Božić - Rođenje Isusa Krista (3)

To me podsjetilo na jednog sveca. Njegovo ime je Sv. Bishoy iz Egipta. U kršćanskoj je tradiciji običaj da kad god dođete k nekom pustinjaku ili redovniku, oni vam zažele dobrodošlicu tako što vam operu ruke, a ponekad i stopala. Benediktincima je bilo normalno to da rade, danas to više nije običaj. I tako, jednog dana dođe jedan čovjek Sv. Bishoyu i posjeti ga u njegovoj spilji gdje je ovaj meditirao. Sv. Bishoy je radosno primio čovjeka, oprao je njegove ruke, oprao je njegova stopala. Kad je podigao pogled i pogledao u čovjeka vidio je Isusa kako tu sjedi. Počeo je plakati i rekao je: „O, moj Gospode, Ti si ovdje!“. I tada je Isus ponovo nestao.

Nije potrebno da vam Bog uvijek dođe u nekom predivnom obliku. On vam čak može doći i kao neprijatelj. Jer vas On tako uči da volite, da volite bezuvjetno.
U Švicarskoj je bila jedna žena, ta žena je bila i ovdje jednom, i dok je hodala prosjak ju je zatražio da mu da nešto. Njezina jedina reakcija je tada bila takva da je izvadila nešto novaca i dala mu. U trenutku kad je dotaknuo prosjakovu ruku, novac je nestao. Žena je pogledala u oči toga čovjeka koji je bio samo svjetlo, i on je jednostavno nestao, na licu mjesta. Mogao bih vam ispričati mnogo ovakvih priča, mnogo činjenica koje su mnogi ljudi izrekli. Kroz dobročinstvo, kroz služenje, kroz ljubav oni su toliko toga iskusili. Ako i vi želite iskusiti isto, otvorite svoje srce i dopustite da Isus radi za vas, dopustite da Krishna radi za vas, dopustite da Bog radi za vas. Kroz to ćete upoznati Njegovu ljubav, shvatit ćete da je On uvijek uz vas, shvatit ćete koliko vas On voli, a isto tako, koliko i vi možete voljeti. Iako um ne može ovo shvatiti, iako je riječ Ljubav premala za ono što vi možete dati. Ali morate biti voljni to dati, i tada, to može teći kroz vas. Sve dok to ne želite dati, teško je! Imajući to na umu, meditirajmo kratko.

Meditirajmo na ljubav koju je Isus imao, na ono što ovaj poseban dan donosi.
Oživimo u našim umovima, u našim srcima isto ono što su prije 2033 godine Marija i Josip doživjeli. Pročitat ćemo kratki odlomak iz Biblije. Pokušajte meditirati na ovaj mali odlomak i pokušajte zamisliti kako vidite Isusa, kako vidite Mariju. Stvorite to unutar svog uma".

Božić - Rođenje Isusa Krista (2)

Jastvo je vječno davanje! Stalno se podsjećajte na to zašto ste ovdje. Sve što je oko vas će proći i otići, nove stvari će doći, ali Jastvo ne može ostarjeti. Jastvo ne može umrijeti, ono je vječno. Bolje da sad osvijestite da ste vječni nego kad dođe kraj i vrijeme odlaska, a vi ste već uneredili cijeli svoj život u potrazi za materijalnim stvarima. Ono je ovdje, upravo sada s vama! Pokušajte postići taj krajnji cilj, ostvariti Sebe. To vaš um zna. Zasigurno, nije bilo, niti će biti brzo i lako, tako da samo pomislite na to - i eto ga! Ali nastavite to prakticirati, svaki dan kažite sebi: „Ja sam Duh, ja sam Krist“ i neka se to reflektira prema van. Kad kažete: „U redu, ja sam Božje dijete, ja sam dio Stvoritelja, ja sam dio Oca“, ali bez reflektiranja toga prema van, to ne pomaže. Koliko je god moguće - pomažite!

