Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

srijeda, 27. srpnja 2011.

Govor sa daršana, 14.07.2011. (prvi dio)


Jai Gurudev. Sutra slavimo Gurupurnimu. To je poseban dan jer u cijeloj Indiji i čitavom svijetu svi se učitelji slave i štuju. Pitanje koje se postavlja je zašto se učitelj mora slaviti? Isto tako možemo postaviti pitanje: Je li Bog treba naše štovanje? Treba li Bog našu hvalu? Odgovor je, ne!

Čak i učitelju ovo sve ne treba. Radi se o tome da ljudi trebaju učitelja, kao i što svi trebaju Boga, ljudsko biće treba blagoslov učitelja jer kroz učitelja Božja milost se spušta na sve.

Postoje dva oblika znanja. Na Sanskrtu se znanje naziva vidya. Postoje paravidya i aparavidya. Paravidya je znanje o Bogu, a aparavidya je znanje o Božjoj kreaciji. U životu mi nastojimo prosuđivati o svemu. Kada promatramo bilo što mi želimo imati svoj stav o tome. Koristimo naš razum kako bi o nećemu donijeli stav. Ali kada ćemo se izdići iz toga? Čitamo mnogo knjiga, koje gomilamo; to je sve lijepo, ali to nema nikakvog smisla, jer mi knjigu zamjenjujemo knjigom, te tako ne možemo postići pravo znanje. Paravidya, znanje o Bogu, se dobija jedino kroz Milost. I to se ne daje tek tako; morate to zaslužiti.

Živio je jednom veoma mudar čovjek. Čuli ste o Rumi-ju? Naravno! Uvijek je želio bježati. Nakon što je proučio sve svete spise želio je pobjeći i postati pustinjakom. Tada je otišao svom učitelji i rekao mu je, "Učitelju, želim se svega odreći i pobjeći u šumu jer ovaj svijet ne vidim onako kako ga drugi opisuju; kao što nam um nameće da ga vidimo." Učitelj će mu na to, "Ne, nisi završio ono zbog čega si došao ovdje." Ovaj ga upita, "Zašto?" Na to će mu učitelj, "Pođi do jednog veoma učenog čovjeka i dovedi ga na put te će tim tvoja misija biti ispunjena."

Slijedećeg dana uputio se tom čovjeku, poklonio mu se i reče mu, "Poštovani gospodine, proučio sam sve svete spise. Čuo sam da si ti jako učen čovjek i imam dva pitanja koja me jako dugo golicaju. Znate li da veliki prorok Muhamed uvijek kaže za sebe da je ništa, a da je Alah sve. Ali istodobno, neki drugi prorok Mansur, kaže za sebe da je Vrhunska Istina. Oboje su veliki proroci. Tko je u pravu? Ne mogu to uistinu shvatiti jer se oboje suprostavljaju u stavovima, a ipak se obojica smatraju velikim prorocima. Molim te, prosvijetli me."

Naravno, taj učeni čovjek je bio jako zatečen tim riječima. Da je negativno odgovorio na pitanje to bi značilo da su proroci u krivu. Povukao je Rumija sa strane i rekao mu je, "Molim te, nemam odgovor na tvoje pitanje, ali doći sutra do moje knjižnice tada ćemo pronaći odgovor na tvoj pitanje."

Slijedećeg dana došao je do knjižnice. Tisuće knjiga su bile nagomilane. Rumi je ušao i uzeo nekoliko najdebljih knjiga i ubacio u obližnji bunar. Učen čovjek se šokirao i zavapio, "Pa ti ne znaš što si učinio. Koliko si samo znanja bacio u bunar. Ovo je staro znanje i nigdje ga nećeš više moći pronaći."

(nastavak slijedi)