Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

ponedjeljak, 31. kolovoza 2009.

Moj Satguru (2)

Uistinu, u svom guruu sam pronašao neraskidivu vezu božanske ljubavi, iako je nisam bio potpuno svjestan, sve dok ga nisam upoznao. On je uz mene cijeli moj život, tiho je vodio moje srce dok ga nisam bio spreman osobno upoznati, nakon prividne odvojenosti u ovom životu. U njemu sam pronašao punoću odnosa majke i sina, oca i sina, prijatelja, braće, ljubavnika. Drugim riječima, sve u jednom. On je moja majka. On je moj otac. On je moj pravi prijatelj, moj voljeni, moje sve. Ni jedan odnos u mojem životu nije imao toliku puninu koju sam osjetio sa svojim gurudevom.

Nikada neću zaboraviti naš sljedeći susret; zbio se na aerodromu, gdje sam ga dočekao. To je bio njegov drugi posjet mojoj državi. Kao što se dogodilo, pratio sam ga na tom putovanju, nakon kojega sam se s njim vratio u Steffenshof, njegov glavni ashram. Bilo je to trenutno prepoznavanje veze između naših duša. Pozvao me je na vožnju; sjeo je na mjesto vozača i dao mi znak da uđem u auto. Teško prepoznatljiva, u najudaljenijem kutu mojeg uma pojavila se sumnja ili sičušni strah da me on vozi.

Izuzev toga osjećao sam se prilično sigurno. Ubrzo sam zaboravio na tu misao koja mi je malo prije proletjela umom u sitnom dijeliću sekunde. Nakon što smo došli na zakazano mjesto, malo prije nego smo izašli iz auta, on se okrenuo prema meni i upitao me, “Jesi li se bojao?” – “Naravno da nisam”, odgovorio sam. Tek nekoliko sati nakon toga napokon sam se sjetio tog djelića sekunde u kojem sam osjetio strah.

Kako sam se odgojio učenjima Paramhanse Yoganande, čitao sam o tome kako bi on izazivao svoju publiku pitanjem, “Kako ste svi?” Oni bi mu na to doviknuli, “Budni i spremni!” Tada bi on, kao da ih nije čuo prvi put, opet uzviknuo, “Kako se svi osjećaju?” Na to bi ljudi ponovno doviknuli, “Budni i spremni!” Tek tada bi počeo govoriti i obasipati božansko nadahnuće prijemčivim srcima i umovima.

Kad god bih susreo Swamija Vishwanandu, kako to sa svima čini, pitao bi me, “Kako si?” Biti budan i spreman je bio moj moto godinama. Budan i spreman primiti Božju ljubav, pažljivo pratiti što mi Bog nudi u svakodnevnim susretima s ljudima, u njihovim riječima i situacijama oko mene te unutarnjem glasu intuicije. Swami mi je postavio to pitanje mnogo puta i ja bih mu svaki put doslovno doviknuo: Budan i spreman! U početku je bio iznenađen kad bih mu tako odgovorio, ali naravno, shvatio je značenje mog odgovora. Jednom me je odlučio testirati da li sam stvarno budan i spreman.

nedjelja, 30. kolovoza 2009.

Moj Satguru (1)

Postoje trenuci u čovjekovom životu kada mu jedan događaj ili osoba promijeni cijeli tijek života. To se može reći za moj prvi susret s velikim Božjim čovjekom Swamijem Vishwanandom. U susretu ovakve vrste nemoguće je riječima opisati veličinu odnosno značenja takvog susreta. Upoznati vodiča, onog koji ti je poslan od Boga, da te vodi prema najvišoj sigurnosti, vječnom miru, tvom pravom domu, nakon mnogih inkarnacija izgnanstva, nakon lutanja u ovom oceanu iluzije, ovom snu koji zovemo realnost, jest neizrecivo.

Kao što je jedan veliki svetac opisao život, za one koji su se probudili iz ove užasne noćne more, više nema lutanja. U neiskrivljenom zrcalu njihove svijesti oni lako mogu vidjeti odosno razaznati stvarnost od snova, kao što labud može odvojiti mlijeko od vode. Također je rečeno da Bog ima veću želju privući svoju tvrdoglavu djecu nego što su se ona spremna vratiti Njegovoj sveprisutnosti. Sada kada sam zapljusnut Božanskom ljubavlju ovog Božjeg čovjeka to mogu bolje razumjeti jer sam se želio povući: Ne, ta sila je presnažna. Ja nisam spreman za to. Nemam dovoljan kapacitet da ga primim – to je bio moj izgovor. Svjesno sam ga godinama tražio, molio se svaki dan da mi dođe. Kad mi je došao u obliku sadgurua, ja sam se povukao, baš kao što se kornjača povlači u svoj oklop. Izbjegavao sam primiti ono što mi je On došao dati.

Swami Vishwananda je bio samnom jako strpljiv. Ponovno je došao nakon godinu dana, nadajući se da ću otpustiti svoje strahove i brige te prepoznati Božji instrument koji mi je poslan da me odvede doma. Ovaj put je bilo manje otpora s moje strane. Obećao je da će doći u Hrvatsku sljedeće godine te sam se nadao da ću ga pratiti na putovanju. Osjećao sam da je on velika osoba te sam želio s njim provesti što je moguće više vremena. Naravno, nije mi padalo na pamet da mu se osoba ne može približiti tek tako a da je on sam ne privuče k sebi.

Kasnije, kada sam razgovarao s njim, shvatio sam da je on vodio moje misli i želje. Rekao mi je da sam njegov učenik već mnogo inkarnacija. To je obećanje gurua da će voditi svog učenika dok ne spozna Boga, do konačnog oslobođenja od vezanosti za ovu iluziju koju zovemo život. Zauzvrat, učenik obećava da će s povjerenjem i najbolje što može slijediti učenja gurua.
Swami Vishwananda i Chaturananda - slika nastala za vrijeme swamijevog drugog posjeta hrvatskoj u srpnju 2006.

subota, 29. kolovoza 2009.

Zašto se ljubav okreće mržnji? (3)

Kada si zaljubljen, događa se samo trenutni slom ega. Preostali dio ega uporno traži svoje. Sa fizičke i psihičke razine oboje ste nesavršeni. Dva nesavršena bića koja se združe zajedno ne daju savršenu cjelinu. Oboje traže osobnu zadovoljštinu. Ovo dovodi do sukoba ega te osjećaja straha, boli, samoće i nepotpunosti (kao sastavni dio ego-svjesnosti), koji su bili pokriveni ljubavlju a sada izlaze na površinu. Ljubavni odnos je poput ovisnosti o opijatima. Droga te uzvisi samo na kratko. Kada se na nju navikneš ona više ne djeluje. Zbog toga svaki ljubavni odnos koji je dovoljno dugo i dovoljno prisno postojao mora se naposlijetku pretvoriti u gorak osjećaj.

Kada osjećaji samoće, boli i straha napadnu, to izgleda jače nego ikada. To je zato što nisi naviknut na to. Tvoj prag tolerancije postaje niži. I zanimljiva stvar je ta da ti misliš da je tvoj partner uzrok svemu tome. Tako objekt ljubavi postaje deponij na kojem istovaruješ mržnju. Napadaš ga/je sa svim neobuzdanim nasiljem koje je dio tvoje boli. Ovo pokreće začarani krug. Tvoj partner uzvrača udarac i to naočigled daje potvrdu tvojim osjećajima mržnje. Budući da ova takozvana materijalna ljubav djeluje u strasti ona mora završiti u patnji. Krišna to lijepo opisuje u Bhagavad-giti (18:38), “Ushit koji nastaje iz osjetilnih dodira sa njihovim objektom čini se u početku kao nectar, ali ja na kraju otrov. Ovo je takozvana sreća uobličena u strasti.”

Istinska se ljubav ne može odjednom okrenuti u svoju suprotnost. Ljubav ima samo jedan smijer. Taj smjer vodi ka sve više ljubavi. Ako u svom odnosu osjećaš kako ljubav tako I ono suprotno od ljubavi onda zasigurno znaj da to nije ljubav. Bilo koji osjećaj ljubavi koji se okrene u fizičko ili emocionalno nasilje nije ljubav. Ne možeš biti ljubomoran na osobu koju voliš.

Znači li to da bi se trebali odreći svih materijalnih odnosa? To nije ni praktično niti moguće. Ljudsko biće je društveno stvorenje. Nitko nije otok sam za sebe. Moramo živjeti u društvu i ovisni smo o drugima kako bi opstali. Zbog toga ne možemo izbjeći odnose, ali moramo poznavati prolaznu prirodu materijalnih odnosa. Naš zbiljski odnos je onaj s Bogom. Sve je povezano s Bogom. On je izvor svega. Kada spoznamo naš odnos s Bogom možemo uspostaviti odnos sa svima. Ovo je istinska ljubav i ona se neće nikada okrenuti u mržnju. Ona se može samo povećati i nikada neće doseće svoj kraj.

Napomena: Tekst je uzet sa internet stranice: http://www.jiva.com/culture/philosopherhour5.asp

petak, 28. kolovoza 2009.

Zašto se ljubav okreće mržnji? (2)

Čini se da jedinstvo muškarca i žene nudi otpuštanje duboko-ukorjenjenom stanju straha i nepotpunosti. Ali na žalost, to je daleko od istine, i to je samo prolazni efekt. To je pokušaj za oslobođenjem kojemu je zapisam neuspjeh. To je zamjena ega za oslobođenjem. Poznati psiholog M. Scott Peck opisuje zaljubljivanje kao djelomičan i privremen kolaps ega. On kaže: “Čin zaljubljivanja je regresija. Iskustvo stapanja sa voljenom osobom ima u svom odjeku osjećaj stapanja sa našom majkom kada smo bili dojenče. Novorođenče nema svoj ego. Nema razlike između između mene i tebe.

Kako dijete odrasta i uči ono počinje shvačati sebe kao odvojejnu cjelinu od ostatka svijeta. Osjećaj “mene i moje” se počinje razvijati. Polako se njegov ego razvija. Beba polako uviđa svoje obličje i fizičke dimenzije. Razumije raspoznavati svoj glas, osjećaje i misli. Raspoznaje svoja ograničenja. Spoznaja očraničenja vlastitog uma se naziva ego granica. Ovaj process razvoja ego granica nastavlja se kroz djetinjstvo i adolescenciju te onda kroz cijeli život.

