Moje iskustvo Božića (drugi dio)

Nakon večere, u 22 sata, nastavili smo sa molitvom u kapelici. Naravno bilo je puno pjesme. U jednom trenutku jedan od swamijevih pomagača u liturgiji dao mi je znak da nosim štap koji ima na vrhu krug na kojem je reljefni oblik nečega poput sunca. Zapravo uopće ne znam kako se to zove ali lice toga je trebalo biti usmjereno prema bebi Isusu kojeg je nosio Pritala. Pred nama se išla dvojica lučonoša. A Swami odmah iza nas. Naravno, ja sam se pokušao izmigoljiti iz kapelice neposredno prije, ali kada mi je ta uloga bila namijenjena nisam mogao nestati. Ne trebam ni napomenuti da mi i to nije baš previše nikada bilo drago, ali kao što rekoh nisam mogao odbiti. Zapravo ponekad i ne znam zašto mi neke stvari nisu bitne ili privlačne, dok bi mnogi dali sve da dobiju neku od prilika koje ja olako propuštam ili prepuštam drugima.

U svakom slučaju, to sve nije ni bilo tako strašno kako sam se 'pribojavao'... u nedostatku nekog boljeg izraza. Na kraju kad je Isus bio postavljen u jasle pred kapelicu, drugi momak koji je držao isto štap kao i ja stajali smo i dalje sa štapovima okrenuti prema bebi Isusu. Mislio sa u sebi: ah, napokon kraj, te sad mogu poći. Na moje razočaranje, Swami je rekao da ostanemo na mjestu te je sam prepravio moj štap kojeg sam držao da bolje osvjetljava lice Isusa.

Swami je, zatim, stajao s moje desne strane te pozvao da svi nazočni priđu bebi Isusu i da se poklone, te im je on nakon toga davao komad posvećenog kolača-kruha. Naravno bilo je situacija smiješnih na što je on još više podigravao svojim humorom. I tako sam ja, ni kriv ni dužan - štono se kaže, tu stajao pored Swamija dok se svi nisu izredali. Ne trebam ni napominjati da je to, pored Swamijeve prisutnosti bio jako dirljiv trenutak za mene; pogotovo gledati kako se ljudi sa ljubavlju i predanošću klanjaju djetetu Isusu, te pogotovo promatrajući prekrasnu bebu Isusa koja je bilo skoro kao i da je živo.

Ponoćka je tako davno prošla. Ispred kapele smo nastavili pjevati mnoge božićne pjesme svih kršćanskih tradicija na više jezika. Hit te večeri je bila pjesma Laudate si O Signore koja je pjevana na više jezika i bilo je gotovo nemoguće stati sa pjevanjem jer je pjesma jako zarazna. Prošlo je tri sata kada sam se odlučio povući. Umjesto da idem u lijevom smjeru, nešto me vuklo da idem u desnom. Tada sam vidio Swamija kako sjedi u atriju pored akvarija sa ribicama tako sam se još tu malo zadržao i uživao u njegovoj prisutnosti. (Neke će sve ovo iznenaditi budući da često kažem da rijetko imam prilike biti uz Swamija, te ga uistinu često i ne vidim iako je često ovdje. Ali ovaj Božić je nekako namjestio da budem više uz njega. Samo on zna zašto je tako.)

Te noći me san uzeo svega dva-tri sata. Spavao sam onako obučen i pod lampom, jer nisam htio dugo ležati budući da sam obećao napraviti dalmatinsku deliciju za Božić - fritule. Tako je i bilo. Umijesio sam tijesto po receptu kojeg mi je dala naša Ksenija-Lohini. Bilo je predviđeno da će biti preko dvjesto ljudi. Zato sam morao već početi mijesiti tijesto od ranog jutra. Do dva sata sam uspio sve isfrigati. Ne samo da su svi uspjeli dobiti dobru porciju (6-8 fritula) već je bilo ostalo i za večeru. Naravno mnogi su uzeli po nekoliko 'repeta'.

