Swamijev recept za prasadam halvu

Na početku, kada je Swami počeo davati daršan, kuhao je sam neki put prasad. Veselo pjevušeći miksao je sve sastojke zajedno. Evo tog recepta:


Sastojci:


¾ maslaca

mljeveni kardamon

cimet

badem

grožđice

1 šalica griza (ili krupnik)

1 šalica šećera

4 šalice vruće vode



Priprava:



1 šalicu šećera i 4 šalice kuhane vode rastopiti

¾ maslaca u jednoj dubokoj tavi ugrijati, začine i bademe po ukusu dodati.

Griz mješajući u maslacu kuhati dok se ne promijeni miris

Šećer-voda mješavinu dodati i stalno miješati sve dok masa ne bude viskozna.

Po ukusu umiješati grožđice.

Kad se ohladi halva je tvrda.



Dobar tek!!!!!!!!!!

Ravnoteža između bhakti i discipline

Tijekom satsanga netko je pitao Sri Swamija Vishwanandu: Swami, hoćeš li nam molim te pričati o ravnoteži bhakti i discipline? Aspekt discipline u vježbama i sadhani?

Evo njegovog odgovora:

Vidiš, u bhakti i disciplini, devocija i disciplina idu zajedno.

Zajedno sa bhakti vježbaš disciplinu. Namećeš si tu disciplinu kako bi mogao znati kako ćeš raditi određene stvari, određene vježbe koje redovito radiš.

Discipliniraš se jer nešto želiš…

Znaš da postoji nešto veće što želiš ostvariti i zato radiš sve da to postigneš. Bilo da moraš trčati ili da moraš ubrzati – učinit ćeš bilo što. Odatle dolazi disciplina, odatle dolazi sadhana.

I to je također jedan dio bhakti. Zapravo, to je početak bhakti.

Ta devocija dolazi do točke da želiš raditi sve te vježbe, ali stvarna devocija nadilazi sve to.

Ali između to dvoje postoji velika razlika – mi počinjemo s disciplinom, počinjemo raditi određenu sadhanu, bacamo se u nju i ona nas vodi do predavanja.

Sve dok se ne bacimo na nešto, vrlo je teško predati se. Čemu se predati? Ne znamo, jer um igra veliku ulogu u svemu, naš um je još uvijek upleten u sve, ali da bismo smirili taj um trebamo određenu sadhanu.

Ovdje ti poduzimaš korak tako što se bacaš u to govoreći „Da“. Odlučan si i znaš da imaš cilj. Znaš gdje te vodi ta sadhana. Znaš cilj koji želiš postići i bacaš se na postizanje toga cilja. Dakle, kako to želiš postići? Želiš li uzimati pauze i ići polako ili želiš ići direktno? Postoje razni načini.

Pitra Paksh

Pitra Paksh - pitr(a) znači predak (preci), posebna je molitva kroz koju molimo za naše pretke gdje im dajemo našu zahvalnost te kroz koju otpuštamo bilo kakve karmičke veze.

Povodom ovog posebno važnog perioda Swami Vishwananda će biti u centru Springen 17. rujna od 15-16 sati kada će održati posebnu ceremoniju. Preporuča se osobno prisustvovati ceremoniji. Ali za one koji ne mogu doći moguće je tražiti od Swamija da moli za njihove članove obitelji (samo obitelj, ne i prijatelje) za vrijeme ceremonije.

U tom slučaju vas umoljavamo da nam pošaljete vaše ime i prezime (s očeve i majčine strane). Ne morate reći o kome se radi, npr djed, otac i sl, samo navedite vaše puno ime i prezime. Također vas umoljavamo da ostavite malu donaciju (dakšinu).

Radhasthami (Radhin rođendan) (2/2)

Oni koji su podigli svoje ruke nisu bili tako iskreni. Dakle, to je vjera: Potpuno predavanje.
Čak i ako ste u najmanjim stvarima potpuno predani Božjoj volji te bilo što da radite, ako se sjećate Božanskog, bilo što da jeste, ako se sjećate Božanskog, vi ćete transcendirati. Čovjek uvijek pita. Naravno, Bog uvijek daje. Doći ćete do trenutka u kojem neće biti potrebno pitati Božansko, jer će vam se dati i prije nego pitate. Što više se predajete Božjoj volji, to se više predajete Božanskom. Ne radi se samo o predavanju vašeg uma, već također i ovdje, u vašem srcu. Neće biti razlike između vas i Njega. To je ono što Ona transcendira, kako bi pokazala da nema razlike između Nje i Krishne, da nema razlike između nas ljudi i Božanskog.