Odrasla se osoba osjeća usamljeno iza ovih granica. Ona ima osjećaj izoliranosti, koja je bolna. Zbog toga postoji neodoljiva želja da se te granice razbiju i vrati nazad na stanje u majčinoj utrobi. Zaljubljivanje daje taj osjećj samo privremeno. Ono slama ego ograničenja i osoba se osjeća stopljena sa drugom voljenom osobom. Te se više ne osjeća usamljenom. Ali ovo je samo trenutno olakšanje. Tako psiholozi objašnjavaju zanos zaljubljenosti. Ali sa duhovnog gledišta to se promatra sa ustavne pozicije duše. Ona ne može imati trajnu sreću dokle god ne potraži sklonište u Gospodu. Osoba koja se ne preda Bogu, mora se negdje drugdje predate. Tu nema izbora. Zato Shrimad Bhagavatam kaže da su samo Gospod i njegovi predanici slobodni od želja za seksom. Čak i veliki jogiji poput Vishwamitre su imali potrebu za suprotnim spolom.

Kada se netko potpuno preda Gospodinu, osoba se osjeća potpuna i ispunjena. Ne pojavljuju se više materijalne želje. Ocean je izvor sve vode. Voda koja nije u oceanu, kao na primjer rijeka, ima uvijek tendenciju strujanja ka oceanu. Kada utječe u ocean više iz njega ne izlazi. Situacija sa dušom je slična. Dok se god ne poistovijeti sa svojim izvorom, Bogom, ona ima težnju da se ujedini sa Bogom. Ali u uvjetovanom stanju, iz neznanja, ta težnja se pogrešno usmjerava na ljudsko tijelo. To njemu ili njoj ne daje trajni mir i zadovoljstvo budući da druga osoba pati iz upravo te iste praznine. Zbog toga takozvana ljubav završava i u velikoj se večini preobražava u gorak osječaj. To je zato što se tvoj partner, prije ili kasnije, ponaša na način koji ne zadovoljava potrebe tvojeg ega. Razlog tome te da tvoj partner ima individualni ego koji je drugačiji od tvoga. Njegova ili njezina očekivanja i želje su drugačije od tvojih.
(nastavlja se)

četvrtak, 27. kolovoza 2009.

Yagna u Splitu


Yagna se održala prošli tjedan u Kaštel Lukšiću... bilo je prisutno dvadesetak duša.

Na slici Triambhakeshwari i Aditya izvode sveti obred. Istu večer u Splitu je bila Om iscjeljujuća tehnika na kojoj je prisustvovalo 23 ljudi - dosadašnji rekord.

Molitva dana

"Voljeni Bože, učini me prozirnim od čistoće, tako da možeš blistati kroz mene. Učini da svijetlim od mudrosti, da Te mogu gledati u sebi. Otvori sve prozore vjere, da Te mogu vidjeti u dvorcu mira. Otvori vrata tišine, da mogu ući u Tvoj hram blaženstva."
Paramhansa Yogananda

srijeda, 26. kolovoza 2009.

Zašto se ljubav okreće mržnji? (1)

Zašto se ljubav okreće na mržnju? Istini na volju, to se ne događa. Istinska ljubav se nikada ne mijenja u mržnju ili bilo što drugo. Krišna kaže da s nakanom, meditacijom ili razmišljanjem o objektu osoba razvija vezanost ili privlaćnost prema objektu. Ova vezanost vodi prema želji za posjedovanjem i uživanjem u objektu. Ova želja, ili kama, se pogrešno smatra ljubavlju. Ali to je samo vritti, odnosno vrsta strasti (rajo guna). Ti su oblici uvijek u pokretu. Ovo daje poticaj različitim kvalitetama. Kada je nečija želja neispunjena tada ljutnja ispliva (kamat krodho bhijayate). Ljutnja je dio obitelji mržnje, i ona vodi ka destruktivnim mislima i djelovanjima.

Duša je dio Božje energije. Ona može pronaći trajnu utjehu samo kada je ujedinjena s Bogom. Ali kada se duša poistovjeti i postane utjelovljena u materijalno tijelo, rezultat je dualnost. Duša se osjeća izgubljeno, poput djeteta koje izgubi majku. U takvom stanju, iz neznanja, ono traži ponovno to jedinstvo kroz ovozemaljske odnose. Korjenski uzrok ovog nagona da se ujedini s nekim kroz ljubavni odnos jest duhovni. Postoji i skrivena struja straha, strah od osamljenosti, od gubitka vlastitog jastva (tijela) i stvari koje se odnose na osobnost kao na primjer članovi obitelji, rodbina i posjedovnosti. Uzrok ovome je dualnost koja nastaje iz pogrešne poistovjećenosti sa fizičkim tijelom.

Postoji duboka i nesvjesna žudnja za svršetkom ove dualnosti i za postizanje stanje cjelovitosti. Kada se netko poistovijeti sa tijelom tu je uvijek unutrašnji osjećaj praznine i procijepa.

Na fizičkoj razini nitko nije potpun ili savršen. To jednostavno nije moguće. Čovjek misli o sebi kao o muškarcu ili ženi, tj. samo o jednoj polovici cjeline. Zbog toga na razini tijela želja za potpunošću se očituje kao privlačnost prema suprotnom spolu. To je poput neodoljive privlačnosti između suprotnih polova magneta. Seksualno jedinstvo je najbliža potpunost koju netko može postići na razini tijela. Ovo je najprivlačnija j najispunjenija djelatnost na fizičkom nivou. Ali je isto tako i ona koja najviše vezuje i obmanjuje jer potpuno zarobljuje osobu u tjelesnom konceptu života. Vjerovati da je ‘zaljubljivanje’ istinska ljubav, najmoćnija je i najprisutnije (pogrešno) shvačanje. Ovo je i krajnji zaključak Srimad Bhagavatama. Zbog toga su sve velike religije svijeta postavile ograničenja na jedinstvo između muškarca i žene.
(nastavlja se)

utorak, 25. kolovoza 2009.

Osobno iskustvo Kanupriye

Hvala Kanupriyi što je velikodušno podijelila ovo duhovno iskustvo sa svima nama prije nekog vremena. Sa radošću ga ponovo objavljujem svima na uvid. Jai Gurudev! Jai Mahavatar Babaji!

***

Dragi svi, htjela bih podijeliti s vama moju najnoviju radost i spoznaju.

Prije par godina pročitala sam po preporuci svoje prijateljice Autobiografiju jednog jogija od Yoganande. Knjiga mi je izgledala bajkovita, i sam lik Mahavatara sam doživjela kao nevjerni Toma.

Kada smo bili na darshanu na Bjelolasici 2007.g. prijateljica mi je stalno skretala pozornost na Babajijeve oči na slici sa oltara. Koji pogled, koje oči!
Onako nezainteresirana, bez emocija, ja joj kažem: Ma ja ti tog lika uopće ne poznam.
Sve dok Swami nije ušao u moj život.
Swami nam je dao Babajijevu mantru koju izgovaram. Dao mi je inicijaciju Bhakti kriye koju sam radila intenzivno svaki dan.
A kada sam u svibnju imala zdravstvenih problema Swami se puno molio Babajiju za mene. Kako da kažem, Swami se založio za mene kod Babajija. Tako je Babaji ušao u moj život polako, sa strpljenjem.

Za Gurupurnima sam se zaredila, nakon čega mi je moj muž zabranio odlazak u Njemačku kod Swamija. Nakon što se raširila vijest o aferi, i kako je propala Bjelolasica, naravno da sam ja ipak išla Swamiju u zagrljaj, ali sam mužu lagala da sam u Splitu i Beogradu. Ta laž mi je teško pala, ali morala sam lagati, nisam mogla ništa drugo. Već u 10. mj. donijela sam odluku da idem ponovo u Njemačku, ali mužu još nisam htjela ništa govoriti, da se ne bi ljutio prerano.

Kad jednog dana moj muž meni kaže bez da sam mu išta govorila ili ga pitala: Smiješ ići u Njemačku! Molim??? Bila sam iznenađena i tražila sam od njega da mi objasni zašto je to tako iznenada izjavio i odobrio.

Nakon dosta odugovlačenja ipak mi je objasnio da je čuo glas u glavi: "Nemaš pravo sputavati Dunju na njenom duhovnom putu."
Kaže da je glas bio sladak, nježan pun ljubavi, i nije mogao odrediti da li je to bio muški ili ženski glas.

Kada sam bila za Božić sa Swamijem, ispričala sam mu što se dogodilo s mojim mužem i Glasom. Pitala sam ga da li je to bio njegov glas. A on se nasmijao i rekao, "to je Babaji!"
Od tog trenutka ja sam blažena. Tako jedna važna, sveta osoba brine o meni, i vodi me na putu prema Bogu. Zamislite, sam Babaji se upleo u tu igru. Ali tu nije kraj!!!

Nakon Božića vratila sam se iz Njemačke, naravno sva u zanosu i pozitivnoj swamijevoj energiji i ljubavi. Pripremamo se za doček Nove godine. Odlučila sam biti kod kuće, samo muž i ja, djeca su se dogovorila da idu kod nekih prijatelja.
Dan prije Stare godine moj Ratko kaže da je pozvao svoje prijatelje u naš stan za Novu godinu. Meni mrak na oči. To znači alkohol, cigarete, dim, pijančevanje, galama, vjerojatno i psovke. Ne, to nisam mogla dozvoliti. Moram biti sebična i reći mužu neka s njima ide kud god hoće, ali u naš stan ne. A s druge strane, bilo mi žao muža. Ipak sam ja njegova supruga, domaćica, trebala bih ugostiti njegove prijatelje... i tu sam pukla. Otišla sam u kupaonu i rasplakala sam se.
Molila sam se Babajiju, da mi pomogne, neka s njima napravi što god hoće, neka ih napije, ili bilo što samo da ne dođu k meni. (Sebično zar ne?)

Na samu Staru godinu dođe moj muž s posla uvečer; malo je popio. Rekao mi je da se dogovorio da će ih zvati telefonom kad da dođu. Ja sam spremila finu večeru, on se najeo, natočio jednu čašu vina, popio. Natočio drugu čašu, popio. Treću... I dragi moji, zaspao moj Ratko prije 10 sati ko bebica. Došla je ponoć, vani se puca, ja mu čestitam Novu godinu, a on ne zna ni di je ni što je. I tako do dva sata po ponoći on je lijepo spavao, a ja u miru gledala Swamijevu kazetu, pjevala bhajane i uživala – sama Bog i ja!

Kada sam shvatila da moj muž nije zvao svoje prijatelje zato što se napio i zaspao, znala sam da je to uslišena moja molitva upućena Babajiju. Babaji je napio njega i uspavao ga. To znam sigurno zato što moj muž nikad ne pije doma i ne pije sam.

