Daršan i yagna u Italiji

Jai Gurudev!
Daršan u Jesolu je iza nas. Kao i svaki do sada na kojem sam bila i o kojem sam slušala, bio je pun radosti, pjesme, plesa, ljubavi...

Samo što smo kročili preko granice u Italiju, počela sam jako osjećati Swamijevu auru. Srce mi je ubrzano tuklo, sve je treperilo u meni, a treće oko me tako jako boljelo da sam mislila da će mi eksplodirati. Osjećaj čežnje, ljubavi, svjesnosti Swamijeve prisutnosti sve me više gušio, i jedino suzama sam mogla ublažiti tu napetost.

Kulminacija je nastala u dvorani prije samog početka... Swami nas je pustio da ga čekamo i čekamo... i kad je došao... nastao je vatromet u mojoj glavi.
Srce se otvorilo, bilo ga je u cijeloj dvorani, stopilo se sa Swamijvim srcem, dodirivalo je srca drugih devotija. Bilo je puno zagrljaja, poljubaca i najviše suzama zamagljenih pogleda. Swami je bio ljubav, ljubav je bila u dvorani, ljubav sam bila ja, ljubav smo bili svi. Toliko intenzivno, prepoznatljivo i zauvijek uhvaćeno u moje sjećanje.

Bhajani su bili divni. Svi do jednog mi nisu dali da sjedim, plesala sam cijelo vrijeme. U takvom zanosu nisam ni primjetila da je vrijeme prošlo, da je daršan gotov... Kako? Što sad? Neću kući! Hoću još!

Ruchita nam je rekla ako želimo možemo ići u restoran na ručak jer će i Swami tamo ručati. Svi su otišli u restoran, samo smo mi Hrvati ostali ispred dvorane gdje je bio daršan. Bilo nas je jako puno, pokušala sam saznati približno broj, negdje oko četrdesetak.

Put je pred nama, sutradan je radni dan, ali nikom se ne žuri, nitko ne pomišlja da se krene. Spontano je krenula pjesma, bhajan za bhajanom. Kad eto nama Swamija. On je već ručao u svom apartmanu, te su nam donijeli prasad. Koju milost mi Hrvati imamo! Svi ga čekaju tamo u restoranu, a mi s njim pred dvoranom.

Bhajani su bili još slađi. Guruji naš, voli nas prekomjerno! Gledao nas, smješkao nam se od radosti. Zaista, mi hrvati uvijek smo spremni za pjesmu, za veselicu.
Za kraj nam je došao, svi koji smo htjeli dobili smo padanamaskar. Pozdravio se s nama poput brižne majke i još i sada ga gledam kako ide livadom, sam, prema svom apartmanu, u bijeloj satenskoj haljini, zaogrnut šalom, korak po korak, polako...

Kanupriya

***

Radha, Edita i ja smo bile i na yagni i daršanu... meni je yagna bila poseban doživljaj... najljepša yagna do sada! Padala je sitna kiša. Bila su tri kunda i samo Swamijev je bio natkriven, ostala dva nisu, tako da smo morali držati kišobrane dok smo bili okupljeni oko kunda. Swami je rekao da je kiša blagoslov i pročišćenje. Zapravo je prije yagne objasnio da od pet elemenata voda pročišćava tijelo izvana, a mantra i vatra iznutra. Meni je bio prekrasan osjećaj kad sam klečala kraj kunda, mantrala Gayatri i nudila rižu u vatru dok mi je kiša padala po stopalima... imala sam osjećaj da me Majka poliva po stopalima... prekrasan doživljaj i prekrasan spoj unutarnjeg i vanjskog pročišćenja!!!

Phalguni

Daršan Swamija Vishwanande u Jesolu

Veselilo me što smo nas devet duhovnjaka iz Zagreba, te još više iz Splita i Poljske, zateklo lijepo vrijeme u Italiji, što nije bio slučaj zadnjih tjedan dana u Zagrebu, gdje je zaista zima za ovo doba godine s oko 8 stupnjeva i stalnom kišom.

Bilo je nekih problema s kombijem najprije, ali sve se sredilo na vrijeme, tako da smo praktički za čas došli nakon oko 4 sata vožnje u iznajmljenom malom, ali zgodnom kombiju. Volim putovati autobusom, ali ovo je bolje, jer stanete gdje želite.

Kao što je jedna bhaktina jednom rekla da će Krishna osigurati lijepo vrijeme za harinam, tako je i nas poslužilo vrijeme. Nakon manjih komplikacija uspjeli smo naći zgodno mjesto Jesolo kod Venecije.

Kako si nismo mogli na žalost priuštiti boravak već od subote, ipak smo ugrabili priliku vidjeti uživo slavnog mladog gurua Swamija Vishwanandu, koji je mlad samo po godinama.

Kupila sam mu za dar malu teglicu pekmeza od marelica, najfinijeg, jer od milja gurua tako zovem. Swami je impresivna pojava, vrlo je čvrst iznutra i izvana, mi bi rekli "kao od gore odvaljen". Rođen je 13. 6. 1978. na Mauriciusu. Kao i drugi gurui, ne priča puno, ali mudro. Uvijek sam fascinirana kad sjedim blizu slavnih gurua. Naravno da uvijek upijam što pričaju i mislim o tome. Swami je satima vrlo strpljivo davao blagoslove, i ni na sekundu nije pokazao umor, nestrpljivost ili možda više pažnje svojim učenicima nego drugim vjernicima. Ima odličan glas. Inače svi su bili jednako tretirani. Skoro svi su bili obučeni u bijelo, a učenice u krasne bijele čipkaste sarije koje su dobile na dar od gurua.

