O spoznaji...

Mi smo tu kako bi spoznali sebe, kako bi naše tijelo, um i duša postali jedno. Dokle god to ne spoznate i mislite da postoji razlika između Boga i vas, bez da pokušavate da to učinite jednim, uvijek će postojati barijera. Tako će te uvijek iznova morati dolaziti da uspostaviti ovo jedinstvo između čovjeka i Boga.

Sa daršana u Poljskoj, svibanj 2007.

Univerzalni softver

Universal Software, služba za korisnike: Je li Sri Swami Vishwananda napisao ovaj program?

Operater: Halo, Jai Gurudev, kako vam mogu pomoći?
Klijent: Pa evo, nakon mnogo razmišljanja odlučio sam instalirati Ljubav. Možete li me voditi?

Operater: Nema problema. Jeste spremni?

Klijent: Ja se baš ne razumijem u tehniku, ali mislim da sam spreman. Što trebam prvo napraviti

Operater: Prvi korak je da otvorite Srce. Jeste li ga pronašli?

Klijent: Da, ali trenutno mi je otvoreno nekoliko programa. Mogu li instalirati Ljubav dok oni rade?

Operater: Koji su vam programi otvoreni?

Klijent: Da vidimo, otvoreni su mi Stare Rane, Nisko Samopoštovanje, Zamjeranje i Ljutnja.

Operater: Nema problema, Ljubav će postepeno izbrisati Stare Rane iz vašeg operativnog sustava. Nastavite koristiti novoinstalirani program Ljubav i on će na koncu poništiti Nisko Samopoštovanje svojim modulom prihvaćanja ISTINSKIH vrijednosti. Međutim, Zamjeranje i Ljutnju morate potpuno isključiti. Ti programi sprečavaju Ljubav da se pravilno instalira. Možete li ih isključiti?

Klijent: Ne znam kako. Možete li mi reći kako?

Operater: Sa zadovoljstvom. Idite na Start i pokrenite Opraštanje. Obrišite program Lažnog Identiteta. Kliknite PRIHVATI koliko god puta je potrebno, sve dok Zamjeranje i Ljutnja ne budu potpuno uklonjeni.

Klijent: O.K. jesam! Ljubav se počela instalirati. Je li to normalno?

Operater: Da, ali vodite računa o tome da je to samo osnovni program. Morate se početi povezivati s drugim Srcima kako biste mogli dobivati update-ove.

Klijent: Oops! Već sam dobio poruku „error“! Kaže, „Greška, program ne radi na unutarnjim komponentama.“ Šta da radim”?

Operater: Bez brige. To znači da je Ljubav programirana da radi na Unutarnjim Srcima, ali na vašem još nikad nije bila pokrenuta. Običnim rječnikom, to znači da morate prihvatiti to da ste vi sami Ljubav dok nudite Ljubav i volite druge.

Klijent: Pa šta da sad radim?

Operater: Otvorite Samoprihvaćanje, pa kliknite na sljedeće: Oprosti-Sebi, Shvati Svoju Vrijednost; preselite u Ljubav sva ograničenja koja primijetite.

Klijent: O. K., jesam.

Operater: Sada ih kopirajte u direktorij „Jedno Srce“. Sistem će poništiti sve konfliktne fajlove i počet će popravljati manjkave programe. Također trebate obrisati Preveliku Samokritičnost i Sebične Stavove iz svih direktorija i isprazniti kantu za smeće kako biste bili sigurni da su potpuno nestali i da se neće nikada vratiti.

Klijent: Kužim. Hej! Srce mi se puni novim fajlovima. Smiješak mi se igra na monitoru, a Mir i Zadovoljstvo se kopiraju po cijelom Mom Srcu. Je li to normalno?

Operater: Ponekad. Kod nekih to duže traje (program Navike može pokušati poništiti sve), ali na kraju se sve posloži. Ljubav vam je instalirana i radi! Još jedna stvar: Ljubav je freeware. Dijelite nju i razne njene module svima koje susrećete. Oni će je dalje dijeliti s drugima pa ćete zauzvrat dobiti natrag neke zbilja cool module.

