Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

četvrtak, 12. kolovoza 2010.

Sri Rama - život i učenja (svijet i bogatstvo)


U svijetu je dobro društvo teško naći, nigdje istina ne može ispoljiti. Um je zamračen neznanjem, te vrilne poput prijateljstva i radosti nigdje nema na vidiku. Samo izopačenost se može naći u izobilju na ovome svijetu.

Na ovom se svijetu ljudi rađaju kako bi umirali i umiru kako bi se ponovo rodili. Svi ovozemaljski užici su kratkog vijeka i uzrok su grijeha i opasnosti. Međusobna povezanost obekta osjetila su puka izmišljotina uma. Svijet je onakav kakav ga predstavlja um, a um ispada da nema postojanost.

Može li tragatelj za istinom pronaći ispunjenje u takvim osjetilnim užicima? Vrijeme ih brzo guta, one koji misle da će naći sreću na ovom svijetu.

Svijet koji je pred nama leti poput sna. Sve na svijetu podvrgnuto je promjenama. Svaki dan rađa se i umire, ali ovaj tok života nikada ne završava. Gdje da potražimo postojanost na ovom svijetu? Ljepote prirode su nestalne poput bljeskova munje. Sva stvorenja, čak i Brahma, Vishnu i Rudra idu ka nestajanju poput rijeke koja teče u pustinji.

Posjedovanje i užici su uzrok sveg nemira; mnogo bolje je njegovanje dobre naravi u osami neometeno nikakvim mislima. Objekti osjetilnih užitaka su istinski otrov. Običan otrov uništava tijelo u ovom rođenju, dok otrov osjetilnih užitaka uništava čovjeka iz rođenja u rođenje kroz mnoga utjelovljenja.

Istina je da je ovaj svijet naočigled lijep ali istini budi na volju veoma je ružan. Na ovom svijetu sve nestaje u tuzi. Ništa na ovom svijetu ne može primiti istinski mir uma.

Kao što dragulj koji biva pokriven prašinom postaje prljav, tako i skolastici, junaci, ponizni i zahvalni ljudi gube svoje uloge i postaju korumpirani kada nagomilaju bogatstvo.

Kao što i otrovna biljka postaje urokom smrti, tako i imetak i stvari donose tugu umjesto sreće. Postoji mogućnost gubitka sebe ako čovjek provodi svu svoju energiju sama kako bi sačuvao stvari.

Budala misli u svome srcu da je bogatstvo najviše dobro i jedini put ka sreći. U zbilji, ono uzrokuje neznanje, tugu i sve neželjene okolnosti.

Vrijeme
Eoni i eoni prolaze i tok koji se zove vrijeme ostaje nedodirnuto i stalno. Vrijeme nema niti uspon, niti kretanje, niti mirovanje.

Vrijeme je mjesec za lotos čovjekove mladosti i lav slonu čovjekovog životnog vijeka. Nema ništa što se može naći na zemlji, veliko ili malo, kojemu vrijeme na kraju neće presuditi.

Kao što vatra izgara čovjekov dom, vrijeme izgara čovjeka tako što mu otvara različite ambicije u srcu. Ovaj tiranin od vremena nema samilosti čak i za one koji su pod teretom tuge.

O mudrače, ono što čovjek u neznanju uzima kao raj za užitke, zapravo je prijestolje teškoća: život nestaje, mlatost je kratka, djetinjstvo zamračeno pomanjkanjem intelekta a smrt je užasna.

Nema stvorenja koje ne podlježe vremenu. Vrijeme guta sve što je oku vidljivo, nikoga ne štedi. Ne zaobilazi ni izuzetne ličnosti.

Vrijeme koje je gorostasnou svojim dimenzijama rađa stvari u trenutku te ih isto tako uništava u trenutku. Vrijeme sve proždire. Čovjekova zla kob i dobra sreća, nemir i smirenost, pohlepa i zanesenost – sve se nalazi u utrobi vremena.

Od travke do zrna prašine do oceana i Sumeru planine i čak sam bog Indra - sve je podložno milosti vremena.

Ocean stvara i uništava mnoge valove u jednom trenutku. Vrijeme u svojim njedrima ima tok kreacije – stvaranje našeg ljudskog roda, te uništavanjeg istoga slijedećeg trena. Mnogobrojni svjetovi su poput smokava koje otpadaju sa stabla, bezbrojna živa stvorenja su poput komaraca a vrijeme je kao stablo smokve koje nosi njene plodove.