Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

subota, 31. srpnja 2010.

Ekstatični kirtan u Jesolu

Bog svi, neki će se obradovati na ovom video jer su nekolicina vas bila u Italiji i uživala u ovom kirtanu...
... kao i na ovom slide showu...

Govor s Gurupurnime 25.07.2010. (drugi dio)


Nakon toga guru preuzima aspekt vachaka, guru daje slavu Božju učeniku, kroz priče i božanske manifestacije. Kad su sve nečistoće pročišćene bhakta se ispunjava slavom i sjajem Božjim. Naravno to je samo znanje.

Zatim guru preuzima aspekt bodheka, onaj koji transformira znanje u mudost. Tako da bhakta ili devoti može sve shvatiti. Ako samo imate znanje to ne znači ništa, mnogo ljudi u svijetu ima znanje, ali znanje duše, onaj tko si ti zaista zove se mudrost. Ako imaš mudrost drugačije gledaš na ovaj svijet.To se zove bodheka, bodheka Guru. Nakon toga kad imaš mudrost, manifestirat će se čista ljubav. Kad imaš mudrost postaješ mudar, nisi više u neznaju, spoznaš da je Bog svugdje.

Tada se guru manifestira kao dharshaka, to znači da se guru manifestira u božanski oblik, otkriva Boga učeniku. Kroz tih 5 koraka, ne prolaziš brzo, Guru te testira i prolazi se postupno.

U zadnjem dharshaka se potpuno realizirate, vidite manifestaciju Boga svugdje. Potpuno se spoznate. Sve što si uvijek tražio nalazi se na stopalima Gurua.

U Shivapurani, Shiva je rekao Parvati: Netko može imati sve znanje svijeta, ali ako ne razumije Učitelja sve znanje mu je uzaludno. Isto Krishna kaže u Giti: "Spajem se sa ovim ljudskim oblikom i tada ljudi koju su u neznanju misle da sam samo čovijek", jer oni vide samo izvana. Tko može shvatiti satgurua? Nitko.

Kad je učenik spreman manifestira se satguru. On je taj koji dolazi učeniku. I dolazi ne da nešto uzme, već je potpuno spoznao Boga, ništa ne treba iz ovog svijeta. Dolazi da bi davao. Uvijek daje. Iako možda izgleda kao da uzima, ali zapravo ono što uzima je ono što i daje. Daje u 3 oblika:

Prvo daje sankalpu, kroz misli. Drugo kroz drishti, vid ili pogled. Treće kroz sparsha ili dodir.

Prvi, sankalpa, je kao majka kornjača, koja djeluje kroz misli, kroz prijenos shakti. Ona izlegne jaja u pijesku i ne treba sjediti na njima, ostavi ih i iz daleka njezine misli su usmjerene prema jajima, kao topli valovi. Tako da se jaja izlegu. To radi preko valova misli.

Inkarnacija koja je davala blagoslov na ovaj način je Shirdi Sai.

Drugo je drishti, kroz pogled. Davanje kroz pogled je kao riba, koja izlegne jaja u vodi i ona su izvana okružena prozirnim mjehurom. Majka riba je u blizini i uvijek promatra svoja jaja. Samo promatranjem na ovaj način jaja se isto izlegnu.

Konačno je sparsha, kroz dodir. Idete kod učitelja i sagnete glavu, a učitelj vas dodirne na glavu. Daje vam blagoslov da ne brinete, Bog će se pobrinuti za vas. Ako imate vjeru primit će te blagoslov. Čak iako nemate vjere, isto primate samo će trebati duže da se manifestira.

Tako postoje ove tri vrste davanja, Shirdi Sai je za prvi, kroz drishti, pogled je davao Ramana Maharishi, a daršan kroz dodir je davao Ramakrishna. Tako se prenosi božanska energija od učitelja koja je u njemu na bhaktu-učenika. Kad kažem učenik ne mislim više na predanika, jer kad se prođe proces pročišćenja, onda postajete bhakta, pravi učenik. Nisi više samo devoti, nego učenik, to je onaj koji je primio milost učitelja koja je ista kao Božja milost. Ta milost je kao kad npr. križaš dvije različite biljke ili ruže zajedno, ali kad ih zaljevaš, zaljevaš samo glavnu ružu. Tako je učitelj glavna biljka, što god prođe kroz njega, primaš i ti isto. Sve što je pripojeno na njega dobiva isto. Također i ti postaješ zdjela amrita, ne ostaješ isti, već spoznaješ svrhu života.

Tako se Božja milost manifestira unutar gurua. Kao što je rečeno: "Gurur Brahma Gurur Vishnu Gurur Devo Maheshwara, Gurur Shakshat Parambrahma, Tasmai Shri Guruve Namaha." Vede su objavile da je guru: Brahma, Vishnu i Shiva. U Giti Krishna kaže: "Tko god me treba, doći ću i manifestirat ću se kao guru."

(nastavlja se)

petak, 30. srpnja 2010.

Govor s Gurupurnime 25.07.2010. (prvi dio)


Danas slavimo Gurupurnima ili Vjasapurnima. Na ovaj dan sjećamo se svih gurua, svih učitelja. Neki su zaslužili da ih slavimo a neki nisu. Zašto? Razlikujemo gurua, odnosno shishya guru koji je učitelj u školi i duhovnog učitelja. Učitelj iz škole daje vam određeno znanje koje će vas učiniti boljom osobom i kako ćete živjeti. Duhovni učitelj, guru ili satguru, ne daje vam samo svrhu života nego usmjerenje u životu, kako i kada će netko oblikovati svoj život.

Također se kaže da je prvi učitelj u životu majka, a drugi je otac. O tome se govori i u Vedama. Također Vede govore da su majka i otac samo na fizičkom nivou, daju djetetu tijelo, a Guru daje duhovni život, drugo rođenje. Kako se to događa?

Jivatma, koja je u ljudskom biću, ako otklonite neke kvalitete od ljudi koji nisu na duhovnom putu, kao npr.ponos, otklonite smisao života u materijanom svijetu, bogatstvo, užitak, ne ostaje ništa. Dok kod duhovne osobe to ne možete jer je duhovnost beskonačna, znanje je beskonačno. Znanje se pretvara u mudrost, ne ostaje samo znanje. To se događa kroz milost.

Puno prije nego smo se inkarnirali ovdje, rečeno je gdje ćete biti, tko će biti vaš vodič, kada će Bog stvoriti mogućnosti za vas da ga spoznate. Možemo reći da si to ti, ali to nisi ti, to je samo On, jer je tvoja atma zapravo On. Kroz ovaj proces želimo zadobiti božju milost, božju ljubav, pročistiti sebe. Samo kada se potreba ovih kvaliteta probudi u čovječanstvu onda Bog stvori i pripremi pojedinca za njegovu milost.

Postoji jedan svetac, Sufi, koji kaže: "Od kada sam prosvjetljen uvidio sam da sam napravio 3 greške u životu. Prva greška bila je ta da sam mislio kako sam ja uvijek napravio prvi korak prema Bogu, ali to nije bilo tako - Bog je puno prije mene napravio prvi korak prema meni.

Druga greška bila je ta da sam mislo kako Boga volim neizmjerno, ali onda sam shvatio da je moja ljubav bila samo kap prema njegovom oceanu ljubavi.

Teća greška koju sam shvatio je bila ta da kada sam spoznao Boga, zapravo se On samorealizirao."

Sve troje pokazuje Božju milost. Da bi je zadobili ne možete samo sjediti, morate raditi svoju sadhanu, pripremiti se.

Netko kaže ja ne trebam gurua; ne trebam učitelja. Znanje možete primiti kroz knjige ali ne i mudrost. Znanje će se pretvoriti u mudrost samo ako milost teče od gurua prema učeniku. Kada si spreman manifestiraš se u ljudkom obliku, ali ako samo tako ostaneš to je dosadno. Je li tako? Kako to znate? Kad se potreba pojavi, ako osjećate nezadovoljstvo, niste više sretni, počinjete tražiti nešto što će vas zaista usrećiti. To nije samo sreća nego čista radost. Kad se ta potreba pojavi tada dolazi guru. I može proći nekoliko života; to nije samo u jednom životu. Dok se ta potreba ne pojavi, može proći i tisuću života, tisuću godina.

Tada kad se manifestiraš s tom potrebom božansko se manifestira kao preraka guru. Prva stvar koja se desi kad vidiš svog gurua je ta da se ljubav ujedini. Postoji jedna snažna potreba da budeš blizu svog gurua. To je kao kad probaš nektar ništa više na svijetu nema takav okus. Isto je kad si s učiteljem svijet se mijenja, ljudi misle da si drugačiji, neki misle da si lud. Tvoje akcije ih ne osuđuju jer se duboko u tebi budi ljubav. To je aspekt gurua kao preraka guru. Prvi susret sa guruom zove sa preraka, buđenje božanske ljubavi unutar učenika. Način kako netko prepozna tko je njegov guru, pojavi se snažan magnet koji ga privuče.