Jedina razlika je u tome što smo mi ograničeni u našim umovima. Mi vidimo razlike, mi vidimo dualnosti, ali u višim sferama oni ne vide stvari isto kao što ih mi vidimo. Oni imaju hijerarhiju, imaju svoje vlastite zadatke, imaju svoje vlastite dužnosti, dharmu koju trebaju obaviti, ali ne prosuđuju kao što mi to uvijek činimo. Što činimo kroz našu sadhanu, kroz našu duhovnu praksu? Mi transcendiramo tu dualnost. Mi usredotočujemo naš um kako bismo prestali razmišljati i počeli djelovati u skladu s Božanskim. Ipak kada kažemo Božanska Volja, pritom mislimo na nešto što je dobro, kreativno, ali što se više predajete, to više dualnost nestaje, tada ćete vidjeti da je sve slično.

Bio je jednom jedan svetac. On je prolazio pokraj hrama u Dakshineshwaru posvećenom Kali te stao ispred hrama. Dok je gledao u hram, cijeli hram se počeo drmati. U tom trenutku Ramakrishna je bio tu. Promatrao je što se događa. Tada je rekao svom nećaku: Vidiš li ovog sadhua, ovog čovjeka koji je obučen kao prosjak? Jesi li vidio što je upravo učinio? Možeš li otići saznati tko je on? Nećak je potrčao do sadhua i kad je sadhu vidio da ide prema njemu potrčao je. Nećak je potrčao za sadhuom i kad ga je napokon dostigao, zazvao ga je i rekao „Želim biti tvoj učenik.“ Sadhu je rekao „Što? Ja tebe ne želim. Odlazi.“ Tada je sadhu počeo hodati jako brzo. On je ponovno uhvatio sadhuova stopala i rekao „Neću te pustiti dok me ne prihvatiš za svoga učenika.“ Tada je sadhu rekao „U redu, ustani. Pogledaj tamo, vidiš li one dvije rijeke?“ Tamo su tekla dvije rijeke od kojih je jedna bila jako prljava, a druga jako čista i svježa. Tada mu je rekao „Dođi k meni i ja ću te prihvatiti onog trenutka kad ti ove dvije rijeke budu izgledale isto.“

Možete li razumjeti? Onog trenutka kad je vaš um potpuno predan Bogu, neće biti prosudbe; bit će samo čista ljubav. Sve dok u umu postoji prosudba, vidjet ćete razliku. I sve dok osoba vidi razlike, kad se pojavi velika oluja, može biti iščupana. Zato radite na svojoj vjeri. Zamolite Radharani da vam da taj dar. Dar da vas ništa ne može dodirnuti, bez obzira na sve. O takvoj vjeri se ne govori samo u Giti i hinduističkoj kulturi. Ona je zastupljena u svim religijama. Svi veliki učitelji iz svih religija su tome podučavali. To je i Krist rekao: „Gradite vašu vjeru na kamenu kako je vjetar ne bi otpuhnuo.“ Mora biti tako. Kad je vjera jaka, ljubav će biti mnogo jača, jer kad imate potpunu vjeru vi ste ljubavnik. A kad ste ljubavnik, Ljubljeni će uvijek biti s vama. Zato težite tome. Radite kako bi se ljubav u vašem srcu stvarala potpuno. Kako bi vaš um bio potpuno u Božanskom; Kako bi vam se Božanski mogao otkriti. Iako Ga ne poznajete umom, vi Ga poznajete srcem. Svi vi Ga poznajete, jer ste svi dio Njega. Jai Gurudev!