Ja sam uživao služiti goste i onako pred njima bih pojedinačne porcije dodatno posuo sa šećerom u prahu, poradi štimunga. Puno je radosti bilo za uočiti na licima naših dragih gostiju koji su bili puni hvale na hranu, služenje koje su dobili od svih nas. Swami je u jednom trenutku prišao tamo gdje sam ja stajao služeći ljude te dok je pitao od čega su napravljene fritule prstići su mu već dobrano poletjeli prema fritulama te ih je onako usput pojeo nekoliko. To su neki od trenutaka koje ću sigurno pamtiti.

Neki detalji kada me je držao da lakat dok je 'tamanio' fritule te ljubav i zahvalnost koju sam od njega osjetio i primio za sav trud uloženi. Unatoč tome što mi je često krivo da za vrijeme ovakvih blagdana ja moram 'čamiti' u kuhinji dok su svi uživaju uz Swamija i proslavama, pjesmama i molitvama; ipak mi je dao iznutra do znanja da sam s njim i da je on sa mnom, bez obzira gdje se nalazim.

(nastavlja se)

Moje iskustvo Božića (prvi dio)

Jai Gurudev i Sretan Božić!

Još jedan Božić je iza nas. Ovdje u Shree Peetha Nilaya ašramu u Springenu proslavili smo Božić onako kako dolikuje - s puno pjesme, radosti i mira. Program je bio ispunjen sa mnogim liturgijama, abišekom na djetetu Isusu, procesijom (koja se zbog velikog snijega i hladnoće održala unutar zgrade). Tu je bio i daršan, om iscjeljujući krugovi, molitve...

Teško mi je sve nekako kronološki povezati jer je bilo mnogih događanja. Dobar dio programa sam morao izostati zbog svoje dužnosti u kuhinji, ali unatoč tome blagoslovi me nisu zaobišli.

Za Badnjak program je počeo oko 17h u kapelici. Bilo je oko 100ak gostiju koji su uglavnom odsjeli u okolnim mjestima, jer je još uvijek centar službeno zatvoren. Swami je vodio liturgiju koja je trajala do 20h. Uslijedila je večera. Prošle godine je Swami pozvao nas troje koji činimo kuharski tim za svoj stol na večeru za Božić.

Ambika se prisjetila tog trenutka i emocija koje su pratile tu večer. Svi troje (Bhagyashree kao treći član tima) smo bili toliko iscrpljeni da su nam misli tijekom večere sa Swamijem bile još uvijek u kuhinji te kako pozavršavati započete poslove.

Ove godine, nakon što je Ambika razmišljala na glas o prošlom Božiću ja sam komentirao da ovaj Božić sigurno nećemo biti time počašćeni. Zanimljivo je da mnogi sigurno požele biti pozvani da sjede za istim stolom sa Swamijem, međutim nama koji smo tu u trenucima kada smo prebukirani obavezama to toliko i ne predstavlja veliki užitak.

Ipak bio sam u krivu. Iako osobno nisam njegovao takvu želju, prilika se ipak ukazala. Sasvim slučajno sam se našao pokraj ulaza kada je Swami naletio te upitao nas trojicu koji smo bili u društvu jesmo li jeli. Oni su negativno odgovorili i Swami im je dao znak rukom da se pridruže njemu za stol. Ja se nisam htio nametati i ostao sam na svom mjestu. Swami je ponovo pogledao u mome smjeru te ponovio pitanje. Kada sam na njegovo pitanje odgovorio niječno tada je i meni dao znak da priđem stolu.

Tada sam se sjetio razgovora sa Ambikom te sam sam sa sobom prokomentirao da sa Swamijem nikada ne možeš znati na čemu si. Svaki put nas nanovo iznenadi svojom gracioznošću, šarmom, toplinom te beskrajnom ljubavi. Prije toga Ambika me zamolila da pripremim voćnu salatu za Swamija. Pitanje je bilo da li bi volio... ja sam rekao da i ne baš ali ću učiniti (poradi dužnosti, a ne neke želje). Jer Swami je majstor u uništavanju naših želja, te kad ih uništi onda ih i ispuni, a tada nam je više-manje svejedno. Barem je takav moj doživljaj.