Drugi aspekt koji guru preuzima je svachaka, to znači onaj koji pročiščava učenika. Tada možeš reći da je guru loš da je u krivu. Možeš govoriti sve najgore o njemu. Ali tko može shvatiti gurua. Sve dok sam ne postaneš učitelj ne možeš ga shvatiti. Što ti znaš tko je dobar, a tko loš? To su samo vanjski aspekti, ali što leži iz toga, ne znaš. To je pročiščavajući aspekt gurua. Svachaka, onaj koji pročiščava, koji uklanja sve negativnosti. To može biti vrlo okrutno, vrlo bolno.

Kao takav to je pravi Guru, jer ako je uvijek blag i uvijek odgovara sa da, da, da onda to ne funkcionira. Kao kad vidiš dijamant ili zlato u prirodi. Dijamant izgleda kao običan kamen. Ali kada ga uzme stručnjak i počne ga polirati, onda postaje vrlo teško sve dok se ne pretvori u divan kamen. Isto je sa zlatom. Da bi se zlato pročistilo mora proći kroz vatru, goriti na 1000 stupnjeva. Sve dok se ne oblikuje i postane divan nakit. Kad se taj proces manifestira u bhakti-predaniku, a snažna vjera i odlučnost još uvijek postoje.... U tom procesu mnogi će tada otići, jer ne mogu to izdržati, ali onaj koji ostaje taj sjaji.

(nastavlja se)

četvrtak, 29. srpnja 2010.

Govor s daršana, 24. srpnja 2010. (drugi dio)


Postoji jedna divna priča o kralju Kandhalseni. Jednog dana kralj je otišao u rat i kako je rat napredovao, dođe niži ministar glavnom ministru i kaže mu da je kralj mrtav.

Glavni ministar se tada zabrine te vrativši se u palaču objavi da je kralj umro, te proglase žalost tri dana. Ljudi su ga oplakivali tri dana, a na treći dan kralj se vrati i vidi svih u bijeloj odijeći, koja se hinduističkoj tradicji nosi kada se oplakuje preminuli. Isto je i na duhovnom putu: obučeni ste u bijelo jer puštate sve staro, odnosno vaša prošlost je umrla i napredujete prema Bogu.

Kralj zapita što se desilo, zašto svi plaču te dođe do glavnom ministra i pita ga tko ti je rekao da sam mrtav; pa vidiš ja sam još tu. A on na to odgovori: pa niži ministar mi je to rekao. Pozovu njega i pitaju tko mu je rekao da je kralj mrtav. On odgovori da postoji grupa ljudi u jednom selu koja je rekla da je Kandhalsena umro. Kralj otiđe u to selo, obiđe seljane od jednog do drugog i konačno dođe do čovjeka koji izrađuje zdjele. Zdjelara pronađe kako plače. Kralj mu tada zaprijeti kako se usuđuje reći da je on umro. Zdjelar mu odgovori: ne moj kralju ja to nisam rekao, a kralj na to odgovori: ali kako kad svi kažu da si rekao Kandhalsena je umro? Da, to sam rekao: kandhalsena je umro, ali on je moj magarac; on je mrtav. Zašto si dao moje ime magarcu, upita kralj. To je duga priča, odgovori lončar.

Jednog dana išao sam kroz đunglu i vidio tog magarca koji mi se obratio ljudskim glasom i rekao da je on Kandhalsena te da bi htio ići sa mnom kući, da ga uzmem jer će mi ispuniti sve želje. Tako ga je poveo kući i kad je magarac uginuo, ljudi su čuli da je Kandhalsena umro. Pošto se isto zvao kao kralj, kada je glavni ministar to čuo mislio je na kralja.

To nam pokazuje kako netko može sam sebe zavarati na temlju glasina i izgubiti razumijevanje, bez znanja istine, bez znanja što netko zaista želi, naučite slušati svoje srce. Jer bez obzira što ljudi kažu uvijek je u tome jedan stupanj neistine. Što god ti čuo iznutra, u tome je određen stupanj istine. Zato je jako važno slijediti intuiciju na duhovnom putu. Razvijati sposobnost intuicje unutar sebe i to će te dovesti do tvog cilja u životu. Da bi to razvili trebate nekoga tko je već to ostvario. Uvijek trebate učitelja ili gurua ili satgurua.

Uzmite ime bilo kojeg božanstva, uzmite ime Rama, Krishna... svi su oni imali učitelje da ih vodi. Oni jesu u potpunosti utjelovljenje božanskog i mogli su reći da im ne treba, ali ipak pokazali su da svatko u životu treba blagoslov učitelja. Kako to dobiti? Kroz satsang, okupljanje. Danas je neko postavio pitanje na intervjuju. MariaGrazia... tvoj muž je pitao nešto? Zadnje pitanje? Općenito, zašto ljudi idu kod učitelja i primaju što im učitelj daje? Zato što učitelj nosi amrit, nektar, čak iako to ne razumijete umom to primate, kroz satsang, kroz ovaj razgovor nešto primate i to što primate utječe na vaš napredak. Ono što primate i bez da znate je nektar. Pčela leti izdaleka i skuplja med sa određenog cvijeća. Nema sve cvijeće istu količinu meda u sebi niti isti stupanj slatkoće, tko to zna? Samo pčela to zna, ne i žaba, koja onako glupasto skače gore dole sa cvijeta na cvijet i misli da sve zna, ali ne zna što je slatkoća unutra.

Da bi to spoznali svatko mora duboko zaroniti unutar sebe kako bi došli do amrita. Uz pomoć gurua prima se taj amrit. Tako da na kraju života možeš reći: "da, ostvario sam svoju svrhu života". Ljudi često kažu da se ne mogu promijeniti. Kasnije u životu ću se promijeniti, sad sam još mlad i trebam uživati u životu. Ali život teče i niko ne zna kad će smrt doći. Vi to ne znate. Sad može pasti meteor i svi su gotovi. Trenutak promijene je uvijek u sadašnjem vremenu, to je veliki dar. Ako se želite promijeniti učinite to sada. Nemojte reći sutra. Nemojte reći jednom sam se promijenio i sad je gotovo. Prošlost je gotova, mrtva. Ako želite nešto napraviti učinite to sada, ne možete to napraviti u budućnosti, niti za budućnost. Ako se želite promijeniti onda je to sad. Ako donosite neke odluke to možete samo u sadašnjosti.

Biti u sadašnjosti je najveći dar. Biti u sadašnjem trenutku najveći je dar. Uživajte u tom nektaru, slatkoći, čak i kada, kao što sam prije rekao, ne percipirate što primate, vi ipak primate nešto što će pridonjeti vašoj svijesti i vašem napretku približavanja lotosovim stopalima Gospodina. Ostvarite cilj ljudskog života, ispunite svrhu vaše inkarnacije ovdje, u suprotnom vaš je život izgubljen. Koristite uvije vašu sposobnost razlučivanja da razumijete stvari. Ne koristite razlučivanje kako bi ste sudili jer kadgod sudite, to je ludost.

Zato ako slijedite put ljubavi, ako slijedite svoje srce rasti ćete. Biti ćete nalik svome učitelju, postati ćete dio ovog božanskog nektara kojeg ćete moći dalje širiti i dati mnogim ljudima. Isus je svojim učenicima rekao da idu i šire učenja, rastu i pomažu ljudima. na isti način ćete i vi rasti. Jai Gurudev!

srijeda, 28. srpnja 2010.

Govor s daršana, 24. srpnja 2010. (prvi dio)


Jai Gurudev! Lijepo vas je svih vidjeti. Kao što znate sutra je vrlo poseban dan Gurupurnima. Neko se pita zašto trebamo Učitelja? Mnogo ljudi kažu da ga ne trebaju? Netko kaže: ja ne trebam Učitelja; ja ne trebam nekog da me vodi. Ako ne trebaš Učitelja kako to da onda ideš u školu. Zašto idete u školu? Ne trebate, je li? Isto je i na duhovnom putu.

Bog je stvorio dva svijeta. Ja govorim o ovom. Jedan je materijalan, a drugi je duhovan. Materijalan se sastoji od nekoliko stvari za kojima svi trče: bogatstvo, slava, moć i zadnje za stvarima koje egzistiraju samo na ovom svijetu i koji imaju ograničenja samo na ovom fizičkom planu.

Kad to uklonite od ovih ljudi što ostaje? Ništa, nula. Pitate te ljude što su postigli u životu reći će ništa, pričat će samo o ovim stvarima koje imaju ograničenja, dok se u duhovnom životu nalazi sve suprotno od ovoga jer pojedinac teži za Bogom; želi da Ga shvati; čezne za Njim. Ali nije samo to, bez jednog cilja bez znanja gdje želimo ići teško je. I sad u ovo vrijeme malo ljudi to zna, a to znanje vam može dati samo Učitelj - Paramguru ili Satguru. Ostali vam mogu dati samo neka ograničena znanja. I tako osoba ostaje uvijek u krugu.

Zamislite milost koju vam je dao Bog da se rodite u ljudskom obliku i da budete duhovni, da tragate za ciljem života, da tražite da dostignete Boga... kako ste samo posebni. Od 8,4 miliona vrsta na Zemlji vama je dano ljudsko tijelo, i od svih tih vrsta ljudski oblik je najviši. Zašto? Jer ljudska bića imaju razum, ljudi imaju sposobnost rasuđivanja. Žalosno je reći da danas ljudi i to gube. Ta sposobnost rasuđivanja je dana samo ljudima.