Vjeruješ li u moju priču? Ja sam jedva povjerovala, ali sada znam da sam s Babajijem sigurno provela nekoliko života, kad se on tako brine za mene.
Toliko sam sretna kada znam da zaista nisam sama na ovoj planeti, da je Bog cijelo vrijeme sa mnom, bilo u liku Babe, Isusa, Swamija ili Babajija.
A i moj muž me se pomalo boji jer vidi da, kako sam kaže, imam debele veze kod Boga.

Eto, mojoj sreći nema kraja. Svaki dan mi donosi nove radosti, a problemi su tako nevažni da me uopće ne brinu.

Sve vas puno volim i želim vam svima pregršt božje milosti.
Kanupriya

Jai Gurudev!
Zagreb, siječanj 2009.

ponedjeljak, 24. kolovoza 2009.

Današnji mučenici : Pismo Mahavatara Babaji-ja (nastavak)


Neki od vas su kritizirali način na koji sam dao kriya instrukcije Swamiju Vishwanandi. To ostaje na svakoj osobi budući da osuda ostaje u „korjenu“ onoga koji ju je prikazao. Reakcija na kritike je osobni izbor pojedinca, zar ne? Swamiju Vishwanandi sam dao blagoslov za širenje Atma kriye za ovo doba, i to je tako! Kritike su bile da je on uputio neke učenike da istraže kriya instrukcije preko interneta, preko kojeg i ja uživam komunicirati sa vama, zar ne? I umjesto upiranja prstom prema vani u ovoj situaciji, možda oni koji to čine si mogu pomoći osloboditi vlastite duše time da zapravo pogledaju unutar sebe i pronađu rezonantne čidbenike na mjestu gdje se kritika stvara u njima! Ljudi koji kritiziraju Swamija Vishwanandu kažu: „Ne, ne, ne, on nije primio Atma kriyu od Babaji-ja budući da Babaji ne bi mijenjao kriye od načina na koji je podučio Lahirija Mahasayu“.

Ako pažljivo čitate priču kako je Lahiri Mahasaya primio poduku u kriyi u Autobiografiji jednog jogina, od Paramhanse Yoganande, vidjet će te da sam ja, Babaji, čak i tada napravio promjenu u kriya tehnici kako bi je uskladio sa tadašnjem stanjem kolektivne svijesti a po zahtjevu Lahirija Mahasaye, zar ne? Danas vam kažem: zašto ne! Zašto ne bi Babaji napravio promjene u svojim metodama poduke kroz različita vremena da se usklade sa kolektivnom svješću ljudi u svijetu? Ovaj svijet nema istu svijest od vremena kada je ovo Besmrtno Tijelo prohodalo prvi puta ovom našom planetom Zemljom. Nisam na ovoj planeti za sebe već dolazim u poniznosti i ljubavi za vas koji traže moju pomoć kao vodstvo na vašem putu prosvjetljenja. Sjetite se: jedinstvo s Bogom! Isto vrijedi i za vašeg gurua, Swamija Vishwanandu. On je ovdje za vas i sa blagoslovom Božanske Majke prekrasno korača sa ljubavlju, milošću i poniznošću!

Dogme svjetskih religija tjeraju srca i umove ljudi kada se rigidno drže za ono što je vrijedilo u nekom drugom vremenu čak i kada je to vrijeme nepovratno promijenilo svoj tok. Ovo isto dogmatsko prijanjanje prema zastarijeloj svjesti nastaje među ljudima ako dopuste egu da nastavi biti gospodar života iako je sama srž, odnosno atma (duša) koja je Vječno Jastvo, Gospodar Duše.

Važno je meditirati na ovo, moji dragi internet prijatelji: u ovo doba velikih svjetskih promjena budite svjesni kada štujete Mučenike prošlosti da Mučenici ovog doba mogu prikazati drugačiju „pokretnu sliku“ od one koji današnji mučenik iskreno radi u svojoj životnoj misiji, djelovanju i učenjima! Vi budite ti koji razumijete ovu veliku istinu sada kada je Živući Prosvjetljeni Učitelj međe vama. Povijest će jednog dana shvatiti i zabilježiti istinu takvog Mučenika, ali treba vremena, kao i za večinu stvari, jer čovjek živi u vremenu. Tako je napisano. – Babaji

Uzeto sa bloga: http://virtual-babaji-vishwananda.blogspot.com/, kojeg vodi Mataji Utpalavati iz Amerike. Swami Vishwananda je potvrdio autentičnost poruka koje ona prima od Babaji-ja. Za više informacija (za one koji mogu čitati engleski) postoji knjiga koju je Babaji napisao kroz nju: „Babaji, Unity with the Divine“ a može se naručiti preko web stranice: http://www.kriyaompress.com/ ili kupiti u trgovini u centru Springen.

nedjelja, 23. kolovoza 2009.

Današnji mučenici: pismo Mahavatara Babaji-ja

Dragi internet prijatelji,

Od početka vremena mi koje nazivate prosvjetljenim majstorima dolazimo na zemlju, prelazeći velike udaljenosti u vašim razumijevanjima. Mi donosimo svjetlo znanja, mudrosti i istine čovječanstvu bez obzira na razdoblje. Znajte da vas volimo neizmjerno i dolazimo u miru da hodamo s vama na vašem putovanju ka povratku domu.

Danas ću uputiti nekoliko riječi onima koji redovno meditiraju sa mnom; vi i ja znate koji ste. Vi drugi koji čitate ove retke znajte da sam uvijek sa vama i ove će riječi rezonirati onom dijelu vas koji me poznaje u našoj osobnoj usklađenošću i sve je to dobro i veliko. Vidite, kada slijedimo stazu na našem duhovnom putu moramo biti posvećeni tako da svaki dan predajemo sve što mi jesmo u to (u naš put).

Iz vlastitog života možete vidjeti i znati da devijacije od odabranog puta (kojeg odabirete prije inkarniranja) su periodi kada najviše boli ulazi u vašu srž bića. Čak i iskorak od „uskih vrata i tijesnog puta“ (vidi Mat, 7:13,14) vam je od koristi, moji prijatelji, posebno kada ostanete svjesni da je čak i devijacija vaš put za neko vrijeme. I zato je možete koristiti kao sredstvo prijevoza prema slobodi, time emulirajući Gospodina Višnua koji ima Garudu kao svoju vahanu (prijevozno sredstvo). I poput Garude koja jede otrovne zmije koje prijete sigurnosti čovječanstvu, tako vaša odluka o skretanju s puta može iskorijeniti nečistoće u vama samima i oslobotiti vas ka većoj slobodi.

U isto vrijeme najmračniji sati su uvijek doba kada vaš napredak prema Svjetlu uzima najviše poleta prema svjesnosti te vaše srce odskoći u radosti i pjeva poput čuda u proljeću kada prolazite „smrtnom dolinom“ (vidi: Psalam 23). Jer zaista, u najgorem periodu u vašem životu izgleda kao da umirete. I uistinu umirete! Vaše sebstvo, koje je ego, polako umire na istinskom duhovnom putu. Ego koje ostaje biva pročišćeno i više ne vlada vašim životom već sigurno ostaje kao zaštita tijela dok ono više nije od koristi.

Ja vas danas ohrabljujem da nastavite meditirati s tehnikama i na način koji je najbolji za vas na vašem duhovnom putu u ovom trenutku. Ja vas volim iz bliza i izdaleka u vašem razumijevanju.... znajte ovo, moji internet prijatelji! Ja vas ohrabljujem danas da nastavite slijediti vašeg učitelja Swamija Vishwanandu kroz vašu istinsku spoznaju da je on vaš guru, vaš duhovni učitelj! Vježbajte njegove Atma kriya joga tehnike koje sam ih ja jasno dao da unesem Svjesnost u svijet u ovom kritičnom vremenu kada je potreba najveća.
(nastavlja se...)

subota, 22. kolovoza 2009.

Atma kriya - tečajevi

TEČAJEVI ATMA KRIYE
JOGA ZA DUŠU


Atma kriya je jedan od najmoćnijih i najbržih načina za postizanje sjedinjenja s Božanskim, uzdizanjem ograničene ljudske svijesti u kozmičku svijest.“
Mahavatar Kriya Babaji

Atma Kriya

Ovo je poziv na jedno od najvećih ljudskih putovanja na koje itko može krenuti: putovanje u središte vašeg Bića, vašu dušu! Atma je sanskrtsko ime za dušu; to je ono što stvarno jeste; ono što stvarno predstavljate. To je izvor vaših najviših potencijala.

Tisućljećima su drevni jogiji putovali ovim istim putem u potrazi za svojim pravim identitetom. Poznavati sebe znači poznavati Svemir, jer ti si mikrokozmos makrokozmosa. Ovo je tvoj najveći dar: samospoznaja.

Ovaj dar je unutar nas, ali kako doći do njega? Za dostizanje svoga istinskog Bića potreban je komplet ključeva.
Ključevi su dani u različitim vremenima u obliku praktičnih, sustavnih joga tehnika.

Atma kriya je joga sustav koji nam daje ključeve za suvremeno doba, a kojeg je lako integrirati u svakodnevni život.
Dao nam ga je veliki učitelj, Mahavatar Babaji, na kojeg je Zapadu po prvi put skrenuo pažnju Paramhansa Yogananda u svojoj glasovitoj knjizi „Autobiografija jednog jogija“.

Atma kriya obuhvaća tehnike koje donose potpunu transformaciju na svakoj razini vašeg postojanja – mentalnoj, tjelesnoj, emocionalnoj, energetskoj i duhovnoj. Ova duboka promjena je katalizator za ponovno sjedinjavanje ograničene ljudske svijesti sa svojim pravim identitetom – Dušom – kozmičkom sviješću.

Porijeklo i tradicija

Atma kriya nam je dana od strane velikog učitelja, Mahavatara Babajija, te uključuje japu, pranayamu, mudre, asane, meditacije i shaktipath. To je drevna joga tehnika prilagoñena suvremenom načinu života, a predstavlja jedan od najbržih i najmoćnijih načina dostizanja sjedinjenja s našim pravim Bićem.

Mahavatar Babaji je uputio Sri Swamija Vishwanandu da dalje širi to znanje. Ovlašteni instruktori Atma kriye podučavaju i daju inicijaciju u ovaj joga sustav.