I tako sam je više od sat vremena spremao nekoliko zdjela različitog tropskog voća, aranžirao na oku ugodan način. Uvijek sam imao averziju prema ovakvim stvarima te mi je uvijek drago kada netko drugi to napravi, pa makar se radilo za Swamiju. Međutim kao često nema tko, tada sam ja taj koga se zamoli. U svakom slučaju, nastojao sam obaviti zadatak najbolje što mogu, znajući da Swami može osjetiti svaku misao i vibraciju koja prlazi kroz naš um i tijelo pripremajući hranu za njega. A to je i dobra sadhana za isključiti um od svega i koncentrirati se samo na japu-ponavljanje Božjih imena.

Ja sam na kraju bio očaran uratkom, te se pohvalio ostalom timu u kuhinji. Poželio sam i pojesti koji komad voća (kaki, papaja, kiwi, liči, ananas, nektarinke), ali naravno to ne bi bilo umjesno. Ali moju je želju Swami zadovoljio iste večeri kada sam mu se pridružio za stol.

(nastavlja se)

Majka Božja

Marija je sišla na zemlju da bi porodila Sina Božjega, Velikog Učitelja. Ali to nije bila jedina inkarnacija Božanske Majke na zemlji. Prije Marije bilo je još mnogo njenih inkarnacija. Prije nego je stvoren cijeli svijet, cijeli univerzum, Majka je bila tamo.

Bog postoji u vječnosti, ali tamo je potpuna praznina. Kroz svoju milost on uzima oblike. Pojavljuje se u atomima, molekulama, u svemu. Ali proces nastajanja atoma, proces nastajanja molekula predstavlja aspekt Božanske Majke, Shakti, Snage Božje. Cijela kreacija je nastala kroz Shakti, kroz tu kreativnu moć. Pa tako imamo prirodu (prakriti) koju zovemo Majka Priroda. Ona ima mnogo aspekata, mnogo oblika u kojima se pojavljuje. Sada na Zemlji možemo vidjeti te različite oblike: tako imamo majku Ganges, imamo majku zemlju, majku stablo, i ostale aspekte njenog Božanstva.

Majka koja nas je rodila također je jedna od inkarnacija Božanske Majke. Majka je dio nas Samih, Shakti-aspekt svakog živog bića. Kad pogledamo ljudsko tijelo primjećujemo da su svi organi u paru. Imamo dva oka, dvije nosnice, usta su također podijeljena na gornju i donju usnu, dvije noge, dvije ruke. Mi nismo toga svjesni ali zar mislite da bi Bog manifestirao samo polovicu Sebe. S jednim okom, s pola nosa…? Ali ne, sve sadrži oba aspekta muške i ženske energije: Shiva-Shakti, Ying-Yang, kako god vi to zvali. Bog je jednako i muškarac i žena. Molimo se majci Shakti svaki dan, prizivajmo je. Njezini različiti oblici, kao što su Durga ili Kali, u biti predstavljaju istu Prakriti. Ona se ne nalazi samo u onom obliku u kojem je mi prizivamo. Njezin oblik nam služi da bismo mogli fokusirati svoj um i tako se koncentrirati na Nju.

Zbog toga što je naš um tako slab mi trebamo nešto na što ćemo usmjeriti svoju pažnju, trebamo neki oblik. Za prosječne ljude oblik je vrlo važan. Svi veliki učitelji su počeli svoj duhovni put sa štovanjem nekog oblika Božanske Majke. Pomoću tog oblika oni su spoznali sveprisutnost iza oblika. I ovaj posao osvještavanja predstavlja milost Božanske Majke.

Kad se Krishna rodio na zemlji, i Božanska Majka je bila inkarnirana. Kao što znate Krishna je rođen u zatvoru, ali je otac otišao u drugo selo zamijeniti dijete kako bi ga sačuvao od sigurne smrti. Njegov ujak je ubijao svu mušku djecu svoje vlastite sestre. Tako je otac odnio Krishnu u Brindavan i zamijenio bebu. Zamijenio ju je za Shakti koja je u to vrijeme bila tamo inkarnirana. Otac je uzeo bebu Shakti i vratio je u zatvor. Tada je došao kralj i upitao: ,,Gdje je beba koja se rodila? Pokažite mi je’’. Otac reče: ,,To je žensko dijete, ne možeš ubiti žensko dijete’’. A kralj će na to: ,,Nije moguće da je dijete žensko, pokažite mi ga’’. Tada otac pokaže dijete, malo žensko dijete. Kralj uzme dijete i baci ga prema zidu. U tom trenutku dijete se pretvori u Durgu i reče kralju: ,,Onaj koji te je došao ubiti, onaj koji je poslan od Boga da promijeni budućnost čovječanstva, već je rođen. Ja sam samo glasnik i ti me ne možeš ubiti’’.