Ja sam imala svoj omiljeni jarko rozi sari sa zlatnim ukrasima i majicu boje šafrana, za koju kažu da je boja gurua. (Hvala Aradhani iz Splita koja mi je pomogla obući ga). Čekala sam pristojno i strpljivo dok se nije dosta osoba izredalo, a onda sam došla i ja. Za one koji ne znaju, darshan izgleda tako da dvoje ljudi (zbog gužve) klekne pred gurua, koji nam stavi bijelu točku - dotu na čelo i u sebi nas blagoslovi (onda imam dvije, jer s crvenom sam rođena). Zgodno je bilo inače kad sam s jedne yagje otišla u Zagrebu u dućan i poslije u tramvaj, nisam razumjela zašto svi bulje u mene - a to mi je ostala velika crvena točka na čelu s ceremonije). Hrvati se moraju pod hitno promijeniti i uvesti Indiju u svoj život, a ne buljiti u takve stvari kao tele u šarena vrata. (Hrvati, otvorite se globalno, ne budite zatucani!)

Dakle dobila sam blagoslov, i laticu ruže, bombon, kao i svi. Neki su donijeli na blagoslov japa male, slike i predmete na blagoslov.

Inače guru je tradicionalno odlično izgledao, ovaj put u sjajno bijelom kompletu (tunika i hlače), a opustio se na kraju i kratko zaplesao u duhovnom zanosu. Mislila sam o tome kako ima mnoge duhovne inkarnacije kad se već tako mali prosvjetlio. Prilično je omiljen, a ima krasan ten, kosu i zube. Sjajno se uklopila u darshan vrhunska pjevačica, pretpostavljam Talijanka, mlada i prekrasna, koja je otpjevala Ave Mariu u najboljoj verziji koju sam ikad čula. Vjerujem da je Talijanka jer su oni odlični umjetnici.

Na vrh posebno spremljenog oltara na tamnoplavo-rozoj podlozi bio je besmrtni Mahavatar Babaji, Nagaraj (kralj zmija), i to ona slika na kojoj kao gleda kroz vas, kao da hipnotizira. A lijevo dolje je bila slika Isusa, desno Sv. Ante - guru je rođen na dan Sv. Ante, za ukras su bili bijelo - rozi tigrasti ljiljani, a u sredini bijeli kip Majke Božje.

Smatram da smo mi izabrani sretnici u najgorem od svih vremena, kali yugi, koji smo osvijestili da je život u mayi materijalna bijeda, dno dna.

Guru je ionako rekao da trebamo koliko god možemo biti u duhovnom, i držati se skupa i družiti što više; da ne tražimo ljubav i sreću izvan sebe nego u sebi. I da trebamo pomagati drugima, što je bhakti yoga.

Bilo je pomalo magično.

Poslije smo vani svi pjevali, pričali i čak me Tomica malo učio bubnjati, a guru se par puta pokazao, čini mi se dobre volje.

Kupila sam gelsomino ulje (miris jasmina), sličice za novčanik Ganeshe, i gurua Vishwanande i Mahavatara Babajia), a od Kreše sam dobila na dar izabrani medaljon također sa slikama njih dvojice. Dan prije sam na izložbi minerala, dragulja i poludragulja kupila si za rođendan indijski rubin - fuchsit (srećom nije bio skup), bijeli sa rozim i svjetlozelenim šarama.

Bhaktina Sandra koja je došla s obitelji izgledala je kao prava Indijka, pomagala guruu koji joj je tom prilikom materijalizirao krasni prsten za dar.

Na povratku smo pretresali teme od duhovnosti do alternative. Kanupriya i ja smo pjevale Vede. Poslije sam častila s talijanskim kapučinom.

Bilo je veselo i spremamo se u Beč na ljeto! Ne zna što propušta tko ne dođe!

Jai Guru Deva OM!
Jasminka P. R., Zagreb

Majka Sabari

Davno, u stara vremena kada je Majka Zemlja bila ugnjetavana moćima tame, Gospodin se odlučio inkarnirati na Zemlji kao Rama, kako bi uspostavio sklad na planeti i oslobodio duše.

Majka Shabari, dragocjeni dragulj, duša sva posvećena Bogu također je u to vrijeme živjela na Zemlji. Majka Shabari čvrsto je vjerovala da će Bog jednog dana doći k njoj. I tako je svaki dan živjela u vatri očekivanja Božjeg dolaska. Kako je ljupko biće ona bila!

Svakog dana Shabari bi čistila svoju kolibu i stazicu koje je vodila do nje. Tada bi odabirala najljepše cvijeće iz vrta te ga posipala na put kuće kako kamenčići ne bi ozlijedili Gospodinova Stopala kada on bude dolazio. Njeni susjedi promatrali su dan za danom cvjetni tepih pred njenom kolibom misleći da je skrenula umom. I zaista je bila luda – luda u ljubavi za Bogom! I to nije sve.