Pomognite tko god da vam priđe. Pomozite bez ikakvog razmišljanja da pomažete. Ako je moguće, kad god možete, pomozite ljudima oko sebe koji to trebaju. Na primjer, ako živite u gradu, sigurno postoje mnogi kojima bi koristila vaša pomoć. Pa čak i ako oni u početku to i odbijaju, ustrajte! Tako ćete zaista naći Boga u svakoj osobi - shvaćajući da to činite za Isusa, da to radite za Boga. Podsjetite se na ono što je On rekao: "Što učiniste najmanjem od moje braće, učiniste meni!"
Isto je rečeno i u Vishnupuranu: "Manav Seva - Madhav Seva", što znači: služenje čovječanstvu je služenje Narayani (Bogu).

Zato pokušajte taj božanski aspekt vidjeti u svima, jer, ako gledate izvana, uvijek ćete doći u priliku da sudite u umu. Um ima dvojnosti: volite/ne volite, ovakvi ste/onakvi ste. Da biste savladali tu dvojnost trebate gledati jedino kroz svoje srce. I to je najljepša stvar: godine dolaze, godine prolaze, nitko ne napreduje ako mu srce nije otvoreno. Ali kad dajete najbolje od sebe, srce će vam se otvoriti.

Koliki sveci su počeli pomalo, pomažući ljudima pomalo. Uskoro, njihovi su životi postali nesebično posvećeni ljudima, pomaganju drugima. Zato što u svojim umovima nisu očekivali ništa za uzvrat. Jednostavno su radili to zato što su voljeli to raditi.

Božić - Rođenje Isusa Krista (1)

Prije svega, želio bih vam poželjeti sretan Božić, radostan Božić! Ovo je vrijeme kad su svi vrlo sretni - gdje god da odete, puno sreće i radosti vibrira u zraku - ali ta radost ne bi trebala trajati samo u ovo vrijeme godine, zar ne? Ljudi započinju slavlje vrlo sretni: priređuju velike gozbe i radosni su do Nove godine. Onda, nakon nekog vremena, ta radost ponovo nestane do sljedeće godine. Ali, znate, Isus nije samo jednom u godini rođen. Čovjek zapravo mora probuditi u sebi rođenje Krista - to je razlog Njegovog inkarniranja; da nas podsjeti da mi nismo samo ljudski aspekt, da nismo ono što mislimo da jesmo i što se čini izvana, nego smo također Božje dijete. Mi smo isto tako dio Stvoritelja. Naravno, Stvoritelj..., sam Stvoritelj je bez ikakvog ega - On je bezobličan Bog.

Krishna, Isus - postoje i mnogi drugi sveci, mnogi sveti ljudi koji su došli i podijelili svoje predivne živote sa svima, ali koliko ljudi zapravo razumije o čemu se tu radi? To nisu samo predivne priče da bi ih se pročitalo i onda zaboravilo na njih. Treba ih provesti u praksu u životu. Danas se govori o Isusu, slavimo Njegovo rođenje. Svi smo sretni. Pokušajte zadržati ovu radost cijelo vrijeme. Na taj način podsjećate sami sebe na svoju božansku prirodu - tako što uzimate primjer Isusa, Krishne, svih svetih ljudi, i to primijenite u svom životu.

Dok živite ovaj život, shvatit ćete da su Njihovi životi i vaš život tako slični. Jedan aspekt koji je Isus naučavao dok je bio, i još je uvijek s nama… je ljubav! Gdje god pogledate, On nikad ni o čemu drugom nije govorio osim o ljubavi i vjeri. U hinduizmu se to naziva bhakti - vjera, predanost i ljubav. Kad volite, nemate nikakva očekivanja, ne želite ništa ni od koga. Jednostavno ste ovdje da dajete.