Klijent: Hvala. Divan software! Moj kompjuter uživa, a zbog nekog nepoznatog razloga, i ja se osjećam odlično!

Universal Operater: Jai Gurudev

Pismo Isusu

Calcutta, 03. rujna 1959.

Moj jedini Isuse,

Od djetinjstva si me pozvao i čuvao Svojom – a sada, kada oboje hodimo istim putem – sada, Isuse – ja idem u pogrešnu smjeru.

Kažu da ljudi u paklu trpe vječnu bol jer su izgubili Boga – prošli bi kroz sve to trpljenje kada bi imali makar i najmanju nadu zadobiti Boga. – U duši osjećam upravo tu stravičnu bol gubitka – da me Bog ne želi – da Bog nije Bog – da Bog zapravo ne postoji (Isuse, molim Te, oprosti mi ove hule – rečeno mi je da sve pišem). Ta tama koja me okružuje sa svih strana – ne uspijevam uzdići dušu Bogu – u moju dušu ne prodire ni svjetlost ni nadahnuće. – Govorim o ljubavi prema dušama – o nježnoj ljubavi prema Bogu – riječi mi prelaze preko riječi – i duboko čeznem vjerovati u njih. – Čemu se trudim? Ako nema Boga – nema ni duše. Ako nema duše, onda, Isuse – ni Ti nisi stvaran. – Nebo, kakve li praznine – u moj razum ne ulazi ni jedna jedina pomisao na Nebo – jer nema nade. – Bojim se napisati sve te stravične stvari koje mi prolaze dušom. – Zacijelo Ti nanose bol.

U mojemu srcu nema vjere – nema ljubavi – nema pouzdanja – a toliko je boli – boli čežnje, boli neželjenosti. – Čeznem za Bogom svim silama svoje duše – a opet među nama – postoji stravična odijeljenost. – Više ne molim. – Izgovaram riječi zajedničkih molitava – i trudim se svim silama iz svake riječi izvući slatkoću koju bi ona trebala dati. – No, moje molitve sjedinjenja više nema. – Više ne molim. – Moja duša nije jedno s Tobom – a opet, kada sam sama na ulicama – satima razgovaram s Tobom – o mojoj čežnji za Tobom. – Kako li su samo prisne te riječi – a opet toliko prazne, jer me ostavljaju daleko od Tebe. –

Rad mi ne donosi nikakvu radost, nikakvu privlačnost, nikakav žar. Sjećam se, rekla sam Majci provincijalki, da napuštam Loreto – za duše – za samo jednu dušu – a ona nije mogla razumjeti mojih riječi. – Dajem sve od sebe. – Trošim se – ali sam više nego uvjerena da to djelo nije moje. Ne dvojim da si Ti taj koji me pozvao, s toliko ljubavi i snage. – To si bio Ti – znadem. Radi toga je to djelo Tvoje; čak i sada, to si Ti. – Ali ja nemam vjere – ne vjerujem. Isuse, ne predaj mi dušu zabludi – niti mi dopusti ikoga obmanjivati.

U pozivu si rekao da mi je puno trpjeti. – Deset godina – Isuse moj. Činio si sa mnom po Svojoj volji – i, Isuse, usliši molitvu moju – ako Ti je to milo – ako ti moja bol i trpljenje – moja tama i odijeljenost pružaju makar i mrvicu utjehe – moj jedini Isuse, čini sa mnom što god želiš – dok god Ti to želiš, ne osvrćući se ni za trenutak na moje osjećaje i moju bol. Tvoja sam. – Utisni u moju dušu i život patnje Svojega Srca. Ne obaziri se na moje osjećaje. – Ne obaziri se čak ni na moju bol. Ako moja odijeljenost od Tebe – druge dovodi k Tebi te Ti njihova ljubav i društvo donose radost i zadovoljstvo – tada, Isuse, spremna sam svim srcem trpjeti sve što trpim – ne samo sada – već i za svu vječnost – kada bi to bilo moguće. Tvoja je sreća sve što želim. – Što se, pak, tiče ostaloga – molim Te ne brini se – čak i ako vidiš da sam se onesvijestila od boli. – Sve je to moja volja. – Želim gasiti Tvoju žeđ svakom kapljicom krvi što je u sebi imam. – Ne dopusti mi da Ti učinim nažao na bilo koji način – oduzmi od mene sposobnost da Ti nanosim bol. – Srcem i dušom radit ću za Sestre – jer pripadaju Tebi. Svaka pojedina od njih – jest Tvoja.