Kada su ružini tepisi bili spremni, Majka Shabari provodila bi neko vrijeme u vrtu ubirući bobice za Gospodina. Kako bilo, odabirala bi najsočnije i najslađe bobice. Čak bi i probala komadić svake kako bi provjerila kvalitetu, a najbolje bobice bi ostavljala za Gospodina. Toliko veličanstvena je bila njena devocija. Kada bi dovršila sve to, sjela bi na prag kuće čekajući s povjerenjem dolazak svog ljubljenog Gospodina.

Sretan dan koji je čekala je konaĉno i došao. Tog dana je Rama sa bratom Lakshmanom prolazio u blizini. Majka Shabari ugledala ih je kako koračaju cvjetnim tepihom prema njoj. Shvatila je da u Raminom tijelu boravi Gospodin cijelog Univerzuma. Koje li radosti!

Majka Shabari je oprala Ramina stopala te mu ponudila svoje skromno gostoprimstvo. Ponudila mu je bobice koje je sama djelomično kušala kako bi pomno odabrala najukusnije za Gospodina. Lakshman je sa gnušanjem gledao Ramu koji je široka osmjeha prihvatio ponuđeno i započeo jesti bobice, te ga upitao:“Moj Gospodine, kako možeš to jesti? Ova žena ih je kušala prije tebe!“ Rama, milostivi Gospodin Svemira, koji cijeni čistu devociju srca iznad svega, samo se nasmijao i rekao:“ Dragi brate, nikada prije nisam jeo tako slatke bobice. Ova žena ih je ponudila meni sa toliko čiste devocije, da je u svoj svojoj nevinoj jednostavnosti probrala najslađe voće za mene.“

Za Boga je najvrednije blago čista ljubav koja teče ka Njemu iz srca, iz same srži duše. Živi svoj dan kao Majka Shabari – kao da će ti Bog doći svakog dana, svake minute. Tada će se najmilostiviji Gospodin zasigurno pojaviti u tvom srcu, prekrasno okićen cvjetovima mirisne ljubavi.

"Ne rasipajte energiju"

Domaće mlado vino nastalo od tek ubranog grožđa sadrži hranjive nutrijente za ljudsko tijelo koji se ne mogu nikako nadomjestiti sa vinom iz trgovina. Kreacija zvana čovjek stvorena je za mnogo jednostavniji život nego što je to smišljano i imputirano stoljećima kroz nametnute potrebe i sl. Danas ljudi znaju da je prirodna ravnoteža zaista uništena u svim zemaljskim područjima.

Moji prijatelji, započnite pomagati Duhu u vraćanju prirodne ravnoteže u ovaj svijet 21. stoljeća.

Pogledajte u svoje živote i započnite svakodnevno opažati stvari koju su van ravnoteže. Odaberite pronaći to središte unutar sebe kako biste koračali uspravno u miru, skladu, istini i ljubavi. Bezbroj je faktora koji vode naprijed. Očuvanje energije na mnoge načine vam je dostupno. Ne gubite je; Om Namo Narayanaya neka bude vaša mantra za čuvanje i konzerviranje energije u materijalnom svijetu.

Jednostavan primjer je trenutne goleme količine otpada na zemlji, razmislite o ogromnim količinama bačene hrane koja se svakodnevno baca u smeće u restoranima širom svijeta. To je gubitnički smjer i pakleni način korištenja dragocjene energije i životne sile, koju Majka Priroda osigurava živim bićima Zemlje. Osim toga, također je enormna energija prerade hrane. Dodajte tome i ulog energije ljudi kojima je to posao i ostatak stanovništva koji to plaća i sve to zajedno dovodi u totalitet besmislenu energiju i prihode globalnog stanovništva u jedan veličanstveni nepotrebni trošak. Razmislite o tome kako je samo jedan od načina korištenja životne energije na Zemlji zloupotrijebljen u današnje vrijeme.

Moji prijatelji, razriješite ovaj trenutak počevši sa procesom da budete prisutni u svemu što radite, u svim vašim mislima i djelima te se obvežite da ćete uskladiti vlastitu životnu snagu sa Božjom voljom!

Sri Mahavatar Babaji, “Unity with the Divine”

Lišće tamarina

Sri Swami Vishwananda jednom je ispričao ovu priču:

"Jedan dječak otišao je vidjeti Boga. Na putu je susreo velikog asketu (sadhua), kako stoji na jednoj nozi s rukama u zraku. Asketa mu kaže: "Pošto ideš na susret s Bogom, imam jedno pitanje. Molim te pitaj Boga kada ću se osloboditi?"

Dječak je napokon sreo Boga. Na povratku je ponovo susreo onog asketu. "Onda, jesi li vidio Boga? Upita ga asketa. Dječak mu odgovori: Da jesam, susreo sam ga. Bog ti je poruĉio da imaš za odraditi još jedan dio karme i da moraš proći još tri rođenja prije nego ga spoznaš. "U tom trenutku asketa pobjesni i kaže mu: "Sve moje odricanje, sve strogosti, i sva duhovna praksa koju sam radio i još moram proći tri rođenja!"

