Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

subota, 16. travnja 2016.

Priče sa hodočašća u Mauricijusu (treći dio)

DRUGI DIO: SAUJAHA SE POJAVLJUJE


Guruji je ispričao drugi dio priče sljedećeg dana, tijekom darshana u Marcellementu:

Bhagat Dhana Ji

(Krišna je rekao Dhani da) uči od njega (Ramanande Acharye) što je Guru, i nauči od njega koje kvalitete posjeduje Bhagavan te da se vrati. Kada je stekao to znanje vratio se Krišni, njegov prijatelj nikada nije bio sretniji, njegov prijatelj se vratio. Ali ipak je zbog tog znanja, poznavanja razlike između Boga i tebe, to prijateljstvo bilo narušeno. Trudio se udovoljiti Krišni ali to je bilo nemoguće. Uvijek je postojala distanca među njima, i za tom je distancom Krišna žudio. On nije žudio za doslovnom razdaljinom, već je žudio za službom.

Služba nije jednosmjerna. Vrlo često kažemo, "da, žudimo da služimo Gurua." Istina, trebate služiti Gurua, ali sam Guru služi vas. To je dvosmjeran odnos. Guru Maharaj te uzdiže prema Božjoj spoznaji, prema Božjoj svjesnosti. Kada služiš Gurua ti se pročišćuješ. Uklanjaš neznanje iz sebe, kako bio spreman da primiš ono što ti Maharaji daje.

Dakle i Bhagavan je, kao i Dhana, žudio za međusobnim odnosom. Ali Dhana, iako duboko iznutra sretan, nije mogao biti prijateljski naklonjen prema Krišni.

I što je napravio? Jednoga dana Dhanu je pozvao otac i rekao, "Slušaj, dajem ti polje da se za njega brineš." Dhana je sada imao za obavljati kućanske dužnosti, svoju službu , kao i brinuti se za polje. Ako se ne bi brinuo o polju, ne bi imao ništa za jesti.

I tako je Dhana počeo raditi u polju. Dok je sijao sjeme kraj njega su prošli neki sadhui. Prišli su mu i rekli mu, " Dhana, veoma smo gladni. Možeš li nam molim te dati nešto hrane?". Jedina dostupna hrana u tom trenutku je bilo sjeme koje je sijao. Uzeo ga je, proključao, skuhao i dao ga sadhuima.

U isto vrijeme, Krišna se pitao, " Kako da ga primoram da me služi na isti način na koji ja služim njega?". Zato je Krišna učinio da se unutar Dhane probudi misao, "ah, ne mogu se sam brinuti za ovo veliko polje. Trebam naći nekoga da se brine o njemu.". Stoga se Krišna preruši u Saujaha kako bi mogao ponuditi svoje usluge Dhani.

Saujaha dođe i reče, " Tražiš nekoga da se brine o tvom polju?, "da, da, tražim.". Krišna reče, " Evo me, ja ću se binuti o njemu. Ali pod jednim uvjetom: dati ćeš mi jednu trećinu usjeva." Dhana mu odgovor, " Jedna trećina je previše, dati ću jednu četvrtinu.". Saujaha reče, " Ne, želim jednu trećinu i ništa više.".

Važno je da ovo shvatite. U našoj tradiciji - Hindu tradiciji – koliko god prihoda primite, redovno se dijele na tri dijela. Jednim dijelom se pobrinete za obitelj, s jednim dijelom odrađujete sevu. S zadnjim dijelo trebali bi služiti društvu. Siguran sam da se nitko neće zbilja pridržavati toga, jer ako se pridržavate i kažete, " ja sam nemam dovoljno, kako da se toga pridržavam?". Upravo je to Dhana govorio, "Ja nemam dovoljno. Neću ti dati jednu trećinu, dati ću jednu ćetvrtinu.".
Krišna reče, " Ne, ne prihvaćam jednu četvrtinu, samo jednu trećinu.". Tako je zapisano u Shastrama. Na koncu, Dhana pristade na jednu trećinu.

Zatim je Saujaha, prerušeni Krišna rekao, "Želim da mi poslužiš doručak, ručak i večeru". Dhana odgovori, "ah, želiš da te služim na isti način na koji ti mene služiš?!".
"Da, slušaj. Da imam ženu bilo bi jednostavnije, ali je nemam. Kad bi ostavio tvoje polje da odem kuhati tri puta na dan, što bi se dogodilo? Životinje bi došle i sve pojele.". Na to Dhana odgovori, "Dobro, donositi ću ti obroke", a Saujaha mu doda, "Ah, ali pod jednim uvjetom – da zajedno jedemo."

