Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

petak, 25. lipnja 2010.

Savladavanje ega (dugi dio)


„Gdje je Božje prebivalište?“

Ovo je pitanje s kojim je Rabbi Kotzk iznenadio mnoge učenjake koji bi ga posjetili.

Nasmijali bi mu se: „Kakvu stvar pitate! Zar cijeli svijet nije pun njegove slave?“

Zatim bi odgovorio na svoje pitanje:

„Bog stanuje gdjegod ga čovjek pusti“. – Martin Buber


Ego smanjenje je paradoks. Veoma je neposredan i jednostavan zadatak, istodobno veoma zapetljan i težak. Najbolji način kako započeti posao na tome je upravo započeti. Na primjer, probudite se ujutro i neki glas u vama vam kaže: „Iskljući alarm i uhvati još koji trenutak sna. Imamo još petnaestak minuta prije nego apsolutno moramo ustati.“ Drugi glas kaže: „Bolje se odmah ustani, u miru se spremi, te započni dan na dobar način.“ Vi tada prihvaćate savijet prvog glasa, prespavate četrdeset i pet minuta, nabrzinu pojedete doručak, propuštate prvi sastanak, lažete šefu, te ne dolazite sebi prije podne.

Ovo je tipični, uobičajeni, egoistični nered. Morate ovo proučiti u sebi te vidjeti gdje ego ulazi i kako miješa kašu.

Čovjek ispunjen milošću uviđa da ovo stanje nije „normalno“ niti „bezopasno“, čak i kade je to „ono što svi drugi rade“. Kada egoizma uđe, određeni dio energije se zarobi i sledi. Svjetlo inteligencije se zamrači. Vitalnost se gubi u ispraznim i destruktivnim smjerovima. Emocije su ubrzo zatrovane. Život se počne kotrljati nizbrdo. Dok to traje, čovjek se udaljava od kraljevstva Božjeg prema fizičkoj i mentalnoj bolesti, koja se ponekad više ili manje odgađa ili se može suprostaviti sa pozitivnim silama.

„Normalni život“ se sastoji od naleta akutnog egoizma koji se povremeno ublažava sa periodima milosti i dobrote, za vrijeme kojih se događa određeno iscjeljenje i rehabilitacija. Duhovni život počinje kada uspijete vidjeti tragičnu prirodu ove situacije, trajnom podložnošću bolestima i svakakvim vrstama problema, nedostatkom bilo kakve sigurnosti i nade za budućnost. U ovom trenutku vidite istinu koju su duhovni vodići uvijek iznova govorili: jedini put spasenja je suočavanje sa egom u sebi, nastojanje njegovog smanjenja te suradnja kako bi ga se trajno iskorijenilo. Procedura je temelj svake religije.

Praktičke vještine su neophodne
Smanjenje ega zahtjeva inteligenciju i milost Božju upravo od početka. Hrabrost i volja da se prođe taj put patnje su neophodni, ali nisu dovoljni. Morate naučiti kako radi na tome. To je operacija koja zahtjeva vještinu, a vještina se može postići polagano, tako što se „zavrne rukav“ – drugim riječima metodom pokušaja i pogrešaka.

Vježbanjem Božje prisutnosti te vježbanjem smanjenja ega su komplementarni i međusobno isprepletena iskustva. Vježbate li prisutnost Božju shvatit ćete da kao poslijedicu imate smanjenje ega. Ako radite na rastapanju ega uvidjeti ćete da Božje prisustvo postaje mnogo stvarnije.

Vježbanjem smanjenja ega se postiže ne samo vježbanjem Božjeg prisustva već pomoću drugih disciplina. Jedna od najzanimljivijih i vrlo moćnih je promatranje.

(nastavlja se)