Učitelj i kamenčić

U svakidašnjem smo životu suočeni sa mnogim problemima i oni nam uznemiruju um. Tada je naš mir narušen. Kadgod nam um postane nemiran i uzrujan moramo analizirati zašto se to dogodilo. Budući da ne uživamo u životu kada nam je um uzbuđen zato bi trebali analizirati i vidjeti kako možemo promijeniti to te ubuduće i izbjeći nemirno stanje uma.

Slijedi priča u kojoj Učitelj podučava učenika kako održati svoj um smirenim i kako preispitivati sebe kada um postane uzrujan. Ova priča će nam dati i pouku, kako izbjeći uznemirenost uma i uvijek biti smiren.

***

Jednom je bio Učitelj u eremitažu u kojem su živjeli mnogi učenici. Jednom je Učitelj otišao u jutarnju šetnju kada je ugledao jednog učenika koji je bio tužan te uzrujanog uma. Učitelj mu se približio i priupitao, "Dragi moj, na ovaj prekrasan dan, mora da ti je teško ostati tako ozbiljnim."

Učenik: Da, to je točno, ali ne mogu shvatiti zašto mi je um tako uzrujan. Promatrajući pažljivo, Učitelj je nastavio hodati.

"Pridruži mi se ako želiš." Učitelj je došetao do ruba jezerca koje je bilo mirno, okruženo gustom šikarom.

"Molim te sjedni," Učitelj ga je pozvao, rukom pokazujući da sjedne do njega. Dobro pazeći gdje će sjesti, učenik je pročešljao teren da očisti mjesto gdje će sjesti.

"Sada, molim te, pronađi mali kamenčić," Učitelj mu je dao uputu.

Učenik: "Što?"

Učitelj: "Kamenčić. Molim te da pronađeš mali kamenčić i baciš ga u jezerce."

Pogledavši oko sebe učenik je našao jedan kamenčić i bacio ga je što je mogao dalje.

"Reci mi što vidiš," rekao je Učitelj.

Naprežući oči kako ne bi propustio i najmanji detalj, Učenik je pogledao prema površini vode.

Učenik: "Vidim mreškanje valića vode."

Učitelj: "Odakle su valići došli?"

Učenik: "Od kamenčića kojeg sam bacio u jezerce, Učitelju."

"Molim te rukom zaustavi valiće," zapovijedio je Učitelj.

Ne razumijevši, učenik je ipak uronio ruku u vodu, kako se valić približio, ali tako je samo stvorio više valića. Učenik je sada bio potpuno zbunjen. Kamo ovo sve vodi? Zar je učinio grešku kada je potražio Učitelja? Smeten tako, učenik je počekao.

"Jesi li uspio zaustaviti valiće svojim rukama?" upitao je Učitelj.

Učenik: "Naravno da nisam."

Učitelj: "Jesi li ih mogao onda zaustaviti?"

Učenik: "Ne, Učitelju. Rekao sam ti, samo sam stvorio više valića."

"Da si, pak, spriječio da kamenčić dođe do vode... ?" Učitelj je pokazao prekrasan osmjeh tako da se učenik nije mogao uzrujati.

"Sljedeći put kada si nezadovoljan svojim životom, uhvati kamenčić prije nego dotakne vodu. Nemoj provoditi vrijeme da raščiniš ono što si već učinio. Prije svega promijeni ono što si naumio učiniti prije nego to učineš." Učenik je blago pogledao učenika.

Učenik: "Ali Učitelju, kako ću znati što kanim učiniti prije nego to učinim?"

Učitelj: "Preuzmi odgovornost za svoj život. Ako tražiš od doktora da te izliječi od bolesti, onda surađuj s doktorom i pitaj ga da ti pomogne razumijeti to što je uzrokovalo tu bolest. Ne saniraj samo valiće. Neumoljivo traži odgovore na pitanja." Učenik se zaustavio na tren; um mu je još uvijek bio zbunjen.

Učenik: "Ali nadao sam se da ću od tebe dobiti odgovore. Hoćeš reći da ja već znam odgovore?"

Učitelj: "Možda još nećeš znati odgovore, ali ako sebi postaviš ispravna pitanja, razmišljajući o tome što je uzrokovalo valiće i činilo tvoj um da bude uzrujan i uznemiren, tada ćeš dobiti odgovore."