Krišna ga je natjerao da Ga služi, te kada bi Dhana donesao obroke, veoma bi uživali objedujući zajedno.

Jednog dana je Dhana trebao otići negdje, i trebao je odnesti doručak rano u jutro. Donesao ga je rano misleći da Saujaha još uvijek spava. Vidjeo je odjeću i deke. Stoga je tiho ušao trudeći se da ga ne ometa. Podigao je pokrivač kako bi mu rekao, "Vidi, donesao sam ti doručak. Posluži se".

Zapanjio se vidjevši da je umjesto Saujahe, ležao Krišna prekriven dekama. Kada je Krišna shvatio da Dhana prisutan, ponovno se vratio u oblik Saujahe.

Naravno, sada kad je bio otkriven nije bilo povratka. Dhana je u isto vrijeme bio veoma sretan i veoma ljut. Krišna je želio vidjeti tu ljutnju u njemu jer možeš biti ljut prema svom prijatelju samo kada ti je taj prijatelj drag! Ako ti prijatelj nije drag, zašto bi se ljutio? Onda se koristiš lijepim riječima, laskanjem.
I tako je Krišna otkriven. Dhana je bio presretan što se vratila ta bhava u njemu, to prijateljstvo.
To je ono što ti Guru Maharaj daje onda kada se predaš svom duhovnom putu. Guru ti može u tren oka pružiti sve. Ako si spreman. Ako nisi spreman, što bi ti Guru mogao dati? U tom slučaju on mora raditi na tebi! Zatim, korak po korak, te pročisti.

Pročistiti će te iznutra, pročistiti će te izvana! Ponekad će biti veoma teško zbog tvojeg razmišljanja, o tome kako nešto jest. Tvoj um uvijek nešto očekuje, očekuje, i očekuje da nešto bude po tvom. Želiš čuti ono što želiš čuti! Želiš da ti Guru kaže, "Da, tako je.". Ako ti to kaže, on nije Guru. Morate biti oprezni jer vam on samo laska kako bi zadovoljio vaš uma. Ne. Guru mora uništiti um! Ako ti Guru kaže nešto što je protiv tebe samog, nemoj prekidati Gurua. Prihvati to.

(završetak) 

petak, 15. travnja 2016.

Priče sa hodočašća u Mauricijusu (drugi dio)

I tako je je Dhana čekao. Kada će Thakur jesti? Majka ga je zvala. On joj reče, "ne, ne,ne, čekam da Thakur završi svoje jelo. Kada Thakur završi svoje jelo, onda ću ja jesti." Mi sjednemo i pomislimo, "Kada će Swamiji završiti? Želim ići doma i jesti. Skuhao sam ukusno jelo."

Ali Dhana je sjedio i sjedio, razmišljao kada će Thakur jesti, a Thakur je gledao u njega i govorio, "Vidjeti ćemo koliko ćeš dugo čekati na Mene Koliko dugo ćeš žudjeti za Mnom. Ja sam te čekao mnoge živote. Ne samo jedan. Ti poznaješ samo jedan život." Thakurji reče, " Kako bi dobio ovakvu predanost, kako bi je se sjećao, čekao sam mnoge živote. Došao si ovdje mnogo puta! Žudim za tvojom prisutnošću." I tako ga je natjerao da čeka.

Dhana je počeo plakati i govoriti, "Thakur, što sam učinio? Ne znam niti jednu mantru, ništa. Zašto ne jedeš?" Naravno da postoji granica za sve. Također postoji granica preko koje Gospod ne ide, ne može vidjeti bhaktu kako pati. Kako može gledati četverogodišnje dijete kako pati?
Tada se On manifestira. Počeo je jesti kruh i šećer. Znate kako se stvara zvuk kada jedete? Pogotovo kada jedete ušećerni slatkiš, što se dogodi? Morate prelomiti slatkiš. To stvara zvuk. Upravo zato je Dhana čuo Thakurjija kako jede, on rastvori zastor i na svoje čuđenje našao se licem u lice sa Krišnom. Nije se mogao suzdržati. Počeo je plakati. Krišna ga je pogledao i nasmijao se, ali kada je shvatio da Dhana plače iz ljubavi prema njemu počne i sam plakati.