Ako promatramo životinjski svijet krava je najnaprednija od životinja, npr.nakon krave kao životinjske vrste neko se može roditi u ljudskom obliku, ali ni krava ne može dostići Boga. Koliko krava može imati bhakti-devocije. Ona je ograničena na svoju dužnost. Sposobnost razlučivanja dano je samo ljudima.

Ako slijedite ovaj tijek misli i analizirate sebe znat ćete vaš cilj u životu i gdje vas on vodi. Inače ćete biti tek marioneta, mala lutkica, te što god neko od vas traži to ćete napraviti. Ali tako svijet i društvo funkcionira. Kada netko postane rob društva on postaje marioneta, i kad svijet želi da se pokrenete u lijevo vi ćete ići lijevo; kad želi da idete desno vi ćete ići desno. Ako slijedite taj put izgubit ćete sebe. Zato kad gledate na društvo izvana ti ljudi sigurno misle da ste ludi pošto tu sjedite i pjevate bhajane. Kad izaberete duhovan put ljudi pokazuju prst na vas i kažu: što radite na tom putu? dođite s nama i uživat ćemo vanjski život.

Vani u svijetu imate puno prijatelja ali kad krenete duhovnim putem vidjet ćete koliko će od tih nazovi prijatelja ostati. Zašto? Jer postoje glasine da su ljudi na duhovnom putu "malo skrenuli". Oni zapravo stavljaju duhovni put na 4. mjesto, ali zapravo je suprotno.

Duhovni put je najviši zato ga samo malo ljudi slijede, samo malo njih je blagoslovljeno da su na njemu. Ljudi imaju razum, ali ga ne koriste. U Vedama je zapisano da oni koji ne koriste svoj razum isti su kao životinje. Čak je takav život izgubljen i svrha kojom su inkarnirani kao ljudsko biće u takvoj inkarnaciji je uzaludna. Pitate te ljude da li su sretni? Oni vam kažu da nisu, jer ne znaju što zapravo žele. Slušaju što im drugi ljudi kažu to već znate kako funkcionira.

Sad ću vam ispričat jednu priču. Netko vam dođe i kaže: znaš, duhovni put nije dobar. Što radite tada? Recite mi? Je li vaš odgovor "ne"?

Tada počinjete suditi, ali zamislite, na početku vašeg duhovnog puta netko vam dođe i počne govorite mnoge glasine i kaže vam da duhovni put nije dobar. Naravno u tom trenutku um vas počinje obuzimati.

(nastavak slijedi)

ponedjeljak, 26. srpnja 2010.

Gurupurnima 2010


Dragi svi,
Sretna Gurupurnima svima. Znam da mnogi isčekujete nekoliko riječi. Moj osobni dojam ove gurupurnime je veličanstven. To se moglo isčitati i na licima svih onih koji su bili ovdje u Springenu - preko 300 ljudi. Zapravo i ne znam odakle da počnem. Možda od kraja jer za mene osobno kraj je bio vrhunac - ekstaza - ispunjen plesom, pjesmom i beskrajnom radošću. Kada je Swami pred sam kraj započeo bhajan - stari klasik - Hari Haraya - ludilo je tek započelo. Izgledalo je kao da i on ne želi privesti bhajan kraju tako da je refren Radhe Radhe ekstatično ponavljavao neprekidno kidajući svima srca. Bio sam u pozadini, plešući na stolici, sa rukama u zraku, i srcem na nebu. Bilo je prekrasno vidjeti par stotina ljudi isto tako sa rukama u zdraku kako združno odjavlja na Swamijev priziv: Radhe Radhe-e, Radhe Radhe!

Zatim je Pritali dao znak da pusti neke bhajane koje je kupio na Mauricijusu: disko plesne bhajane kako bi ih nazvao. I to je samo još više razgalilo mnoštvo. Ne trebam napomenuti da je i Swami zaplesao.

Govor koji je prije toga dao bio je jako inspirativan. Edita je obećala prevesti ga pa budimo malo strpljivi.

Za sada toliko. Jai Gurudev!

petak, 23. srpnja 2010.

Što je Guru Purnima?


Iz ne-postojanja, vodi nas u postojanje (Asato ma sat gamaya)

Iz tame, vodi nas u svjetlo (Tamaso ma jyotir gamaya)

Iz smrti, vodi nas u besmrtnost (Mrityor ma amritam gamaya)

Purnima, „dan punog mjeseca“

Guru Purnima je dan kada je mjesec najpuniji u cijeloj godini. Taj dan dolazi ubrzo nakon najdužeg dana u godini, ljetnog solsticija u lipnju.

Tko je Guru?


Guru je duhovni učitelj koji inicira učenike u duhovni put i vodi ih do oslobođenja. „Gu“ znači „tama“, a „ru“ znači svjetlo. Dakle, riječ Guru znači „onaj koji uklanja tamu“.

Kažu da je Guru Purnima dan kada je sunce po prvi put dotaklo zemlju. To je dan mudrosti, dan svjetla. Tamaso ma jyotir gamaya……vodi nas iz tame u svjetlo.

Guru Purnima predstavlja početak duhovne godine.

Guru Purnima


Na taj dan učenici i sljedbenici nude svoju predanost i plodove svoje prakse svom učitelju (Guru-u) kako bi pokazali svoju zahvalnost i ljubav. Svaki učenik obnavlja svoju sankalpu (namjeru, zavjet) kako će više vježbati da bi shvatio učenja Gurua još dublje, kako će prakticirati Guru sevu (pomaganje bez očekivanja) i dokazati da je vrijedan Guruove milosti. Na Guru Purnimu svi učenici teže da dobiju blagoslove Gurua. Fokusirajući se tog dana na Gurua našim umom, pranom i višim Bićem, možemo dobiti njegov darshan.

Guru tattva ili princip Gurua


Guru tattva[1] je princip po kojem priroda stvara, održava i uništava sve u našim životima, unutar i izvan našeg svemira, na koji god način je potrebno da bi nas se izvelo iz neznanja u znanje, iz sebičnosti u samospoznaju. On je postojao prije nego je stvoren svemir, te je izvan vremena i prostora.

Princip gurua postoji u svakome od nas u obliku našeg Unutarnjeg Bića. Tako kad odajemo počast izvanjskom Guru-u, odajemo počast i našem vlastitom Biću. To je neosobna shakti, spontana sila (moć) koja stvara sve i koja je neophodna kako bi naša sadhana (duhovna praksa) dosegla svoj najveći domet. Ona je moćnija od izvanjskog Gurua, zato što je uvijek dostupna.

Unutarnji Guru


Kad – tad učenik mora biti sposoban da nadiđe izvanjskog Gurua i otkrije Gurua kao duhovni princip ili tattvu unutar sebe samoga. Zapadnjaci često u svojoj žurbi da postignu prosvjetljenje prerano napuštaju izvanjskog Gurua i time samo sebi stvaraju veću konfuziju.

Jedini unutarnji Guru koji je dostupan prosječnom čovjeku je ego. Ego je uzrok našeg stanja ne-prosvjetljenosti i baca učenika još dublje u neznanje, konfuziju, samozavaravanje, i konačno, očaj.

Guru uništava ego

Da bi netko imao koristi od mudrosti koju mu prenosi Guru, mora se posvetiti i predati intenzivnom, transformirajućem odnosu s Guruom. To se zove učenik.

To uključuje duboku predanost mijenjanju sebe i pridržavanje discipline kako bi se um oslobodio mentalnih navika i konvencionalnih načina razmišljanja, kao i ljubav i poštovanje za Gurua, kojeg ne možemo promatrati kao osobu nego prvenstveno kao kozmičku silu. Gurua ne zanimaju međuljudski odnosi nego uništenje učenikovih iluzija kako bi ga odveo do Višeg Bića.

Autoritet Gurua


Guruov zadatak može biti uspješno izvršen jedino ako ga prate prajna (uvid) i karuna (samilost). Ovo su, same po sebi, nad-osobne kvalitete usmjerene prema Biću a ne prema ograničenoj ljudskoj osobnosti. Ako Guru posjeduje samo samilost, ne može izvesti učenika iz iluzije, i učenik će pogrešno shvatiti Guruovu ljubav kao ljubav prema njegovom trenutnom stanju. Guru voli učenika na razini njegovog istinskog, Višeg Bića.

Ukoliko je Guru samo mudar, ali ne i suosjećajan, biti će vrlo vjerojatno da će se učenik „srušiti“ pod zahtjevnim pritiscima samo-promjene.

Učenici su skloni pogrešnim konceptima, projekcijama, iluzijama i zabludama koje sprečavaju ili odgađaju ostvarenje konstruktivnog odnosa s Guruom.

Guru je prenositelj


Guru = onaj koji imponira, koji uklanja tamu. Guru je više od učitelja (acharye), koji podučava i daje podatke. Guru donosi mudrost i cijelim svojim bićem svjedoči duhovnu stvarnost. On pokreće duhovni proces u učenika i snaži ga samim svojim prisustvom.

Satguru = potpuno prosvijetljeni Guru čije riječi, geste, i sama prisutnost služe samo kao manifestacija i izraz Božanskog. Prijenos je spontan i kontinuiran.

_________

[1] Tat tvam asi: Ti si to. Chandogya Upanishad, 6.11

utorak, 20. srpnja 2010.