Napomena: govor Swamija Vishwanande za darshan povodom proslave Radhinog rođendana, 27. kolovoza 2009. u Springenu

Radhasthami (Radhin rođendan) (1/2)

Jai Gurudev!
Danas kad ste došli vjerojatno ste primjetili da radimo molitve za Radharani. Čak je i Krishna danas obučen kao Radha. Danas je zapravo dan njezina pojavljivanja. Slavimo njezinu manifestaciju na zemlji u kojoj manifestaciji je sam Krishna u obliku Radharani. Zapravo kada promatramo Radhu, mi je uvijek stavljamo na prvo mjesto. Tek tada dolazi Krishna. Mi kažemo „Radhe Krishna, Radhe Shyam“, zato jer je Ona Krishnina Shakti. Ona Krishni daje moć. Netko može reći da je Krishna Bog, zašto bi onda On trebao moć? Ali ljubav koja je Krishna, koja je Bog beskorisna je bez devocije. U tom obliku On se manifestira kao bhakti, koja je čista devocija.

Što je čista devocija' Svi mi imamo devociju. Molimo se, radimo svakodnevni posao. To se također zove devocija, ali čista devocija je potpuno predavanje. Ta čista devocija koju je Ona imala prema Krishni, iako je bila odvojena od Krishne, iako je bila odvojena od Jednote, postoji zato da bi nas naučila kako da se predamo. Zapravo Ona predstavlja sve nas: kreaciju, manifestaciju. Ona simbolizira ljubav, primjer. Ona simbolizira Bhavu, potpunu predanost volji Božjoj. Ne radi se o Njezinoj vlastitoj volji, već Božjoj volji, Krishninoj volji. Zato se kaže da je Ona jedini pravi Devoti i da svi moramo postati kao Ona. Bog se osobno manifestirao u formi Radharani kako bi nam pokazao bezuvjetnu ljubav, kako bi nam pokazao da imamo vjeru koju ne može ni oluja iščupati. U današnje vrijeme pričamo o vjeri. Onog trenutka kad se nešto desi ili ne ide onako kako smo mi željeli, što se događa? Već smo iščupani.

Vjera je ovakva: Moraš postati kao ogromno stablo, čije granje otpuše velika oluja, ali njegovo korjenje je tako usidreno u zemlju da se ne može iščupati. Takva treba biti vjera. Tome nas Ona uči. U Njezinom životu nije bilo samo radosnih trenutaka, jer je ona transcendirala radost i bol. Svi želimo blaženstvo, zar ne? Svi želimo dostići Božansko, ali ipak visimo. Želimo voljeti. Želimo slijediti Božju volju, ali u umu uvijek kažemo „Da, želim slijediti Božju volju, ali želim uvijek biti sretan.“Jer ljudski um misli da je sreća blaženstvo.

Ali transcendentalna sreća koja predstavlja stvarno blaženstvo je iznad sreće koju možete izraziti velikim osmjehom: „Ja sam sretan“, jer kad je osoba u blaženstvo, ona ne poznaje sreću niti tugu. To je teško razumjeti umom, jer vaš mozak ne može razumjeti da li ste sretni ili tužni, ali transcendiranje to dvoje jest Ananda i to je ono za čime vaša duša čezne. O tome govori Bhajan koji ja uvijek pjevam. Mi kažemo „za ljubav osoba može učiniti bilo što“, zar ne? Jesam li u pravu? Da? Koliko vas kaže Da? (Neki: Da) Bilo što? (Neki: Bilo što) (smijeh) Ali ljubav je žrtva; vi to znate, zar ne? Jeste li se spremni potpuno žrtvovati? Koliko vas je spremno sve žrtvovati? Iskreno, podignite ruke. (Nekoliko ljudi podiže ruke) Jako sam sretan da ste svi iskreni.
(nastavlja se)

Inspiracija dana

Štovatelj je pristupio Babađiju moleći ga za dozvolu da u svojoj domovini podnese molbu kako bi od indijske vlade dobio dugoročnu vizu jer je odlučio prodati sve što ima i vratiti se u Indiju te novac dati Babađiju. Ovom je zapadnjaku dodijeljena dužnost svećenika u haidakhanskom hramu te je prolazio posebnu obuku za služenje u hramu. Neki drugi Babađijev štovatelj nedavno mu je ponudio inicijaciju u jogu, pa je pitao Babađija da li da prihvati ponudu. Babaji mu reče da primi inicijaciju od nekoga drugog, a zatim mu reče da se vrati kući u domovinu, te nastavi:

Šaljem te kući u domovinu jer si izgubio vjeru. Da si pravi štovatelj, vjera bi ti bila nepokolebljiva, a um postojan. Što to radiš? Zar vjeruješ da te onaj koji nije jogin može inicirati u jogu? To mi se ne sviđa. Dajući ti dužnost u hramu, prihvatio sam te za štovatelja. Štovateljima dajem 'abhaya dhan', blagoslov zaštite koji će ih uvijek štititi i učiniti ih neustrašivima. ODGOVORAN SAM za sve vas i za vaše oslobođenje! Kakvu god inicijaciju trebate, dat ću vam je. Zašto onda sumnjate i tražite je drugdje?

Zapadnjak je odgovorio da ga je na to potaknula duhovna pomama. Babaji nastavi:

Što to ne možeš dobiti od Mene? Vjera ti mora biti čvrsta poput planine Meru. I sunce i mjesec mogu skrenuti sa svoje putanje, ali se vjera štovateljeva ne smije poljuljati. Istinski će štovatelj biti spreman dati svoj život za Boga i vjerovat će do posljednjeg daha. Neka vas nikad ne pokreću lažna učenja. Zaštićeni ste u svakom trenutku.
___________

Najteža je staza Bogospoznaje. Ima malo onih koji njome kroče. Teška je kao i koračanje po oštrici žileta. Guruova milost je sve. Znanje nije moguće bez Gurua.
___________

Ja sam Bhole Baba. Ja sam nitko i ništa. Ja sam poput ogledala u kojem možete vidjeti sami sebe. Ja sam poput vatre. Nemojte stajati predaleko jer nećete osjetiti moju toplinu, ali se nemojte ni previše približiti jer se možete opeći. Naučite se na pravu udaljenost.
__________

Iz knjige „Ja sam sklad: knjiga o Haidhakhan Babađiju“, autor: Radhe Shyam

Napomena: Mahavatar Babaji, koji je duhovni učitelj Swamija Vishwanande, o kome je prvi put javnost doznala preko knjige Autobiografija jednog jogina od Paramhanse Yoganande, i Haidhakhan Babaji (čija pojava se dogodila tijekom 70ih godina prošlog stoljeća te još jednom početkom devedesetih) dvije su odvojene ličnosti.

Izvješće iz ašrama 7/2009 (5)

Ono što me Gurudev, Sri Swami Vishwananda, uči je: poniznost, ljubav, prihvačanje svega i sviju, nevezanost, poslušnost, predanost, vjera i povjerenje, ne kritiziranje i osuđivanje i sl. Uči me slušati unutrašnji glas srca i razuma. Uči me kako izači iz okova vlastitog uma i misli koje me odvajaju od istinske postojanosti u Bogu, svom Stvoritelju, Ocu i Majci.

Mnogi mi prilaze, ponekad kada sam jako kritičan prema sebi i svojim nesavršenostima, te mi sa zahvalnošću daju do znanja kako su dirnuti ili mojim pjevanjem ili pojavom, jednim osmjehom koji možda otkloni tamu iz nečijeg pogleda i lica, ili nekom sitnicom koju učinim za njih, ili pak hranu koju spremim. To mi je znak kojeg mi Učitelj i Bog, koristeći usta drugih, daje do znanja ne samo da sam na pravom putu već da sigurno, u Njegovom naručju, koračam prema savršenstvu Ljubavi.

Bilo mi je ovih dana jako dirljivo vidjeti koliko mi Swami Atma Chaithanya daje pažnji i ljubavi te sa kolikom toplinom i ljubavi izgovara moje ime. Imam osjećaj kao da je Bog poslao Swamiđija da podsjeti Guruđija da mi ponekad uzvrati koji pogled i pošalje (vidno za mene) malo valova ljubavi. Jer nakon već tri godine koliko sam uz Učitelja tek mi je po dolasku Swamiđija dao malo više pažnje i pokazao da od mene mnogo očekuje u vremenu koje dolazi. To je i odgovornost jer moram još vjernije raditi na sebi da pročistim svoj karakter i dušu kako bih mogao što savršenije ozrcaliti Svjetlo i Ljubav za sve one koji trebaju doći. Moja dužnost, kao i dužnost svih koji su predali život u služenju čovječanstvu, ja ta da se što više otvorimo kao kanali, odnosno instrumenti, božanskom kako bi On mogao što efikasnije djelovati pri pomoći svoj Svojoj zalutaloj dječici.