Molim Te samo jedno – molim Te, nemoj se truditi da se uskoro vratiš. – Spremna sam Te čekati čitavu vječnost. –

Tvoja malena

Meditacija na božanstvo koristeći dah

Napravit ćemo jednu meditaciju koja je najjednostavnija i koju svi mogu vježbati.

Primjetio sam kada spomenem meditaciju mnogi odmah zauzmu uspravni položaj i zatvore oči. To je jako dobro.

Ali za sada ih ostavite otvorene. Usmjerite pažnju na oltar, na neki oblik Boga koji vam se najviše sviđa. Nekoliko puta udahnite i izdahnite te kad izdišete to napravite tako snažno da izbacite iz sebe sve napetosti i opustite ramena.

Sada možete zatvoriti oči. Zamislite oblik božanstva kojeg ste odabrali te se na njega koncentrirajte na području trećeg oka. U isto vrijeme slušajte svoje disanje.

Udahnite... zaustavite na kratko dah... izdahnite...

Sa svakim udahom mentalno ponovite Božje ime koje vam je blisko. To isto napravite sa izdahom.

Polako otvorite oči, ali ostanite u ovoj energiju, ovom osjećuju.

Ovo je jednostavni oblik meditacije koji je dobar u pročišćenju tijela. Mi u svom tijelu imamo mnogo bakterija i stanica koje treba pročistiti i energizirati. Udisanjem božanskog imena mi energiziramo praničnu energiju i svaka molekula koja uđe u krv se energizira ovom energijom osnažujući tijelo iznutra. Koncentracijom se postiže kontrola uma kojeg je teško kontrolitrati i zbog kojeg se mnogi žale. Na svima je da vježbate i da budete disciplinirani u vježbanju. Naravno ako niste disciplinirani neće biti ni rezultata. Jai Gurudev.

(Swami Vishwananda je podučio ovu meditaciju 14. studenog 2005. na daršanu u Friedrichshafenu)

Bit duhovog puta

Dragi svi, ovo što slijedi sam nazvao Bit duhovnog puta. Ovo je zapravo isječak iz razgovora kojeg sam prije nekoliko dana vodio sa svojim dugogogodišnjim prijateljem. Moj duhovni drugar, s kojim sam dijelio duhovni put prije nekoliko godina, i sada, iako smo fizički razdvojeni, dijelimo isti duh. Fizička odvojenost nije prekinula duhovnu povezanost. Naš odnos je uvijek bio ispunjen uglavnom šalom na vlastiti račun, ali uvijek kroz tu šalu nismo dopustili zaboraviti naše poslanje. Kroz mnogobrojne razgovore koje bi vodili, a koji su bili prepuni nerazumljivim šiframa i konstrukcijama riječi, znali bi dobro nasmijati ali i iživcirati slučajne (a često i namještene) usputne slušatelje. Ipak u moru takvih konverzacija koje, iako površne, uvijek su imale neku dubinu i smisao, te bi povremeno isplivali biseri od kojih bi obojica bili zatečeni. Iako prijateljstvo, koje je bilo ispunjeno zezancijom i humorom kojeg smo uglavnom samo mi sami mogli razumijeti, proizvelo bi povrememo istinu velike tajne duhovnog puta. Pričajući o koječemu misli bi nas se uvijek vračale prema istome - božanskom nadahnuću. Nakon ovog razgovora bio sam duboko ganut te sam, shvačajući vrijednost ove duhovne izmjene, odlučio podijeliti sa svima. Jai Gurudev!