I tako je Dhana svakoga dana služio Krišni, svom Thakuru. Njemu su imena "Thakur" i "Bhagavan"
bili samo prijatelji. Nije rauzumio u čemu je razlika. Nije znao da se ispred Bhagavana stane i moli. I nije znao da je ovaj Krišna isti Bhagavan koji je stvorio svemir, koji je stvorio cijeli svijet. Nije ništa o tome znao. Što se njega ticalo, on je volio Krišnu. Volio ga je svim svojim srcem. Dan za danom, njegova je ljubav rasla sve više i više.Taj bhakti je rastao sve više u njemu.

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Vrijeme je prolazilo. Dhana je odrastao. Naravno, počeo je učiti. Naučio je da je Bhagavan Krišna, kojega je prije zvao prijateljem, vrhovno Božanstvo. On je vrhovno Božanstvo univerzuma. On je Bhagavan. Veoma je volio Krišnu ali raspoloženje unutar njega se počelo mijenjati. Počeo je promatrati Krišnu.

Vidite, prije je hranio Krišnu kao što su to radile gopike prije 5000 godina u Vrindavanu. Kako su to radile? Jesu li imale ograničenja prema načinu na koji su voljele Krišnu? Ne, voljele su ga puno ali nisu Mu se molile. Iznutra su znale da je On Bhagavan, da je On vrhovno Božanstvo, ali ipak su ga voljele kao prijatelja. Ovdje je Gospod uzvratio tu ljubav kao da je prijatelj. Zato su Ga mogle nositi. Mogle su se igrati s Njim. Mogle su ga zadirkivati.mogle su Ga pobjeđivati, mogle su Ga hraniti. Mogle su Mu reći sve.


Da ta veza nije postojala zar mislite da bi one to mogle učiniti? Ne, ne bi mogle. Što bi mogle učiniti? "Bhagavane, Agya Dijiye: naredi mi što da učinim za tebe!". Ali Bhagavan se ne manifestira samo da davao agyu – nije se manifestirao kako bi davao naredbe ljudima. Manifestirao se kako bi te podsjetio na Njegovu ljubav – koliko te voli, i koliko Ga trebaš voljeti. To nije samo, "dođi,sjedni i moli". Ne. Trebaš Ga voljeti! I znati da On tebe voli. On uvijek uzvraća ljubav.

Što Ga više voliš, On više voli tebe. Voli Ga sve dok ne možeš voljeti više od toga. Zatim ga pusti da On to učini. On te može voljeti puno, puno više. Čovjek je zbog uma, zbog ovog tijela, ograničen. Ali Bhagavan nema ograničenja. On je neograničen. Njegova je Ljubav također neograničena. Ti Ga možeš voljeti do svoga maksimuma.

 
Kao i Dhana. Voljeo ga je nježno, kao prijatelj. Nije znao tko je Bhagavan, a zatim se ta bhava promjenila. Onda je počeo služiti Bhagavana, nastavio je služiti božanstvo, saligram na isti način, ali Bhagavan bi mu se ukazao i zatim brzo nestao. Nakon nekog vremena počeo se pitati zašto je to tako.

Zašto je On bio drugačiji prije? Zašto je radost bila veća prije? To je kao kada započneš svoj duhovni put. Na početku doneseš veliku odluku da ćeš učiniti korak naprijed. Zatim, u sredini, početni entuzijazam ode. Ista stvar se dogodila Dhani. Entuzijazam koji se nalazio u njemu nije bio isti kao prije.
Prije bi služio i hranio Thakura. Sada se to promjenilo. Prije nije znao. Imao je bhakti, imao je čistu posvećenost – nevinost. Sada je bio ispunjen jyanom – znanjem. Zbog tog znanja – važno je imati znanje, nemojte me pogrešno shvatiti – ali znanje bez bhakti je beskorisno. Ako bi te znanje zbilja moglo dovesti do razumijevanja Boga, svaka učena osoba bi se mogla sama ostvariti.

Zašto je samospoznaja rijetka? Nema puno ljudi koji su sami došli do samospoznaje. Zašto ima tako malo mudrih ljudi? Znate, mnogo ljudi može stajati na podiju pričati pred mnoštvom ljudi. To ne znači da su samosvjesni. Ako nemaju ovu bhakti, ako je ne žive, oni nisu samosvjesni.