Ali djeĉak je bio vrlo miran i radostan. "Oh, siguran sam da je ovo tvoj zadnji put"; kaže asketa. "Moj dragi asketa, nije. Vidiš li ovo stablo tamarina i sve lišće koje ga prekriva? Moram proći kroz ovoliki broj rođenja i onda ću Ga tek spoznati".

Asketa ga pogleda i kaže mu: "Jesi li ti glup? Onda zašto si tako sretan? "Dječak odgovori: "Pa za mene to nije važno zato što znam da ću ga na kraju spoznati. "U tom trenutku začuju Božji glas kako kaže: "Samo čistoćom svog srca, učinio si više nego ovaj asketa radivši sva odricanja. Osloboditi ćeš se još u ovom životu."

Nije važno koliko je netko napravio nego kako je to učinio. Ljubav mora biti prisutna. Ako radiš svoje dužnosti iz ljubavi, tada će Bog ići prema tebi.”

Priča nam pokazuje da samo čistim srcem i bezuvjetnom ljubavlju možemo spoznati Boga. To je također i najvažnija stvar u našoj svakodnevnoj duhovnoj praksi.

Sri Swami Vishwananda kaže da je važnije koliko ljubavi unosimo u našu Atma kriyu ili neku drugu duhovnu praksu od toga koliko često radimo. I ta ljubav koja se probudila u srcu za vrijeme meditacije također trebamo unijeti u naš svakodnevni život i podijeliti s drugima. Kroz koliko još rođenja moramo proći prije nego spoznamo Boga? Nije važno za onog tko Ga je već pronašao u svome srcu.

Odakle dolaze tehnike atma kriye?

Pitanje: Odakle dolaze tehnike atma kriye?

Swami Vishwananda: Atma kriya tehnike mi je dao Mahavatar Babaji prije mnogo godina; zapravo kada sam imao pet godina. Ali nije mi dao usmenim putem već ih je usadio u mene. Mnogi puta su me ljudi pitali da ih podučim, Mahavatar ti je rekao da ih podučiš. Ja sam im uvijek odgovarao da neću podučavati kriyu ovog puta. Ali ova kriya je bila namjenjena za ovo doba. Dolazimo do tvog prvog pitanja kada ljudi trebaju više osječati svojima srca jer srca ljudi su danas više zatvorena. Više otvaraju um dok zatvaraju srca. Pustili su da računala zauzmu mjesto do uma zaboravljajući da su živući hram te ono što im daje energiju je samo srce.

Om meditacija

Om meditacija – pročišćenje kroz božansko svjetlo

Želio bih s vama napraviti malu meditaciju: sjednite, molim vas, uspravno ako je moguće. Najprije nekoliko puta duboko udahnite i izdahnite. Kada izdahnete opustite ramena jer kada udahnete ramena vam se podižu. Kada izdišete, činite to tako da izbacite sav ugljični dioksid – cijelokupni zrak iz vašeg stomaka. Uvucite stomak te opustite ramena. Udahnite i izdahnite pet do šest puta.

Sada ćemo dati umu igru s kojom će se igrati. Koristite um. Slušajte svoj dah. Slušajte kako dišete, kako udišete i kao izdišete. Poslušajte kakav prekrasan zvuk vaš dah stvara. Sada koristite um te ga usmjeritre na treće oko. Stvorite znak Om-a na tom mjestu, ili bilo koji drugi znak koji vam je blizak. Svaki put kada udahnete vidite svjetlo, Om postaje jasniji i jasniji. Zamislite ga; stvorite ga. Vi ste Božja djeca, dio ste Boga. Kako je On stvoritelj tako ste i svi vi stvoritelji također, budući da stvarate.

Neka se sada Om proširi te neka svjetlo postaje jasnije. Doći će trenutak kada više nećete vidjeti Om. On će postati svjetlo.

Donesite svjetlo iz čela do vašeg desnog oko zatim u lijevo oko. Kažite tom svjetlu: pročisti i iscjeli moje oči. Napravite malu stanku.

Donesite svjetlo u desnu nosnicu, a zatim u lijevu. Kažite svjetlu: pročisti moj nos i njuh. Napravite malu stanku.

Donesite svjetlo u vaše desno uho, a zatim u lijevo. Kažite svjetlu: pročisti moje uši kako bih uvijek mogao čuti Tvoje ime. Napravite malu stanku.

Donesite svjetlo u vašu glavu. Recite svjetlu: pročisti moj um kako bih mogao uvijek misliti pozitivno o sebi i o drugima. Napravite malu stanku.

Donesite svjetlo na usta. Kažite svjetlu: pročisti moja usta kako bi govorio iz ljubavi – kako bih mogao savladati jezik. Napravite malu stanku.

Donesite svjetlo u vašu desnu ruku i šaku a zatim u lijevu. Kažite svjetlu: pročisti moje ruke kako bih bio uvijek spreman pomagati. Napravite malu stanku.

Donesite svjetlo u noge i stopala, najprije u desnu stranu pa u lijevu. Recite svjetlu: pročisti moja stopala kako bih mogao uvijek hodati ispravnim putem. Napravite malu stanku.

Donesite svjetlo u svoje srce. Kažite svjetlu: učini da volim bezuvjetno. Napravite malu stanku.