Gurupurnima 2009. (četvrti dio)


No ne slažu se svi sa time, zar ne? Danas mnogi ljudi imaju svoj način razmišljanja. Ali ja se pitam – mislite li da veliki mudraci poput Kabira, Nanaka, Shirdi Sai-ja, Isusa, Krishne nisu imali učitelja? Imali su, svi su bili uz svoje učitelje. Jesu li glupi što su bili uz učitelja, ja se to pitam? Nisu. Pročitajte životopis bilo kojeg sveca, npr. Kabira i guru Nanaka. Svi veliki učitelji i mudraci pisali su o važnosti prebivanja uz Svjetlo, uz učitelja dok sami nisu postali učitelji: Ramakrishna, guru Nanak, Kabir, itd.

Mnogo je poklonika, a malo učenika! Možda čak niti jedan. To je tako znate. Vidite da je oko Krista bilo mnogo poklonika. Kada je činio čuda, koliko je poklonika bilo uz njega? Mnogo. Kada je pričao ljudima, kada je podijelio 5000 kruhova. A za vrijeme razapinjanja na križ koliko ih je bilo tamo? Koliko učenika? Bilo je samo dvoje učenika i to Marija Magdalena i Ivan. Samo njih dvoje. Od dvanaest učenika samo dvoje. Upitajte se. Mnogo sljedbenika, a samo par učenika.

Što nekoga čini učenikom ili poklonikom, to bi trebalo biti vaše pitanje. Razlika je u tome što poklonici dođu i odu. Učenika ništa ne može pomaknuti, bez obzira na sve. Oluja, vjetar, ništa ih ne može uzdrmati. Ništa u njihovom „glupom“ umu ih ne može poljuljati. Zato jer je njihova vjera, shradda jača. Zbog njihove vjere ništa ih ne može poljuljati sa mjesta na mjesto, od gurua ka drugom guruu.

Jednom je mudrac postavio pitanje „Poštovani mudrače, poštovani gospodine, reci mi što je najbrže i najokretnije na ovom svijetu?“ Na to se mudrac nasmijao i rekao: „Um“. Um je najbrži, sada smo ovdje, no u sekundi um je već negdje drugdje. Uvijek se miče. U duhovnosti ga učimo umiriti i kontrolirati. Ne radi se o stanju bez disanja, već o stanju bez misli.

(svršetak)

ponedjeljak, 19. srpnja 2010.

Gurupurnima 2009. (treći dio)


Ako učenik ode od Učitelja, da li je „ugovor“ gotov?

Ugovor učitelja i učenika nije fizički ugovor, tako da ne možeš reći „E sad sam ja gotov i odlazim od učitelja.“ Osoba je slobodna otići i učitelj će je učiniti slobodnom, ali tu je uvijek taj ugovor na duhovnoj razini. Tako bez obzira na sve, učitelj će uvijek biti nevidljiv uz tu osobu. Bilo u ovom životu i vjerojatno u sljedećim životima.

Morate naučiti slušati same sebe. Možda ćete reći da je vaše istinsko Sebstvo predaleko da biste ga čuli. Imate srce, imate um. Ali morate osjetiti znate? Vaše srce uvijek osjeća.

Zašto se ne sjećamo što smo potpisali u ugovoru sa Učiteljem kada smo došli u ovaj život? Je li to možda moguće isčitati?

Da, moguće ga je isčitati kada ste potpuno predate. No vidite, kada idete u školu, učitelj ima ugovor sa ravnateljem škole o programu kojeg će vas poučavati. To je njegova odgovornost. I kada ste u prvom razredu nećete pokušavati savladati gradivo sedmog razreda. Razumijevat ćete pojmove prikladne vašem uzrastu. Isto tako, ako dosegnete više, bit ćete sposobni shvatiti što je to.

Kabir je rekao da je naše svjetlo vrlo slabo samo po sebi, no što se više približavamo učitelju, čije svjetlo je blještavije, naše svjetlo će postati isto jače. To je jednostavno. Što predominira? Jače svjetlo ojačava slabije. I vidite li u većem svjetlu manje svjetlo? Vidite samo svjetlo. Zato uvijek kažem da je Učitelj most koji vodi učenika njegovom istinskom Jastvu, Božanskom Bitku. No dokle god ne stignete tamo, bolje je biti blizu svjetla, dok ne započnete sami emanirati svjetlo.

(nastavlja se)

nedjelja, 18. srpnja 2010.

Gurupurnima 2009. (drugi dio)


Kada kažemo „Jai Gurudev“, to znači „Slava učitelju, guru-u“, ali gdje? Unutarnjem guruu.

Guru sjedi u svakom srcu. Vi ne znate koji sadguru, guru, sjedi u čijem srcu, ali guru, jagadguru, koji prožima sve, koji je srž vašem srca, kada kažete „Jai Gurudev!“ to je jagadguru kojem kličete. Univerzalni guru, koji je prisutan svugdje.

Zovite ga bilo kako, u bilo kojoj formi želite, ali jednom kad prođete kroz sadgurua, dostići ćete jagadgurua. Jednom kad dokučite jagadgurua, vidjet ćete da je u svakom srcu posjednut guru. Imajući to u umu, nikada nećete reći, “u pravu si, ja sam u pravu, ti si u krivu“, zato jer ćete znati da je ono što je u vama također to isto. Isti učitelj sjedi u vašem srcu, u drugoj formi; on sjedi u svačijem srcu.

Treća stvar – kontrolirajte ego i ponos. Najbolji način je da manje pričate, što je jest teško. Govorite kada morate govoriti i kada govorite radite to na način da ne povrijedite druge. Zamislite koliko mnogo energije gubite govoreći.

Prije smo u ašramu imali malu grupu ljudi koja je konstantno pričala do četiri sata ujutro. Lijepo je imati zajednicu za pričanje, lijepo je sjesti i pričati do tri sata ujutro, ali morate također biti tihi. Lijepo je izraziti ono što imamo, ali ne moramo biti u vlastitom velikom propovijedanju. Učite biti tiho. To je vrednije od propovijedanja drugima. U tišini možete pomoći tolikim ljudima. Prvo ćete pomoći sebi. Također u tišini, kada molite, znat ćete da će na vaše molitve biti odgovoreno, ali kada pričate, pričate i pričate, znate, u psihologiji je to znak nesigurnosti u sebe same. Oni koji pričaju konstantno, duboko u sebi nisu sigurni u sebe same, oni samo traže od drugih ljudi da im potvrde glorifikaciju njih samih da su u pravu. I u trenutku kada im ljudi odgovore „Da, u pravu si“ što se događa? To sam već rekao. To je nesigurnost.

Samo ove četiri jednostavne stvari: govorite samo kada morate govoriti, budite što je moguće više u tišini, pristupajte svakom čovjeku znajući da je Bog prisutan svugdje i budite ponizni. Ove četiri jednostavne stvari pomoći će vam detektirati ponos kako biste ga se riješili.

(nastavlja se)

subota, 17. srpnja 2010.

Gurupurnima 2009. (prvi dio)


Kako detektirati ponos?

Kada ste ponosni, teško da ćete to primijetiti. Samo kada izađete iz tog stanja, tada ćete ga biti svjesni, jer kada ste u tom stanju, stalno ćete veličati sebe. Stalno ćete misliti da je sve što radite ispravno. Sve će biti koncentrirano samo na vas same, ali ne unutarnje vas, nego vanjske. Tako se detektira ponos.

Ali kako ga razriješiti? Jednom kada ga primijetite, učinite sve što možete da ga kontrolirate. Više je načina. Dakle, znate da vas ponos uvijek čini prvima ispred ostalih, najvažnijima: „znam bolje od drugih, a ostali ne znaju ništa. Ja znam najbolje. „Što je to? Arogancija. Dakle da bismo je uklonili, najbolje je sebe uvijek stavljati na zadnje mjesto. Ne mislim fizički, nego u sebi. Kada um kaže, „O, kako si lijep, kako je veliko tvoje znanje, kako samo sve znaš“... ako uđete u to stanje uma, gotovi ste. Ali trenutak kada to osvijestite, imate osjećaj ne? Trenutak kada osjećate jest ponos. Ne ulazite u to. Budite ponizni. Neće vas to nečinjenje učiniti niti većim niti manjim, ali ćete zato početi rasti duhovno. Očvrsnut će vas na duhovnom putu.

Drugo, kada ponos zavlada vašim umom, mislit ćete da znate bolje od bilo koga drugog te bolje od Učitelja samog. Započet ćete predavati drugima, i ako oni nemaju istu ideju kao i vi, što će se desiti? Oni su u krivu, a vi u pravu. A kad se to desi, Bog vam nanovo daje iskustvo u životu. Dobro, loše, radosno, bolno, a zašto? Da postanete čvrsti.

A što ljudi često rade? Hodaju naokolo, govore pozitivno, no tako pozitivno govoreći govore protiv vlastite negativnosti. Što se događa? To je otrov za druge ljude. Dakle ovo je još jedna forma ponosa. Svi vi koji ste na duhovnom putu morate biti pozitivni.

(nastavlja se)

petak, 16. srpnja 2010.