Božanska Majka predstavlja samilost, ljubav, nježnost. Ona je glasnik Božanske Ljubavi. Pozovimo taj aspekt koji nas vodi do Boga. Ne možete realizirati Boga ako ste tvrdog srca. Prvo vaše srce treba postati mekano, vaš um treba postati mekan da bi se Bog otkrio u vama.

Pomolimo se Božanskoj Majci.

O Božanska Majko, blagoslovi nas. Kroz Tvoju božansku milost, vodi nas. Vodi nas do vječnosti i pomozi nam da osvijestimo svoje jedinstvo s Bogom. Neka ostvarimo svoju misiju ovdje na zemlji i neka osvijestimo svoje vlastito Jastvo. Neka sve prepreke iluzije budu rastjerane, neka sve prepreke koje nam stoje na putu budu uklonjene. Ispuni naša srca kao što je Tvoje srce ispunjeno ljubavlju za svakoga. Pomozi nam da Ga vidimo u našem vlastitom Jastvu. Božanska Majko, prizivamo Tvoju ljubav. Neka postanemo jedno s ovom ljubavlju i neka ova ljubav vječno teče prema svima - iz ovog sela, iz ovog grada, iz ove države prema cijelom svijetu.

AMEN

(napomena: ovaj govor Swamija Vishwanande nalazi se u knjizi njegovih govora koja je prevedena i na Hrvatski jezik a može se nabaviti u splitskom centru Bhakti Marge)

Božić - Rođenje Isusa Krista (4)

Evo kako se rodi Isus Krist: Njegova majka Marija je bila obećana Josipu, ali prije nego se oni sastadoše, ona sazna da nosi dijete po Duhu Svetomu. Josip, njezin muž, bijaše pravedan čovjek i nije ju želio izvrgnuti javnoj sramoti, pa je imao na pameti od nje se rastati u tajnosti. Razmišljajući tako o tome, ukaza mu se Božji anđeo u snu i reče mu; "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju za svoju ženu, jer ono što je u njoj, začeto je od Duha Svetoga. Roditi će sina, a ti ćeš mu dati ime Isus, jer će On spasiti svoj narod od njegovih grijeha".

To se sve dogodi kako bi ispunilo obećanje koje Gospod da kroz proroke: "Djevica će začeti dijete i rodit će sina i svi će ga zvati Immanuel" - što znači "Bog s nama".
Kad se Josip probudi, on učini što mu anđeo Božji zapovjedi i uze Mariju kući kao svoju ženu. Ali oni se ne sastadoše dok ona ne rodi sina. I nazva Ga Isus".

Marija je predstavlja čistoću, djevicu. Često ju se prikazuje s ljiljanima, bijelim ljiljanima koji su sasvim čisti, bez ikakvih mrlja. To je čistoća ljudskog srca, srca čovječanstva – koje je čisto, bez ikakvih mrlja. I iz srca, iz čistoće, Bog se može roditi. Gospod je duboko unutra, čeka da izađe. Ali što se događa? Sjena uma stalno postavlja; jedan sloj, drugi sloj, sloj na sloj. Tako da ga svjetlo ne može obasjati. Čistoća je pokrivena.

Zavirimo duboko u svoja srca. Zatvorite oči i zamislite - upotrijebite svoju maštu, poput filma - vidite Majku Mariju i Josipa. Majka Marija je trudna i oni hodaju naokolo tražeći mjesto gdje će prenoćiti i gdje će ona roditi djetešce. Gdje god da dođu, odbijaju ih. Hladna je i vedra noć. Tada dolaze do jednog mjesta, pokucaju na vrata i čovjek im kaže da im može ponuditi staju. Radosno su to prihvatili i odlaze u staju. Sjeli su i čekali. Negdje oko ponoći, Marija je osjećala veliku bol i porodila predivnog dječačića. Kad se dijete rodilo, u zraku je bila velika radost. Hladan vjetar pretvara se u vrlo toplu atmosferu. Radost je velika, životinje naokolo radosno uživaju u Gospodu u Njegovom ljudskom obličju. Kako li su blagoslovljene te životinje! Sa svojim unutarnjim okom vidite Gospoda unutar sebe.