Dobrobiti Atma kriye


Atma je stalan, neprekidan izvor sreće, mira i ljubavi. Dobrobiti vježbanja Atma kriye mogu se osjetiti u mnogim područjima vašeg života.

Čak je i moderna znanost počela priznavati mnoge fiziološke, emocionalne i duhovne dobrobiti ovog drevnog znanja.

Fiziološke dobrobiti vježbanja Atma kriye:


· Jača imunološki sustav
· Uravnotežuje živčani sustav
· Daje više energije
· Pomaže regeneraciju stanica
· Poboljšava funkcije mozga
· Poboljšava koncentraciju

Emocionalne dobrobiti vježbanja Atma kriye:


· Stvara duboki osjećaj sreće
· Poboljšava sposobnost da više volimo
· Smanjuje stres
· Stvara osjećaj mira i spokojstva
· Povećava samopouzdanje
· Razvija intuiciju i kreativnost

Duhovne dobrobiti vježbanja Atma kriye:

· Put do samospoznaje
· Dubok unutarnji mir
· Jača strpljenje i staloženost
· Daruje mudrost i rasuñivanje
· Budi Kundalini Shakti
· Spaljuje karmu

Tečaj

Tečaj Atma kriye traje tri dana. To daje polazniku dovoljno vremena da u potpunosti shvati različite tehnike, tako da se one mogu integrirati u svakodnevni život.
Svi koji imaju 18 ili više godina su dobrodošli da pohađaju tečaj, bez obzira na religijsku ili kulturološku pripadnost.

Shaktipath


Na kraju tečaja dobiva se inicijacija, odnosno prijenos energije, poznat kao shaktipath. On daje početnu „iskru“ za uspješno vježbanje te aktivira energetske centre u našem suptilnom tijelu.

Gradovi i datumi održavanja tečajeva


Split 25.09 -27.09.2009 petak – nedjelja
Zagreb 16.10 -18.10.2009 petak – nedjelja
Šibenik 30.10.-01.11.2009 petak – nedjelja
Rijeka 13.11.-15.11.2009 petak – nedjelja
Osijek 27.11.-29.11.2009 petak – nedjelja
Split 11.12.-13.12.2009 petak – nedjelja

Cijena tečaja


Cijena tečaja je 1.000,00 kn

Postoji mogućnost popusta za nezaposlene, studente i umirovljenike.

Mogućnost plaćanja u ratama. Ukoliko se plaća u ratama, prva rata (50% iznosa) se plaća po dolasku na tečaj. Plaćanje preostalog iznosa u ratama po dogovoru (max. 2. rate).

Napomena: U cijenu tečaja je uključena organizacija trodnevnog tečaja (najam prostora, oglašavanje, promotivni materijal, priručnici za vježbanje i sl.)

(Tečaju mogu prisustvovati i svi koji već imaju tehniku Atma kriye uz donaciju za prisustvovanje)

Prijava na tečaj


Svi zainteresirani se mogu prijavit na e-mail: roshan.cro@atmakriya.org ili na mobitel: 095 806 0335

Ako želite saznati više, ili vas zanimaju pojedinosti o tečaju, molimo kontaktirajte:

Udruga „Atma Kriya Hrvatska“
Kaštelanova 12
21 000 Split

Mobitel: 095 806 0335

Instruktor Atma kriye : Damir Božinović – Roshan

Ili posjetite web stranice: www.atmakriya.org

petak, 21. kolovoza 2009.

Satsang u Splitu


Guru Stotram... Bhakti Marga centar u Splitu za vrijeme posjeta Aditya i Triambhakeshwari Splitu
Raspjevana Bhakti Marga družina

četvrtak, 20. kolovoza 2009.

Izvješće is ašrama 4/2009 (peti dio)

Bilo je zanimljivo uočiti, kada nas je Sathya pojedinačno prestavio, da svi dolazimo iz raznih država: Liliana, kao što već napomenuh, dolazi iz Kolumbije; Sathya je Njemac, koji uopće ne izgleda tako; Shambo je Nizozemac; i ja Hrvat. Ton majstor, koji se vidi iza miksete, je Talijan.

Mnogi su mi kasnije prišli, te osim neizostavnih pohvala, tražili više informacija o centru Springen. Bila je tu i jedna Tanja, čiji roditelji su porijeklom iz Slavonije i Zadra, a koja iako rođena u Njemačkoj govori jako dobro Hrvatski.

Nakon svirke smo se svi uputili u centar Springen. Ja sam bio radostan da im nešto spremim po dolasku, ali Liliana je bila jako umorna te se je odmah uputila spavati. Ostala dvojica su išli sa mnom u kuhinju te smo pronašli juhu od tikvica iz našeg vrta te nekoliko ladoo-a.

Dan kasnije, jutro i poslijepodne proveli smo svi zajedno u ugodnom raspoloženju te se sa teškim srcem odvojili - svatko svojim putem. Shambo se je uputio u Nizozemsku, Sathya je odveo Lilianu u zračnu luku gdje je odatle otputovala u Singapore gdje podučava jogu, a Sathya nazad u rodni kraj.

A ja? Ja sam se uhvatio večere, te spremio jako ukusne pržene okruglice punjene kus-kusom te mladom kapulicom iz vrta. Mislio sam da će biti i više nego dovoljno za sve. Kada sam ujutro došao ponovo u kuhinju rekli su mi da je večera bila nestala za kratko vrijeme.

Popodne sam proveo uglavnom sam spremajući večeru. Sugandh je svratila na kratko, pomogla mi mijesiti kuglice te me malo zabavila sa svojim duhovnim iskustvima.

Za to vrijeme održavala se liturgija u kapelici. Velika je Gospa i kapelica je bila dobro popunjena. Jedna ikona, koju je naslikala jedna Njemica po imenom Zita kao poklon Swamiju za rođendan, počela je puštati mirisno ulje. Najprije na kruni Majke Božje, te onda niz lice. Kao da nam je Božanska Majka rekla da je tu prisutna u našim životima i da se ne brinemo; da moli za nas.

Danas je nedjelja. U 6 sati ujutro bio sam već u kuhinji pripremajući doručak za goste i ostale. Kasnije sam pomogao Subiju spremati ručak te me je tada naučio spremati Dal Puri, indijsku poslasticu koja je poput Chapattija ali ispunjena slanutkom koji se prije toga skuha i usitni poput brašna te uvalja u tijesto i spremi na tavi. Ručak je bio za lizati prste.

Ugodno ljeto svima i očekujem izvještaj posjeta Aditye i Triambhakeshwari Splitu i Pašmanu.

S ljubavlju,
Chaturananda

srijeda, 19. kolovoza 2009.

Izvješće iz ašrama 4/2009 (četvrti dio)

Naime, prije dva tjedna, kao što sam već bio izvjestio, nas je nekoliko iz centra Springen posjetila glazbeni festival u Baden-Badenu. Tu sam uspostavio kontakt sa mladim glazbenikom po imenom Sathya (www.sathyamusic.com). Njega sam već jednom vidio nekoliko tjedana unatrag u Springenu na daršanu, kad ga je Swami zamolio da otpjeva nešto. Ali nismo se onda upoznali, iako sam njegovu kompoziciju poduprio sa svojim glasom i harmonijem.

Dan nakon festivala u Baden-Badenu, Sathya i njegova djevojka (koja ja inače porijeklom iz Kolumbije) posjetili su nas u Springenu. Zapravo tek tada smo uspostavili prvi kontakt. Oboje smo osjetili trenutno prepoznavanje duša (prijateljstvo koje je sigurno započelo prije mnogo života). Ne sječam se kako se to dogodilo ali zajedno smo spontano opjevali jedan bhajan te zajedno preveli na engleski. Tada me je pozvao da im se pridružim na turneji. Oni su već dva mjeseca na proputovanju te sviraju na festivalima, ašramima i joga klubovima. Naravno meni je srce zatitralo budući da je moj dugogodišnji san da posvetim život pjevanju i širenju prem-bhakti po čitavom svijetu.

Swami, kada je ušao u moj život prije četiri, osvojio me je upravo kroz pjesmu. Tada je također bio Krišnin rođendan kada sam ga prvi put vidio.

Te večeri smo, kao što i rekoh, imali koncert u Frankfurtu u jednom joga studiju, koje se nalazi na petom (zadnjem) katu zgrade sa prekrasnom terasom. Prostor je lijepo uređen te dobro održavan sa nekoliko prostorija u kojima se održavaju tečajevi joge, saune, masaže te razni seminari i predavanja.

Večer je bila ugodno topla. Budući da se organizator nije potrudio oglašavati bilo je svega 12 duša prisutno te nas četvoro glazbenika i dvoje majstora tona.

Dan prije oni su svirali u Yoga Vidya centru pred 300 ljudi. Ja nisam mogao doći zbog proslave koju smo mi imali sa Swamijem. Ali rekli su mi, (a vidio sam kratke isječke sa video zapisa) da je bio jako dobro i energija je bila snažna. Također je publika bila prijemčiva za ovakvu vrstu glazbe.

Kako su bili zamoljeni od organizatora u Yoga Vidya centru da ostanu i slijedeće jutro tako da su malo kasnili. U svakom slučaju pokupili su me na vrijeme te smo stigli dovoljno rano da pripremimo instrumente i napravimo ton probu. Ali nismo imali vremena vježbati.

Ali kako je sa Swamijem uvijek izazov kada nas uvodi u pjesmu tako sam polako naučio, uz njegovu pomoć, da slušam pažljivo i u kratkom roku pronađem pravu skalu i tonalitet na harmoniju.

To iskustvo mi je bilo od velike pomoći tako da sam se bez problema uspio uklopiti u već postojeći trio: Sathya na gitari, Liliana sa djembe i šuškalicama, i Shambo (www.shambo.nl) na sitaru i esraju.

Svirka je prošla izuzetno dobro te sam već bio prihvaćen kao četvrti član. Malobrojna publika je bila jako dirnuta te smo mogli za vrijeme čitave izvedbe promatrati lica i oči prisutnih. Nitko nije ostao ravnodušan te su svi nakon završetka svirke ostali čavrljati sa nama.

Za razliku od dana prije kada smo sa Swamijem imali snažni energetski skok, ova svirka mi je omogučila da energiju koja je probuđena dan prije kroz meditativnu glazbenu večer usmjerim prema unutra i gore.

utorak, 18. kolovoza 2009.

