Govor sa daršana u Springenu, 20. ožujka 2010.

Danas, za vrijeme molitve u kapelici, čitano je iz evanđelja. Isusu je dovedena prostitutka. Rekli su mu: "Učitelju ova žena je sagriješila. Hoćemo li joj po Mojsijevu zakonu odrubiti glavu?" Isus im na to reće, "Možete to učiniti, ali neka najprije onaj tko nije sagriješio baci prvi kamen."

Često mislimo o sebi kako smo presavršeni bez ikakvog grijeha, kako da smo potpuno bijeli. Tako o sebi mislimo. Kada pogledamo prema vani imamo puno osuda: Oh, ti nisi u pravu, ja sam u pravu. Je li to savršenstvo; je li to ono što tražimo? Ako je to savršenstvo onda zaboravite na to. Ako mislite da stalno sudite o drugima a da ste sami savršeni onda ste u krivu, dragi moji. Ne kažem da je pogrešno o sebi misliti da smo savršeni; zapravo tako ćemo i postići savršenstvo. Ali ako se promatramo gdje bi sebe smjestili: među one koji bi bacili kamen ili među one koji ne bi bacili kamen? Pa? Nema odgovora?

Promotrimo se samo. Jako je lako reći: ovo je tako, a ovo onako. Svi misle o sebi da znaju najbolje. Što ti znaš o ovom svijetu ako ne znaš ništa o sebi? Samo se pretvaraš da znaš budući da su tajne ovoga svijeta sakrivene od tebe. Tako se svijet vrti u krug. Dok se osoba istinski ne počne preispitivati za Istinom, za onim tko uistinu jeste, neće poznavati svijet. Mnoge su tajne ovoga svijeta koje su skrivene od očiju ljudi. Kroz oči se može vidjeti samo trodimenzionalni prostor zato i imate toliko osuda. Ali ako biste mogli vidjeti izvan onoga što možete vidjeti kroz oči ne bi bilo više osude. To ne znači da će te postati neznalice i prihvatiti sve. Postoji nešto što se naziva zdrav razum. Trebate koristiti taj zdrav razum, a to nema veze o kritiziranju već u razumijevanju.

U svemu što radite postoji razumno objašnjenje jer je to proces učenja. Kroz svaki korak u životu se uči i tako se polako približavamo svom cilju. Ali morate otpustiti osuđivajuću um koji vas uvijek blokira.

Kao što je jedan mudrac rekao, um koji osuđuje je poput bare ispred palače Božje. Upasti ćeš u nju, ali ako je možeš osušiti kroz vjeru, ljubav, sigurno ćeš je prijeći i ući ćeš u palaču Božju. Ali to mnogi ljudi rade: radije će se utopiti u bari nego spoznati Boga.

Ako imate vjere u Boga koji sjedi u vašem srcu ništa vas ne može dotaknuti. Ali manjak vjere je znak ponosa. Zato ljudi sebe smatraju boljim od drugih, da znaju bolje od bilo koga drugoga.

Jednom je bio učenik jednog gurua. Taj učenik je imao snažnu vjeru u svog učitelja. Tako snažna je bila njegova vjera da pjevanjem učiteljevog imena mogao je priječi preko vode. Kada je to vidio učitelj, pomislio je: ako moj učenik pjeva moje ime i može hodati po vodi, zasigurno sam ja veći od njega. Slijedećeg dana je guru počeo pjevati ja, ja ja. Krenuo je prema vodi te se utopio.

To je ono što često ljudska bića rade. Oni stalno pjevaju ja, ja, ja, te se utapaju u tome, a da toga nisu ni svijesni. Um je toliko okupiran na to, da ne čuje glas duše koji vapi: "Spasi me, spasi me, spasi me; kada ćeš me spasiti?"

Ali ljudi su pomalo glupi. Radije će slijediti glupi um i utapati sebe nego slušati glas duše i ono što duša traži. Kako se približava Uskrs, to je vrijeme kada nas Bog uči poniznosti, da pronađemo kraljevstvo Božje, ne izvana nego iznutra. Ali dokle god ne pronađete to kraljevstvo Božje - tražite, ponizite se dok ga ne pronađete, tada možete napumpati svoj ego, ali do tada - zašto?

Znajte jednu stvar: jednom kada dosegnete to, neće biti potrebe za pumpanjem ega, ili laskanja sebi. Shvatit će te da je istinsko ja sve; da smo jedno s Bogom. Tada sebe možete zvati savršenim. Čak i onaj tko dosegne to stanje neće sebe nazivati savršenim, jer zna da savršenstvo nije o nekom 'ja' već o velikom Bogu.

Jednom je bio čovjek te za sve što je činio govorio bi da je to milost Boga, milost Rame. Kada bi mu ljudi došli u radnju, gdje je radio kao postolar, te kada bi popravio cipele i vratio im uvijek bi govorio neka bude onako kako Ram želi. Svi su ga poznavali kao poniznog i predanog čovjeka. Jednom su ga optužili da je nešto pokrao. Kralj ga je pozvao i ukazao mu na optužbe te pitao da li se slaže s njima. Postolar je odgovorio: "Milošću Rame ja sam optužen, ne mogu se braniti, ali On je jedini moj svjedok." Svako pitanje na koje bi odgovorio nije pričao o sebi već o Rami. Tako snažna mu je bila vjera da osoba koja ga je optužila požalila je i tražila oprost. Milošću imena Rame bio je spašen.

Na isti način kada pjevamo vlastitu slavu mi radimo na vlastitoj propasti, mi tonemo u bari vlastitog egoizma. Ali pjevamo li ime Božje, On će nas spasiti, osloboditi i pomoći spoznati ono što mi jesmo.

Kao što sam i prije rekao, dokle god ne spoznamo sebe, dokle god ne pronađemo sebe nemojmo pjevati vlastitu slavu. Jer će to donijeti vlastitu propast. Čak i to nećete htjeti vidjeti jer ćete uvijek stavljati krivicu na drugoga i reći ćete da je to zbog te i te osobe zbog koje sam pao. Ne znate hodati i krivite kamen koji se nađe na putu i kažete da ste zbog kamena koji se našao na putu pali. Koliko bi od vas rekli da ste pali jer ne znate hodati? Ovaj je kamen bio tu tisućama godina.

Zato se trebamo mijenjati, raditi na sebi, pogledati unutar sebe. kao što smo na početku pjevali: Sabse Unchi - Prema Sagai... Sagai znači jedinstvo ljubavi, to je ono što tražimo. To je ono za čim naša duša čezne. Ona traži od Boga da otkloni ovu obmanu, a ona se može otkloniti samo ljubavlju, čistom ljubavlju, ljubavlju iz svoga srca. Zato pokušajte voljeti Boga sa potpunom usmjerenošću uma, i on će vam doći i spasiti vas. Jai Gurudev!