Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

ponedjeljak, 17. kolovoza 2009.

Izvješće iz ašrama 4/2009 (drugi dio)

Swamijeva majka i sestra su bile u posjeti svom sinu i bratu. Ovo im je bio drugi posjet Springenu. Njegova majke je jedna divna, ponizna i blaga žena. Uživao sam biti u njezinom prisustvu. U utorak 11. kolovoza, došla je u kuhinju i ponudila svoju pomoć. Tako smo proveli cijelo jutro zajedno. Njezina kćer nam se također pridružila. Tina, Swamijeva sestra, koja je dvije i pol godine mlađa od svog brata, je također jedno blago samozatajno stvorenje, poput svoje majke. Bili smo jako dobar tim.

Naravno moja znatiželja je bila jaka pa sam iskoristio povoljan trenutak da izvučem koju pričicu iz swamijevog djetinjstva kako bih je mogao podijeliti svima na blogu. (Usput rečeno, mnogi su mi spočitali kako se slabo javljam; a sada kada češće izvještavam, nemam nikakvu povratnu informaciju – ili su svi na moru pa nemaju vremena za čitanje? A ne bi bilo loše čuti kako je u splitskom centru, bilo što?)

Evo podijelit ću jednu malu priču koju mi je Tina ispričala. Pitao sam je da li bi se koji put „pošibali“. Kao da je jedva čekala da je netko pita da se može izjadati. Često su imali razmjerice, kao u normalnim odnosima između brata i sestre. Ali je ona bila ponekad nestašnija pa bi, iako je brat ne bi isprovocirao, trčala mami govoreći da je Visham (kako su Swamija tada zvali) tuče i zanovijeta. Onda bi mama došla pa bi istukla sina. (Kako mi ovo poznato zvuči?) Inače mama je imala nadimak kojim bi zvala Swamija ali to je bilo rezervirano samo za nju te ako bi ga netko drugi zvao tim imenom ne bi mu bilo drago. Zato ne mogu ovdje podijeliti to sa svima, kako ne bi netko došao u napast da testira Swamijevu strpljivost. Hahaha

U svakom slučaju, taj dan sam spremao Soparnik (ili Zeljanicu) budući da su mi mnogi tražili da ponovo spremim. Majka je bila jako znatiželjna te me je promatrala kako mijesim tijesto i pripravljam Soparnik. Nakon ručka povjerila mi je da joj se jako svidio ali i da je Swami uživao. Tražila je i recept.

Dan kasnije opet je ista družba bila u kuhinji. Ovaj put sam ja bio učenik pa sam naučio kako spravljati mango „pickles“ (začinjen pripravak koji se često koristi u indijskoj kuhinji). Također smo zajedno spremali Chapatti, koji je također sastavni dio indijskog ručka (nešto poput kruha kod nas). Na slici se može vidjeti dvojac iz snova: Chaturananda i Swamijeva majka kako spremaju Chapatti.