I da završim priču... dan kasnije svi su pomalo bili omamljeni pregrštem ljubavi i blaženstva koje smo primili od obojice, ali i sa manjkom sna. Ja sam si uzeo vile te izvadio dva reda krumpira (punu kašetu), da se malo prizemljim. Bilo je oblačno sa malim sunčanim periodima te jako vjetrovito. Pravi jesenji ugođaj. Čak je nekoliko minuta nebo poslalo kratkotrajni pljusak. Gurudev se uputio za Rusiju. Ja ga nisam vidio, ali ljubav koju mi je dao dovoljna je da me održava danima.

Izvješće iz ašrama 7/2009 (4)

Jednom su mu sa čilijem trljali oči. To je inače jako bolno, kako da sa kapulom trljate oči. Pričao je mnogo priča. Rekao je da je puno putovao po Himalajama te pričao mnoge anegdote o svecima i sadhuima. Jedan sadhu, kojeg je na jednom od tih proputovanja sreo, već desetljećima visi na stablu naopačke i nikada se ne ispravlja. Po prvi puta nakon desetljeća u takvoj poziciji kada ga je Swami Atma Chaithanya posjetio uspravio se otvorio oči te ga pozdravio tradicionalnim indijskim pozdravom namaste, te se odmah vratio u uobičajan (za njega) položaj sa nogama u zrak i glavnom prema podu. Pitao sam ga zašto sadhui rade te stvari. Odgovorio mi je je da je razlog takvoj pokori obećanje Bogu, ili bogovima i želji za njihovom vizijom ili ugodom koju očekuju dobiti kod božanstva kojeg štuju. Rekao je da po Himalajama ima preko 50 000 sadhua koji rade neki oblik pokore.

Spomenuo je zatim kako je imao pojavu Isusa Krista te nam dao do znanja da on izgleda skroz drukčije nego ga slikari oslikavaju.

Swamiđi je pričao o tome kako mu se Mahavatar Babaji pojavio više puta ali da ne izgleda uopće kao na slikama na što je Gurudev potvrdno klimnuo glavom. (A to mi je jednom ili dva puta rekao i Gurudev dok smo bili u Steffenshofu). Rekao je da je imao pojavu Lahirija Mahasaye i Yukteshwara, te da je dobio viziju da posjeti svetište Paramhanse Yoganande u LA-u. Rekao je da je to mjesto (Mt Washington, mjesto gdje je Yogananda sagradio ašram) jaki energetski magnet.

Dok sam slušao njegove riječi oči su mi se napunile suza budući da sam godinama prije nego mi je Gurudev došao u život štovao i slijedio Yoganandu kao svog duhovnog učitelja, kao i cijelo učeničko nasljeđe, počevši od Krista i Babađija, zatim Lahirija Mahasaye te Yukteshwara. Mnogi su me pitali o tome budući da se priča da je upravo Gurudev inkarnacija Yoganande. On nikada ne spominje svoje prošle živote niti tu stavlja ikakav naglasak.

Kada me ljudi pitaju, budući na mnogi znaju o mojem dubokom odnosu kojeg sam izgradio sa Yoganandom ja odgovaram da sam u Gurudevu prepoznao u potpunosti duh Yoganande; vodstvo koje sam izgradio sa Yoganandom se prenijelo trenutno na Vishwanandu. Je li on ista duša kao i Yogananda to ne znam niti mogu reći, ali jedno je sigurno: kada se netko stopi sa Vladarom univerzuma on postaje jedno s Njime, te nema razlike između njega i Boga kao i bilo kojeg drugog sveca.