Isus nije nikad ništa očekivao ni od koga - je li očekivao nešto od nekoga? Ne - bio je ovdje samo da bi dao. Uvijek samo davanje. On je dao svoj život slobodno. Dao ga je bez ikakvih očekivanja, čak i bez ikakvog razmišljanja ili govora o tome. Govorio je ljudima da ostanu u tišini što god da se dogodi. U jednoj paraboli je rekao : "Kada tvoja desna ruka daje, tvoja lijeva ruka o tome ne bi trebala znati". To znači, dajte i zaboravite na to. Isto tako, kad nešto dobijete, vrlo ste sretni zbog toga neko vrijeme, ali nakon nekog vremena zaboravite na to, nije li tako? Na isti način, tako biste trebali dati i zaboraviti na to. Ljudi često učine mnoge dobre stvari, ali nakon toga puno pričaju o tome. Ali tako ne bi trebalo biti. Morate dati i zaboraviti na to, tada to niste vi, nego Jastvo.

Mudrost ljubavi

Ususret novoj knjizi govora Swamija Vishwanande - Just Love (Samo ljubav)

Iz knjige izdvajamo...

Ovo me podsjeća na kad sam bio u Hrvatskoj na sedam dana i svaki dan smo pjevali i plesali do ranog jutra. To bi trajalo od kasnih večernjih sati do 4 ili 5 sati ujutro. Svaki dan je bio takav. To je bilo poput opijata. Bilo je prekrasno.

Poslijednjeg dana mojeg posjeta bio sam u kući u kojoj smo noćili i tamo je bilo oko 70 ljudi u dnevnoj sobi jer su tamo bili svi učenici. Za daršan bilo ih je mnogo više - bilo ih je 600 ili 700. Nakon daršana došli smo u kuću, te smo sjedili i pjevali cijelo vrijeme. Pojeli smo, te smo onda pjevali imena Krišne, Isusa i svih imena Božjih. Kasnije, kad sam pogledao na sat, rekao sam: "Ujutro moram ići na avion, znate; moram se vratiti u ašram." Zato sam ih morao utišati.

Tako sam išao gore prema sobi; svi su se razišli, a ja sam bio na balkonu. Nisam mogao spavati. Vidio sam ženu kako pokušava ići na spavanje. Ona se gibala malo u lijevo, malo u desno, znate, ali u isto vrijeme pjesma, bhajan kojeg smo pjevali, bio joj je u glavi i ona je pjevala poput... uistinu, ona je bila opijena sa božanskim imenima. Tada sam rekao osobi koja je stajala pored mene: "Vidiš, Božje ime čini svih zaluđenim u Njegovoj ljubavi."

Pogledao sam u njega a onda prema nebu - razdanjivalo se, te sam rekao: "Siguran sam da je Bog veoma sretan kada vidi svu svoju djecu poludjelu na ovaj način?" Čim sam to rekao pojavila se velika kugla svjetla, plavog svjetla. On se razdijelila na dva dijela te se opet spojila... svugdje su prštali plamsaji. Bilo je očaravajuće. On je na svoj način dao svoju potvrdu: "Da, sretan sam da ste svi opijeni ovim božanskim nektarom."

Isječak satsanga kojeg je Gurudev dao u Bernu u svibnju 2007

Mudrost ljubavi

O molitvi...

Kada ste u središtu, kada se koncentrirate, kada molite, kada pjevate Božje ime, taj trenutak je između vas i Boga. Krist je rekao: Ako želite moliti, ne činite predstavu. Trčite u najmračniji kutak gdje vi i vaš Otac možete biti sami, gdje možete razgovarati sa Bogom. A taj kutak, gdje možete bit, vaš je srce.

Boulder, Colorado, USA, za vrijeme daršana u srpnju 2007.

Tri pustinjaka (4)

Dok je sjedio na čamcu koji se veslajući približavao brodu, mogao je čuti tri glasa pustinjaka u daljini kako izgovaraju Očenaš. Kako se čamac približavao brodu, njihovi se glasovi više nisu mogli čuti, ali su i dalje bili vidljivi na mjesečini, stajajući upravo onako kako ih je bio ostavio na obali, najmanji u sredini, najviši s desne strane, a onaj srednje visine sa lijeve strane. Kada je biskup stigao na brod, sidro je podignuto, a jedra razvijena. Vjetar ih napuniše, a brod isplovi, a biskup se smjesti na krmi broda promatrajući otok u daljini. Neko vrijeme je još mogao razabrati pustinjake, ali su polako nestali iz vidnog polja, iako je otok još bio vidljiv. Naposlijetku je i on nestao, te se samo more moglo vidjeti posvuda kako razbija mjesečinu.