Izvješće iz ašrama 4/2009 (treći dio)

Treće jutro, u četvrtak, opet isto društvo. Ovaj put smo i ja i majka bili učenici. Subi, čovjek porijeklom iz Mauricijusa koji živi sa svojom obitelji u Italiji već mnogo godina, podučio nas je kako spremiti ladoo, tradicionalnu Indijsku poslasticu na mauricijski način. To je malo zahtjevniji posao koji je uključio cijeli tim kuhara i pomoćnika, jer je trebalo napraviti dovoljno za sve goste i domaćine. Ladoo se ponudio istu večer kao prashad za Krishnu. Na slici se može vidjeti dio tima – prva s desne je Tina, zatim portugalka Padmavati, Chaturananda, Subi te Drishti koja je spremala ručak.

Iste večeri imali smo proslavu Krišnijevog rođendana s početkom od 21 sat. Ja sam kasnio pola sata jer su me mnoge aktivnosti držale zaposlenima pa sam od umora zaspao. Srećem propustio sam tek pola sata. Naravno večer je bila ispunjena pjevanjem bhajana. Swami je pjevao na početku, održao je govor, te je pristupio oltaru gdje je napravio abishek. Energija je bila snažna, kao i pjevanje bhajana. Swami je očigledno bio dobro raspoložen te sigurno potaknut energijom koju smo svi generirali te se je latio mikrofona. Tako je započela još jedna besana noć. Swami je pjevao mnogo bhajana, većinu kojih je izveo po prvi put. (Sjetio sa sam se Steffenshofa u jednom trenutku te promislio kako smo često bili ograničeni vremenom budući da smo bili okruženi susjedima te je bilo neprimjereno pjevati nakon 23 sat. Što bi tek bilo da nismo imali onda ograničenja!

Kada je Swami dao znak da je bilo gotovo, pogledao sam na sat. Kazaljke su već bile otkucale 3:30. Ali to nije sve. Ispred hrama nas je čekala velika paleta slatkoga (kao i naš famozni ladoo) koje je bilo ponuđeno Krišni kao prasadam. Tako smo se zadržali još nekih pola sata časteći se slasticama.

Yagna, koja je bila predviđena za petak ujutru u deset, najprije je pomaknuta na 11, pa onda na podne. Swami je već bio otišao oko 11 sati. U popodnevnim satima petka 14.kolovoza, ja sam već bio na putu za Frankfurt.

ponedjeljak, 17. kolovoza 2009.

Izvješće iz ašrama 4/2009 (drugi dio)

Swamijeva majka i sestra su bile u posjeti svom sinu i bratu. Ovo im je bio drugi posjet Springenu. Njegova majke je jedna divna, ponizna i blaga žena. Uživao sam biti u njezinom prisustvu. U utorak 11. kolovoza, došla je u kuhinju i ponudila svoju pomoć. Tako smo proveli cijelo jutro zajedno. Njezina kćer nam se također pridružila. Tina, Swamijeva sestra, koja je dvije i pol godine mlađa od svog brata, je također jedno blago samozatajno stvorenje, poput svoje majke. Bili smo jako dobar tim.

Naravno moja znatiželja je bila jaka pa sam iskoristio povoljan trenutak da izvučem koju pričicu iz swamijevog djetinjstva kako bih je mogao podijeliti svima na blogu. (Usput rečeno, mnogi su mi spočitali kako se slabo javljam; a sada kada češće izvještavam, nemam nikakvu povratnu informaciju – ili su svi na moru pa nemaju vremena za čitanje? A ne bi bilo loše čuti kako je u splitskom centru, bilo što?)

Evo podijelit ću jednu malu priču koju mi je Tina ispričala. Pitao sam je da li bi se koji put „pošibali“. Kao da je jedva čekala da je netko pita da se može izjadati. Često su imali razmjerice, kao u normalnim odnosima između brata i sestre. Ali je ona bila ponekad nestašnija pa bi, iako je brat ne bi isprovocirao, trčala mami govoreći da je Visham (kako su Swamija tada zvali) tuče i zanovijeta. Onda bi mama došla pa bi istukla sina. (Kako mi ovo poznato zvuči?) Inače mama je imala nadimak kojim bi zvala Swamija ali to je bilo rezervirano samo za nju te ako bi ga netko drugi zvao tim imenom ne bi mu bilo drago. Zato ne mogu ovdje podijeliti to sa svima, kako ne bi netko došao u napast da testira Swamijevu strpljivost. Hahaha

U svakom slučaju, taj dan sam spremao Soparnik (ili Zeljanicu) budući da su mi mnogi tražili da ponovo spremim. Majka je bila jako znatiželjna te me je promatrala kako mijesim tijesto i pripravljam Soparnik. Nakon ručka povjerila mi je da joj se jako svidio ali i da je Swami uživao. Tražila je i recept.

Dan kasnije opet je ista družba bila u kuhinji. Ovaj put sam ja bio učenik pa sam naučio kako spravljati mango „pickles“ (začinjen pripravak koji se često koristi u indijskoj kuhinji). Također smo zajedno spremali Chapatti, koji je također sastavni dio indijskog ručka (nešto poput kruha kod nas). Na slici se može vidjeti dvojac iz snova: Chaturananda i Swamijeva majka kako spremaju Chapatti.

nedjelja, 16. kolovoza 2009.

Izvješće iz ašrama 4/2009 (prvi dio)

Jai Gurudev svima. Intenzivan tjedan je ostao za nama. Swami je nekoliko dana bio u Finskoj.

Za vrijeme njegovog boravka u Finskoj mi kuhari u ašramu imali smo tečaj ayurvedskog kuhanja. Iz Švicarske su došla Kalavati i njezina teta Payoja te nam dale teoretske osnove i pokazale nekoliko jela koje smo zajedno kuhali. Naime Kalavati je studirala ayurvedu na maharišijevom sveučilištu u Americi te preko pulsa može dijagnosticirati. Ja sam ostao jako iznenađen kada joj je samo nekoliko sekundi bilo dovoljno da me „pročita“. Iako sam znao od prije da je puls dijagnoza sastavni dio dijagnostičke medicinu u ayurvedi i mnogi doktori je često koriste, na zapadu nije tako popularna, odnosnu doktori školovani na zapadnim sveučilištima jako malo znaju o tome te ne mogu puno toga pročitati preko pulsa.

Njezina teta Payoja ima sposobnost da uđe u „akaši polje“ i na taj način može sa stopostotnom točnošću dijagnosticirati pacijenta. Kako su došle radi kuhanja nisu puno tomu dale naglaska. Ona može isto tako osjetiti da li je hrana ispravna i po ayurvedskim principima energetski izbalansirana. Ona mi je i objasnila kako to radi, mada meni to zvuči kao znanstvena fantastika. Ali potvrdu sam dobio vrlo brzo, jer me je „pročitala“ u isto vrijeme kao i Kalavati; jedna preko pulsa, a druga astralno.

Zatražio sam da nakratko popričamo te smo sjeli na nekoliko minuta neposredno prije nego su odlazile. Ponovo je zatvorila oči te mi je rekla nekoliko stvari i kroz razgovor pomogla posložiti nekoliko kockica. Tu sam i osobno dobio potvrdu da neke stvari vidi jer to što smo izmijenili nije nikako drugačije mogla dobiti nego direktnim uvidom u moju dušu. U jednom trenutku mi je rekla da više ne može vidjeti napomenuvši da joj je dalje pristup nedostupan. Naime do određene granice ima pristup, onoliko koliko joj Bog daje za pravo da vidi, a time i pomogne drugima. Taj me je odgovor jako oduševio jer sam vidio kako Bog može pomagati na različite načine kroz različite pročišćene duše.

Swami je, naravno, potvrdio te sposobnosti kao autentične i sa njegovim blagoslovom i pozivom su došle da nam pomognu kuhati po ayurvedskim načelima.

Nedjelja je, 9. kolovoza - Sugandh je stigla! Dobrodošla! Oni koji ju poznaju već mogu naslutiti da ovaj tjedan koliko je već tu prolazi u brzim izmjenama različitih emotivnih, duhovnih, šaljivih.... trenutaka. Sa njom barem nikada nije dosadno. Ali nisam ja jedini koji uživa u ovom šou. Naime Sugandh ima mnogo obožavatelja u ašramu. Ali neka ona ispriča svoju priču. Ali ako mislite da Sugandh samo drži ostale budnima u ekstatičkom raspoloženju, varate se. Jako je dobar radnik, je mi je nekoliko puta dobro očistila kuhinju, pogotovo komponente koje inače mi kuhari nemamo vremena detaljnije očistiti.

Kad smo kod kuhinje dogodila se jedna promjena. Sada sam „full time“ u kuhinji. Dogodile se neke promjene i razmještaji. I dalje sam odgovoran za povrtnjak. Glazba mi također traži dosta vremena, kao i održavanje bloga. Zato ću pokušati biti kratak.

subota, 15. kolovoza 2009.

Velika Gospa


Velika Gospa je dan svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Slavi se 15. kolovoza svake godine.

Na svetkovinu, mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna Marijina svetišta. Mi smo također blagdan proslavili sa liturgijom. Želim vam svima mnogo ljubavi i blagoslova. Jai Ma!

srijeda, 12. kolovoza 2009.

Krishna Janmashtami

Krishna Janmashtami, odnosno rođendan Krishne, ove godine pada 14. kolovoza. U Bhakti Marga centru mi ćemo započeti proslavu dan prije 13.og navečer s početkom u 21 sat. Tako da ćemo kroz bhajane i abishek dočekati ponoć. Na dan Janmashtamija imat ćemo yagnu ujutro koju će, kako čujem voditi sam Swami koji vjerojatno odmah nakon toga odlazi na put na nekoliko dana. Proslava će se nastaviti kasnije tijekom dana.

Dragi blogovci, ako imate neki zanimljiv tekst o Krishna Janmashtamiju, pošaljite na moju adresu ili kao komentar da ga mogu objaviti i podijeliti sa svima. Hvala na suradnji. Jai Gurudev!

utorak, 11. kolovoza 2009.

OBAVIJEST

Na otoku Pašmanu održat će se seminar Om iscjeljenja i mudra radionica od 21.08. do 28.08. Predavači i voditelji su Prabhu Aditya i Mataji Triambhakeshwari iz Bhakti Marga Centra Springen, Njemačka. Sve informacije možete dobiti na internet stranici www.harmony.com

Nekoliko dana prije isti dvojac će posjetiti Bhakti Marga centar u Splitu te održati nekoliko aktivnosti. U srijedu 19. kolovoza održat će se Yagna u Kaštel Lukšiću od 10 do 12 sati. Istog dana od 17 do 18 sati bit će na programu Om iscjeljujuća tehnika u splitskom centru (Tršćanska 7), a nakon toga u 19 sati satsang i bhajani. Svi su dobrodošli na ove programe.