Vidite dijete Isusa u svome srcu. Kako li je razigran! Uživajte u Njegovoj prisutnosti duboko u svome srcu. Igrajte se s Njim! On je Bog - On je u vama! On nema granica i On želi da i vi postanete kao On. Igrajte se s Njim kao što biste se igrali sa svojim djetetom! Igrajte se s Njim kao što biste se igrali sa svojom braćom, s bilo kojim djetetom s kojim ste se igrali. Gledajte u Njega i uživajte Ga!

(napomena: ovaj se govor kao i prethodna tri nalaze u knjizi govora Swamija Vishwanande koja je prevedena i na Hrvatski. Za one koji žele nabaviti knjigu najbolje je kontaktirati splitski Bhakti Marga centar)

Božić - Rođenje Isusa Krista (3)

To me podsjetilo na jednog sveca. Njegovo ime je Sv. Bishoy iz Egipta. U kršćanskoj je tradiciji običaj da kad god dođete k nekom pustinjaku ili redovniku, oni vam zažele dobrodošlicu tako što vam operu ruke, a ponekad i stopala. Benediktincima je bilo normalno to da rade, danas to više nije običaj. I tako, jednog dana dođe jedan čovjek Sv. Bishoyu i posjeti ga u njegovoj spilji gdje je ovaj meditirao. Sv. Bishoy je radosno primio čovjeka, oprao je njegove ruke, oprao je njegova stopala. Kad je podigao pogled i pogledao u čovjeka vidio je Isusa kako tu sjedi. Počeo je plakati i rekao je: „O, moj Gospode, Ti si ovdje!“. I tada je Isus ponovo nestao.

Nije potrebno da vam Bog uvijek dođe u nekom predivnom obliku. On vam čak može doći i kao neprijatelj. Jer vas On tako uči da volite, da volite bezuvjetno.
U Švicarskoj je bila jedna žena, ta žena je bila i ovdje jednom, i dok je hodala prosjak ju je zatražio da mu da nešto. Njezina jedina reakcija je tada bila takva da je izvadila nešto novaca i dala mu. U trenutku kad je dotaknuo prosjakovu ruku, novac je nestao. Žena je pogledala u oči toga čovjeka koji je bio samo svjetlo, i on je jednostavno nestao, na licu mjesta. Mogao bih vam ispričati mnogo ovakvih priča, mnogo činjenica koje su mnogi ljudi izrekli. Kroz dobročinstvo, kroz služenje, kroz ljubav oni su toliko toga iskusili. Ako i vi želite iskusiti isto, otvorite svoje srce i dopustite da Isus radi za vas, dopustite da Krishna radi za vas, dopustite da Bog radi za vas. Kroz to ćete upoznati Njegovu ljubav, shvatit ćete da je On uvijek uz vas, shvatit ćete koliko vas On voli, a isto tako, koliko i vi možete voljeti. Iako um ne može ovo shvatiti, iako je riječ Ljubav premala za ono što vi možete dati. Ali morate biti voljni to dati, i tada, to može teći kroz vas. Sve dok to ne želite dati, teško je! Imajući to na umu, meditirajmo kratko.

Meditirajmo na ljubav koju je Isus imao, na ono što ovaj poseban dan donosi.
Oživimo u našim umovima, u našim srcima isto ono što su prije 2033 godine Marija i Josip doživjeli. Pročitat ćemo kratki odlomak iz Biblije. Pokušajte meditirati na ovaj mali odlomak i pokušajte zamisliti kako vidite Isusa, kako vidite Mariju. Stvorite to unutar svog uma".