Chaturananda: Naša dužnost je jednostavno slijediti Božju volju, bez obzira voljeli to ili ne. Što god bila naša dharma naša je dharma i bez obzira što odlučili učiniti moramo slijediti ono što je Bog odredio za nas. A kako prpoznati ono što je naša dharma veoma je važno pitanje....

Matej: Kako prepoznati što je Božja volja i kako je slijediti u slučaju da shvatiš da je upravo to i Božja volja?

Chaturananda: Dobro pitanje! Moramo naučiti slušati svoje srce, čineći mnogo grešaka na tom putu sve dok to ne savladamo. Tada ćemo shvatiti što je Božja volja za nas. Moramo pročistiti naša srca kao što je Isus i rekao: blaženi oni čista srca jer će vidjeti Boga. Moramo naučiti staviti um pod svoju kontrolu i uskladiti se sa pravom frekvencijom. Moramo napustiti manje želje i spoznati kroz mudrost da nas one neće odvesti nikamo. Ja taj procs mogu slobodno nazvati: skidanje maske ili vela maye. Kada jasno razumijemo svoj put, on će pred nas pokazati slavu Božju.

Matej: Nadam se da si u pravu.

Chaturananda: Možda nećemo imati gladak put, ali će on sigurno biti ispravan. To je težak proces ponovnog otkrivanja onoga što mi uistinu jesmo i svi moramo proći isti put. Moramo se suočiti sa našim najljućim neprijateljem: samim sobom, svojim umom i srcem koji su ispunjeni mnogim nečistoćama... a zatim polako, korak po korak, mi dobivamo snagu da se nastavimo boriti. Dobijamo na snazi i energija se povećava te se mi polako ali sigurno uspinjemo na ljestvama samospoznaje (samo-otkrivenja). Kao posljedica toga naša se svijest uzdiže te mi sve jasnije vidimo put koji kročimo. Devocija je veoma važno oruđe ponovnog otkrivanja sebe bez koje naš put postaje suhoparan te bez koje mi polako venemo i umiremo. Bez ljubavi sve je blijedo i beznadno.

Matej: Neumoljiva odlučnost se traži.

Chaturananda: Slažem se. Isto tako i disciplina. Ako počnemo popuštati s vremena na vrijeme, možemo izgubiti sebe. Nikada nesmijemo odustati! Svetac je griješnik koji nikada nije odustao! Ono u što vjerujemo to i postajemo!

Matej: Istina.

Chaturananda: Ako vjerujemo da smo sinovi Božji i u tom uvjerenju izgradimo naše živote zasigurno ćemo doći na cilj tamo gdje pripadamo – ne u bašti već u palači – u Bogu, našem jedinom utočištu!

Matej: Jai!

NEMIR OD VIJEKA (priča Ive Andrića)

U djetinjstvu mome izabrao si me i označio da idem Tvojim putem. - Nisu mi bile pune četiri godine kad sam usnio da mi je sa ikone sišao jedan svetac, blijed i okružen cvijećem kao mrtvac i predao mi raspelo koje je njemu dotežalo.

I ništa mi drugo nisi na put dao.

Tebi me je zavjetovala majka moja u času tjeskobe, u jednom od onih časova kad nema ni od kud pomoći i kad su sva vrata zatvorena, osim vrata Tvojih.

Ko je još vidio da se mala djeca tako opremaju u svijet, sa krstom siromaštva i teretom velikih zavjeta? A ipak, Ti si me tako poslao i sa licem oca koje se rijetko smije, strogo označio moj put.

Pa kako sam mogao biti srećan?

