Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

utorak, 20. ožujka 2012.

Blagoslovi neprijatelje moje, Gospode

Blagoslovi neprijatelje moje, Gospode. I ja ih blagoslivljam i ne kunem.

Neprijatelji su me više gurnuli Tebi u naručje nego prijetelji. Prijatelji su me vezivali za zemlju, neprijatelji su me odvezivali od zemlje i rušili sva moja nadanja u zemlju.

Ovi su me učinili strancem u zemaljskim carstvima i nepotrebnim stanovnikom zemlje. Kao što gonjena zvijer nađe sigurnije sklonište nego li negonjena, tako sam i ja, gonjen neprijateljima, našao najsigurnije sklonište, sakrivši se pod Tvoj šator, gdje ni prijatelji ni neprijatelji ne mogu pogubiti dušu moju.

Oni su umjesto mene ispovijedili grijehe moje pred svijetom.
Oni su me šibali kad sam se ja ustezao šibati samog sebe.
Oni su me mučili onda kad sam ja bježao od muka.
Oni su me grdili onda kada sam ja sam sebi laskao.
Oni su me pjuvali onda kada sam se ja punio ponosom.

Blagoslovi neprijatelje moje, Gospode. I ja ih blagoslivljam, i ne kunem.

Kada sam se ja pravio mudrim, oni su me nazivali ludim.
Kada sam se ja pravio moćnim, oni su mi se smijali kao patuljku.
Kada sam htio voditi ljude, oni su me tjerali u pozadinu.
Kada sam se žurio obogatiti, oni su me tukli gvozdenom rukom.
Kada sam mislio mirno spavati, oni su me budili iz sna.
Kada sam zidao dom za dug i spokojan život, oni su ga rušili i gonili me van.
Zaista, neprijatelji su me odriješili od svijeta i produžili ruke moje do Tvoje halje.

Blagoslovi neprijatelje moje, Gospode. I ja ih blagoslivljam, i ne kunem.

Blagoslovi ih i umnoži ih; umnoži ih i još više ih ogorči protiv mene – kako bi moj bijeg k Tebi bio nepovratan; kako bi se nada u ljude pokidala sva kao paučina; kako bi smirenje potpuno zavladalo u duši mojoj; kako bi srce moje postalo grobom moja dva zla blizanca: oholosti i gnjeva; kako bi sve blago svoje skupio na nebu; ah kako bi se jednom oslobodio samoobmane, koja me je i zaplela u strašnu mrežu prividnog života.

Neprijatelji su me naučili da znam – što malo tko zna – da čovjek nema neprijatelja u svijetu izvan sebe. Samo onaj mrzi neprijatelje tko ne zna da neprijatelji nisu neprijatelji već surovi prijatelji.

Zaista teško mi je reći tko mi je učinio više dobra, a tko više zla na ovome svijetu: prijatelji ili neprijatelji.

Zato blagoslovi, Gospode, i prijatelje i neprijatelje moje.

Rob proklinje neprijatelje jer ne zna. A sin ih blagoslivlja jer zna.
Jer zna sin da mu se neprijatelji ne mogu dotaći života. Zato slobodno korača između njih i moli se Bogu za njih.

Blagoslovi neprijatelje moje, Gospode. I ja ih blagoslivljam, i ne kunem.


Vladika Nikolaj Velimirović, “Molitve na jezeru”, pisano na Ohridskom jezeru  (1921.-1922.)