Hodočasnici polijegaše, te se sve utiša na palubi. Biskup ne htijedoše zaspati, već ostadoše sam na krmi, zureći prema moru gdje se do nedavno nadzirao otok, misleći na dobre starce. Mislio je kako su bili zadovoljni naučivši Očenaš; te je zahvalio Bogu što ga je poslao da podući i pomogne tim bogolikim ljudima.

I tako je biskup sjedio, mislio i zurio prema moru u smjeru u kojem je nestao otok. Mjesečina je svjetlucala pred njegovim očima, iskrila, tu i tamo, po valovima. Odjedamput je video nešto bijelo i sjajeće, na svijetlom putu kojeg je mjesec posuo svojim zracima na površini mora. Je li to bio galeb, ili malo sjajeće jedro nekog malenog broda? Biskup je zaoštrio svoj pogled na taj object, sav u čudu.

'Mora da je to brod koji jedri za nama,' pomislio je 'ali on nas brzo sustiže. Bio je daleko prije jedne minute, ali sada je mnogo bliže. Ne može biti brod, jer jedra mu ne vidim; ali što god bijaše, to nas slijedi, i sustiže nas.'

Nije mogao razaznati što to bijaše. Niti bijaše brod, niti ptica, niti, pak, riba! Bilo je preveliko za čovjeka, te čovjek zapravo tamo ne bi ni mogao biti po sredini pučine. Biskup se podignu te kaže kormilaru:

'Pogledaj tamo, što je to, prijateju moj? Što je to?' ponovi biskup, iako je sada jasno mogao vidjeti – tri pustinjaka koji su trčali po vodi, svi okupani u svjetleću bijelu boju, njihove brade sjajeći u svjetlu, približavajući se brodu koji kao da se ne miče.

Kormilar pogleda te ispusti kormilo užasnut prizorom.

'Oh Gospode! Pustinjaci trče za nama na vodi kao da trče po zemlji!'

Putnici kada to počuše, skoče te nahrupe ka krmi. Vidjeli su pustinjake kako im se približavaju s rukom u ruci, a ova vanjska dvojica s uzdignutim rukama dajući znak da se brod zaustavi. Sva trojica su klizala po vodi bez da su im se pokretala stopala. Prije nego li se brod uspio zaustaviti, pustinjaci su ga sustigli, i podižući ruke, sva trojica u jedan glas kazaše:

'Zaboravili smo Vaša učenja, sluga Božji. Dokle smo god ponavljali znali smo, ali čim smo nakratko stali, jedna bi riječ bila zaboravljena te bi sve ostalo bilo raspršeno. Ničeg se više ne možemo sjetiti. Nauči nas ponovo.'

Biskup se prekriži, te nagnuvši se na rub broda, kaže : 'Vaša vlastita molitva će stići do Boga, bogoliki ljudi. Nije na meni da vas podučim. Molite za nas grešnike.

I tako se biskup pokloni pred ove starce; oni se okrenu i vrate nazad preko mora. Svjetlo ostane svjetliti do zore na mjestu na kojem su pustinjaci bili sve dok se nisu izgubili iz vida.

Leo Tolstoy

Tri pustinjaka (3)

Pustinjaci su se pogledali smješeći se jedan drugome, ali su ostali šuteći.

'Recite mi,' upita biskup, 'što činite kako bi ste spasili svoje duše, i kako služite Boga na ovom otoku.'

Drugi pustinjak uzdahnu, pogledavši na nastarijeg. Ovaj drugi se nasmiješi i kaže: 'Ne znamo kako služiti Boga. Mi samo služimo i pomažemo jedno drugoga, službeniče Božji.'

'Ali kako se molite Bogu' upita biskup.

'Molimo ovako,' odgovori pustinjak. 'Ti si trojstvo, mi smo troje, podaj nam milosti.'

