. Kada sjedite u meditaciji ispunjeni ste ljubavlju, kada molite puni ste ljubavi, a onda kad izađete vani gdje je ta ljubav? Ostavili ste je u sobi za molitvu ili ste je ostavili u meditaciji. Ali budite svjesni toga. Iako to ne osjećate, Bog je uvijek s vama. Kako vi čeznete za Njim, On čezne još više za vama. Onda će se stvoriti pitanje „Ali zašto ništa ne poduzima?“ Pa... na primjer ako pitate čovjeka što želi; imate prekrasnu dolinu s mnogo prekrasnog cvijeća s jedne strane, a s druge Boga, što mislite da će čovjek izabrati? Da? Recite mi? Molim vas, nemojte se sramiti! Znate svoj odgovor, zar ne? Zato ga ne želite reći. Vanjska iskušenja će biti prevelika, Bog je malo predosadan. Ali zapravo, mnogo je uzbuđenja jer vas uvijek drži zaposlenim, nikad vam život ne čini dosadnim, uvijek vas drži zaposlenim s ovim ili onim, gore ili dolje, uvijek vas drži zaposlenim.

Ne želim vas plašiti, ali je vrijeme da se analizirate s iskrenošću ne prema drugima, već prema sebi. Pogledajte sebe. Pogledajte se u ogledalo i pitajte sebe što vi želite. Jedna stvar koju čovjek može napraviti jest biti iskren prema sebi. Kad bih rekao nekome da bude iskren prema drugome, ne bi to bio. Iako misle da su iskreni, čine se iskrenima – ne – nisu iskreni. Ali prema sebi će biti iskreni. Zato, pogledajte sebe, pogledajte svoj život i zapitajte se želite li takav život ili bi trebalo biti nekih promjena.

Bio je jednom u Bombaju gospodin. Pripadao je visokoj klasi. Njegov život je bio samo uživanje, zabave, prijatelji, samo to, ništa više. Svaki vikend je bio takav. Preko tjedna je radio i radovao se vikendu kako bi se mogao zabavljati. I jednog dana kada je imao 30 godina na dan svog rođendana malo je popio, otišao je u kupatilo te se je u tom trenutku pogledao u zrcalo. Duboko se zagledao u oči i vidio je svoj život. Pogledao je koliko je puta stvarno i iskreno bio sretan. Onda je shvatio da nije bilo mnogo trenutaka kad je bio iskreno sretan, samo nekoliko. Tada je pogledao u svoj život i rekao sam sebi „Je li to život koji želim živjeti?“ Koliko dugo ću živjeti ovakav život? Jer ono što ja doživljavam kao sreću, ustvari to nije, samo se pretvaram da sam sretan. Pretvaram se kako bih sebe učinio sretnim, ali u stvarnosti nisam sretan.

Isto tako, koliko se ljudi pretvara da su sretni? Mnogi! Od tog trenutka potpuno je promijenio svoj život. Otvorio je utočište, tehničku školu i počeo pomagati uličnoj djeci. Potpuno je promijenio svoj život. Živio je vrlo jednostavno, ali jako sretno.

Vidite, čovjek ne treba velike stvari kako bi bio sretan, jer sreća jest tu, znate. Vi ste inkarnacija te sreće, nije daleko od vas, ali trebate imati ispravan smjer. Kao kod radija, ako ga ne stavite na pravu frekvenciju nikad nećete čuti pravu glazbu. Dakle, ako uštimate pravu frekvenciju, čut ćete pravu glazbu. Ista stvar, frekvencija, dugme kojim je palite je vaše srce ako je okrenete u ispravnom smjeru dobit ćete ono što tražite. A ova Nova godina koja je počela, nadam se da će Božjom milosti biti dobra za sve vas, posebno u vašoj potrazi, jer vidite sve je ovdje, iako se čini jako dalekim. Jai Gurudev!

Govor sa daršana, 07.01.2011. (prvi dio)

Jai Gurudev! Nadam se da ste imali lijep doček Nove godine. Za Božić smo razgovarali o čežnji za Božjom ljubavi. Vrlo često volimo Boga, jel da? Zato što je stvaratelj. Volimo Ga, ali volimo i svijet. Zar ne?

Mi površno kažemo da volimo Boga kako bismo sebe učinili sretnima, ali u stvarnosti što volimo? Recite mi!? Što je ta ljubav? Ako još nismo spoznali što je ljubav kako onda možemo reći da volimo Boga? Ako još niste upoznali sebe, ako još niste spoznali ljubav unutar sebe kako onda možemo reći da volimo Boga? Lako je reći „Da“ jer Sveta pisma o tome govore i onda kažemo „Da Swami, volim Boga“, je li tako? Ali što je to?