Osjetite svjetlo u srcu, idite sve dublje u vaše srce. Napravite malu stanku.

Ostanite usredotočeni u svoje srce, i polaku ostvorite oči. Pjevajte sa mnom. Pjevajte jedanaest puta Om. Udahnite i kada pjevate Om neka on vibrira iz vaših grudi.

Govor sa daršana, 8. svibnja 2010.

Jai Gurudev. Pjevali smo Jai Ma. Sutra je Majčin Dan. Na taj se dan barem sjetimo da trebamo posjetiti majku. Isto je tako sa Božanskom Majkom koja sjedi u vašem srcu. Majka koja vam je dala tijelo, ali majka koja vam je dala dušu, duh i tijelo kao i prekrasan svijet u kojem živite.

U isto vrijeme Majka želi dijete. Njoj je stalo do djece, ali kako učiniti ovu Božansku Majku sretnom? Ne traži puno od nas; ne traži da se promijenimo, ali jedinu stvar koju traži da se svatko od nas odluči promijeni, ne radi Nje već radi nas samih.

Nedavno sam putovao i našao sam se u velikom gradu te vidio kako su ljudi prezaposleni u vanjskom svijetu te se upitao da li ljudi znaju da postoji nešto veće od života kojeg žive. Mi ovdje znamo da postoji nešto više u životu čovjeka iako je malo ljudi koji su to spoznali. Ali ipak imamo osjećaj koji nam kaže da postoji nešto više i želimo doći do toga. Pomislio sam tada koliko od tih ljudi uistinu žive ljudski život. Koliko njih zna da život nije ono što oni žive i da budu sretni sa onim malim što imaju. Postoji mnogo više od toga. Mogli bi vječno biti sretni i pronaći veliku radost koju im nitko ne bi mogao uzeti. Koliko njih, pitao sam se?

Bio je jedan čovjeka koji bi išao ulicom za danjeg svjetla i držao bi upaljenu lampu i naravno da su mu se svi smijali, ali se on nije obazirao na druge. Upitali su ga zašto danju nosi upaljenu lampu. On je na to odgovorio: tražim ljudsko biće.

Mnogo je ljudi, ali malo ljudskih bića. Koja je razlika? Životinje se isto mogu smatrati ljudima; imaju tijelo, dišu... ali ih ipak nazivamo životinjama. Sposobnost da se traži nešto više imaju samo ljudska bića. Ali ipak kada vidite oko sebe, kao što sam pjevao maloprije: iluzija-maya nas je uhvatila i ona prisiljava ljude da plešu kako ona svira. Upravo je tako vani sve dok istinski sami ne počnete tražiti istinu te tek onda počinjete izlaziti iz okova maye. Ali kao što dobro znate to nije lagan zadatak. Svi bi voljeli, mnogi duhovni bi ljudi voljeli izaći iz maye ali samo ih malo uspije. Zašto? Jer im je odlučnost slaba. Ako je vaša odlučnost za Boga jaka ništa vas ne može poremetiti. Ali ako je slaba tada će te biti slabi jer sami sebe slabite. Vi imate shakti u sebi, imate tu snagu, ali ako je oslabite plesat će te jer će vas maya tjerati da još više plešete.

Sjećate se svoje majke, ali kada se sjetite ove božanske shakti bez koje ne biste niti bili ovdje, bez ove moći ne biste bili sposobni ni trepnuti očima. Budite zahvalni za život kojeg imate. Pokušajte, ne kažem vam da učinite, ali barem u najmanju ruku pokušajte vidjeti neke stvari koje trebate promijeniti u svom životu. I znajte da imate tu snagu da to promijenite samo ako u potpunosti vjerujete u sebe. Ako u potpunosti vjerujete sebi i ako imate potpuno povjerenje u sebe imat će te onda puno povjerenje i vjeru u Boga i naravno da će vam Bog tada pomoći.

Poznati svetac je jednom izjavio: pomozite sebi i nebo će vam pomoći. Znate tu izreku? Prvi napor morate sami učiniti. Ako to napravite primit ćete pomoć.

Bio je jednom jedan svečenik. Bila je poplava te je on sjedio na krovu crkve čekajući da ga Bog spasi. Najprije je došao čovjek sa lađom te mu je rekao neka uskoči. Svećenik mu odgovori: ne, Bog će me spasiti.

Drugi brod je došao i ponovilo se isto. Zatim je došao helikopter i svećenik je ostao pri svome.

Na poslijetku se utopio i došao pred Boga te mu ljutito reče: zašto me nisi spasio. Bog ga pogleda i odgovori: došao sam te spasiti ali se ti nisi obazirao. Poslao sam ti dvije lađe i helikopter, ali si ti odbio pomoć koju sam ti poslao. Zašto se onda žališ?

Isto je sa ljudima. Kada su na duhovnom putu trebaju se uskladiti sa Bogom te će primiti pomoć koju trebaju prihvatiti. Idite naprijed, nemojte se vraćati natrag. Jai Gurudev!

Čini dobro i dobro će ti se vratiti!

Njegovo ime je bilo Fleming, i bio je siromašan škotski seljak.