Mahavatar Babaji - paramguru i unutrašnji odnos sa učenikom


Pitanje: Je li moguće njegovati osobni odnos sa Mahavatarom Babađijem kroz vježbu atma krije, i ako je odgovor pozitivan, kako se taj odnos uspostavlja?

Swami Vishwananda: Naravno svi imaju različiti odnos sa Mahavatarom ili nekim drugim božanstvom. Ovaj osobni odnos je veoma važan jer bez njega se ne može rasti i spoznati intimnost duše i Boga, ljubavnika i Voljenog. Samo kad osoba postaje Ljubljeni ujedinit će se s Njim i zapaliti odnos. Ovo je važno jer osobni odnos učitelja i njegovog učenika je važan bez kojega je teško. Kad netko misli na ovaj odnos ljudi misle da on uvijek mora biti sladak. Ne, učitelj je poput... jeste li ikada vidjeli kovača kada zagrijava metalni predmet koji je grub i onda snažno udara i oblikuje ga kako bi postao lijep, ispoliran i sjajan? Kada gledate u kovača pomislit ćete da je okrutan čovjek. Za što? Ako je učitelj uvijek blag učenik nikada neće ništa naučiti. To je greška koju mnogi učenici čine koj slijede nekog učitelja, posebno na zapadu, jer misle da učitelj mora biti onakav kakvim ga oni zamišljaju. Ne znaju da je učitelj gospodar nad samim sobom i da izaziva sve. Isto je i sa Mahavatarom... morate imati unutarnu povezanost sa paramguruom, sa Mahavatarom Babađijem, i nemojte očekivati da će biti sladak i nježan iznutra. Njegova slatkoća je u snazi i izazovu kojeg će dati kako bi osoba postala snažnija. Isto je, kao što sam već rekao, poput zlatara koji kuje zlato, udara u njega kada je vruće, kako bi izbacio sve nečistoće i učinio zlato čistim. Na isti način učitelj čini učenika čistijim.

četvrtak, 15. srpnja 2010.

Godišnjica

Dragi čitatelji bloga, na današnji dan prije godinu dana, pokrenuo sam blog na inicijativu i blagoslov Sri Swamija Vishwanande. Ovim putem se zahvaljujem svima vama koji čitate blog, koji me podržavate i ohrabljujete, jer bez vas i vaše podrške gubi se smisao bloga. Jai Gurudev!
Chaturananda

srijeda, 14. srpnja 2010.

Različite tradicije kriya yoge


Pitanje: Swami postoje različite kriya yoga tehnike koje je Babaji dao kroz povijest kao na primjer Lahiri Mahasayi, Yukteswaru i Yoganandi. Zašto je bilo neophodno promijeniti stare kriya yoga tehnike?

Swami Vishwananda: Nisam promijenio stare kriya yoga tehnike. Postoje više vrsta kriya i Mahavatar je mnogim učiteljima dao različite vrste kriya kroz povijest u skladu sa dobom. Atma kriya, kao što dobro znate, ima temelj u bhakti - predanosti i ova vrsta kriye je potrebna budući da danas imamo nedostatak devocije. Sve vrste kriya u konačnici vode prema istom cilju samospoznaje i bogospoznaje. I kao što najbolje znadete kriya je jedna od najboljih tehnika spoznaje Boga, spoznaje Sebstva. Vrijeme za nju je došlo; vrijeme bhakti je upravo sada zato je i atma kriya dana.

utorak, 13. srpnja 2010.

Slijedite glas iznutra


Iznutra, glas vas zove da budete slobodni. Život je najljepša stvar koju vam je Bog darovao. Nemojte ga uludo trošiti. Na kraju, kad vam život bude napuštao tijelo osrvnuti ćete se unatrag i možda ćete primijetiti: „O Bože, propustio sam mnogo izbora, mnogo prilika koje mi je Bog poslao. Moj um je bio pod utjecajem mnogih pogrešaka. Sebe sam slijepim učinio. Zašto sam se učinio slijepim?“

Izbor da budete slijepi ili da vidite ovisi o vama. Kako se to događa? Radite li redovito svoju sadhanu? Radite li, ili ne radite? Koliko vas redovito radi sadhanu svaki dan? Shvaćate li da vam duhovna sadhana pomaže da oslobodite um te vam pomaže da se ne zamrsite u njegova ograničenja. Iznutra, glas vas zove da budete slobodni.

ponedjeljak, 12. srpnja 2010.

Pozdrav iz Dalmacije


Dragi prijatelji, kao što je i bilo najavljeno Hrvatska je ovih dana imala priliku ugostiti nekoliko stanovnika ašrama. Paartha i S.Vishwaanashuyananda, koji su došli održati radionice iz vedskih rituala (abishek, agni hotra, yagna, kailash puja), Digambari (koja je održala iscjeljenje jednog popodneva za sve zainteresirane), te trojica Hrvata koja su pomogla u organizaciji, ali ujedno su se došli odmoriti: Yadavendrananda, Dharmakshetra (Sova), i moja malenkost.

Osim 20ak dalmatinaca došao je je auto pun zagrepčana. Prvi vikend je protekao, prema riječima sudonika, blaženo te je na kraju s neba sišla lagana kišica, kao da je majka Kali htjela otvoreno pokazati da je svojim prisustvom uljepšala vikend i blagoslovila sve prisutne.

Imali smo zajedničku večeru i druženje kod Nainae i njene neobične obitelji, dan nakon radionice. Naravno posebnu pažnju je privukla Majka Kali i Majka Marija koje krasu oltar njene spavače sobe, kao i neobične kćerke koje imaju još neobičnija iskustva sa Majkom.

Nekoliko dana kasnije održao se Om Healing – iscjeljujuća tehnika u uobičejenom terminu u splitskom Bhakti Marga centru gdje je prisustvovalo preko 25 duša. Jedna članica centra je pozvala grupicu uličnih svirača koji su se zatekli taj dan u gradu te ih pozvala. Sve odreda mladi ljudi, bili su otvorena srca te se na njihovim licima mogla uočiti promjena nakon sastanka. Naime nakon završetka Om tehnike Anashuya je spontano počeo pričati o Swamiju te uz pomoć Paarthe koji je također ispričao poneku pričicu stvoreno je ozračje ispunjeno s ljubavlju i radošću. Naši gosti su otišli veseli i opušteni. Naravno sreli smo ih poslije u gradu dok smo šetali te im se kratko pridružili u njihovom nastupu.

Dan kasnije smo imali satsang gdje su Anashuya i Paartha ispričali nekoliko priča o Swamiju i iskustvima koji su oni imali s njim, ali i neki drugi učenici. Večer smo završili sa ponekim bhajanom te arathijem na kraju. I naravno ponovo ugodna šetnja u toploj večeri po splitskim ulicama gdje smo mogli poslušati klapske pjesme uživo. Nepotrebno je naglasiti da su naši gosti po prvi put imali prilike poslušati dalmatinske klape, a vjerujem da su jako uživali.

Kraj tjedna smo ponovo imali yagnu u Kaštel Lukšiću, kod Lenke kojoj se ovim putem ponovno svi zahvaljujemo što je omogućila svoj prostor za ove radionice. Radili smo mantru posvećenu Majci Kali, te naravno onako usput pjevali mnoge Ma bhajane. Kao i po starom dobrom običaju, svako ovakvo druženje svih zajedno još više zbliži te se teško rastati.

Hvala i Akshwari te ostalima koji su doprinjeli organizaciji ovih programa. Ugodan nastavak ljetnih radosti za sve koji ostaju u Dalmaciji, a za one koji se moraju vratiti nazad: sretno izvršavanje svojih dužnosti te do skorog viđenja. Jai Gurudev! Jai Kali Ma!

nedjelja, 11. srpnja 2010.

Ajna čakra - treće oko


Pitanje: Zašto se treće oko toliko često koristi u atma kriyi? Zar srce nije najvažnije jer je srce direktni put do Boga?

Swami Vishwananda: Točno je da je srce direktni put do Boga, ali sve je u očima znanja. U toj točki obitava svijest duše. Što je duša? Duša je dio Boga? Kada se koncentriramo na ajnu mi se koncentriramo na kozmički zvuk Om koji je praiskonski bitak. Atma jest tu. Kada udišemo kroz nju mi se podsjećamo tko smo. Mi jesmo atma, a atma jest Paramatma. Nema razlike. Kada udišemo kroz treće oko, mi se podsjećamo da smo atma i da smo dio Paramatme i da ćemo dosegnuti Paramatmu. Zato udišemo Om kroz treće oko koje pali ljubav Božju koja se nalazi u srcu. Kada govorimo o srcu ljudi se često koncentriraju na fizičkom srcu zaboravljjući da imaju i duhovno srce. Kada se koncentrirate na ajnu to je samo jedna točka, a ne dvije. Kada kažete ljudima da se koncentriraju na točku između obrva postoje samo jedno žarište. Ne postoji fizičko žarište na koje se trebaju koncentrirati već mističko koje je duboko unutar. Kada udahnete kroz svijest u toj točki naravno da se više svijest spušta dolje u nižu svijest kako bi je pročistila i uzdigla na više.

subota, 10. srpnja 2010.

O shaktipatu...


Pitanje: Zašto je shaktipat toliko poseban? Koja je razlika u kriya yogi bez i sa shaktipata?