Za dodatne informacije javiti se na broj telefona 095 8060 335 (Damir/Roshan)

Zahvalnost je molitva


Pozdrav moji dragi internet prijatelji,

Radosno zagalamite prema Bogu! Čvrsto odlučite da ćete danas dopustiti samo ljubavi da izađe vani iz dubine vašega srca - slavite Boga!

Imajte samo zahvalnost i ljubav za svog gurua, svog dugovnog učitelja. Sjetite se iz dubine svojega bića da se je on inkarnirao, ne za sebe, već zato što ste ga pozvali i Božanska Majka je čula vaš plač u noći te je on, koji živi među blagoslovljenim i oslobođenim dušama, došao da vas spasi i oslobodi. Slijedite ga s milošću svoje patnje i trpljenja, s ljubavlju u svome srcu te sa zahvalom na svojim usnama. Vi budite oni koji podupiru njegova učenja, slijede njegov primjer i ostavljaju svugdje svoje tragove ljubavi, strpljenja i jedinstva!

Idite prema Svjetlu, moji dragi prijatelji, i budite slobodni! Vaš guru je poput zvijezde vodilje ukrašene božanskim bojama. Budite zahvalni!

Ja sam Babaji, vaš prijatelj, amen i om... adio dok se ne sretnemo ponovo...

Uzeto sa bloga: http://virtual-babaji-vishwananda.blogspot.com/ (poruke Mahavatar Babaji-ja svim sljedbenicima kroz Utpalavati, učenicu Swamija Vishwanande)

ponedjeljak, 10. kolovoza 2009.

Duhovno promišljanje

Tko je od vas bez grijeha neka prvi baci kamen!” (Ivan 8:7)

Prije par dana razgovarao sam s prijateljicom na telefon i razgovarajući o odnosu guru – učenik, posebno u vezi s našim guruom, Swamijem Vishwanandom i prašinom koja se prošle jeseni podigla oko njega, spomenuli smo jednog zajedničkog prijatelja.

Rekla mi je da je taj prijatelj rekao u vezi Vishwanande, njegovog „bivšeg gurua“ kako je sam rekao, kako bi volio jednog dana posjetiti „svog prijatelja“ (misleći na Vishwanandu). Kad sam to čuo, ostao sam bez teksta.

Prvo, taj takozvani učenik je napustio svoga gurua na vrlo negativan način, govoreći o njemu pred drugim učenicima da je varalica, da nije istinski guru, i mnoge druge bogohulne stvari.

Štoviše, „odrekao“ ga se govoreći svima o jednom intimnom iskustvu koje je jednom imao sa svojim guruom, a koje uopće nije bilo seksualne prirode. On je to prenio na takav način da slušatelji osjete sažaljenje nad učenikom i osude gurua. Drugim riječima, pokušao je odsjeći glavu guruu nastojeći sebe učiniti višim ili pravičnijim. Njegovo ponašanje bilo je kratkoročno vrlo uspješno budući je uspio uzdrmati vjeru mnogih učenika, ali nakon nekog vremena većina njih je shvatila o kakvom se zapletu radi i ponovno uspostavila svoj unutarnji mir.

Ne samo da je iznio u javnost svoja „osobna“ iskustva, nego je ponudio i mnoga „sočna“ iskustva drugih, koliko god ih je mogao prikupiti, kako bi dokazao ispravnosti prosudbe svoga perverznog uma. Često sam se pitao koji bi bili razlozi da „razotkriješ“ svoga gurua, čak i kad bi te „činjenice“ bile istinite. Da bi zaštitio druge? Spasio njihove duše? Upozorio ih na prijevaru „lažnog“ gurua? Što?

Tko sada pokušava biti guru? Koliko smo nevrijedni bilo kakve ljubavi, pa ipak volimo preuzimati ulogu spasitelja!

Pada mi na pamet jedna lijepa priča iz „Pustinjskih Otaca“, koju bih ovdje želio ponoviti:

Jedan brat u Sceti počinio je grijeh. Sazvano je vijeće na koje je pozvan i otac Mojsije, ali on odbije poći. Tada svećenik pošalje nekoga da mu kaže da dođe, jer ga svi čekaju. Tako otac Mojsije ustane i krene. Uzme šupalj vrč, napuni ga vodom i ponese ga sa sobom. Ostali mu pođu ususret, te mu rekoše: „Što je to, oče?“ A starac im odgovori, „Moji grijesi ostavljaju trag za mnom, a ja ih ne vidim, pa ipak danas dolazim suditi o greškama drugoga.“ Kad su to čuli, ništa više ne rekoše onome bratu, već mu oprostiše.

Kako lako padamo žrtvom đavoljih zamki! I koliko nam dugo treba da otkrijemo zavjeru sotonske sile! Samo predajući se svom duhovnom vodiču možemo biti spašeni, a ključna riječ je poniznost. Ništa ti ne može nauditi ako razviješ poniznost. Tada ne možeš pogriješiti, što god učinio – kvaliteta poniznosti biti će tvoj štit pred svim nedaćama.

Pa što ako se ispostavi da guru nije pravi? Koji stav bi učenik trebao zauzeti? Pokušati ga izložiti osudama drugih, okrenuti sve protiv njega? Je li to način postupanja s prijateljem? I onda imaš obraza nazivati ga prijateljem. O, moj Bože, oslobodi me takvog licemjerja!

Još jedan citat Pustinjskih Otaca:

Jedan brat upita oca Poemena, „Ako vidim da moj brat griješi, je li u redu ništa ne reći o tome?“ Starac odgovori, „Kad god sakrijemo grijeh brata svojega, Bog će sakriti naš; kad god ljudima govorimo o krivnji brata svojega, Bog će isto učiniti s našom."

S ljubavlju,
Chaturananda

Trogir, Hrvatska, 04. ožujka 2009.

nedjelja, 9. kolovoza 2009.

Moj sin je uvelike blagoslovljen (5. dio)

Visham je počeo pjevati bhajane po cijele dane s ljudima koji su došli vidjeti manifestacije i materijalizacije. Bilo je ljudi posvuda u našem domu i činilo se da nema mjesta više za obitelj. Postala sam umorna, gotova! U to vrijeme je počeo proizvoditi lingame također. Tijekom posebne svetkovine materijalizirao je 34 lingama u jednom danu. Ako osoba nije bila prisutna kad bi izbacio lingam, on bi ga ponovno progutao i izbacio kad bi osoba stigla. Plakala sam kad sam vidjela kako je postao umoran te kad sam vidjela kako mu je bilo krvavo i bolno izbacivati lingame iz grla. Svima je dao lingam. S obzirom da je bilo tako bolno, pitala sam ga zašto daje svakom lingam i da bi možda bilo dovoljno dati po jedan lingam svakoj obitelji. On je rekao, “Što mogu kad pitaju?” Bio je tako umoran i meni je bilo jako žao mog sina.

Tijekom Shivaratrija dogodilo se nešto posebno. Svaka kanta stavljena u Vishamovu sobu bi bila napunjena vodom. Nitko ne bi bio u sobi, mogao si samo na trenutak okrenuti leđa i kanta bi već bila puna vode. Cijeli dan ljudi su donosili kante kako bi se napunile vodom. Onda je prestalo. Jedno vrijeme, što god bi se stavilo u Vishamovu sobu bilo bi prekriveno vibhutijem različitih boja. Jedno vrijeme manifestirali su se murtiji ispod njegovog kreveta. Jednog dana kuća je bila puna bindija, crvene točke koju hinduističke žene stavljaju na svoja čela, na zidovima te bi visile u zraku u svakoj sobi. Drugog dana mirisni štapići u svakoj sobi. Manifestirao je nakit svake vrste za svakoga.

Svaki dan se nešto novo dešavalo, svako jutro nakon što bih se probudila pitala bih se što će se novo dogoditi taj dan. Jednog dana Visham nije bio kod kuće. Ušla sam u njegovu sobu i vidjela četiri velika ladoosa, okrugla indijska slatkiša kako leže na njegovom krevetu. Nikad nisam vidjela takve ladoose jer su bili veliki kao teniske loptice, vrući kao da su upravo skuhani i prekriveni medom i bademima. Visham je stigao upravo u tom trenutku i uzviknuo, “Tko je stavio ladoose na moj krevet? Ja sam rekla, “Ja nisam, a cijelo vrijeme sam sama u kući!”

Na kraju je došlo vrijeme kad je Visham napunio 18 godina i počeo putovati diljem svijeta. U to vrijeme je želio ići u Indiju, ali nije imao potreban novac. Jedno jutro kad se probudio na oltaru je našao avionsku kartu za Indiju za dan kad je želio ići te 700 dolara.

Visham je uvijek bio pošten. Neki ljudi su mislili da je kupio prstenove koje je davao ljudima kako bi mu vjerovali. Ja sam pitala, “Kojim novcima bi ih kupio? Nikada ne traži ni novčića od ikoga”. Sve se to dogodilo ispred mojih očiju. Ja poznajem svog sina; on nije prevarant. Kada čujem kako neki ružno govore o Vishamu naljutim se jer on nije takav. Ljudi nekad pričaju bez znanja i razumijevanja. Ja sam bila s njim dan i noć kad se sve to događalo i razvijalo. To je istina. Moj sin, Visham je uvelike blagoslovljen. Ne znam što bih mu poželjela; Bog mu je sve dao.

Bindow, svamijeva majka – Mauricijus (Uzeto iz knjige “Blossoming of the Heart”)

subota, 8. kolovoza 2009.

Swamiji pjeva - Guru Purnima 2009.

Moj sin je uvelike blagoslovljen (4. dio)

Postalo je čudno kad je moj sin počeo manifestirati stvari. Jutro nakon što se prvi put pojavio vibhuti cijela hrpa vibhutija je izašla iz Vishamove ruke i vrha glave. Dok je vibhuti izlazio iz njegove ruke rekao je da je mogao osjetiti da ga nešto svrbi i onda bi vibhuti istekao vani. Jednog dana je istjecao med iz njegovih stopala i ruku. Nakon toga su i med i vibhuti naizmjenično izlazili iz njegovih ruku i nogu. Dva tjedna prije početka manifestacija zezala sam se preko telefona sa svojom sestrom, “Znaš, Visham radi toliko molitvi da bi mogao iz njega izlaziti vibhuti, baš kao što se dogodilo sa Shirdi Sai Babom, poznatim indijskim svecem. Ako bude izlazio iz njega vibhuti, naplaćivat ću ljudima da ga dolaze posjediti” Onda kad se moja šala ostvarila, nisam se više uopće smijala.