Kada sam imao prvi susret sa Swamijem Atma Chaithanyom to sam isto osjetio, te sam shvatio da lekcije koje mi je tada dao su došle od mog Učitelja kroz Swamija Atma Chaithanyu. Svi učitelji rade jedan za drugoga i međusobno se potpomažu na mnogim razinama. Ali tvoj učitelj je jedinstven za tebe i njega nitko ne može zamijeniti. Čak i ako je Yogananda moj pravi guru, on sigurno u ovom životu kroz Vishwanandu vodi moju dušu i moj život. U to nemam sumnji.

Babaji je bio uvijek guru Yoganande, ali u inkarnaciji s kojom smo svi upoznati kroz Autobiografiju jednog jogina, čitamo da je Yukteshwar bio njegov guru. Naime Yogananda je jednom objasnio da je Babaji uvijek bio njegov guru, ali u toj inkarnaciji je poslao Yukteshwara da ga vodi i pripremi za misiju koju je imao odraditi na zapadu. Kao što i rekoh, svi učitelji rade zajedno za dobrobit sviju. Tako sam otklonio teret i sumnje sa svoje duše i savjesti koja me je u početku boljela, a ovo neka bude i odgovor za one koji misle da sam napustio Yoganandu – nikada! Niti ću ikada! On je uvijek u mome srcu i to ničija kritika neće i ne može poništiti.

Mala Gospe

Danas je svetkovina Male Gospe. Svoju prisutnost nam je objelodanila kroz ikonu koja je počela puštati ružino ulje. Taj miris je toliko opijajući i ne može se usporediti sa ničim. Kako smo svi u ašramu toliko zaposleni te pomalo naviknuti na ove pojave to nije izazvalo neko čuđenje. Kako samo olako prelazimo preko božanskih znakova... Majka nam je dala do znanja da je tu sa nama i da smo pod Njenom zaštitom. Danas je utorak i tradicionalno štujemo Majku u obličju Durge.
Jagadambe Mata ki..... Jai!
Miriam Mata ki..... Jai!

Izvješće iz ašrama 7/2009 (3)

Nikada do sada nisam čuo tako moćan govor koji je Swamiđi dao. Bio je pun ljubavi i podstreha da nastavimo služiti svog gurua. Rekao je da muha ne zna gdje slijeće, na dobro ili loše, ali pčela zna te uvijek ide na cvijet te uzima nektar. Guru je za nas pčela koje nam daje nektar blaženstva. Budite uvijek poput pčele koja traži med i uzimajte uvijek dobro. Čak i kada stisnete cvijet da dobijete med, nećete ga tako dobiti zato vam Bog šalje učitelja. On je vaša pčela koja daje med. On nam daje nektar vječnog blaženstva, mira i sklada. Izbjegavajte sumnje. Dajte mu ljubav i samilost i posvetite svoj život njemu. Volite bezuvjetno. Kada stojite pred zrcalom i zatvorite oči ne možete kriviti zrcalo. Otvorite unutrašnje oči. Služite i predajte svoj život pred guruova stopala. Rekao je da smo svi posvećeni (na što je Gurudev napravio facu kao da je rekao da se baš ne slaže sa konstatacijom). Te nadodao da se ponekad pojave sumnje ali da to nije Guruov problem, niti problem Bhakti Marge. Mi smo ti koji smo stvorili želje i misli. Ne krivite Gurua za to. Smanjite misli i želje te će te vidjeti Boga. Mislite dobro, činite dobro, budite dobro i vidite dobro! – bila je jedna od njegovih zadnjih poruka.

Po završetku govora, Sathyananda se javio sa pitanjem tko je otac, a tko sin budući da je Swamiđi spomenuo nekavu relaciju između njih dvojice. Tada je Swamiđi sa osmjehom rekao, „Što je prije nastalo, kokoš ili jaje?“ Tako su se svi odvaljali od smijeha.

Rekao je da dan završimo sa Bogom, a ne sa ljubavi - sa curom ili momkom. Kada je to govorio valjao se od smijeha kao i svi prisutni (ne baš svi... okrenuo sam se prema Pankaju, ali on nije dijelio Swamiđijev humor).

Program je završio u 20 sati kada je bila večera. Gurudev mi je dao ponovo znak da ih poslužujem. Kako Swamiji ne voli slatko onda ga je Guruji namjerno silio da proba barem malo govoreći, „It's Onam, Swamiđi, it's Onam“, sa radošću nestašnog djeteta. Tada je Swamiđi to isto radio Gurudevi. Tako da smo svi imali mnogo smjeha i radosti.