Božić - Rođenje Isusa Krista (2)

Jastvo je vječno davanje! Stalno se podsjećajte na to zašto ste ovdje. Sve što je oko vas će proći i otići, nove stvari će doći, ali Jastvo ne može ostarjeti. Jastvo ne može umrijeti, ono je vječno. Bolje da sad osvijestite da ste vječni nego kad dođe kraj i vrijeme odlaska, a vi ste već uneredili cijeli svoj život u potrazi za materijalnim stvarima. Ono je ovdje, upravo sada s vama! Pokušajte postići taj krajnji cilj, ostvariti Sebe. To vaš um zna. Zasigurno, nije bilo, niti će biti brzo i lako, tako da samo pomislite na to - i eto ga! Ali nastavite to prakticirati, svaki dan kažite sebi: „Ja sam Duh, ja sam Krist“ i neka se to reflektira prema van. Kad kažete: „U redu, ja sam Božje dijete, ja sam dio Stvoritelja, ja sam dio Oca“, ali bez reflektiranja toga prema van, to ne pomaže. Koliko je god moguće - pomažite!

Pomognite tko god da vam priđe. Pomozite bez ikakvog razmišljanja da pomažete. Ako je moguće, kad god možete, pomozite ljudima oko sebe koji to trebaju. Na primjer, ako živite u gradu, sigurno postoje mnogi kojima bi koristila vaša pomoć. Pa čak i ako oni u početku to i odbijaju, ustrajte! Tako ćete zaista naći Boga u svakoj osobi - shvaćajući da to činite za Isusa, da to radite za Boga. Podsjetite se na ono što je On rekao: "Što učiniste najmanjem od moje braće, učiniste meni!"
Isto je rečeno i u Vishnupuranu: "Manav Seva - Madhav Seva", što znači: služenje čovječanstvu je služenje Narayani (Bogu).

Zato pokušajte taj božanski aspekt vidjeti u svima, jer, ako gledate izvana, uvijek ćete doći u priliku da sudite u umu. Um ima dvojnosti: volite/ne volite, ovakvi ste/onakvi ste. Da biste savladali tu dvojnost trebate gledati jedino kroz svoje srce. I to je najljepša stvar: godine dolaze, godine prolaze, nitko ne napreduje ako mu srce nije otvoreno. Ali kad dajete najbolje od sebe, srce će vam se otvoriti.

Koliki sveci su počeli pomalo, pomažući ljudima pomalo. Uskoro, njihovi su životi postali nesebično posvećeni ljudima, pomaganju drugima. Zato što u svojim umovima nisu očekivali ništa za uzvrat. Jednostavno su radili to zato što su voljeli to raditi.

Božić - Rođenje Isusa Krista (1)

Prije svega, želio bih vam poželjeti sretan Božić, radostan Božić! Ovo je vrijeme kad su svi vrlo sretni - gdje god da odete, puno sreće i radosti vibrira u zraku - ali ta radost ne bi trebala trajati samo u ovo vrijeme godine, zar ne? Ljudi započinju slavlje vrlo sretni: priređuju velike gozbe i radosni su do Nove godine. Onda, nakon nekog vremena, ta radost ponovo nestane do sljedeće godine. Ali, znate, Isus nije samo jednom u godini rođen. Čovjek zapravo mora probuditi u sebi rođenje Krista - to je razlog Njegovog inkarniranja; da nas podsjeti da mi nismo samo ljudski aspekt, da nismo ono što mislimo da jesmo i što se čini izvana, nego smo također Božje dijete. Mi smo isto tako dio Stvoritelja. Naravno, Stvoritelj..., sam Stvoritelj je bez ikakvog ega - On je bezobličan Bog.

Krishna, Isus - postoje i mnogi drugi sveci, mnogi sveti ljudi koji su došli i podijelili svoje predivne živote sa svima, ali koliko ljudi zapravo razumije o čemu se tu radi? To nisu samo predivne priče da bi ih se pročitalo i onda zaboravilo na njih. Treba ih provesti u praksu u životu. Danas se govori o Isusu, slavimo Njegovo rođenje. Svi smo sretni. Pokušajte zadržati ovu radost cijelo vrijeme. Na taj način podsjećate sami sebe na svoju božansku prirodu - tako što uzimate primjer Isusa, Krishne, svih svetih ljudi, i to primijenite u svom životu.