Kada ovaj stariji pustinjak to reče, sva trojica podignu oči prema nebu te ponove: ''Ti si trojstvo, mi smo troje, podaj nam milosti!'

Biskup se nasmiješi. 'Vi ste zasigurno čuli nešto o Svetom Trojstvu,' kaže on. 'Ali ne molite ispravno. Pridobili ste moje simpatije, vi bogoliki ljudi. Vidim da želite ugoditi Bogu, ali ne znate kako Ga služiti. Tako se ne moli; poslušajte me, pak, i ja ću vas naučiti. Neću vas naučiti mojim načinom, već onim kojeg je Bog u Svetim Spisima naredio ljudima kako Ga moliti.'

Tada je biskup počeo objašnjavati pustinjacima kako se je Bog objavio ljudima; govorio im je o Bogu Ocu, i Bogu Sinu, i Bogu Svetome Duhu.

'Bog Sin se spustio na zemlju,' pojašnjavao im je, 'da spasi ljude, i tako nas je On učio kako moliti. Poslušajte i ponovite za mnom: "Oče naš."

'I prvi pustinjak ponoviše za njim, 'Oče naš,' i drugi za njim ponovi, 'Oče naš,' i treći kaže, 'Oče naš.'

'Koji jesi na nebesima,' nastavi biskup.

Prvi pustinjak ponovi, 'Koji jesi na nebesima,' ali drugi se sapleteše s riječima, a najviši pustinjak te riječi ne mogaše ponoviti ispravno. Njegova kosa izrastaše preko usta tako da i nije mogao jasno govoriti. Najstariji pustinjak, kako nije imao zube, također je mrmljao nerazumno.

Biskup ponoviše riječi, i najstariji ponovi za njim. Biskup sjede na stijenu, a pustinjaci ostanu stajati, promatrjući njegova usta te ponavljajući riječi onako kako ih biskup bijaše izustio. I tako se cijeli dan biskup trudiše, ponavljajući dvadeset, trideset, preko stotinu puta, te jednako tako pustinjaci ponavljajući za njim. Koliko se god puta bijaše saplitali, toliko ih puta biskup ispraviše, čineči ih da ponove uvijek iznova.

Biskup se nije predavao sve dok ih nije naučio cijeli Očenaš, tako dobro da ne samo da su mogli ponavljati za njim već i da su mogli cijelu molitvu napamet izmoliti. Pustinjak koji je bio srednjeg rasta, prvi je naučio, te je mogao sam ponoviti cijeli Očenaš. Biskup ga je potaknuo da ga ponovi iznova i opet iznova, dok i ostala dvojica nisu savladali.

Polako se spuštao mrak, dok se mjesec pojavljivao nad morem te se biskup podiže i vrati svome čamcu. Kada se pozdravljao sa pustinjacima, oni se pokloniše pred njim sve do zemlje. On ih podignu, poljubiše svakog ponaosob, te im kazaše da mole onako kako ih je on naučio. Zatim se uspeo na čamac koji otploviše ka brodu.

Tri pustinjaka (2)

'Eno, sada, Vaša Milosti, možete jasno vidjeti,' reče trgovac, pokazujući rukom.

Biskup je pogledao te je sada uistinu vidio tamnu crtu – koja je bila otok. I tako je neko vrijeme gledao u tom pravcu, a onda je otišao na krmu, te upitao kormilara: 'Koji je to otok?'

'Taj otok,' odgovori čovjek, 'nema imena. Takvih je mnogo na ovom moru.'

'Je li istina da tamo ima pustinjaka koji žive poradi spasenja vlastitih duša?'

'Tako se priča, Vaša Milosti, ali ne znam je li to istina. Ribari su rekli da su ih vidjeli; ali naravno oni možda samo pričaju stare legende.'

'Volio bih se iskrcati na taj otok i vidjeti te ljude,' reče biskup. 'Kako da to izvedem?'

'Brod se ne može približiti otoku,' odgovori kormilar, 'ali možete se odveslati čamcem. Najbolje bi bilo da popričate sa kapetanom.'