Čovjek je stvoren sa tri stvari. A to su; tijelo, um i intelekt. To je čovjeka učinilo ljudskim bićem. Ako pogledamo kombinaciju te tri stvari, a to su intelekt, um i tijelo, te tri stvari prebivaju izvana; tijelo koje je vezano osjetilima, čovjek je rob toga; um kojeg je jako teško kontrolirati, um uvijek trči prema vani; i intelekt. Što je intelekt? Intelekt je potraga za istinom, ali ne u umu već u svijesti. Ali ovo troje zajedno u kombinaciji prebivaju jedino vani, jer te stvari trebaju objekt, vanjski objekt. Dakle što je taj objekt koji vidimo? Na primjer različiti slaktiši ovdje. Svi vidimo slatkiše zar ne.

Kako će osoba znati kako se predati? Mi pričamo o predavanju, ali ipak nam vanjski svijet radi mnogo pritisaka. Najlakše je da objekt prvo predamo Bogu prije nego ga uživamo. Tako u umu neće biti pitanja što trebam izabrati, jer ako je već ponuđeno Bogu, u vama će rasti ono od čega ćete imati dobrobiti. Jer vaše niže kvalitete ne mogu pristupiti nečemu što je na višoj razini. Na isti način, kada kažemo da volimo Boga, dok ne otkrijemo ljubav unutar nas još smo u potrazi, još moramo kopati duboko unutra, ne izvana. Prvo sve počinje ovdje. (pokazujući na srce) Ako ne možete smiriti svoj um, smiriti sebe, jako je teško. Prvi korak je pokušati smiriti sebe. Tada ono što se desi iznutra osjetit ćete mir, malo radosti, ali to nije sve. Mnogi ljudi osjete ovo i kažu „da, stigao sam tamo“, a onda nakon mjesec dana ih pitaš „kako si“, a oni kažu „pa, osjetio sam tu ljubav dva tjedna i onda je nestala“ ili dođete ovdje i osjetite je, a kad se vratite doma onda završi. Ali zapravo, ta ljubav nikad ne završava, još je tu, ali um je prekrije. Zato kako biste održali plamen te ljubavi unutar sebe uvijek se družite s ljudima, ali ne tako da tračate, u današnje vrijeme to je druženje zar ne? Ali ne, pričajte o duhovnim stvarima, pričajte o onome što osjećate, pričajte o Bogu.

Što više pričate o Bogu ta ljubav unutar vas će rasti sve više i više i ne samo na dva tjedna, već će uvijek biti s vama, uvijek ćete je osjećati. To je Krist rekao: „Ako se dvoje ili troje okupe u moje ime, bit ću s njima.“ To dvoje ili troje je ta zajednička ljubav, ne tračanje već buđenje Božanske ljubavi unutar osobe i kad se ta ljubav probudi čežnja... to je kao kad date finu tortu nekome uvijek ćete željeti tu tortu. Ista je stvar, jednom kad otkrijete Božju ljubav u sebe i oko sebe uvijek ćete čeznuti za još i još, a ta čežnja nadilazi tijelo, um i intelekt. Tada se duša otkriva.

Vrlo često kad ljudi pričaju o duši, to su samo obične riječi, jer je duša po svojoj prirodi jako sramežljiva, isto kao što je i Bog jako sramežljiv. Zato se pokazivao samo s vremena na vrijeme. Na isti način vaša je duša sramežljiva sve dok ljubav ne dosegne određeni stupanj unutar vas, vaša duša vam se neće otkriti.

Govor sa daršana, 26.12.2010. (drugi dio)

I to nije tamo negdje. Kada govorimo o Bogu uvijek govorimo o nečemu tamo negdje daleko od vlastitog bića. Ali u zbilji, On je ovdje – unutar vas.

Najprije morate spoznati da On živi u vama kao ljubav. Kao što je Isus rekao, kad se dvoje ili troje skupe u moje ime bit ću među njima. Zašto je Isus spojio dvoje ili troje? Jer u dvoje ili troje zajednička vjera i ljubav su prisutni i kroz ovu međusobnu ljubav osoba se osjeća bliže Bogu.

Kada netko moli sam, ne kažem da to nije dobro, vrlo je dobro kada netko sam radi svoju sadhanu, ali kada se ljudi okupe zajedno i mole to je već druga vibracija, druga se energija stvara i tada se um stišava. Kada molite sami um je uzburkan.