Dok živite ovaj život, shvatit ćete da su Njihovi životi i vaš život tako slični. Jedan aspekt koji je Isus naučavao dok je bio, i još je uvijek s nama… je ljubav! Gdje god pogledate, On nikad ni o čemu drugom nije govorio osim o ljubavi i vjeri. U hinduizmu se to naziva bhakti - vjera, predanost i ljubav. Kad volite, nemate nikakva očekivanja, ne želite ništa ni od koga. Jednostavno ste ovdje da dajete.

Isus nije nikad ništa očekivao ni od koga - je li očekivao nešto od nekoga? Ne - bio je ovdje samo da bi dao. Uvijek samo davanje. On je dao svoj život slobodno. Dao ga je bez ikakvih očekivanja, čak i bez ikakvog razmišljanja ili govora o tome. Govorio je ljudima da ostanu u tišini što god da se dogodi. U jednoj paraboli je rekao : "Kada tvoja desna ruka daje, tvoja lijeva ruka o tome ne bi trebala znati". To znači, dajte i zaboravite na to. Isto tako, kad nešto dobijete, vrlo ste sretni zbog toga neko vrijeme, ali nakon nekog vremena zaboravite na to, nije li tako? Na isti način, tako biste trebali dati i zaboraviti na to. Ljudi često učine mnoge dobre stvari, ali nakon toga puno pričaju o tome. Ali tako ne bi trebalo biti. Morate dati i zaboraviti na to, tada to niste vi, nego Jastvo.

Mudrost ljubavi

Ususret novoj knjizi govora Swamija Vishwanande - Just Love (Samo ljubav)

Iz knjige izdvajamo...

Ovo me podsjeća na kad sam bio u Hrvatskoj na sedam dana i svaki dan smo pjevali i plesali do ranog jutra. To bi trajalo od kasnih večernjih sati do 4 ili 5 sati ujutro. Svaki dan je bio takav. To je bilo poput opijata. Bilo je prekrasno.

Poslijednjeg dana mojeg posjeta bio sam u kući u kojoj smo noćili i tamo je bilo oko 70 ljudi u dnevnoj sobi jer su tamo bili svi učenici. Za daršan bilo ih je mnogo više - bilo ih je 600 ili 700. Nakon daršana došli smo u kuću, te smo sjedili i pjevali cijelo vrijeme. Pojeli smo, te smo onda pjevali imena Krišne, Isusa i svih imena Božjih. Kasnije, kad sam pogledao na sat, rekao sam: "Ujutro moram ići na avion, znate; moram se vratiti u ašram." Zato sam ih morao utišati.

Tako sam išao gore prema sobi; svi su se razišli, a ja sam bio na balkonu. Nisam mogao spavati. Vidio sam ženu kako pokušava ići na spavanje. Ona se gibala malo u lijevo, malo u desno, znate, ali u isto vrijeme pjesma, bhajan kojeg smo pjevali, bio joj je u glavi i ona je pjevala poput... uistinu, ona je bila opijena sa božanskim imenima. Tada sam rekao osobi koja je stajala pored mene: "Vidiš, Božje ime čini svih zaluđenim u Njegovoj ljubavi."

Pogledao sam u njega a onda prema nebu - razdanjivalo se, te sam rekao: "Siguran sam da je Bog veoma sretan kada vidi svu svoju djecu poludjelu na ovaj način?" Čim sam to rekao pojavila se velika kugla svjetla, plavog svjetla. On se razdijelila na dva dijela te se opet spojila... svugdje su prštali plamsaji. Bilo je očaravajuće. On je na svoj način dao svoju potvrdu: "Da, sretan sam da ste svi opijeni ovim božanskim nektarom."

Isječak satsanga kojeg je Gurudev dao u Bernu u svibnju 2007

Mudrost ljubavi

O molitvi...

Kada ste u središtu, kada se koncentrirate, kada molite, kada pjevate Božje ime, taj trenutak je između vas i Boga. Krist je rekao: Ako želite moliti, ne činite predstavu. Trčite u najmračniji kutak gdje vi i vaš Otac možete biti sami, gdje možete razgovarati sa Bogom. A taj kutak, gdje možete bit, vaš je srce.