Onda mi je dao znak da i ja uzmem tanjur te sam im se pridružio. Swamiđi je dosta pričao o svom djetinjstvu. Nije imao baš sretno djetinjstvo (Gurudev je isto potvrdio za sebe, kako ga je otac zlostavljao dok je bio mali). Jednom mu je ujak zavezao ruke odostraga te je morao cijelu noći biti vani po kiši i grmljavini. Pogodio ga je i grom ali je srećom ostao živ. Pojavio mu se gospodin Shiva u tom trenutku kao i Parvati te su mu donijeli hranu. Onda je on rekao da kako će jesti kada ima vezane ruke. Onda ga je Shiva odvezao. Naravno ujak je poludio kada je ujutro vidio odvezane ruke.

Izvješće iz ašrama 7/2009 (2)

Njegovo kuhanje je ispunjeno zadivljujućim humorom i radošću. Bilo je neprestano mnogo posla za pomagače koji su neumoljivo prali lonce za nama, kao i pomagače koji su sjeckali povrće. Kada je Gurudev navratio rekao je da svu hranu odnesemo u hram na blagoslav. Bila je jedna Njemica koja ne govori njemački. Jako sam se smijao sa njom. Podsjetila me je u mnogo čemu na Lohini. Jako jedna vesela duša puna čistoće i mladenačkog poleta. Swamijev osmjeh je bio zarazan te humor jedinstven. Svaku malo je ponavljao, Dont worry, be happy. Malo smo i pjevali svi zajedno pod vodstvom Swamiđija: Durge, Durge, Durge Jai Jai Ma.

Tako smo na kraju napunili dva kolica te se kolektivno uputili u hram. Bilo je toliko mnogo posuda da smo prekrili četvrtinu poda hrama sa jelom Nakon toga imali smo pravi banket.

Gurudev je dao znak da će oboje ručati sa svima nama jer se radi o svečanosti kada svi jedu zajedno. Jedan su drugoga posluživali. Gurudev me je u jednom trenutku pozvao te me priupitao jesam li popamtio sve. Kako me je dan ranije predstavio kao glavnog kuhara i šefa kuhinje (što me je malo iznenadilo budući da je šef kuhinje Ambika) dao mi je time na znanje ne samo da me želi više vidjeti u kuhinji već da ću ga možda u budućnosti služiti na taj način kao i njegove posebne goste. Velika je to čast ali i odgovornost, od čije pomisli mi se ponekad zatresu koljenja. Čak je i pred Arunom rekao da učim od nje, a ona je to isto osjetila iznutra.

U svakom slučaju bilo je radosno vidjeti sretna lica koja su nestrpljivo isčekivala rezultate cijelo jutarnjeg rada. Za mnoge je hrana bila previše začinjena (mislim da smo u sva jela ubacili sigurno 2 kg čilija). Međutim mogu reći da je Swamiđi jako pazio da začini budu umjereni jer je jako svjestan navika i ukusa zapadnjaka. Za mene osobno hrana je bila upravo prikladno začinjena, ni previše ni premalo – upravo onako kako treba.

U 16 sati istog dana dobio sam obavijest da će biti satsang sa Swamiđijem. Počeli smo sa bhajanima. Swamiđi je došao te se priključio. Otpjevao je nekoliko bhajana te je meni dao znak da otpjevam nešto. Odabrao sam jednostavan kirtan, Om Shiva Narayan Narayan Narayan. Bilo je za uočiti da je Swamiji uživao. Tada su se i drugi priključili. Uglavnom su se pjevali Shivini bhajani, budući da je Swamiđi predstavnih shivaizma. Gospodin Shiva mu se ukazao te ga od tada prihvaća kao svog gurua.

Onda je Gurudev ušao te otpočeo dugi niz bhajana. Još ga nikada nisam čuo da pjeva sa tolikom snagom. Osječala se neka dubina i čistoća u njegovom glasu. Onda je dao nama znak da nastavimo. Zatim je opet otpočeo seriju bhajana. Dao je znak Swamiđiju koji je ponovo nešto otpjevao. Onda je dao govor pa onda Gurudev, pa onda opet Swamiđi.