Swami Vishwananda: Shaktipat je blagoslov kriya učitelja. Kriya koja se vježba sa shaktipatom dobiva brzo dobrobiti, a ona bez... kao što je Babaji rekao Lahiriju: dajem ti blagoslov i možeš ga dati svojim učenicima. A oni koji vježbaju kriyu bez shaktipata neće od nje imati dobrobiti. Shaktipat je poput auta: ako imate lijepi auto, a nemate ključ kako bi ga pokrenuli što će vam. Možete skakati po njemu, sjediti u njemu, raditi što hoćete, ali se neće pokrenuti bez ključa. Isto je sa shaktipatom: on pali kriyashakti koja se nalazi u čovjeku.

petak, 9. srpnja 2010.

Mješanje drugih meditacija i iscjeljujućih tehnika


Pitanje: Je li moguće povezati atma kriyu sa drugim tehnikama meditacije ili iscjeljujućim tehnika kao npr. Reiki?

Swami Vishwananda: Ne. Ali rijetko sam dao određenim ljudima mogućnost da mogu raditi druge stvari, ali ne i Reiki. Reiki nije loša. Dobra je tehnika, ali mnogo je samozvanih učitelja koji se nazivaju Reiki učiteljima ali ne znaju o čemu se radi. Danas ljudi pohađaju jedan-dva sata i postaju Reiki učitelji. Danas je toliko komercijaliziran. Bolje je ne miješati atma kriyu sa drugim meditacijama. Ako netko želi vježbati Reiki može, ali odvojeno od atma kriye.

četvrtak, 8. srpnja 2010.

5 razina atma kriye


Pitanje: Zašto postoje 5 razina atma kriye kada prva može dati samospoznaju?

Swami Vishwananda: Peta razina se ne daje u ovoj dimenziji. Prva četri se daji u ovoj dimenziji. Naravno prvu je tehniku ljudima teško vježbati. Kada će onda moći raditi drugu. Trebaju prvo pokazati lojalnost prvoj. Kada govorimo o atma kriyi govorimo o cijelom paketu atma kriye ne samo o prvom nivou. Kada si me prije pitao da li atma kriya može dati oslobođenje u ovom životu. Točno, može ali nismo govorili o razinama. Prva će vas pripremiti za drugu itd. Kada ste savladali prvu, druga je samo jedna vježba, samo jedna kriya. Treća je samo jedna kriya, četvrta isto tako. Ne radi se o mnoštvu vježba. Svih četiri kriya koja se daje na ovoj razini pripremiti će osobu za petu.

srijeda, 7. srpnja 2010.

Važnost tehnika


Pitanje: Neko ljudi kažu te tehnike nisu važne već da budemo u sadašnjem trenutku. Možemo li postići sadašni trenutak bez tehnika?

Swami Vishwananda: U svakodnevnom životu, kada idemo na posao, isto je tehnika. Možete li zaraditi za život samo sjedeći? Morate učiniti napor. Lijeni ljudi će reći da će dobiti sve ali Bog neće nahraniti lijene ljude, koji neće učiniti napor. Tehnike pomažu. Možemo ubrzati stvari. Mislite da vaša duša želi živjeti i nositi karmički teret iz života u život? Ne. Kada prakticirate atma kriyu ona prži mnogo karme.

utorak, 6. srpnja 2010.

Sat-ćit-ananda (Postojanje-Svijest-Blaženstvo) - drugi dio


Ako želite pokušati, sjedite uspravno, tako da vam bude udobno i da ste opušteni. Disanje je bit svih iscjeljivanja. Putem daha ćete spoznati ljubav koja je duboko u vama. Ljubav koja nadilazi sve zapreke koje stvara um.

1. Usredotočite se na svoje treće oko. Pokušajte zaboraviti sve oko sebe. Um će zasigurno misliti, neka misli. Ne pokušavajte ga zaustaviti, čak i ako misli o negativnostima. To nije bitno; samo nemojte osjećati. Usredotočite svu svoju pozornost na točku trećeg oka.

2. U toj središnjoj točki zamislite kuglu svjetlosti. U sredini te svjetlosne kugle smjestite onaj aspekt božanskog kojeg osjećate bliskim. Om, križ, Krishnu, Isusa, Alaha...

3. Sada osluhnite svoje disanje. Udahnite, lagano, mirno; i izdahnite.

4. Neka se svjetlost lagano povećava. Neka vam prekrije lice u potpunosti.

5. Sada, lagano, neka raste sve više i više; neka vam prekrije gornji dio tijela, a zatim i cijelo tijelo.

6. Nemojte stati.. neka i dalje raste. Neka svjetlost postane sve blistavija i blistavija.

7. Sada se usredotočite samo na slušanje, ali nastavite gledati svjetlosnu kuglu. Osluhnite.. što vam vaše Sebstvo pokušava reći?

8. Sada lagano smanjite svjetlost; vratite se sebi.

Vježbajte ovo kad god imate vremena.

Da biste bili dobri u meditaciji, da biste bili uspješni na svom duhovnom putu, morate biti disciplinirani. Ali to nije pritisak, to nije forsiranje. To treba doći iz dubina vašeg srca, treba biti učinjeno iz ljubavi. Isto tako, kada dijete nešto želi, ono će učiniti sve da to i dobije. Slično tome, Isus je govorio da ako netko želi ući u kraljevstvo nebesko, treba biti poput malog djeteta koje to žarko želi i koje viče put svoga Oca, ,,Bože, daj mi spoznaju. Bože, otkrij mi se’’. Otkrij svrhu moga postojanja ovdje na Zemlji. Često na ovaj način počinjemo, ali tada gubimo nadu. Mnogi ljudi počnu, ali na sredini izgube nadu i odustanu. Ali, naravno, oni sami, a ne Bog, su ti koji sprečavaju spoznaju.

Ljubav je riječ koja se stoljećima upotrebljava i zloupotrebljava. U ime ljubavi i u ime Boga počinjeno je mnogo stvari. Ali na svakome pojedinom od vas je da to ispravite i da odrazite ono što ljubav zaista jest. Da odrazite da ste uistinu dio Boga, i da ljudi to vide. To nije samo riječ, samo zvuk, to je nešto što možemo vidjeti vlastitim očima. Dijete ste Božje? Tada dokažite da ste dijete Božje. Pokažite da ste dijete Božje. Budite duboko odlučni da spoznate Boga. Duboko čeznite za time da spoznate tko uistinu jeste. I to će se desiti.

Neka ljubav bude najvažnija stvar u vašem životu. Neka Bog bude najvažnija stvar u vašem životu. Jer u Njemu je sve. Sve što želite je u Njemu, u vašem pravom Jastvu. Inače ćete uvijek imati stvari koje su ograničene; a te stvari će vas uvijek unesrećivati. Posegnite za istinskom srećom i zaista postanite Sat-ćit-ananda koju je Bog stvorio u svakome od vas. Ako to istinski želite, to ćete i imati. Nije bitno kada. Može se desiti upravo sada. Ako ste sto posto sigurni u sebe, sve će vam biti dano.

(svršetak)

ponedjeljak, 5. srpnja 2010.

Sat-ćit-ananda (Postojanje-Svijest-Blaženstvo) - prvi dio


Jai Gurudev!

Drago mi je što sam večeras s vama ovdje. Prije svega, moramo shvatiti čovječanstvo na ovaj ili onaj način. Vidite, mi smo uvijek u potrazi. Potrazi za spoznajom tko smo, potrazi za spoznajom zašto smo ovdje. Mnogo puta to vam izroni u umu i vi se pitate: ,,Jesam li samo utjelovljenje čovjeka, rođen ovdje na Zemlji?’’. Ova potraga može trajati godinama. Možete ići širom svijeta, tražeći dubinu, da biste našli ono što će vas istinski zadovoljiti. Ali pošto ljudska bića uvijek žele nove stvari, neko vrijeme uživate u onome što imate, a zatim želja nestaje, nije li tako? Nakon toga želite nešto drugo. Ljudi uvijek nešto žele, i željet ćete uvijek iznova, sve dok ćete željeti materijalne stvari. Jedna želja vodit će drugoj. No mislite li zaista da je to utjelovljenje čovječanstva? Ma dajte. Naravno da nije.

Za ljudska bića se kaže da su Sat-ćit-ananda. To je sanskrtska riječ. Sat znači postojanje; ćit je svijest; a ananda je blaženstvo. Svatko želi blaženstvo, svatko želi biti sretan. Ali ako zaista, ali zaista želite biti sretni, tada trebate biti iskreni i vjerni samima sebi. Tada možete zamoliti Boga, ,,Gospode, daj mi sreću.’’ Mislite li da će vas odbiti? Nikada! Dat će vam je. Ali na vama je da sreću održite. Na vama je da je zadržite i dopustite joj da raste.