U početku su samo moja obitelj i sestra znali za te manifestacije. Ali ja nisam mogla spavati od razmišljanja što se to događa mom sinu. Razgovarala sam s jednom starom susjedom. Rekla sam da joj želim nešto reći ako mi obeća da neće nikome kazati. Obećala je, ali do podne sam primjetila da već red ljudi stoji ispred moje kuće. Od tada su ljudi stajali u redovima po cijele dane, svaki dan kako bi vidjeli Vishama.

Jedna gospođa je donijela malu sliku i zamolila Vishama da je stavi u svoju sobu i blagoslovi, što je on i učinio. Rekla sam gospođi, “Ne želim tu sliku u njegovoj sobi; imamo dovoljno slika u našoj kući i zato vas molim da je uzmete nazad”. Ali kad je Visham stavio sliku u svoju sobu, postale su dvije. Gospođa je izašla sa dvije slike Vishama. Potrčala sam za njom moleći je, “Nemojte nikome reći što ste ovdje vidjeli”. Uskoro su svi za to znali. Nakon toga dan za danom, čak prije sedam sati ujutro pa sve do kasno navečer, ljudi su počeli stvarati duge redove ispred naše kuće. Postala sam bolesna i frustrirana zbog ljudi u mojem domu cijelo vrijeme. Nisam više imala vremena za kuhanje niti za sebe. Osjećala sam se kao da mi je život završio i svugdje su bili ljudi u mojoj kući po cijeli dan!

Ljudi bi mi rekli, “Želim vidjeti pandita”. Ja bih im odgovorila, “Kojeg pandita? Ovdje nema pandita.” Rekla sam Vishamu, “Moraš prestati s ovim. Ne želim sve te ljude u mojoj kući”. Napokon sam nazvala “pravog” pandita da dođe u moju kuću. Objasnila sam mu sve što se događalo s Vishamom i da se njegova obitelj boji za njega. On je rekao, “Ja sam pandit, pobrinut ću se za to”. On nikad nešto takvo nije vidio. Došao je s ružom u ruci i izmolio neke molitve. Rekao mi je da će za tjedan dana sve prestati. Ali nakon tjedan dana manifestacije su postale još obilnije. Kasnije sam vidjela tog istog pandita kako dodiruje Vishamove noge.

Nakon pandita bilo je još više vibhutija nego prije; onda se pojavio med, nakon toga privjesci i prstenovi. Jednog dana je Visham iz svoje ruke davao poklon svima koji su ga došli posjetiti. Bilo je zabavno, ja sam bila pod stresom, ali sam se smijala i bila sretna. Otišla sam u kuhinju skuhati nešto hrane. Visham je došao u kuhinju na brzinu pojesti. U šali sam mu rekla, “Svima si dao nešto, ali meni nisi ništa dao”. Dotakla sam mu obraz govoreći, “Ništa za mene?” U trenutku je okrenuo ruku i dao mi lijepi prsten. Ja sam plakala i rekla mu, “Ne, nisam to tražila, drago mi je da si svima nešto dao”.

petak, 7. kolovoza 2009.

Moj je sin uvelike blagoslovljen (3. dio)

Bila sam protiv njegovih vjerskih sklonosti, ne znam zašto, možda zato što nisam bila religiozna. Vikala bih na njega, “Prestani s pujama.” On bi odgovorio, “Ali ovo je samo molitva.”

U dobi od deset godina, ponašao se kao pandit – išao bi u hram svaki dan raditi puju. Ja sam vikala na njega, “Što radiš? Svako jutro radiš puje kao da si pandit.” On bi mi rekao, “Da, ja želim biti pandit.” Ja bih mu rekla, “Ne, ti nećeš biti pandit, to nije posao.”

Visham bi čuvao novac od škole kako bi mogao kupovati stvari potrebne za njegove molitve. Jedan dan je kupio veliki murti i sakrio ga u tetinoj kući kako ja ne bi vikala na njega. Kupio je glinu i cement kako bi mogao raditi male murtije. Bila sam tako ljuta kada sam čula da pravi murtije da sam otišla u kuću žene koja ga je tome učila. Vikala sam na nju, “Kako se usuđujete učiti mog sina tim stvarima; Ne želim da to radi. On neće postati pandit”. Kasnije mi je Visham rekao da je želio praviti murtije i prodavati ih, da je to posao kojim se želio baviti.

Kad bih izašla iz kuće, Visham bi pustio snimljene puje i molitve i pojačao ih jako glasno. Kad bi vidio da se vraćam, onda bi brzo sve ugasio. Također je nudio puje svugdje sa svojim prijateljima. Često bi uzeo bocu mlijeka te drugih sastojaka i kod prijatelja nudio puje. Jedne takve prilike njegov otac, baka i ja tražili smo ga po cijelom gradu i nismo ga mogli naći, bila sam jako prestrašena. Napokon, netko nas je nazvao da nam kaže gdje je i da radi molitve.
Tijekom tih ranih godina često sam se bojala. Željela sam imati sina kao i sve druge majke, koji ide u školu, ima diplomu, dobro radno mjesto, možda posao u uredu. Visham je samo želio raditi svoje puje i biti pandit. Rekla sam mu da će onog dana kada prestane ići u školu morati učiti za mehaničara. U petnaestoj godini prestao je ići u školu. Sljedećih šest mjeseci je učio za mehaničara. Kad sam vidjela kako se svaki dan vraća kući prljave odjeće i ruku osjetila sam tugu i počela razmišljati da ne želim da moj sin radi te prljave poslove. Nakon šest mjeseci je prestao raditi posao mehaničara i postao pandit. Danas je mnogo više od pandita.

Kada je Visham napunio 16 godina počele su materijalizacije i manifestacije. Jedno jutro dok je čitao knjigu, pozvao me da je pogledam. Pokazao mi je u knjizi slike nekih svetih ljudi na kojima se manifestirao vibhuti. Dok sam se pitala zašto mi Visham pokazuje slike, odjednom sam primjetila da slike na zidovima naše kuće imaju male kuglice vibhutija svuda po sebi. Rekla sam mu, “Stavio si vibhuti po svim slikama kako bi me uvjerio”. Ali Visham je inzistirao, “Ne mama, nisam ništa stavio na slike”. Rekla sam mu da obriše sav vibhuti sa slika i on je to učinio. Pet minuta nakon što je Visham izašao iz kuće, slike su bile opet prekrivene vibhutijem. Bila sam sama u kući, sjedila i pitala se zašto Bog želi da ja vidim fenomen opisan u knjizi koju mi je Visham pokazao.

četvrtak, 6. kolovoza 2009.

Moj sin je uvelike blagoslovljen (2. dio)

Jedno jutro, dok sam još spavala, Visham se igrao u kuhinji. Možda je bio žedan; uzeo je bocu benzina i malo popio. Mislila sam da bi mogao umrijeti i brzo pronašla nekoga da nas opet odveze u bolnicu. Kasnije sam shvatila da sam još uvijek odijevena u spavaćicu i papuče te se pitala kako ću se tako obučena vratiti kući.
Od vremena kad je bio jako mali do pete godine Visham je redovito bio bolestan. Često je imao visoke temperature i grčeve. Otprilike svaki mjesec bi imao visoku temperaturu i morali bismo ga odvesti u bolnicu dok se ne bi oporavio. Ponekad bi pojeo otrovne stvari i onda bismo ga morali odvesti u bolnicu, nekada bez svijesti. Doktori bi se pobrinuli za njega. Bila su to teška vremena i za Vishama i za nas, njegovu obitelj; tijekom tog perioda njegovog života bolnica mu je bila kao drugi dom.

Jednom kada je Visham imao tri godine, spremili smo se za vjenčanje rođaka Vishamovog oca. On se igrao s djecom u vrtu gdje je pojeo malo bijelo sjeme koje ima okus po orahu, ali je ustvari jako otrovno. Umjesto da idemo na vjenčanje, opet smo odveli Vishama u bolnicu gdje je ostao tri dana. Tijekom tog boravka u bolnici vidio je čovjeka s vanjske strane bolničkog prozora kako daje slatkiše svoj djeci. Kasnije je otkrio da je taj čovjek bio Babaji, njegov guru.

Visham je bio poslušan i spreman pomoći, ali nestašan. Pomagao mi je očistiti kuću tako što bi oprao suđe ili očistio pod. Njegova mlađa sestra Tina bi rekla, “Ne, neću to napraviti”. Ali Visham mi nikada nije rekao Ne.

Prvog dana vrtića Visham se igrao puje. Učitelj mi je rekao, “Vaš sin je poučio svu djecu u igranju puje. Stavili su sve igračke na hrpu u sredini sobe kao zamjenu za yajna vatru. S Vishamovim ohrabrenjem, sva djeca su provela cijelo posljepodne ponavljajući mantre i molitve koje im je vaš sin doslovno vikao da ponavljaju!”

Također, moj sin je uvijek naređivao koje će igre igrati sa svojom mlađom sestrom Tinom. Jedan dan su u mojoj sobi napravili yajnu. Visham je bacio mnoge stvari u vatru. Vatra je pobjegla iz svog kontejnera i zahvatila zavjesu te je pola izgorjela.

Kad je Visham imao sedam godina jednog dana se obukao kao Krishna u malu ružičastu haljinu i rekao mi da Krishna stavlja crni kajal oko njegovih očiju. Stavio je na sebe chunri, šal i mnogo nakita. Mnogo je volio Krishnu. Plesao je po kući sa sestrom Tinom kao da su Krishna i jedna od Krishninih gopija.

Tijekom Vishamove mladosti mislila sam da je samo nestašan, nisam shvaćala koliko je poseban i koliko je posebno sve što radi, čak i nestašne stvari. Cijelo vrijeme se molio. Ne znam gdje je Visham naučio sve te mantre i molitve u tim ranim godinama. Činilo mi se čudno, kao i svima ostalima da tako malo dijete neprestano moli i pjeva mantre. Ipak, svi su bili iskreno dirnuti malim djetetom koje moli i radi puje. Pitala sam ga, “Koliko se možeš moliti? Stalno se moliš; prestani se sada moliti!” Činio se prestrašen mojim vikanjem da prestane moliti, ali Visham se nikada nije prestao moliti.

srijeda, 5. kolovoza 2009.