I još sam bio lud i samosvoj, otimao sam se putu i poznavanju, trgao sam u stranu i bio sam kao zlo dijete koje ne spava kod kuće nego bjega, nečisto, sa vlatima sijena na odijelu a pogled ima mutan i nestalan kao nečije pseto.

Kad Te nisam vidio nad sobom, mislio sam da Te nema. I ništa nije ostalo što nisam učinio da ti se otmem, jer je malo ko ljubio grijeh i grješnu radost kao ja. Prolazio sam svijetom i udarao lijevo i desno na vrata tuđih sudbina, ali sva su redom, kao po nekom mučkom dogovoru, bila za mene zatvorena. Nasrtao sam uzalud na vrata čovjekova, i poslije sam dugo sjedio krvavih ruku, na kamenu.

Jer kasno sam uvidio, da se ne otvaraju silom.

Nisam mogao shvatiti zašto je za mene svaki živ čovjek tajna vlažnih treptavih očiju i zašto se pred mojim koracima svaka vrata zatvaraju, kao na tajni znak.

A to si ti htio da me odbiješ od svijeta kao što se djeca od godine odbijaju od sise: da im ogrkne i da im se ogadi. To si Ti, o strašni, postavljao svoju nevidljivu ruku između mene i svijeta, da me onda inokosna i ostavljena okružiš svojom ljubavi koja boli i posvećuje.

Napisao: Ivo Andrić; Nemiri, Zagreb, 1920.

Govor Swamija Vishwanande dan nakon Babaji-jevog dana 01.12.2010. (četvrti dio)

Pitanje: Zašto ego uvijek misli da je tako snažan?

Odgovor: Zato što ego ne želi slušati, ne želi izgubiti moć. Zapravo ego nije tako snažan. On izgleda tako zato što pojedinac dozvoljava da postane snažan, obuzet tom energijom. Ali ako si staviš neki izazov, gdje je onda snaga ega? Pobjegnut će.

To isto vrijedi za vašu samodisciplinu, za vašu sadhanu, izazivamo ego. Tada isto vidite i slabosti ega. Gdje je snaga ega kad ga staviš pred neki izazov? Gdje je vaša snaga onda? U svakodnevnom životu izgledate snažni, jaki, ali kad dođe neki problem što se dogodi? Pobjegnete od problema. Snaga se smanjuje u vama. Gdje je, onda, snaga ega? Ego pobjegne. S toga, je li ego snažan? Ne, nije. Naravno to je primjer kad imamo izazov izvana. A kad je izazov iznutra, također se morate naučiti suočiti.

Ako nam je dana neka dužnost, a nama se ne sviđa, često pomislimo "ali ne udovoljava meni". Svatko će rađe učiniti nešto što voli. To ne znači da će ti pomoći da rasteš, ali kad se suprostaviš tome izazovu, to ti pomaže, izaziva i sam ego. Snaga je tu ali ti sebe činiš slabim. Kad dozvoliš da te ego obuzme onda postaješ slab. Ono što se misli pod snagom je samo ego, ali unutarnja snaga, volja, tu nema dvojbe. To je jedan primjer snage ega.

Pitanje: Guruji šta ako sretnem osobu i osjetim negativnost kao npr.: "O moj Bože opet to lice ispred mene". Šta da napravim? Evo nekoliko primjera: zaustavim um i emocije, ili udišem moje negativnosti unutra, a pozitivnost van ili samo promatram osjećaje u tišini?

Odgovor: To je vrlo često pitanje mnogih ljudi. Ako je Bog stavio tu osobu ispred tebe to je izazov za tebe, ne da zaustaviš um, nego da promjeniš način razmišljanja o toj osobi. Ako um kaže šta ta osoba radi ispred mene, možeš utjecati tako da promijeniš mišljenje na pozitivan način. Ne-razmišljanjem ne možeš doći u to stanje, pošto razmišljaš zato i imaš ovo pitanje. Da ne razmišljaš dostigao bi takvo stanje uma koje te ne bi smetalo.