Jednog dana, dok je radio da bi stvorio egzistenciju za svoju obitelj, začuo je vapaj za pomoć koji dolaze iz obližnjih močvara... Bacio je alat i otrčao do močvare. Tamo je, do struka u crnom mulju, bio prestravljeni dječak, vrišteći i boreći da se oslobodi. Farmer Fleming je spasao dečaka od onoga što bi moglo da se opiše kao spora i zastrašujuća smrt.

Sljedećeg dana, otmena kočija se pojavila u dvorištu skromne Flemingove kuće. Elegantno obučeni plemić sišao je iz kočije, te se predstavio kao otac dečaka kog je farmer Fleming juče spasao.

Želim Vas nagraditi, rekao je plemić. Spasili ste život mog sina.

Ne, ja to ne mogu prihvatiti, škotski seljak je ponosito odgovorio, odbijajući ponudu.

U tom trenutku, farmerov sin se pojavio na ulaznim vratima kuće.

Da li je to tvoj sin? upita plemić

Da - ponosno je odgovorio farmer

Imam predlog za Vas – reče plemić.

Dopustite mi da mu pružim obrazovanje koji će i moj sin imati. Ako je na svog oca, on će, bez sumnje, izrasti u čoveka na kog ćemo obojica biti ponosni. I to je i učinio...

Sin seljaka Fleminga je pohađao najbolje škole i u roku diplomirao St. Marys Medicinsku Akademiju u Londonu, te je postao poznat širom svijeta kao Sir Aleksander Fleming, pronalazač penicilina.

Godinama kasnije, sin onog istog plemića čijeg je sina spasao farmer Fleming zaradio je tešku upalu pluća, koja je u ta vremena bila isto što i smrtna kazna. Ono što mu je u tom trenutku spasilo život bio je Penicilin.

Pitate se kako se zvao taj plemić? Lord Randolph Churchill.

A kako li se zvao njegov sin? Sir Winston Churchill.

Neko je nekada rekao: ČINI DOBRO – VRATIT ĆE TI SE!
(Da, i: ČINI ZLO, NADAJ MU SE... )

Swami Sri Yukteswar i pet točaka koje opisuju njegov duhovni život

Samokontrola (susprezanje, samosavladavanje, obuzdavanje sama sebe, vlast nad sobom): Um je nemiran, dah je nemiran, život je nemiran – zbog svega ovoga čovjek nije sposoban postići unutrašnji mir i sklad te iskusiti radost života. Zato čovjek mora pokušavati dobiti vlast nad samim sobom – i to se naziva samokontrola. Swami Sri Yukteswar je bio najbolji primjer samokontrole. Bio je obiteljski čovjek, poslovni čovjek, učenik, odgojitelj, učenjak, redovnik i majstor (onaj koji potpuno vlada samim sobom) te u svakom pogledu guru – duhovni učitelj. Bio je oslobođen od svih emocija, briga i tjeskoba u svom životu. Iako je izgubio ženu veoma rano te ostao sam sa malom kćerkom; unatoć tomu bio je iznimno smiren i božanski. Uvijek je bio nevezan, ali istodobno pun suosjećanja. Ljudi su inače puni strasti i vezanosti, ipak kroz proces samosavladavanja čovjek može doseći stanje nevezanosti. Kontrola daha je lagan način postizanja vlasti nad samim sobom.

Ustrajnost u duhovnoj praksi: Mnogi ljudi dođu učitelju i nauče meditirati. U početku pokazuju veliki žar i mnogo duha ali polako im entuzijazam nestane te tako ne postignu istinski duhovni napredak. Redovnost i iskrenost u duhovnoj praksi su veoma bitni. Oni koji idu polako ali ustrajno pobjeđuju utrku!

Duhovno iskustvo nije stvar sanjarenja; dobiti takvu božansku žetvu posljedica je redovnog i teškog truda. Sri Yukteshwar je napustio svoje tijelo svjesno dok je bio u dubokoj meditaciji. Dan prije najavio je svoj odlazak. Nikada ne bi proveo niti jedan dan u lijenosti bez da bi napravio duhovne vježbe. Nikada nije usporavao ili popuštao svoj duhovni život. Ustrajmo i mi iskoristiti svaki darovani dah za samospoznaju i život u božanskoj svijesti!

Samoproučavanje i duboki uvid u Svete Spise: U duhovnom životu čovjek bi trebao proučavati redovito Svete Spise kao što su Bhagavad Gita, Upanišadi, Biblija itd. Te provoditi vrijeme meditirajući na univerzalne istine. Spisi sadrže riječi velikih inkarnacija poput Krišne i Krista ali razumijeti dubinu i skrivena značenja čovjeku je potreban uvid i intuicija što se postiže meditacijom. Spisi se ne bi trebali čitati poput romana ili pripovijetki sa opuštenim stavom već sa predanošću, ljubavlju i koncentracijom. Samo tada je čovjek sposoban razumijeti unutrašnje značenje koje je skriveno u tekstu.