Kapetana su pozvali da dođe.

'Volio bih vidjeti te pustinjake,' kaže biskup. 'Kako bi se mogao odveslati do obale?'

Kapetan ga je pokušao odgovoriti.

'Naravno da se to može učiniti,' kaže on, 'ali izgubili bi smo mnogo vremena. Ali ako si uzmem za pravo da vam sugeriram, Vaša Milosti, starci nisu vrijedni tog napora. Čuo sam da su glupasti starci, koji ne razumiju ništa, te nikada ne pričaju, poput riba u moru.'

'Želim ih vidjeti,' reče biskup, 'platit ću vam za vaš trud i gubitak vremena. Molim vas da mi ustupite brod.'

Tu više nije bilo pomoći; te je tako izdano naređenje. Mornari su pripremili jedra, kormilar je namjestio kormilo, te je brod usmjeren ka otoku. Biskupu su postavili stolicu na pramcu, i on je tu sjeo, gledajući naprijed. Putnici su se svi okupili na pramcu i zurili prema otoku. Oni koji su imali najoštiji vid mogli su već razabrati kamenja na njemu, a zatim i kolibu od blata. Naposlijetku je jedan čovjek vidio pustinjake. Kapetan je donio dalekozor te nakon što je i sam pogledao kroz njega dodao ga biskupu.

'Točno je. Tri čovjeka stoje na obali. Tamo, malo na desno od tog velikog grebena.'

Biskup je uzeo dalekozor, namjestio se, i vidio tri čovjeka: visokog, nižega, te veoma malog i prignutog, koji su stajali na obali držeći se međusobno za ruke.
Kapetan se obrati biskupu. 'Brod ne može dalje, Vaša Milosti. Ako želite na obalu morat ćemo Vas zamoliti da uzmete čamac, dok ćemo se mi ovdje usidriti.'

Konop je brzo odvezan, sidro bačeno, a jedra skupljena. Pojavio se trzaj te se brod poljuljaše. Tada se čamac spustio, veslači uskočiše, te se onda biskup spustiše niz ljestve te zasjedne. Veslači su se prihvatili veslanja, a brod se otisnu brzo prema otoku. Kada su stigli na odstojanju na kojem su se mogli baciti kamenom vidjeli su tri starca: visok starac samo sa tkaninom omotanom oko struka; drugi malo niži sa starim seoskim kaputom, a najstariji kojega su godine pogrbile i koji nosi staru svečeničku mantiju – sva trojica stajaše s rukom u ruci.

Veslači su doveslali do obale, a biskup se iskrcao.

Najstariji mu se pokonio, a on im je uzvratio svojim naklonom, na što su oni odvratili još većim naklonom. Tada je biskup započeo razgovor.

'Čuo sam,' reče im, 'da ste vi, bogoliki ljudi, koji ovdje žive kako bi spasili vlastite duše, i kako molite našeg gospodina Isusa Krista za spasenje svojih drugara. Ja, kao jedan nedostojan Kristov sluga, pozvan sam, milošću Boga da podučim njegovo stado. Želio sam vas vidjeti, Božje sluge, i učiniti što je u mojoj moći da i vas podučim.'

(nastavlja se)

Tri pustinjaka (1)

'Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš otac što vam treba i prije negoli ga zaištite.'-- Matej: VI. 7-8


Solovetsky manastir koji gleda na Bijelo more

Biskup je plovio od Archangel prema Solovétsk manastiru; te je na istom brodu bilo više hodočasnika koji su išli posjetiti mnoga mjesta hodočašća. Putovanje je bilo ugodno. Vjetar je bio povoljan, a vrijeme dobro. Hodočasnici su ležali po palubi, jeli su, ili sjedili u grupama i međusobno pričali. Biskup je također došao na palubu, hodajući s jednog kraja broda na drugi ugledao je grupu ljudi koji su stajali blizu pramca broda slušajući ribara koji je pokazivao na more govoreći im nešto. Biskup je zastao, te je pogledao u smijeru prema kojemu je ribar pokazivao. Nije, međutim, ništa mogao vidjeti, ali je more blistalo okupano sunčevim svjetlom. Približio se bliže kako bi bolje čuo, ali kada ga je ribar ugledao, skinuo je kapu i zašutio. I ostali su skinuli kape i poklonili se.