Dhana je bio jednostavan ali kada je primio na znanje da mu On nije prijatelj – kada je saznao da je On Bhagavan, vrhovno Božanstvo, što se dogodilo? Njegov bhav se promjenio, nije ga više mogao osjetiti. Morao bi ga pripremiti i moliti se. Ali prije bi Ga hranio.

Počeo se osjećati veoma tužno. Redovito bi plakao i prisjećao se odnosa kojega je imao sa Raja Thakurom. Naravno, milostivi Gospod nije mogao podnositi da ga takvog vidi. Pojavio mu se u snu i rekao mu, " Dragi moj, nikada te nisam napustio, ali sada si shvatio da sam ja Bhagavan, taj bhav unutar tebe." - znate kada dođemo ovdje, pred hram, što radimo? Molimo se, zar ne?

Dhana je plakao. Bhagavan se pojavio u njegovom snu i rekao mu, "Slušaj, sada si odrastao. Ako želiš povratiti onaj odnos , onaj osjećaj kojeg smo imali, odi u Kashi. Tamo je Ramananda Acharya. Odi i traži ga za savjet."

Vidite, Bhagavan je njemu bio veoma drag. Imali su blizak odnos, ali kada je jyaan ušao u um postao je iskvaren. Često su ljudi mudri ali postano jako arogantni zbog svoga znanja. To znanje će umrijeti sa vama.

Možeš biti veoma mudar. Kada umreš da li to znanje nosiš sa sobom? Ne! Ne nosiš ga sa sobom. U sljedećem životu ćeš ponovno morati učiti, zar ne? Ali, duhovno znanje – dobiveno od istinskog Gurua – nositi ćeš zauvijek zato jer ono nije samo izvanjsko nego i unutarnje. Sve ostalo pružiti će ti izvanjsko zadovoljstvo, ali duhovno znanje pruža unutarnje zadovoljstvo. A unutarnje zadovoljstvo je veoma važno, ono ti otkriva tvoj odnos sa Bogom. Ali ako je lišeno bhakti, ono nije moguće. Možeš pjevati koliko god želiš mantra. Možeš vježbati koju god jogu želiš. Uvijek ostane samo mehaničko.

Dhana je otišao u Kashi, dobio je jyaan, znanje od svog Gurua Maharaja, Ramanande Acharye. Nakon što ga je primio vratio se kući i ovog puta je razumio. Shvatio je da Ga možemo voljeti na razne načine. Možemo imati različite odnose sa Njim. On je Bhagavan, zar ne? On je zasadio u nas određenu vrstu sjemena. U srca svake osobe Gospod je zasadio različita sjemena, različite oblike buđenja, kako bi se probudili i dosegnuli Ga. Inače, tvoja atma samo spava. Spavala je.

Chaitanya je 1500-ih rekao, "jeev jago". Rekao je, "Probudi se, o dušo! Nemoj spavati!". Ako nastaviš spavati i ona će još uvijek spavati. Život za životom spavati ćeš. I taj vječni san neće imati kraja! Ali onda izabereš buđenje, kada se predaš Njemu, onda izabereš buđenje. Onda se probudiš.

To je unutrašnje buđenje. To je nešto duboko i skriveno, što je probuđujuće, nešto što izlazi, nešto što izbija na površinu. I to je kripa. To je Njegova milost. Kada god On pošalje Gurua.

Kada ste spremni On ti pošalje Gurua. To je Njegova milost, Njegova kripa, On želi da Ga dostignete. On želi da se u potpunosti ostvarite. Ne djelomično, već u potpunosti. Ali ti ne znaš ništa o tome – što znači potpuno stvarenje – što znači u potpunosti Ga dostići. Znate samo malo, koliko tvoj um može razumijeti, taj zid kojeg si stvorio misleći, "da, ja ovo želim. To je to." jednom kada to stekneš?, "hvala Bogu! Doviđenja!".

Kada je Bhagavan zagrlio Dhanu, ponovno se ispunio istom ljubavlju. Bio je ispunjen istom emocijom koju je imao prije. Samo pod vodstvom istinskog Gurua. Sada će se javiti pitanje; "Tko je istinski Guru? Tko nije istinski Guru? Istinski Guru je onaj koji ti može dati Bhagavana. On ti može pružiti taj osjećaj. On može probuditi tu čežnju u tebi, da žudiš za Bogom sve više i više. Guru je ovdje za tebe – a ne za sebe.