Swami Sri Yukteswar je uvijek nosio sa sobom džepno izdanje Bhagavad Gite i Biblije. On je proučavao redovno ove Svete Spise. Uvijek je nastojao provoditi vrijeme u društvu svog voljenog gurua, Lahirija Mahasaye, te nije oklijevao provoditi vrijeme sa različitim redovnicima i duhovnim vođama uključujući i kršćanske svećenike. Njegov guru mu je zapalio unutarnji plam koji mu je omogućio razumijeti Svete Spise sa dubokim uvidom. Kada je kasnije imao svoje učenike i štovatelje njima je prenio objašnjenja i duboke uvide u Svete Spise. Svaki duhovni tragatelj treba proučavati ove duhovne spise redovito. To se naziva swadhyaya (samoproučavanje svetih spisa).

Predaja vlastitog Sebstva: Mentalno se osoba treba predati Bogu i guruima. Kada je ego snažan osoba se nije sposobna predati. Ego je najveća prepreka na duhovnom putu. Ego stvara zid sumnje. Sumnja vodi u propast. Sumnja je vrsta smrti. Svakim dahom čovjek bi se trebao predavati Bogu, koji je život i dah. Čovjek bi trebao voljeti i predati se svim srcem, a ne samo riječima. Sve misli, riječi i djela trebali bi se vršiti u božanskoj svjesti te bi se trebali predavati Bogu. To čini čovjeka slobodnim od okova karme i vezanosti za rezultate.

Sri Yukteswar se potpuno predao pred stopalima svog gurua; to je bio proces za koji je trebalo vremena. Ponizno je slijedio svog učitelja te je polako sa ljubavlju bio sposoban uvidjeti veličinu svog gurua kao i postići najviše duhovno iskustvo.

Strogost u disciplini: Duhovni život je život u samodisciplini. Osoba mora biti spremna disciplinirati vlastiti um, osjetila te životni stil. Organi čula su poput neobuzdanih i divljih konja. Kada su ovi konji ukročeni oni postaju poslušni i smireni poput vjernih sluga. Samodisciplina je samonametnut dobro reguliran stil života koji je primjenjiv na način koji osoba jede, govori, spava i kroz sve ostale aktivnosti. Vrlo je bitno disciplinirate sebe s ljubavlju i razumijevanjem, odgojiti svoj um, suspregnuti se od svake zlouporabe. Isto tako osoba mora biti veoma pažljiva kako bi izbjegla krajnosti.

Mnogi učenici Sri Yukteswara su ga promatrali kako je bio veoma strog sa samim sobom i ponekad strog s drugim učenicima. Istinski učenik je onaj disciplinirani učenik koji je spreman ukrotiti svoj um, čula i stil života.

Inkarnacija mudrosti: Swami Sri Yukteswar Giri (10. svibnja 1855 - 9. ožujka 1936)

Duhovnost je ljepota života koja donosi potpunu unutrašnji i vanjsku preobrazbu koja zauzvrat daje mir, ljubav, radost, blaženstvo te slobodu od svih okova. Život tako postaje prekrasan i postiže zrelost. Kako bi se postigla disciplina duhovnog života (živjeti i pustiti druge da žive) od pradavnih vremena Bog šalje duhovne vodiće, učitelje, gurue, u svim dobima i mjestima kako bi pomogli duhovnim tragateljima na ovom putu koji se može opisati kao najteži poput oštrice žileta. Svaki duhovni tragatelj je avanturist koji se hrabro suprostavlja poteškoćama i preprekama kako bi dosegao svoj cilj – samospoznaju. Pred njim stoji uzor, simbol savršenstva i personifikacija ideala kojeg duhovni tragatelj želi postići, onaj koji vodi putem, vodi sa ljubavlju, disciplinira sa nepokolebljivim i oštrim uputama te ohrabljuje sa nježnim riječima i drži ispruženu ruku koja služi za čvrst oslonac u trenucima krize.

Put kriye je prekrasan i on pojačava i ubrzava put do samospoznaje; divni su i kriya učitelji-gurui koji su kroz svoj praktični život vodili čovječanstvo u cjelini kroz proces duhovne evolucije. Moderni svijet treba duhovni put koji je dostupan svima, oslobođen dogmatskih uvjerenja i fanatičkih ideala koji su ograničeni u mislima i djelovanjima. Kriya put ispunjava takav vakuum i pomaže duhovnom rastu kako bi se postigao krajnji cilj.

Swami Sri Yukteswar, koji je rođen na današnji dan davne 1855. godine, bio je najistaknutiji učenik velikog yogavatara Lahirija Mahasaye koji je oživio drevnu znanost kriye upravo kroz milost velikog Mahavatara Babađija koji i dandanas blagoslivlja svijet svojim tihim prisustvom u području Himalajskog gorja te se povremeno objelodanjuje iskrenim dušama.

Swami Sri Yukteshwarji sa svojim velikim obrazovanjem kojeg nije stekao u školama već vlastitim snagama te pobožnom osobnošću oblikovao je živote svojih učenika te od njih učinio duhovne majstore odnosno gurue. Svi su oni odasjavali dinamički život velikog gurua u svojim božanskim djelatnostima. Swami Sri Yukteswarji je putovao od mjesta do mjesta šireći i podučavajući tehniku kriya yoge i praktične poruke Bhagavad Gite. Njegov posjet Puriju je bio povijesni i godine 1903. na proljetnu ravnodnevnicu (ekvinocij) 22. ožujka osnovao je Karar ašram pored mora i veoma blizu monumentalnog Jagannath hrama. Privlačio je tragatelje jednako kao i skolastike svojim dubokim i intuitivnim znanjem. Nakon više od osam desetljeća njegovog božanskog života napustio je svoje tijelo u istom ašramu 9. ožujka 1936. Sam njegov život bio je poruka. Bio je više introventna osoba, manje naklonjen pričanju te mnogo više vremena provodio bi udubljen u božansku svijest. Čak i kada su mu oči bile otvorene on je bio stopljen sa Beskrajnim. Njegov život i učenja oblikovala su i dalje oblikuju i mijenjaju živote duhovnih tragatelje.