U stanju ne-razmišljanja nisi svjestan jer ako si svjestan onda još uvijek razmišljaš. Kako možeš biti svjestan stanja ne razmišljanja? Ne možeš biti svijestan. Ako mi to možeš objasniti onda ga još uvijek nisi dostigao. Možda možeš na kratko.

Ono što ja znam ako dostigneš takvo stanje ne razmišljanja makar na nekoliko sekunda onda nastojiš to zadržati, nisi svjestan toga. Samo budi pozitivan, jednostavno je.

Da još malo razjasnim stanje ne-razmišljanja. U stanju ne-razmišljanja nema prosuđivanja, takvo stanje briše i druge osude; to vrijedi za normalne ljude.

Za učitelje oni zadržavaju prosuđivnje jer moraju igrati ulogu u ovom životu. To rade svojevoljno. Za normalne ljude jedna sekunda ne razmišljanja oslobađa mnoge stvari. Oslobađa nas od našeg prosuđivanja. Da ste ušli u takvo stanje ne-razmišljanja makar za jednu sekundu ne bi bilo postavljenih pitanja, bili bi u tišini. Ako vam kažem da ste dostigli takvo stanje, jer ste to želili, to nije tehnika - to je milost!

(nastavlja se)

Govor Swamija Vishwanande dan nakon Babaji-jevog dana 01.12.2010. (treći dio)

Imate pitanja? Aha, zapisali ste. Netko je pitao: Kako možemo razlikovati od kuda dolazi osjećaj iz srca ili iz ego-uma?

Ovo pitanje je jako zanimljivo jer su ljudi često zbunjeni između uma i srca. Kad nešto dolazi iz uma ili iz ega, na jednostavan način, nikad nećete biti zadovoljni sa odgovorom, uvijek će biti još pitnja, jedno pitanje slijedi drugo itd. Tako um funkcionira.

Kad dolazi iz srca to je snažno ponekad teško za prihvatiti, jer srce izaziva um. Um, odnosno, intelekt uvijek želi shvatiti, zato je srce izazov za um. Pošto smo vezani za um uvijek želimo shvatiti stvari, zato je teško prihvatiti.

Kako razlikovati između uma i srca? Prvo moramo biti oprezni od ponosa, ega. Netko može misliti da sluša srce, ali zapravo ego priča. Kako će te biti sigurni? Možete pitati učitelja ili gurua.

Drugo ako ne možete, pitajte sebe. Stavite um na materijalni objekt, izvana. Um se veže za opipljive stvari. Fokusirajte um izvana, ostavite oči otvorene i slušajte srce. Promatrajte osjećaj i postepeno ćete napredovati u slušanju srca. I kad to spoznate dobit ćete samopuzdanje u odgovoru, da je to iz srca. Kad dođe odgovor iznutra bez obzira da li je izazov za tebe ili ne prihvatit ćeš. Ali dok god ne prihvatiš uvijek će biti "ali to je ovako ili onako" i uvijek je iz ega. Dok god ne prihvatiš izazov teško je. Jer pojedinac uvijek želi da bude po njegovom, na jedan način. Ali Bog nije takav. Ići iznad egoističke volje i izvršiti Božju volju ili svoju višu svrhu je izazov za um.

Duhovnost je vrlo laka ako se predaš. Vrlo jednostavna ako si predan. Ali ako nisi uvijek je izazov. To je razlika između uma i srca. Srce prihvaća, um se protivi. Na jednostavan način tako ćemo znati.

Pitanje: Čula sam da ponekad satguru može voditi svoje učenike čak i bolje nakon što napusti svoje fizičko tijelo. Zašto je tako kad znamo da je važno biti u njegovoj fizčkoj prisutnosti?

Odgovor: Zapravo nije tako. Za satgurua da li je u fizičkoj formi ili ne isto je. On je ostvario jedinsvo s Beskonačnim, sa Bogom. Zato nema razlike. Možda izgleda tako jer dok je u fizičkom tijelu mora igrati ulogu izvana; igrati ulogu običnog čovjeka sa svim ograničenostima. Ali zapravo nije.