Trebate uspostaviti kontrolu nad vlastitim umom, steknite naviku udruživanja kako biste molili i pjevali Božje ime, da vježbate svoju sadhanu zajedno. To pomaže izgradnji ovog jedinstva, a jedinstvo donosi mir. Jer tamo gdje je međusobno razumijevanje tu će uvijek biti mira. Ako odlučite biti ponosni ili egoistični, uzvišavati sebe i unizavati druge, tada vi nećete biti u miru. Jer ćete u umu razmišljati kako druge unizavati.

Kako ćete tada biti u miru? Zbog toga je u ljudima dominantnija tendencija gledanja prema vani, nego prema unutra. Učitelj će vas poticati da budete ponizni, mirni... Mnogi ne žele biti ponizni, ali sve žele miti mirni, radosni i sretni. Ako shvatite da u svakom trenutku imate Boga sa sobom i u svemu što radite... shvatite jedno da u svakom djelovanju samo je On koji vam daje energiju da djelujete. Ako vam je Bog uvijek u umu, što je zapravo teško ali ne i nemoguće On će vam se objelodaniti, On će vam se otkriti.

Zato osoba kada uzme neko božanstvo, recimo ishtadeva, mora razvijati tu povezanost uvijek. Osoba mora imati sliku i ime uvijek u sebi prisutno. Na takav se način stvara i raste dok se ne spozna da nema razlike između vas i božanstva. Kad vam vaše božanstvo to otkrije spoznat ćete tada da nema razlike između vas ili nekog drugoga, jer se to božanstvo nalazi u svima. I kada spoznate da je Bog uistinu prisutan u svima tada će te željeti služiti Boga u svim njegovim aspektima.

Nova godina se bliži. Svake godine je isto; samo se kalendar mijenja. Ali što bi bilo lijepo, kao svake godine, ljudi odluče da će neke stvari promijeniti. Donesite odluku da ćete, prije svega, promijeniti um. Čak i kad nije tako lako, barem pokušajte najbolje što možete. Promijeniti um nije lako. Lakše je druge promijeniti, ali promijeniti sebe je mnogo teže. Zato počnite govoriti sebi, umjesto da idete naokolo i vičete drugima da se promijene, kažite sebi prije negoli idete drugima da nešto promijene, promijenite to u sebi. Jer kada se sami promijenite te kada ste nadrasli to tek tada možete pokušati pomoći drugima; tada ta osoba to neće shvatiti osobno; to neće biti kazano kroz ponos ili ego već iz ljubavi. Jer ćete željeti da ta osoba dosegne istu razinu. Kada osoba radi nešto što nije dobro tada ćete joj to i reći ali kroz razumijevanje, a ne osuđivanje. Tako ljubav djeluje. Jai Gurudev i želim vam svima sretnu Novu 2011. godinu.

(ova slika kao i slika objavljenja jučer nisu sa ovog daršana)

Govor sa daršana, 26.12.2010. (prvi dio)

Jai Gurudev! Nadam ste da ste imali prekrasan Božić sa svojom obitelji, sa svojim voljenima. Lijepo vas je svih vidjeti ovdje. Priroda čovjeka je žudjeti za mirom. Svi žele biti mirni... Ne baš mnogo?

Općenito gledano, vaša duša žudi za mirom. Duša žudi za jedinstvom s Bogom, ipak iako osoba zna da mora izgraditi to jedinstvo kako bi postigla mir ona čini sve kako bi odvratila um da bude miran. Zašto je to tako?

Istina je da čovjek uvijek daje sve od sebe, ali kada se čovjek oslanja na vlastitu snagu, on se oslanja samo na ograničenost. Jer da se postigne mir moramo se osloniti na najvišu snagu koja je milost Boga. Kada sa osoba oslanja samo na vlastitu snagu, tada ona nailazi samo na ograničenje. Jer osoba je vezana za ograničenja koja je čini nesretnom.

Ako kažemo da je tamo negdje kraljevstvo Božje, a ovdje je prekrasan vrt sa lijepo ukrašenim drvećem, što mislite kako će osoba odabrati? Najljepši vrt! Jer privlačnost neba i Bogospoznaja ne čine da čovjek hita k tome. Vrt ima sliku i čovjek trči ka toj slici i tako čini sebe nesretnim. Zapravo sreća i tuga su kreacije čovjeka. On može odabrati kakav će biti ovisno kako vidi svijet, i vlastiti život. Sve religije govore o Bogu i jedinstvu sa Bogom kroz ljubav, ali zašto samo nekoliko ljudi uistinu imaju tu žudnju za Bogom. Zašto večina ljudi žudi za ograničenostima?