Bog vam je zasigurno u ovom životu pokazao vječno blaženstvo. Iskusili ste pravu ljubav, pravo blaženstvo. Čak ako je trajalo samo nekoliko sekundi, za to vrijeme zaboravili ste sve oko sebe. To je vječno blaženstvo. Ali stvar je u tome da je ljudima veoma teško zadržati ga. Um, ponos i mnoge druge stvari drže ljude u zabludi. Svi spisi kažu da je čovjek stvoren na sliku i priliku Božju. Pa ako je čovjek slika Božja, tada je on dio Boga. Lako je. Trebamo samo spoznati tu božanskost unutar nas. Isus je rekao, ,,Otac i ja smo Jedno’’. No prvo je tvrdio da je Sin čovječji – pravi čovjek. Nakon toga je rekao, ,,Onaj tko je vidio Sina, vidio je i Oca’’. Tko god je uvidio i spoznao da je dijete Božje doći će do točke gdje će spoznati da je dio Boga. Ali, prvo osoba treba biti sto posto sigurna i mora istinski željeti Boga, željeti samospoznaju, da bi je i dobila.

Dakle, Sat-ćit-ananda – Postojanje-Svijest-Blaženstvo – jest vaše istinsko Jastvo. Tijelo ne može postojati bez svijesti. Da Bog čovječanstvu nije dao svijest, ljudi ne bi mogli osjećati radost. Da biste osjećali radost, da biste iskusili blaženstvo, tijelo, um i duša moraju biti instrument Božji.

Postoji mnogo različitih načina za dosizanje te razine. Ali najlakši način je putem daha. Ako pogledate stvaranje, jedna stvar zajednička je svim živim bićima – disanje. Putem daha sve živi (ribe, životinje, biljke, ljudska bića). Disanje je tako normalno, no koliko ljudi je svjesno da diše? Koliko ljudi je svjesno načina na koji dišu tijekom dana? Ne mnogo.

(nastavlja se)

nedjelja, 4. srpnja 2010.

Guru (drugi dio)


Sljedeći su Sadgurui, poput Sai Babe ili Shirdi Babe ili mnogih drugih svetaca na Zapadu npr. Sveti Martin, Sveti Nikola ili nekadašnji učitelji poput Sokrata, Platona itd. Oni su Sadgurui koji su primili inspiraciju od Jagat gurua i prenose učenje svojim vlastitim riječima i prema svojoj vlastitoj interpretaciji (u pojednostavljenom obliku). Sadgurui su uvijek u blizini ljudi. Odgovaraju na njihova pitanja i daju im energiju za njihovu potragu. Posjeduju ogromnu ljubav za ljude. Čak i čista razina operativne spremnosti Sadgurua može dovesti čovječanstvo do prosvjetljenja. Oni ponovo mogu postati gurui i dijeliti svoje učenje s drugim ljudima.

Neki kažu: ,,Zašto nam treba Učitelj da nas vodi, možemo i sami doći do Boga’’. Tu su u pravu, mogu doći do Boga i sami. Ali u ljudima se stalno i iznova javlja sumnja i upravo ta sumnja sprečava ih da dođu do samoostvarenja. Dodatno, sumnja donosi sa sobom i ponos. To je trenutak kada guru može dati jasnoću i pomoći učeniku da pobijedi sumnju. I ako se pojavi ponos guru ga može uništiti. Bit će i trenutaka kada guru na učenika uopće ne obraća pažnju i ne razgovara s njim, premda ga učenik toliko voli. Guru zna što je dobro za njegovu djecu. Stoga se tako ponaša kako bi ponovo prizemljio svoje dijete, kako bi ga ,,vratio na zemlju.“

Učenik mora shvatiti da je Božansko sada i ovdje, u jednostavnosti i poniznosti, ne u ponosu i egoizmu. Često se dešava da ljudi žele podučiti gurua. Na primjer, oni kažu: ,,Ne, to što govoriš nije točno, moraš to napraviti drugačije’’. Guru na to neće ništa reći, samo će se nasmiješiti. To je poniznost učitelja. On će te uvijek ostaviti u uvjerenju da ne zna ništa, iako zna jako puno... Njegovo skriveno znanje blago je njegova srca. Ako je netko postao gospodar svih čula i svih misli, Sadguru, onda je on uvijek ponizan. Ti učitelji doista jesu ,,realizirane’’ duše. Stoljećima su ljudi dolazili k njima, čak i kad su umrli, ljudi su posjećivali njihove grobove i tražili njihovu pomoć. I nakon smrti oni su ovdje i pomažu ljudima. Njihova ljubav za njihovu djecu tako je velika da oni ispunjavaju iskrene molitve. Mnogi od njih su utemeljili samostane - Sveti Benedikt ili Sveti Franjo na primjer, dok je na Istoku Swami Vivekananda osnovao mnoge institute. Iznad njih uvijek stoji Param guru kao ,,utemeljitelj’’ svjetske religije poput Isusa, Bude, Muhameda itd.

Univerzum nas dovodi do zaključka da je guru most koji spaja um s dušom. Guru je već savladao ovu umjetnost npr. putem joge ili putem Namasmarana (ponavljanje Božanskih imena). Ali učitelj neće nikada razotkriti svoju Božansku prirodu, uvijek će pokazivati ljudsku osobnost. Kako bi se približilo ljudima, Božansko mora postati ljudsko. Tako se guru ponaša normalno poput svakog čovjeka. A tada um počinje prosuđivati i kaže: ,,To je loš guru, drugi je bolji’’ ne shvaćajući da svi učitelji služe istom svemoćnom Bogu, koji je prisutan u svakome. I tamo nas svi učitelji žele dovesti, svakoga na poseban način, k unutarnjem guruu. Ako proučite dublje učenja od svih ovih učitelja vidjet ćete da je njihov cilj odvesti učenika unutra gdje prebiva istinski Guru, odnosno Bog.

(kraj)

subota, 3. srpnja 2010.

Guru (prvi dio)


Pretpostavljam da je većina vas u životu srela više gurua. Ali jedino guru vašeg srca može na vas uistinu utjecati. Uz njega ćete ostati cijelog života. Ako govorimo o guruu, treba reći da postoje različita mišljenja o tome što znači ,,guru.’’ Može ga se jednostavno zvati ,,učitelj,’’ učitelj na različitim razinama, u različitim oblicima. Općenito govoreći, od početka do kraja našeg života imamo različite gurue.

Prvi ,,guru’’ s kojim se susrećemo, koji nam je najbliži, je naša vlastita majka. Uvijek je uz nas, uči nas jesti, govoriti i nijedan guru ne može zauzeti njezino mjesto. Uvijek je s nama, u našoj radosti i u našoj patnji. Ona pati skupa s nama i uči nas skromnosti i poniznosti. Ona je prvi ,,guru’’ kojemu se divimo. U Vedama piše da moramo prvo slaviti našu majku, prije svih gurua: ,,Matra Deva Baba’’.

Otac se pojavljuje kao drugi guru. Uči nas da budemo jaki. Mnogi mogu reći: „O, očevi su uvijek tako strogi...“ ali on ipak igra vrlo važnu ulogu. Uči dijete da osvijesti svoju snagu, kako bi ono moglo ostvariti dobar život.

Sljedeći guru je naš učitelj u školi. Kako rastemo, dosegnemo dob kada moramo krenuti u školu. Tamo imamo različite učitelje (gurue) za različite predmete koji nam trebaju u životu. Svi moraju proći ova tri gurua, ne može ih se izbjeći i reći ,,ne, ja ću ih izbjeći...’’ Sve vas je rodila majka, svi imate oca i svi ste se školovali. Čak i u slučaju učitelja, Avatara, čak i Boga koji se inkarnira, svejedno moraju provesti vrijeme s ova tri gurua. To su sveci kako ih zovemo u kršćanstvu, ili u Indiji – gurui. U Indiji ih nazivaju Sadhu, Rishi, Muni... Različita imena, a svi znače isto: Učitelj.

Ako zanemarimo ova tri 'osnovna' gurua u našem životu, nekada dođemo do točke kada primijetimo činjenicu da u životu mora postojati nešto drugo osim rada, jela i spavanja. U ovom trenutku započinje naša potraga. Potraga se stalno nastavlja. To je potraga za unutarnjom istinom. Postoje različiti načini da se pozive gurua kad želimo naći učitelja. Neki ljudi traže učitelja jer su u svom srcu primili jedan unutarnji zov. Drugi pak prolaze kroz probleme koje sami više nisu u stanju riješiti i trebaju podršku, nekoga tko bi ih vodio u trenucima brige, straha ili tuge. Neki odlaze u Indiju, drugi radije ostaju ovdje na Zapadu i idu u samostan, na primjer. Neki, kojima je tako suđeno, predaju se posve u Božanske ruke postajući redovnici, redovnice, ili Sadhui, kako se to kaže u Indiji. Oni se podređuju svom guruu i slijede njegova učenja.

Gurui imaju različite aspekte. Kao u svemu drugome, i kod gurua postoji jedna vrsta ,,hijerarhije’’. Posve na vrhu stoji ,,Param guru’’ ili univerzalni guru. Ovi gurui ili učitelji inkarniraju se direktno od Boga. Naravno, i mi drugi dolazimo također od Boga. Međutim, Param gurui inkarniraju se sa svom mudrošću i svemoći Boga. Isus, Rama i Krishna bili su Param gurui. Ovi učitelji postavili su temelje kako bi cijelim masama ljudi pokazali put. Premda su napustili tijela ili se dematerijalizirali, svejedno su i dalje prisutni. Kad god ih pozovemo, tu su. Samo je vrijeme njihove inkarnacije (u fizičkom tijelu) ograničeno. Krišna na primjer, koji je bio predivan Avatar, umro je od obične strijele koja ga je pogodila u stopalo. Ovo je, međutim, samo izlika za njih da se vrate u svoj pravi oblik.