Na primjer, jednom jedan satguru imao je mnogo učenika. Jedan od njih jedan dan bio je u opasnosti. Tada je satguru bio u hramu i odjednom se okamenio, a drugi su ga vidjeli kako spašava učenika. Kad je učenik došao zahvaliti guruu, drugi su ga pitali kad se to dogodilo, te su znali točno vrijeme i da je tada kada se okamenio. Ali to se događalo također i nakon njegove smrti. Znači nije ograničen. Naravno mora postojati vjera učenika, vjera predanika. Ali uloga gurua je da odvede predanika iz ovog materijalnog svijeta u vječni. Da li će za to trebati jedan ili dva ili više života nije važno.

Tombola

Slijedeće izvlačenje je 13. veljače 2011.

1. nagrada: Swamijev omiljeni đemper; nosio ga je vise puta (pogledaj sliku na dnu)

2. nagrada: Swamijeva slika (lijevo), koja je dio ‘rođendanskog paketa’ te prodana u ograničenom izdanju. Ne može je se više kupiti. Vaša jedina šansa da je osvojite.
Na slici Swami pokazuje sudaršana mudru. Ovo je bila omiljena mudra Krišne. Sudaršana je zapravo čakra ili disk kojeg drži Krišna i Mahavišnu u ruci kao zaštitu.

3. nagrada: DVD ili CD po vašem izboru

4. i 5. nagrada: knjiga

Srećke ovog izvlačenja imati će priliku osvojiti tromjesećnu super nagradu koja će se održati 13. Ožujka 2011. Nagrada je prekrasna ikona Bogorodice koja je bila dugo u Swamijevoj sobi.

Možete kupiti srećke, koje koštaju svaka po 32 eura, u našem Bhakti Shopu, od Ruchite ili online.

Molimo uplatite srećke sa napomenom “tombola” na: Bhakti Event GmbH, Frankfurter Sparkasse, Konto 200282891, BLZ 500 502 01, IBAN: DE295005 0201 0200282891, BIC: FRASDEFFXXX te pošaljite e-mail na tombola@bhaktimarga.org

Kutija puna poljubaca

Slijedi priča po nazivom "Kutija puna poljubaca" koja pokazuje snagu bezuvijetne ljubavi.

"Priča počinje prije nekog vremena kada je čovjek kaznio svoju trogodišnju kćer zbog toga što je nepotrebno potrošila rolu zlatnog papira za omotavanje poklona. Novaca nije bilo dovoljno i on je postao bijesan što je dijete ukrasilo kutiju koju te je pri tome rekla, 'Ovo je za tebe, tata.'

Čovjek je bio posramljen zbog pretkodne pretjerane reakcije, ali je njegova ljutnja uzavrjela kada je shvatio da je kutija prazna. On je vikao na nju, govoreći, 'Zar ne znaš, da kad nekome daš poklon, mora u kutiji biti nešto? Mala djevojčica ga je pogledala očima punih suza i rekla, 'Oh, tata, nije uopće prazna. Ispunila sam je svojim poljupcima. Oni su svi za tebe, tata.'

Otac je bio shrvan. Svojim rukama je obgrlio malu djevojčicu i tražio je oprost. Nedugo nakon toga dogodila se nesreća koja je uzela dijete. Priča ide dalje i kaže da je otac držao tu zlatnu kutiju pored uzglavlja svojeg kreveta, te kadagod bi bio obeshrabljen, uzeo bi te zamišljene poljupce i sjetio bi se ljubavi svoje kćerke.

Uistinu, svatko od nas, kao ljudska bića, dobija zlatnu kutiju ispunjenu bezuvjetnom ljubavi i poljupcima: od naše djece, članova obitelji, prijatelja i Boga. Ne postoji vrijednije dobro, koje itko može pokloniti, vrijednije od ovoga."

Mudrost ljubavi