On želi da dosegneš najviše stanje i zato je napustio svoje mjesto i vratio se natrag na zemlju. Zašto bi inače Guru dolazio ovdje? On želi da osjetiš ljubav koju on osjeća prema Bhagavanu. Zato je odabir Gurua toliko bitan. Jer te ne mogu svi Guru odvesti tamo. Postoje mnoge loke – i mnoge devaloke, zar ne? Ali samo Satguru vam može dati Konačnu.

(nastavak slijedi)

četvrtak, 14. travnja 2016.

Priče sa hodočašća u Mauricijusu (prvi dio)

Zaključiti ćemo reportažu Gurujijevog putovanja u Mauricijus sa nekoliko priča sa puta. Jedna od priča je o velikom Bhakti imena Dhanajara, koju je Guruji pričao mnogo puta na njegovom proputovanju kroz otok. U sljedećoj objavi na blogu podijeliti ćemo priču sa izleta na koje smo išli tijekom hodočašća, te kako smo uz Gurujievu milost bili u mogućnosti izbjeći jaku tropsku kišu kako bi mogli uživati u predivnoj sunčanoj šetnji. Podijeliti ćemo prijevod aratija kojeg Guruji svakoga dana pjeva tijekom puje za njegovo osobna božanstva. Ovaj je arati napisala Mirabai, te pruža krasan uvid u ljubavnu vezu koju svi mi tražimo i uživamo na bhakti putu. Također ćemo podijeliti priču o "slučajnom" susretu sa Hinduističkim bhaktom u hramu, što je bilo veoma dirljivo – jednostavno iskustvo, ali prepuno ljubavi – istoj kao i onoj o kojoj je pjevala Mirabai u Mane Chakhar Rakho Ji aratiju.

Priča o Dhanajari Raji Thakuru

Guruji je ispričao priču o djetetu bhakti Dhanajari mnogo puta tijekom putovannja, na mnogim daršanima i satsanzima.

PRVI DIO: RAJA THAKUR

Dhanajara je bio maleni dječak star oko četiri godine, a živio je u selu u Indiji. Seoski guru je bio sadhu, kojega je on promatrao kako izvodi puju na saligram shili – MahaVishnuu u obliku kamena.

Guruji izvodi puju na dva saligram shile i Giridhariju u Ganga Talau, Mauricijusu.

Dhanajara je upitao sadhua ako može dobiri saligram. Sadhu mu je ponudio na izbor: ili će izabrati "Raja Thakur", što je u stvarnosti bio običan kamen kojega je sadhu pokupio na cesti kojega ljudi svakodnevno šutiraju – ili Dhanajara može izabrati "normalni" Thakur – koji je ustvari bio pravi saligram, što dječak nije znao.

Evo što je Guruji ispripovjedao:

Sadhu mu je rekao da odabere kojeg želi. Dhanajara je znao da "Raja" predstavlja nešto posebno. Rekao je, "želim Raju!". Sadhu ga uzme i dade dječaku. Dhanajra je bio veoma sretan. Nije znao da li je to bio kamen ili saligram. Zagrlio je kamen, bio je toliko sretan da je zaplakao – suze su tekle iz njegovih očiju. Pojurio je svojoj majci i rekao, "Pogledaj! Guruji mi je dao onaj saligram!". Naravno, majka je odmah shvatila da je to bio kamen, pa kako ga ne neraspoložila rekla mu je "ok", samo mu se nasmijala. Zamolio je majku "Molim te daj mi sav pribor za puju. Želim se moliti saligramu isto kao što to Guruji čini." Kako ga ne bi uvrijedila rekla je, "Ok, slušaj, sada nemam ništa ali sutra u jutro ću otići na tržnicu i kupiti ga." Te noći je Dhana držao kamen. Plakao je. S vremena na vrijeme bi se probudio i zaplakao. Bio je toliko željan, čekajući na jutro da svane kada će otići na tržnicu i kupiti pribor. Kada je jutro stiglo pojurio je svojoj majci i rekao, " Kada ćeš otići na tržnicu i kupiti pribor?". Majka mu reče, "Slušaj dijete moje, kako bi se molio Thakurjiju moraš učiniti jednu stvar. Ne možeš uzimati stvari od drugih ljudi već moraš ponudi svoje stvari. Sve moraš sam obezbjediti. Tada on postade odlučan. Čuo je što mu je majka rekla . Bio je odlučan da će služiti Thakurji. Dakle, ono što je napravio jest da je sakupio nešto cvijeća i lišća. Nije niti znao što su to listovi Tulsija, pa je sakupio obično lišće odasvuda, što god je bilo dostupno. Za chandan – pastu od sandalovine – uzeo je cigle iz kuće, jer je vidio Gurudeva kako koristi nekakvu crvenu pastu. Uzeo je ciglu te ju zdrobio i dodao joj vode. Naravno, cigla je napravljena od zemlje pa kada ju trljate ona postaje crvena. Isto kao i chandan. Bio je veoma sretan što je imao cvijeće i chandan, a za mirisne štapiće uzeo je obične grančice. Nije uzeo agarbhati, ništa. Samo obično drvo. To je sve što je sakupio. I tako, sretan i sa radošću, prikupio je kruh od svog doručka i jogurt – nešto šećera, slatkiše – koje mu je majka dala. Sve to je sakupio za svoju molitvu. Uzeo je nešto vode, kako bi oprao kamen.