Sljedeću stepenicu niže (moram reći ,,niže’’ nego što je sada uobičajeno u hijerarhiji) nalazi se Jagat guru. Jagat guru ima direktnu vezu s Božanskim. Rođeni su ,,normalno’’ i tijekom života na zemlji realiziraju Božansko. Jednako tako kao i svi drugi gurui, jedino s razlikom da je u njima Božanska milost jače prisutna. U Starom zavjetu spominje se Mojsije. Bio je u stalnoj komunikaciji, ujedinjen s Bogom. U svakoj važnoj situaciji oko koje bi se zamislio Bog bi mu se pokazao. Nešto slično može se reći i za Abrahama. Drugi primjeri su Mahavatar Babaji ili Božanska Majka Marija. Oni su uvijek u kontaktu s Božanskim i spremni pomoći ljudima i biti im od koristi. Ima ih puno, ali spomenuo sam samo neke.

(nastavlja se)

petak, 2. srpnja 2010.

Kako zadovoljiti Boga


Često se pitamo, kako ugoditi Bogu? Na koji način bismo Ga mogli zadovoljiti? Kako bismo mogli usrećiti Boga? Bog je sretan s nama na mnogo načina, ali koji je najbolji način da usrećimo Boga? Tako da i sami budemo sretni. Bog je sretan kada smo mi sretni. To je stoga što je naša sreća i Njegova sreća, jer mi smo dio Njega. Ali kako da dosegnemo sreću? Kroz služenje i pomaganje drugima. Jer najveća sreća dolazi kroz služenje. Što više pomažete, što više usrećujete druge, toliko češće ćete primjećivati da sreća koju nosite u sebi sve više raste. No, što manje pomažete drugima, to više nazadujete na duhovnom putu, svojom vlastitom krivnjom. Što češće kažete: ,,Ne, zašto bih pomogao?’’ to više ste nevjerni sebi samima. A kada postanete nevjerni sebi, sprečavate otvaranje srca. Što se češće se to događa, to ćete jadniji biti.

Kao što je Krist rekao, kada pomažete drugima, to mora biti bezuvjetno. Nakon što pomognemo, trebali bismo zaboraviti na to. Trebali bismo voljeti i zaboraviti. Kada nekoga volimo, tada ništa ne očekujemo, nije li tako? Zapravo, postoje dvije vrste ljubavi. Postoji vanjska ljubav kod koje uvijek očekujete nešto zauzvrat, ali postoji i drukčija vrsta ljubavi, u kojoj biste učinili sve za neku osobu. Učinili biste sve samo da joj udovoljite. No, čak i ta vrsta ljubavi dijeli se na dvije: bezuvjetnu i uvjetovanu. Što god je učinjeno bezuvjetno, uvijek će vas usrećiti. Probuditi tu bezuvjetnu ljubav, učiniti da ona sve više i više raste, nije teško. Kao što uvijek kažem, ,,Treba samo željeti’’.

Ispričat ću vam kratku priču. Bio jednom jedan mudrac, veliki svetac i odlučio je posjetiti određeni grad. Bio je vrlo poznat. Toliko poznat da su ljudi bili uzbuđeni kad su čuli da dolazi. Tjednima ranije započeli su s pripremama za njegov posjet. Tada je jedan njegov poklonik došao stanovnicima grada i rekao, ,,Znate, čuo sam da svetac voli koristiti sedam cvjetova pri molitvi’’. Tada je počela zbrka. ,,Koju vrstu cvijeća da uzmemo kako bi je dali tom Swamiju?’’. Stoga su pohitali do sveca, rekavši: ,,Poštovani gospodine, čuli smo da za vrijeme molitve koristiš sedam cvjetova, no postoji toliko puno cvjetova da ne znamo koje bismo uzeli’’. Svetac ih pogleda i poče se smijati kao lud. Reče im: ,,Da, ja koristim sedam cvjetova pri molitvi, ali želim da mi svatko od vas da tih sedam cvjetova. Oni su istinoljubivost, ljubav, služenje ljudima, molitva, predanost, odanost i kontrola osjetila’’.

To je sedam cvjetova. Rekao je: ,,Ako netko ovo daje Bogu, daje svom vlastitom Jastvu, Bog će biti zadovoljan. Ne postoje veće stvari od ove“. To me podsjeća me na ono što je Krishna rekao u Bhagavad Giti: „Ako mi netko s ljubavlju koja dolazi iz srca ponudi čak i maleni listić, prihvatit ću njegovu ponudu’’.

Ljudi nude mnoge stvari da bi udovoljili Bogu. Velike, velike stvari izvana, ali sve dolazi od Njega. On je taj koji izvorno daje te stvari. Mi uzimamo ono što je On dao, i nudimo Mu nazad, znate. No, ta ljubav koju imamo u nutrini, to je isto tako On. Ali o nama ovisi hoćemo li je razviti ili ne. O nama ovisi kako ćemo se odnositi prema njoj. Možemo poći i služiti u vanjskom svijetu, kao što mnoge organizacije čine – jednostavno kupe mnoštvo stvari i daruju ih nekoj siromašnoj zemlji. Znači li da je to služenje? Svaki mjesec možete staviti na stranu stotinu eura i uplatiti ih na račun neke organizacije i reći, ,,To je služenje’’.

No, kada taj novac ode, vi čak niti ne znate što se s njime dešava. Ali kada vi sami odete, kada sami sudjelujete u tome, to stvara drugačiju vrstu radosti. To je radost koju Bog želi da razvijete. Ljudi kažu, ,,Dobro, ali ja nemam vremena ići služiti’’. Zato što ljudi u svom umu misle, kada govorite na ovaj način o služenju, da to znači da moraju trčati u Indiju ili Afriku da bi služili. Vaš susjed umire, vaš susjed je gladan, ovdje kraj vas, a vi razmišljate o Indiji ili Africi?

Što će Bog misliti o tome? Dakle, služenje počinje u vašoj blizini, oko vas. Prestanite praviti razliku. Očistite svoj um od razlika i vidite isti put posvuda. I ponudite, iz dubine srca, sedam cvjetova koje sam maloprije spomenuo. Ponudite ih Njemu. Tako čak nećete morati sjesti i moliti. Jer On će uvijek biti s vama. Otvorite svoja srca. I služite kad god možete. Pomozite kad god možete. Jai Gurudev!

četvrtak, 1. srpnja 2010.

Lekcija iz poniznosti


Netko me je nedavno pitao da ispričam koju zgodu sa Swamijem. Malo sam razmislio te se nisam mogao sjetiti niti jedne anegdote ili priče koja bi mogla nekoga zainteresirati ili nadahnuti. Iako sam u ašramu svog gurua već četiri godine kada treba ispričati priču ne pada mi ništa na pamet.

Kada sam ova razmišljanja nekome prenio tada mi je ta osoba rekla da ima mnogo priča ali ih mi zapravo ne zapisujemo niti im dajemo neku važnost te one ispare. Mnoge lekcije se tako sigurno izgube.

Prije neki dan se dogodila jedna smiješna ili posramljujuća situacija koju bih volio ispričati. Možda više za sebe tek tako da se jednog dana mogu ponovo vratiti na nju i možda izvući neku pouku ili samo osjetiti trenutak u vječnosti, ili susret sa Bogom-guruom, kako god hoćete.

Nakon što sam skuhao večeru pripremio sam posudicu za Krišnu, jer je običaj ponuditi hranu božanstvima u hramu prije nego se ona servira svima.

Tako sam se sa pladnjem uputio prema hramu u kojem se upravo održavala večernja molitva. Nabasao sam na Swamija točno pred ulazom u hram. Pozdravio sam ga sa uobičajenim pozdravom Jai Gurudev te mu dao znak da uđe prvi. Barem sam imao takav dojam da hoće ući. On mi je pokazao da uđem prvi, a ja sam nastojao biti još učtiviji te sam oklijevao želeće mu ustupiti prednost ulaska.

Situacija se malo zakomplicirala na smiješnu ili možda posramljujuću (ne)zgodu s moje strane. Swami je iskoristio moju trenutnu zbunjenost, ili što god već, te rekao: „Zar hoćeš da ti i vrata za tobom otvorim?“ Stao sam za trenutak u nevjerici promatrajući situaciju, koju sam ipak sa dozom humora prihvatio. Tada je kao popustio te otvorio vrata kao nekom „gosponu“ te nešto promrmljao u stilu da što je to došlo kad mi on mora otvarati vrata.

Zanimljiva je činjenica da kad Swami pokušava usaditi neku lekciju ili staviti učenika na kušnju prije toga mu doda svoje pozitivne energije i ljubavi te situaciju posloži kao da pred mnom ne stoji Bog-Otac (kojeg doživljavam kroz Swamija) već jedan „običan“ čovjek-prijatelj.

Tako sam se zapravo i osjećao u tom trenutku. Jedna opuštena radost i ljubav, ali u isto vrijeme crvena lampica koja mi je pokušavala nešto reći. Poniznosti nikada dovoljno – to mi je odavno jasno. A što još? Nadam se da će vrijeme donijeti odgovore i naučene lekcije. Jai Gurudev!