Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

nedjelja, 26. rujna 2010.

Lahiri Mahasaya - Yogavatar - inkarnacija mudrosti (obljetnica velikog yogijevog svjesnog izlaska iz tijela)


„Tko može razumijeti našeg nedokučivog gurua“, njegovi napredni učenici bi znali govoriti. Čak se i veliki Sri Yukteswar često divio njegovoj mudrosti, koju je dobio posve nesvjesno sjedeći pred stoplalima svog velikog gura i slušajući ono što je naočigled izgledalo kao jednostavne priče ispunjene dobrim humorom.

Gurudev, Lahiri Mahasaya, nije osobno napisao ni jednu knigu. Pripisati bilo koju knjigu upravo njebu bilo bi kao da ga omalovažavamo. Njegovo znanje, interpretacije i riječi mudrosti kada ih je prenašao svojim učenicima uspjelo je nadahnuti mnoge učenike da napišu mnoge knjige. Često jezik, idiomi i izrazi ovog spoznatog gurua izgledaju posve izvan našeg poimanja.

Shri Shyamacharan Lahiri, obiteljski čovjek i otac petoro djece, rođen je 30. rujna 1828. sedmog dana proslave devetnice majke Durge, festival poznat pod imenom Navaratri. Njegovo rođenje je označilo novo doba u razvoju svijesti čovječanstva.

Njegovo duhovno rođenje se dogodilo u 33. godini života kada je pod čudnovatim okolnostima susreo svog učitelja velikog Mahavatara Babaji-ja.

Paramhansa Yogananda, u svojoj autobiografiji opisuje Lahirijev susret s Mahavatarom:

„Konačno sam stigao na zaravan okružen pećinama. Na jednoj od stijena stajao je neki mladić smješeći se i prućajući mi ruku u znak dobrodošlice. Sav zaprepašten opazio sam da mi je vrlo sličan po svemu osim po svojoj kosi bakrene boje.

'Došao si, Lahiri!' Svetac mi se ljubazno obratio na hinskom. 'Odmori se ovdje u ovoj pećini. Ja sam bio taj koji te zvao.'...

Budući da sam zaprepašteno šutio, svetac mi se približio i blago me udario po čelu. Od njegovog magneskog dodira mozgom mi je prošla čudesna struje izazvavši u meni drage uspomene iz prošlog života.

'Ti si moj guru Babaji koji je uvijek bio moj!' Savladan neizdrecivim uspomenama suznih sam očiju zagrlio stopala svog učitelja.

'Čekao sam te ovdje više od tri desetljeća – čekao da mi se vratiš!' U Babaji-jevom glasu odzvanjala je nebeska ljubav. 'Iskliznuo si mi iz ruku i nestao u burnim valovoma s onu stranu smrti. Dotaknuo te čarobni štapić karme, i ti se nestao! Ti si mene izgubio iz vida, ali ja tebe nikad! Slijedio sam te preko blistavog astralnog mora po kome plove nebeski anđeli. Slijedio sam te kroz tamu i svjetlo, krou oluje i promjene kao majka ptica koja čuva svoje mladunče. Kad si proživio svoj ljudski rok u maternici i rodio se, moje je oko bdjelo nad tobom. Kad si na pijesku Nadiye kao dijete sjedio u položaju lotosa, bio sam nevidljivo prisutan! Strpljivo mjesec za mjesecom, godinu za godinom, bdio sam nad tobom čekajući ovaj savršen dan. Sada si sa mnom! Gle evo tvoje voljene pećine koju sam održavao čistom, da bi je ti našao spremnom. Evo tvoje svete ponjave za asane na kojoj si svakodnevno sjedio da bi sveoje gladno srce ispunio Bogom! Pogledaj svoju zdjelu iz koje si tako često pio nektar koji sam ti pripremao! Vidiš li kako sam sjajno izglačao mjedenu čašu da bi opet mogao iz nje piti! Drago moje dijete, da li sada shvaćaš?'

'Što da kažem, učitelju moj' slomljeno sam promrmljao. 'Je li ikada itko čuo za takvu besmrtnu ljubav? Bacio sam dug i ushićen pogled na svoje vječno blago, svoga gurua u životu i smrti.“

Dobiti satgura kao svog duhovnog vodića i primiti inicijaciju od njega jedno je on najdragocjenijih postignuća.