„Kažu da se slonovi posebno brinu za ranjene kada se moraju suočiti s borbom. Stvarno, njih i najslabije tada okruže. Tako i ti prihvati u središtu ljubavi bližnjega koji je ranjen i slab.“
Sv. Antun Padovanski

Izvješće iz ašrama 3/2009

Prvog kolovoza imali smo daršan u Springenu. Kao i obično trajao je više od pet sati. Nakon daršana nekoliko momaka iz sela su vukla za sobom drveni karet na kojemu je bio stereo sistem i iz njega treštao tehno. Koji kontrast u odnosu na nekoliko sati provedenih u pjevanju bhajana! Naravno Chatur je bio taj koji se uhvatio na valovima glazbe i sa rukama uvis popratio nekoliko plesnih taktova kada su se još nekolicina pridružila, uglavnom tim koji je ostao pospremiti daršan salu. Ne znam da li je to tradicionalno svake godine (nešto poput pozdrav ljetu – ne zaboravite da ovdje ljeto kasni dobrih mjesec-dva i traje nekoliko tjedana maksimum!) ali momci su vukli karet po cijelom selu. Naravno nas nekoliko se je pješice vraćala u centar te smo im malo davali podršku od ostraga za zvukom školjke u koju smo povremeno puhali.

Kao i obično nakon daršana je teško ići spavati jer se energija digne visoko. Ali ja sam se nekako prisilio jer ujutro u osam sati je nas nekoliko otišla u Baden-Baden, grad udaljen 2-3 sata vožnje. Naime, tamo se održavao music & dance festival na kojem su nastupile nekoliko duhovnih skupina i pojedinaca. To je bio posljednji dan od ukupno tri. Za one koji žele više informacije šaljem link: www.rainbow-spirit.de

Iako s malo sna protekle noći, nas 6 koliko nas je išlo bili smo budni i spremni na ples i pjesmu. Vrhunac festivala je bio glazbenik koji je svih oduševio. Njegovo ime je Steven Walters (www.stevenwaltersmusic.com) i dolazi iz Amerike. Vrhunski je glazbenik i zabavljač, sa duboko ukorjenjenom duhovnošću. Poruku koju kroz svoje glazbene kompozicije prenaša duboko urezuje trag, ne ostavljajući niti jednu osobu ravnodušnom. On zapravo nastoji svaku osobu uključiti u svoj performans. U jednom trenutku počeo je pjevati Hanuman Chalisu, te sam ja bio jedini koji je mogao njega pratiti, što je i njega iznenadilo jer nije očekivao da će se netko naći tko je zna napamet. Hanuman Chalisa, za one koji ne znaju, himna je posvećena Hanumanu, velikom svecu koji je živio prije mnogo stoljeće u Indiji, te mi u ašramu svakodnevno pjevamo tu himnu.

Tako da smo vrlo brzo uspostavili blizak odnos. Naravno s naše strane bio je pozvan da dođe kao gost u ašram, što je, na moje iznenađenje, i napravio. Došao je odmah sutradan. Našao sam ga navečer nakon objeda te sam ga zamolio da mi opjeva jednu pjesmu koja mi se jako svidjela. Na prve taktove pjesme, počele su se lijepiti i druge ašramske pčele te smo tako započeli sankirtan koji je trajao do kasno u noć. To je bilo iskustvo koje nitko od nas neće zaboraviti. Pogotovo mir koji je bio generiran pjesmom i snagom devocije. Čak nam se je i Swami pridružio na kratko – došao je baš u momentu kada je završila jedna pjesma koja se je pjevala preko sat vremena te je na naš mir nadodao svoj što je dalo cijeloj večeri dodatnu snagu.

Inače, u nedjelju je Swami kuhao ručak za sve. Kako smo mi bili na festivalu, propustili smo tu priliku da kušamo njegovu hranu (možda Phalguni može napisati par riječi, jer je ona bila još u ašramu?)

Kako smo se vračali kasno, bilo je sigurno dva u jutro kada smo se stigli nazad, ja sam bio za volanom kada je Kuru pročitao SMS poruku od Swamija. Kao brižni otac, pitao je da li skoro stižemo te se je pitao jesmo li još u oblacima. Očigledno je pokupio „vibru“ koja nas je nosila cijelim putem.

Danas je utorak, moj dan za kuhanje. Spremio sam talijanski specijalitet pod nazivom, Focaccia Barese (čit: fokača bareze). Ljudi su uzimali „repete“ te su brzo „počistili“ posude. Naravno, kao i obično, pljuštali su komplimenti sa svih strana. Sjećam se da sam nekome odgovorio na kompliment riječima: „moj ego ti zahvaljuje“. Ponekad se volimo šaliti na ovaj način da jedan drugoga podsjetimo da uvijek budnim okom držimo ego pod kontrolom.

Nekoliko nesretnika, koju su kasnili na ručak, ostali su bez jela. Međutim, Prajna koja je bila jedna od njih, dosjetila se da možda u hladnjaku ima još nešto od jučer, i gle – bingo! – ostaci od nedjeljnog ručka. Tako da je dobila punu porciju prasadama. Pankaj je bio još dosjetljiviji te pronašao u zamrzivaču picu koju je nabrzinu pogrijao u pečnici. Tako, vuk sit a sve ovce na broju!

Inače Swami je u posljednje vrijeme u nekom Ram raspoloženju jer samo Ramine bhajane pjeva. Te, za divno čudo, često se pojavi na večernjim molitvama i otpjeva nekoliko, uglavnom novih, bhajana. Jai Sai Ram!

utorak, 4. kolovoza 2009.

Moj sin je uvelike blagoslovljen (1. dio)

Moj sin Visham se rodio na Mauricijusu 13. lipnja 1978. Na tom malom otoku je odrastao. Danas, Visham je poznat i cijenjen diljem svijeta kao Swami Vishwananda. Ja sam također odrasla na Mauricijusu. Tamo, kao i u Indiji, svi se u okolici poznaju. Za razliku od gradova gdje ljudi ne poznaju svoje susjede, na Mauricijusu su ljudi u uskoj blizini kao jedna velika obitelj te svatko sa svakim razgovara.

U svojoj mladosti Visham se igrao sa svom djecom iz susjedstva. Dječaci iz susjedstva su zezali Vishama zbog njegove duhovne prirode i navika te su mu se rugali nazivajući ga Hari Om i Jai Gurudev, ali njega to nije brinulo. Često se, također, i s odraslima družio. Nedaleko od naše kuće bila je mala šuma gdje je sam živio jedan starac imenom Lala. Zbog stare tradicije da se susjedi međusobno pomažu, netko iz susjedstva je kuhao za Lalu. Moj sin je često posjećivao starca. Lala nije mnogo pričao, većinu vremena je šutke sjedio ispred svoje kolibe.

Visham je bio nestašan dječak i kad bi se igrao sa djecom iz susjedstva, napravio bi nered, ali nikada nije bio nevaljao, samo nestašan. Na primjer, jednog dana kad sam kuhala leću, on je podmetnuo mali komad sapuna u lonac. Stalno se negdje penjao, što je briga za majku da ne bi pao i ozlijedio se. Tukla sam Vishama kad je radio ove nestašne stvari. Sada shvaćam da sam ga previše istukla kad je stavio komad sapuna u leću. Sada mi je žao zbog svih batina.

Čak i u dobi od jedne godine, bilo je očito da je Visham drugačiji od druge djece. Obično dijete traži slatkiše, kolače ili igračke, ali moj sin nije nikada tražio takve stvari. On bi rekao, “Daj mi mirisni štapić; daj mi kamfor da izvodim yajne i molitve.” Kada bih mu rekla da ja nemam te stvari, on bi rekao: Idi kupiti ili Idemo kupovati. Kada bih išla s njim u kupovinu, Visham bi me molio da kupim sastojke za njegovu yajnu: agarbathi, mirisne štapiće i kamfor.

U dobi od jedne i po godine Visham je tek počinjao hodati. Ipak, za razliku od druge djece njegovih godina, on se cijelo vrijeme molio i molio. Vishamova baka je išla svako jutro i večer u hram. Od kada je Visham bio mali moglo ga se naći pokraj bake u hramu na jutarnjim i večernjim molitvama. Moja sestra bi imala običaj reći, “Kako ti možeš imati takvog sina? Ti se nikada ne moliš.” Ja bih joj odgovorila, “Stvarno ne znam, uvijek ga je Bog interesirao.”

Ja sam vjerovala u Boga, ali nisam imala potrebu ići moliti u hram ili polivati vodom shiva lingam. U to vrijeme gledala bih kako ljudi prolaze pokraj naše kuće na putu do hrama, ali ja nisam nikad osjetila potrebu tamo ići.

Uskoro, Visham je počeo raditi havan, ritual vatre zvan yajna. Zapalio je veliku vatru usred kuhinje koja je mogla zapaliti kuhinju. Svi koji su tu bili su se bojali, ali ja se nisam bojala i ništa loše se zapravo nije dogodilo. Zatim, kada je imao dvije, tri godine počeo se igrati Krishne. Za Božić bi nekada nešto tražio, ali većinu vremena se igrao puje govoreći, Radim puju s Krishnom.

ponedjeljak, 3. kolovoza 2009.

Molitva dana

"Oče, Ti si iza mog vida kojim vidim Tvoju ljepotu izvana. Ti si iza mog sluha, kojim čujem Tvoj glas u stvorenom. Ti si iza mojih misli. Ti si iza moje čežnje za Tobom. Ti si tik iza vela prirodnih ljepota. Ti si iza zaslona moje ljubavi. Otkrij se onakav kakav jesi, iza ovih mističnih zastora."
Paramhansa Yogananda

Sv. Ignacije Loyola

“Treba da budemo spremniji da radije odobravamo i hvalimo i uredbe i savjete svojih poglavara i njihovo ponašanje negoli da ih osuđujemo. Premda, naime, nisu ni sada, a možda ni prije nisu bili kako treba, ipak protiv njih govoriti, bilo u javnim govorima, bilo raspravljajući o njima s jednostavnim narodom, značilo bi prije izazivati ogovaranje i sablazan nego korist. Pa i narod bi se tako ogorčio na svoje poglavare, bilo svjetovne bilo duhovne. Stoga, kao što je štetno pred neukim pukom govoriti zlo o svojim pretpostavljenima u njihovoj odsutnosti, tako opet može koristiti ako se njihove pogreške iznesu pred same te osobe koje ih mogu popraviti.”

subota, 1. kolovoza 2009.

Chaturananda sa soparnikom



Chaturananda u akciji: hit jelo, soparnik, dalmatinski specijalitet oborio cijeli ašram s nogu.