Izvješće iz ašrama 7/2009 (1)

Danas, 2. rujna, proslavili smo Onam festival. Onam je najveći i najvažniji festival u indijskoj državi Kerala. On se proslavlja sa radošću i entuzijazmom u cijeloj zemlji. Prema poznatoj legendi, festival se proslavlja u čast kralja Mahabalija čiji duh, kako kažu, posječuje Keralu u vrijeme Onama. Vrijeme trajanja Onama je između 4 i 10 dana. Prvi i zadnji dan su najvažniji. Folklor, eleganti ples, igre, slonovi, brodovi i cviječe dio su proslave festivala Onam.

Priča seže u doba vladavine moćnog kralja Mahabalija u Kerali. Svi su bili sretni i bogati i kralj je bio na dobrom glasu. Unatoć svim vrlinama imao je jednu manu. Bio je tašt. Ovu slabost u njegovom karakteru su iskoristili bogovi kako bi skončali njegovu vladavinu budući da su osjećali nemoćno pod njegovom rastućom popularnošću. Zbog svega dobroga koje je Mahabali napravio za života, Bog mu je omogućio da moće jedanput godišnje posjetiti ljude za koje se je vezao. Ova njegova godišnja posjeta se slavi svake godine u Kerali. Ljudi se jako trude proslaviti festival na grandiozan način i da pokažu dragom kralju kako su svi sretni i da mu žele svako dobro. (Thiruonam Aashamsakal - Svima, sretan Onam!)

Ujutro je program počeo već u 5 sati sa uobičajenom jutarnjom molitvom. U nešto poslije 6 sati stigao je Swami Atma Chaithanya te je napravio cvjetnu mandalu u hramu. (Zbog jednostavnosti u tekstu, od sada ću Atma Chaithanyu zvati Swamiđi, a Vishwanandu, Guruji, Gurudev, ili Učitelj). Ja sam propustio taj dio jer sam spremao doručak. Kasnije sam se pridružio. Gurudev je došao malo kasnije te je pjevao nekoliko bhajana. Program je završio u 8 sati te je Swamiđi napravio mandalu ispred glavnog ulaza. Oko 8:30 Swamiđi mi je dao znak te smo otišli u kuhinju.

Biti sa jednim samostvarenim učiteljem u kuhinji te mu asistirati i učiti od njega je nešto što se ne može prenijeti riječima. Ipak pokušat ću barem djelomični prenijeti svoj subjektivan dojam.

Najprije smo pripremali povrće. Večinu njih nikada nisam ni vidio ni čuo. Inače on je jučer sa našim Guruom posjetio indijsku trgovinu uz Frankfurtu i kupio mnogo namirnica koje mi nismo imali, a kako bi ih uključio u svoj meni.

Počeo je sa jednim jednostavnim jelom... Dao mi je na ruku malo da probam. Bilo je ukusno, ali on nije bio baš zadovoljan. Tada je dodao neki sastojak te mi dao da probam ponovo. Bilo je savršeno. Tada je krenuo sa sljedećim jelom. Koristio je uglavnom iste začine sa povremenim varijacijama. Prva dva tri jela sam uspio popamtiti. Tada je krenuo sa četvrtim. Tajmig je bio dobar te smo do 11 sati već imali po mom mišljenju gotov ručak sa nekoliko vrsta različitih jela. Baš sam si razmišljao kako imamo još dva sata do ručka. Kada sam mislio da je sve gotovo on je započeo sa još jednim jelom, pa još jednim, pa još.... do jedan sat imali smo 16 različitih specijaliteta, uključujući tri slatka.

Gurudev se priključio pred sam kraj da provjeri kako „stojimo“. Šokirao se kada je vidio koliko smo toga nakuhali i kako je Swamiji brz u spremanju jela. Meni se nije činilo da je bio brz jer je radio bez panike, sporo i ponekad mi se činilo nonšarlantno. Čak su mu prva dva jela malo zagorila. Ali je nekako svojom opuštenošću i istovremenom nadahnjujućom spretnošću poništio nekom čarolijom posljedice zagorenog jela.