Ne dajte da vas smetem, prijatelji,' reče biskup. 'Došao sam čuti što ovaj dobar čovjek ima za kazati.'

'Ribar nam zbori o pustinjacima,' odgovoriše jedan od njih, trgovac, koji je bio odvažniji od ostalih.

'Koji pustinjaci?' priupitaše biskup, pri tom odmaknuvvši se sa strane broda gdje zasjedne na sanduk. 'Recite mi nešto o njima. Želim više čuti. Prema čemu si pokazivao?'

'Prema onome malome otoku kojeg tamo možete vidjeti,' odgovoriše čovjek, pokazujući na mjesto ispred sebe pomalu udesno . 'To je otok na kojemu žive pustinjaci za spasenje svojih duša.'

'Gdje je otok?' upita biskup. 'Ništa ne vidim.'

'Tamo, u daljini, samo pogledajte tamo u smjeru koje mi ruka pokazuje. Vidite li taj mali oblačak?

Ispod njega i malo na lijevo, nalazi se jedva vidljiva crta. To je otok.'
Biskup pažljivo pogleda, ali njegove oči koje nisu navikle gledati na pučinu, nisu mogle vidjeti ništa osim vode koja je treperila na suncu.

'Ne mogu ga vidjeti,' reče on. Ali tko su ti pustinjaci koji tamo žive?'

'Oni su sveti ljudi,' odgovoriše ribar. 'Mnogo sam puta znao čuti kako govore o njima, ali nikada mi se nije ukazala priIika da ih i sam vidim do prije pretprošle godine.'

I ribar je prepričao kako je jednom, dok je ribario, bio nasukan u noći na tom otoku, ne znajući gdje bijaše. Ujutro dok je tumarao po otoku, nabasao je na glinenu kolibu, i vidio naočitog starca koji stajaše pred njom. Zatim su i druga dvojica izašla, te nakon što su ga nahranila i posušila stvari koje su mu još bile mokre, pomogli su mu popraviti brod.

'I kakvi su?' upitaše biskup.

'Jedan je manjeg rasta i pogrbljen. Nosi svečeničku mantiju i vrlo je star; mora da je preko sto ljeta star. Toliko je star da njegova bijela brada poprima zelenkastu primjesu, ali uvijek je nasmijan, a lice mu je sjajno poput lica nebeskog anđela. Drugi je višeg rasta, ali je isto star. Nosi na sebi ostarjeli seoski kaput. Njegova brada je velika i ima žutosivu boju. Jak je to čovjek. Prije negoli sam mu ponudio pomoć, okrenuo mi je brod kao da je to obično vedro. I on je ljubazan i veseo. Treći je visok te ima bradu bijelu poput snijega koja mu doseže o koljena. Strogog je izgleda, sa obješenim obrvama; te on nosi samo komad tkanine oko struka.'

'I, jesu li razgovarali s tobom?' upitaše biskup.

'Večinu vremena radili su u tišini i prozborili bi po koju riječ jedan drugome. Jedan od njih bi samo pogledao, a ostala dvojica bi odmah razumijela. Upitao sam najvišega da li su dugo na tom otoku. On se namrštio, promrmljao nešto ko da je bio ljut što sam ga to pitao; ali najstariji je od njih podignuo ruku i nasmiješio se, a tada je ovaj koji je bio najviši utihnuo. Najstariji samo rekoše: "Imaj milosti," i pritom se nasmiješi.'

Dok je tako ribar govorio, brod se približio otoku.