Za njega je to bio saligram shila. Za njega, to je bio Krišna. Zvao ga je Raja Thakur – kralj svih Thakura. Molio je. Kupao je saligram shilu. Nudio mu je cvijeće, lišće i chandan. Ponudio mu je grančicu umjesto mirisnog štapića. Nudio je chandan. Naravno, za njega je to bio chandan. Za njega je to bio mirisno štapić. Bio je to Tulsi. Također, bilo je to za njega i Thakurjija.Imajmo na umu da je to bio samo običan kamen.

Zatim je ponudio kruh i šećer. Učinio je to onako kako mu je Gurudev pokazao. Navukao je zastor, jer kada se ponudi bhog Bhagavanu navuće se zastor, znate to? Kažemo da Bhagavan ne jede, zar ne? Ali Bhagavan dođe i jede. Ako ponudiš čisto kao što je Sabari ponudio Ramjiju, On će doći i jesti. Dakle, on nije znao niti jednu mantru. Nije ništa znao. Nije niti znao tko je Bhagavan. Stoga je radio nuđenja na način koji je to vidio od Gurua Maharaja. Čekao je da Thakur pojede hranu.

Što bi on radio: navukao bi zastor. Pa bi gledao. Virio bi unutra: "Oh, On nije jeo." Pa bi čekao. Vidite, zbog njegove predanosti, u tom se običnom kamenu, kojeg su na cesti šutali ljudi i životinje, zbog dječakove nesebične predanosti manifestirao sam Bhagavan. Znate, Bhagavan se ne manifestira tek tako. On želi onoga koji u u potpunosti predan.

Kada je netko u potpunosti predan,što On čini? On čeka. On se skriva. Na isti način kao što je činio sa gopikama. Zvao bi gopike i rekao im, "Dođite, dođite, dođite!", a zatim bi rekao "Zašto ste došle" Idite,idite,idite!". Prvo kaže "Dođite!", a zatim "Idite!". Ono što se dešava tijekom tog razdoblja jest ono što izlazi iz nutrine. Što se duže čeka voće postaje slađe. Što prije dođete do nečega prije to i izgubite. Ali kada znate kako rukovati sa određenim stvarima, one ostaju duže. Ostaju zauvijek.


(nastavak slijedi)

utorak, 12. travnja 2016.

Snaga OM Chantinga i molitve

'Kao pojedinci, često se osjećamo mali i beznačajni da napravimo velike promjene u svojoj sredini. 
Ali - često zaboravljamo da i najmanja promjena počinje od nas samih, te da svatko od nas nosi iskricu božanske Ljubavi kojom možemo zapaliti veliku vatru ljubavi i pozitivnosti u svijetu. Samo - kako?

Tako je svoje predavanje o snazi molitve i OM Chantinga započela mlada časna sestra pod imenom Majka Serafima, koja više od 9 godina živi i radi u centru svog duhovnog učitelja, Sri Swamija Vishawanande, u Njemačkoj. Došla je u Split da s nama podijeli svoje bogato iskustvo u povezanosti s Bogom, da nam približi ljepotu molitve i pjevanja Božjeg imena, te nas poduči više o snazi pjevanja drevnog kozmičkog zvuka Om. 
OM Chanting je tehnika koja datira iz davnih vremena, kada je čovječanstvo bilo više povezano s unutrašnjom mudrošću i više u skladu s prirodom i univerzumom.