Da, neki će reći, da je Bog sve. To je pitanje koje mi je netko postavio prije nekoliko dana u Češkoj. Istina je. Bog je sve. Moramo razumjeti da su dvije pojavnosti Boga: Bog sa obličjem i bezoblični Bog. To se naziva u hinduizmu sakar i unirakar, a može se nazvati i gun or nirgun.
Ali kako razumijeti pojavnost Boga? Gita u dvanaestom poglavlju govori o tome na što je bolje za čovjeka da se koncentra, na Boga sa obličjem ili bezobličnog Boga.

Krišna je na to rekao da budući da ljudi imaju oblik, najbolje se koncentrirati na oblik. Jer kako govoriti o bezobličnosti... to je samo slika u umu. Kada govorimo o Bogu, svi vi koji sada ovdje sjedite imate različiti način kako shvačate Boga, oblik kojeg imate u umu. Neutjelovljen Bog se očituje kod onih koji postignu visoki stupanj duhovnosti kada je um posve smiren i kada je praznina prisutna iznutra. Tada se može spoznati neutjelovljenog Boga. To je ljudima teško razumijeti – pojavnost neuobličenog Boga – jer je u neuobličenom Bogu sve sadržano: ljubav, mržnja, radost, tuga, osuđivanje, neosuđivanje.... sve! To čini Boga Bogom jer je u njemu sadržano sveukupnost svih kvaliteta, ne samo dobrih koje se mogu uočiti. Kada govorimo o čovjeku ako moramo odabrati između dobrih i loših kvaliteta, od njih dviju odabrati ćete samo jedno, dok u svojoj punoći znate da su i dobro i loše dio vas, ali to ne dopuštate da se ispolji vani jer imate sve pod kontrolom. To se događa kada netko kroz vlastitu sadhanu dosegne neutjelovljenog Boga.

Možemo to i ovako reći da je neutjelovljeni Bog poput velike stijene nad oceanom... zamislite se u brodu na pučini i odjednom ugledate veliku stijenu... koja bi bila vaša reakcija? Gdje je kopno, zar ne? Utjelovljeni oblik Boga je poput lijepog bazen sa bistrom vodom.

Uzmite npr. vašeg Ishtadeva, on je poput čiste vode u kojem svi mogu uživati u njemu. Ovako se stvara osobna povezanost sa Bogom. Tako da osoba može uživati ne samo u ograničenostima već kroz ograničenost ljubavi koju netko razvija prema božanstvu, Bogu, učitelju, guruu, kako god to htjeli nazvati, osoba se tada uzdiže na to smireno stanje.

Božanstvo predstavlja Boga u utjelovljenom obliku, a to je isto ono što učitelj, odnosno guru, predstavlja. Krišna je rekao u Bhagavad Giti: Ja živim u svecu. Kad netko misli na sveca, gurua, ili božjeg glasnika, ja sam potpuno spojen s njima. To nije učitelj koji djeluje... to sam samo Ja koji kroz njih djeluje. Tako učitelji ili sveci i vide; sve je manifestacija Boga kroz njih. Ako su oni mogli dosegnuti to stanje jednako tako i svi vi možete dosegnuti to stanje jedinstva s Bogom.

(nastavlja se)

Šapat kroz Vječnost - Paramhansa Yogananda (1893-2011)

Glas Vječnosti nježno mi je rekao:
«Kroz tvoj stoljetni drijemež
šaputao sam ti: 'Probudi se!'
moraš zaboraviti svoj san, zato ti sada kažem
'Probudi svoju braću!'
djeluj sa mnom kako bi svi ljudi čuli moje riječi»

«Rasprostranit ću Tvoju poruku -'Obećavam'—
I kada napustim svoj zemaljski oblik,
Posudit ću tvoj sveprisutni glas
Da žubori unutar svakog prijemčivog srca:
'Oh, slušaj Njegovu pjesmu utjehe duše'»

Moja bezbrojna braćo! Čekati ću vas sve.
Koliko god sporo putovali u naizgled
Beskrajnoj procesiji prema blaženom cilju samospoznaje,
Šaputanjem kroz Vječnost nježno ću govoriti:
«Probudite se! Slijedeći Njegov uvijek zovući glas,
hajdemo kući zajedno»