Boulder, Colorado, USA, za vrijeme daršana u srpnju 2007.

Tri pustinjaka (4)

Dok je sjedio na čamcu koji se veslajući približavao brodu, mogao je čuti tri glasa pustinjaka u daljini kako izgovaraju Očenaš. Kako se čamac približavao brodu, njihovi se glasovi više nisu mogli čuti, ali su i dalje bili vidljivi na mjesečini, stajajući upravo onako kako ih je bio ostavio na obali, najmanji u sredini, najviši s desne strane, a onaj srednje visine sa lijeve strane. Kada je biskup stigao na brod, sidro je podignuto, a jedra razvijena. Vjetar ih napuniše, a brod isplovi, a biskup se smjesti na krmi broda promatrajući otok u daljini. Neko vrijeme je još mogao razabrati pustinjake, ali su polako nestali iz vidnog polja, iako je otok još bio vidljiv. Naposlijetku je i on nestao, te se samo more moglo vidjeti posvuda kako razbija mjesečinu.

Hodočasnici polijegaše, te se sve utiša na palubi. Biskup ne htijedoše zaspati, već ostadoše sam na krmi, zureći prema moru gdje se do nedavno nadzirao otok, misleći na dobre starce. Mislio je kako su bili zadovoljni naučivši Očenaš; te je zahvalio Bogu što ga je poslao da podući i pomogne tim bogolikim ljudima.

I tako je biskup sjedio, mislio i zurio prema moru u smjeru u kojem je nestao otok. Mjesečina je svjetlucala pred njegovim očima, iskrila, tu i tamo, po valovima. Odjedamput je video nešto bijelo i sjajeće, na svijetlom putu kojeg je mjesec posuo svojim zracima na površini mora. Je li to bio galeb, ili malo sjajeće jedro nekog malenog broda? Biskup je zaoštrio svoj pogled na taj object, sav u čudu.

'Mora da je to brod koji jedri za nama,' pomislio je 'ali on nas brzo sustiže. Bio je daleko prije jedne minute, ali sada je mnogo bliže. Ne može biti brod, jer jedra mu ne vidim; ali što god bijaše, to nas slijedi, i sustiže nas.'

Nije mogao razaznati što to bijaše. Niti bijaše brod, niti ptica, niti, pak, riba! Bilo je preveliko za čovjeka, te čovjek zapravo tamo ne bi ni mogao biti po sredini pučine. Biskup se podignu te kaže kormilaru:

'Pogledaj tamo, što je to, prijateju moj? Što je to?' ponovi biskup, iako je sada jasno mogao vidjeti – tri pustinjaka koji su trčali po vodi, svi okupani u svjetleću bijelu boju, njihove brade sjajeći u svjetlu, približavajući se brodu koji kao da se ne miče.

Kormilar pogleda te ispusti kormilo užasnut prizorom.

'Oh Gospode! Pustinjaci trče za nama na vodi kao da trče po zemlji!'

Putnici kada to počuše, skoče te nahrupe ka krmi. Vidjeli su pustinjake kako im se približavaju s rukom u ruci, a ova vanjska dvojica s uzdignutim rukama dajući znak da se brod zaustavi. Sva trojica su klizala po vodi bez da su im se pokretala stopala. Prije nego li se brod uspio zaustaviti, pustinjaci su ga sustigli, i podižući ruke, sva trojica u jedan glas kazaše:

'Zaboravili smo Vaša učenja, sluga Božji. Dokle smo god ponavljali znali smo, ali čim smo nakratko stali, jedna bi riječ bila zaboravljena te bi sve ostalo bilo raspršeno. Ničeg se više ne možemo sjetiti. Nauči nas ponovo.'

Biskup se prekriži, te nagnuvši se na rub broda, kaže : 'Vaša vlastita molitva će stići do Boga, bogoliki ljudi. Nije na meni da vas podučim. Molite za nas grešnike.

I tako se biskup pokloni pred ove starce; oni se okrenu i vrate nazad preko mora. Svjetlo ostane svjetliti do zore na mjestu na kojem su pustinjaci bili sve dok se nisu izgubili iz vida.

Leo Tolstoy