Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

petak, 9. listopada 2009.

Moj Guru i moj Prijatelj (5)

Jednom tog istog ljeta, šetao sam naokolo najmanje pola sata tražeći Gurudevu. Naravno, nije bio naokolo. Kako nisam znao na koji način utrošiti vrijeme odlučio sam posjetiti kapelicu. Pred vratima sjedio je gurudeva na stolici te rekao da sjednem pored njega. Tako sam sjeo na podu pored njega. Rekao mi je: „Ne brini, sve će biti dobro, u redu?“ „U redu!“, odgovorio sam. Ali pomislih u sebi: „O Bože, što li će se sada dogoditi sa mnome?“

Nakon kratkog perioda tišine okrenuo je glavu i pozvao ruskog momka po imenu (usput rečeno – nikada se meni nije obratio poimenice!), koji je bio otprilike mojih godina, te mu dao znak da sjedne pored njega. Gurudeva je počeo naočigled obični razgovor sa momkom te sam se i ja htio uključiti u razgovor, ali nekako su me obojica ignorirali. Onda su obojica otišli u kapelicu. Ja sam ostao sjedeći na hladom kamenom podu pred vratima kapelice. Nakon pet minuta momak je izašao sa osmjehom na licu. Pokazao mi je desnu ruku koju je krasio najsjajniji dijamant kojeg sam ikada vidio. Odvratio sam mu osmjeh, ali iznutra sam osjetio duboku bol. Kasnije sam razumio da mi je Gurudeva želio zdrobiti ego time što ga je najprije razotkrio.

Ovaj događaj naočigled može zavarati te ljudi mogu pomisliti da on voli neke više nego druge. Ali shvatio sam da to nije istina. On samo zna točno što njegova djeca trebaju u tom trenutku i to im i daje.

Cijeli sam svoj život tragao za srećom u vanjskom svijetu, ali on mi je pokazao da samo Ljubav koja spava duboko u mome srcu može me učiniti sretnim. Odjetnom mi je sinulo da on već zna za konflikt u mojem umu kada je rekao, „Ne brini“. Shvatio sam da sam ja primio mnogo dragocjeniji dijamant od svog Gurua nego ruski momak – njegovu disciplinu!

Do sada moj Gurudeva nije ništa materijalizirao za mene, iako je uvijek materijalizirao prstenje i ostali nakit za druge ljude. Ali nevidljivi prsten na mojem prstu uvijek me podsjeća na činjenicu da najvrijedniji dijamant ne leži na nečijem prstu već u njegovom srcu: LJUBAV.

Sreo sam Sri Swamija Vishwanandu za vrijeme mojih najtežih trenutaka u životu (studeni 2006) samo jedan dan nakon što je moja baka počinila samoubojstvo i to na isti način kao i moj djed nepunih godinu dana prije. Moji djed i baka su bi bili jako dragi budući da sam proveo veći dio djetinjstva s njima .Ne znam što bi mi se bilo dogodilo na se on nije pojavio u mome životu i da me nije izvuko od jada u kojem sam bio. Moja je dužnost bila, ne samo kao učenika već i kao priajtelja, da stanem uz svog Gurudevu za vrijeme njegovih najtežih trenutaka.

- Prabhu Dyutidharananda
Springen, July, 2009.