Njegov život i djelo nadahnjuje tragatelje sa zrakom nade. Njegov posao nije dovršen. Radio je kroz svoje sljedbenike. Neka nam svima na ovaj sveti dan spusti mnoštvo blagoslova te neka njegova učenja budu zvijezda vodilja kroz naš svakodnevni život. Neka svi budemo vrijedni sljedbenici na putu kriye.

Sutra slijedi pet točaka koje su opisivale njegov uzoran život kojeg svi iskreni duhovni tragatelji trebaju slijediti u svakodnevnom životu.

Gdje je Krishna, tu leži pobjeda! (drugi dio)

Kao da je on prokuljio njegove misli, Krishna je nježno počeo govoriti: „Duryodhana, vjerujem ti kad kažeš da si prvi stigao. Ne trebaju mi uzastopna obrazloženja kako bih povjerovao. I ti uistinu vjerujem. Naravno došao si mi prvi. Ali ja se nalazim u velikoj dilemi. Spavao sam kada ste oboje došli. Nisam tada znao ništa o vašem dolasku. Kada sam otvorio oči one su bili uprte najprije na Arjunu. Ti si mi prvi došao, ali sam prvo Arjunu vidio. Zbog toga mislim da obojici trebam pomoći. Vi ćete trebati odlučiti. Budući da u svakom slučaju mlađi uvijek ima prednost izbora, pitati ću najprije Arjunu. Mislim da radim ispravnu stvar.“

Obojica su se složili s njegovom sugestijom. Krišna je nastavio: „ Imam armiju koja je sastavljena od okrutnih ratnika koji su meni ravni u herojstvu. Oni se nazivaju Narayana-e. Oni sačinjavaju grupaciju Akshauhini koja čini 200 000 ljudi. To će biti jedan od izbora. Drugi izbor sam ja, samo ja. Ja se neću boriti. Odlučio sam da neću nositi niti jedno oružje. Sada imate obje alternative pred vama. Arjuna, bolje ti je da dobro promisliš prije nego odabereš. S jedne strane imaš vojsku koja se sastoji od jedne formacije Akshauhini, a s druge strane, Krishnu koji nema oružja i koji se ne bori.“ Osmjehnuo se obojici i pričekao Arjunu da iskaže svoju želju.

Arjuna je pao ničice pred stopala Krishne. Njegove oči su bile pune suza. Uzeo je Krishnijevu desnu ruku i rekao: „Ti, moj gospode, želim tebe. Ne želim ništa drugo na ovom svijetu. Želim tebe.“

Duryodhana je bio sretan što je dobio veliku vojsku od Krishne. Mislio je da bez vosjke i oružja, Krishna neće biti od velike pomoći Pandavama. Oni su u njegovim očima već bili poraženi. Veoma se zahvalio Krishni i otišao je. Čudan osmjeh je krasio usne Krishne dok je gledao Duryodhanu i njegovu sreću.

Nakon što je Duryodhana otišao, Krishna je upitao Arjunu: „To je glupa stvar koju si učinio moj prijatelju! Zašto si se baš odlučio za mene, koji nema oružja, protiv moćne vojske? Tvoj um je zamračen nedavnim zbivanjima. Mislim da je nerazumno to što si odabrao.“

Arjuna se glasno i dugo smijao. Rekao je: „Moj gospode, što da brinem tko se bori na kojoj strani? Mi želimo tebe. Bio si naš vodić, naš prijatelj. Misliš da ne znam tko si? Pokušavam me dovesti u kušnju. Želim da upravo ti preuzmeš uzde mojih bijelih konja. S tobom, kao mojim kočijašem, kada uđem u bojno polje, svijet će znati i vidjeti kako će se dharma uspostaviti u ovom griješnom svijetu. Moj gospode, neće biti bič kojeg ćeš držati u svojim blaženim rukama. Bit će to žezlo dharme. A tamo gdje dharma jest, tu je pobjeda; gdje Krishna jest, tu je dharma. Mi to dobro znamo. Molim te ne zadirkuj me. Poznajem te. Želim te. Nema ništa drugo što želim na ovom svijetu.“

Krishna je bio jako zadovoljan sa Arjunom. Uzeo ga je za desnu ruku i odveo ga je u palaču.

„Sa srcem uronjenom u Mene, i Mojom milošću, nadvladat ćeš sve prepreke... Uroni svoj um u Mene; postani Moj predanik; ustupi sve stvari Meni; pokloni Mi se. Ti si Mi drag, i uistinu ti obečavam: spoznat ćeš Me!“ Bhagavad Gita XVIII:58,65

(kraj)