Ta tehnika je ponovo ugledala svijetlo dana, preko velikog i besmrtnog jogija Mahavatara Babajija, koji je znanje o tehnici prenio svom učeniku, Sri Swamiju Vishwanandi, i time dao veliki blagoslov za sve one koji samu tehniku vježbaju. 

OM Chanting djeluje na puno razina, transformirajući negativnosti u čisto svijetlo, pa time dovodi u ravnotežu naš tjelesni, mentalni i duhovni sustav, pomaže u iscjeljenju različitih bolesti te balansira energije na području gdje se prakticira. 
Ono što je zaista prekrasno u toj tehnici je da snažno djeluje ne samo na nas, već i na našu Majku Zemlju, pomažući i njoj također da svoj sustav održi u ravnoteži. 

Pa eto, ako se pitate što vi kao pojedinci možete napraviti za našu dragu planetu i za vaš osobni duhovni napredak - odgovor je tu. Odvojite 45 minuta tjedno, potražite najbliži krug OM Chantinga i uronite u ovu božansku vibraciju. Dobrobiti ćete osjetiti jako brzo.

Našem druženju s Majkom Serafimom prisutvovalo je oko 50ak sudionika. Dojmovi su bili različiti; neki od sudonika su tijekom pjevanja OM-a čuli 'božansku glazbu', različite instrumente, poput violina i gajdi, a neki su čak uživali u zvucima gregorijanskog pjevanja. Sve su to samo djelići neke Božanske melodije koja vječno svira u nama, samo je rijetko imamo priliku čuti. 
Nakon pjevanja OM-a, uslijedilo je pjevanje bhajana, gdje smo se još više svi povezali u ponavljanju Božanskih imena. 

Pjevanje na sanskritu, koje često prakticiramo u ovakvim druženjima, ima također snažno djelovanje na naš unutarnji sustav, zbog posebne vibracije koju taj jezik u sebi nosi. Pomaže nam da otvorimo svoje srce i otpustimo sve negativnosti, zaboravimo na sve dnevne probleme i pustimo onoj božanskoj iskrici da nas okupa u svojoj ljepoti i čistoći.

Imati takvu priliku u današnje vrijeme, kad smo svakodnevno suočeni s teškoćama materijalnog svijeta u kojem živimo, zbilja je dragocjeno i vrijedno.

Zato vas sve od srca pozivamo da nam se i ubuduće pridružite na sličnim druženjima, a Majci Serafimi šaljemo jedno veliko HVALA na svemu što je podijelila s nama, te se veselimo njenom ponovnom dolasku.

OM Shanti Shanti Shanti

Neka sva bića svih svijetova budu sretna i slobodna.

četvrtak, 7. travnja 2016.

Kroz jogu i duhovnost sa Swamijem Kanjalochanom

Swami Kanjalochana proveo je vrlo dinamičan vikend s predanicima i prijateljima Bhakti Marge u Rijeci. Vikend je započeo predavanjem na Filozofskom fakultetu na temu Joge i duhovnosti.


U subotu prijepodne održao je yagnu. Bilo je prisutno 25 ljudi i atmosfera je bila božanstvena. Svim gostima svidio je taj drevni vedski ritual. Gosti su pokazali veliki interes da nam se pridruže na slijedećim događanjima.


U večernjim satima Swami Kanjalochana priredio je pjevanje bhajana. Nakon slavlja predanici su ga potaknuli na satsang, a sve prisutne oduševio je iznenađenjem – osobnim blagoslovim svima prisutnima.



Nedjelju ujutro predanici i prijatelji Bhakti Marge proveli su u pet kilometara dugoj  japa šetnji. Prvo proljetno sunce ih je prevarilo i završili su suncem izgorenih lica.


Nakon japa šetnje napunjeni sunčevom energijom i mantrom krenuli su prema riječkom Korzu kako bi započeli sa Uličnim kirtanom. Ispod gradske ure formirao se krug i otpjevao se tri puta Om. Zatim je Swami Kanjalochana počeo svirati i skupina je zajedno pjevala Radhe, Radhe. Lagano su krenuli Korzom i svoju pjesmu radosno dijelili prolaznicima.