(nastavlja se)

Sveta Lucija - spomendan

Sveta Lucija, sicilijanska djevica iz Sirakuze, zaštitnica je vida, slijepih (tjelesnih i duhovnih), ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača. Prema legendi iz 6. stoljeća, sveta Lucija je mučenički umrla 304. godine kad je u Cataniji na grobu svete Agate tražila lijek za svoju teško bolesnu majku. Prezrela je poganskog prosca i opirala se tjeranju u javnu kuću. Lomača i goruće ulje nisu joj naudili pa joj je krvnik probo grlo mačem.

Prema drugoj legendi sama si je iskopala oči i poslala ih onome neželjenom proscu, a Majka Božja zauzvrat ju je obdarila ljepšim očima. Umjetnici svetu Luciju prikazuju kao nebesku iscjeliteljicu očiju. Prepoznajemo je po bodežu i rani na vratu, po uljanici - svjetiljki i po očima koje drži na pladnju.

Lucijino ime znači 'svjetlo', a korijen riječi je isti kao u riječi 'lucidno' što znači 'jasno, sjajno, razumnjivo'. Nažalost, Lucijina povijest pokazuje da njen život ne odgovara imenu. Zaogrnuto vremenom tame, sve što znamo o njoj je ova hrabra žena koja je živjela u Sirakuzi izgubila svoj život u progonima kršćana početkom 4. stoljeća. Njeno štovanje je prošireno Rimom tako da je do 6. stoljeća cijela Crkva priznala njenu hrabrost u obrani vjere.

Kako su ljudi htjeli baciti više svjetla na lucijinu hrabrost, tako su polako rasle i legende. Jedna od njih govori o mladoj kršćanki koja je zavjetovala svoj život u služenju Krista. Njena joj je majka pokušavala ugovoriti brak sa poganinom. Lucija je očigledno znala da njena majka neće biti uvjerena puno u djevojčin zavijet tako je ona skovala plan kako uvjeriti majku da je Krist mnogo moćniji partner u njenom životu. Kroz molitve na grobu svete Agate, dugogodišnja bolest njene majke biva izliječena. Zahvalna majka je sada bila sprmna slušati lucijinu želju da svoj novac da siromašnima i posveti svoj život Kristu.

Nažalost, prema jednoj legendi, odbijeni mladoženja nije njenu želju vidio u istom svjetlu te se žalio guverneru kao kršćanin. Ovaj guverner ju je pokušao poslati u prostituciju ali stražari koji su došli po nju našli su je ukrućenu i tešku poput kamena. Naposlijetku bijaše ubijena.

Koliko god su činjenice o lucijinom životu nepoznate, mi znamo da su mnogi kršćani prolazili veliku torturu i mučeničku smrt poradi svoje vjere za vrijeme vladavine Dioklecijana. Možda Lucija nije bila zapaljena na lomači, ili joj grlo nije bilo probodeno mačem, ali mnogi kršćani jesu i možemo biti sigurni da je njena vjera nadjačala iskušenja koja mi jedva da možemo zamisliti.

Lucijino ime je vjerojatno povezano i sa zdjelom u kojoj nosi svoje oči. Ovo se odnosi na drugu legendu po kojoj su njene oči izvađene prema naputku cara Dioklecijana kao dio mučenja koja je prolazila. Legenda završava time što joj Bog vrača oči.

Zbog toga lucijino ime ima veliku ulogu u njenom proglašenju sveticom zaštitnicom slijepih i onih koji imaju problema sa očima.

Koja god bila istina u legendama koje okružuju Luciju, istina je da njena hrabrost da živi kao kršćanin unatoč mučenjima i smrti jest svjetlo koje nas vodi na našem putovanju kroz život.

Molitva:
Sveta Lucija, ti nisi skrivala svoje svjetlo, već si dopustila da ono sjaji za cijeli svijet u nadolazećim stoljećima. Mi možda nećemo prolaziti mučenja u našim životima kao što si ti prolazila, ali mi smo pozvani da dopustimo svjetlu našeg kršćanstva da osvijetli naše živote. Molimo te da nam pomogneš imati hrabrosti da unesemo kršćanstvo u naš posao, rekreaciju, naše odnose, naše razgovore - u svaki kutak našeg života. Amen