Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

srijeda, 27. travnja 2011.

Govor sa daršana u Springenu, 26.03.2011. (drugi dio)


Zapravo, prije nekoliko dana sam čuo nekoga tko mi je rekao “Velik sam grešnik, Swami. Neću biti spašen”. Među velikim grešnicima ima također i velikih svetaca. Kada netko spozna da ne treba ostati na nižim razinama, već da se može uzdići. Onda zašto to i ne napraviti? Tako je bilo i sa Valmiki-jem. On je bio veliki ubojica a sada ga štujemo kao velikog mudraca. Sveti Pavao je ubio mnogo kršćana, ali kada je primio božju milost, kada je uistinu odlučio promijeniti svoj život. Što se dogodilo? Postao je veliki svetac. Jednako tako postoje mnogi sveci čiji životi pokazuju da se čak I normalni ljudi mogu promijeniti ako to žele. Jer ako se uopće ne želite promijeniti, bez obzira što vam netko govori da se promijeniš, biti ćete poput nestašnih klinaca. Dokazat ćete upravo suprotno. To već dobro znate. Neke će se majke sada složiti sa mnom, zar ne?

Bio je jednom jedan čovjek koji je živio 1500.g. On je prosio, a bio je brahmin. Prosio je svugdje. Vidite, u hinduističkoj tradiciji brahmini se smatraju višom klasom I prositi se smatra nečim jako lošim za jednog brahmina. Tako jednog dana kralj Akbar je prolazio sa svojim savjetnikom Birbau-om. Kada je kralj vidio jednog brahmina kako prosi, bio je užasnut, “Oh, on je brahmin. On se smatra višom klasom, a kako može prositi?” Onda ga je odgurnuo. Birbau je pričao s kraljem I kralj je govorio loše o tom brahminu. Vidite, kralj Akbar, bio je veoma dobar kralj, ali on je uvijek bio u potrazi.

Tako je Birbau pomislio u sebi “Nije dobro za brahmina da bude na cesti, želim mu pomoći.” Tako je otišao k brahminu i rekao mu ''Ne želim da prosiš, već učini jednu stvar za mene. Želim da svaki dan za mene recitiraš pet puta Gayatri Mantru koju ću ti dati te ću ti za to dati pet zlatnika.” Brahmin se tako složio i rekao “Pa, pet zlatnika za pet Gayatri Mantri, to će biti jednostavno.” I Tako je svaki dan pjevao pet Gayatri Mantri za premijera i kralja. I na kraju svakog mjeseca dobijao bi svoj novac za to.

Nakon nekog vremena pjevanja Gayatri Mantre pet puta sjedio bi uronjen u mantru i osjećao bi veliki mir iznutra pjevanjem mantre. Osjetio bi taj mir i zaranjao bi dublje u taj mir unutar sebe. Nako nekog vremena premijer ka je došao posjetiti i vidio ga kao zrači, totalno transformiran, te mu reče “Od sada želim da pjevaš 108 puta Gayatri Mantru svakog dana. Dat ću ti mnogo zlatnika. Brahmin mu na to kaže “U redu, mogu to učiniti.”

(nastavlja se)

ponedjeljak, 25. travnja 2011.

USKRSNI S KRISTOM (drugi dio)


Koristimo riječ Ljubav da bismo izrazili Boga, jer u našem jeziku nema bolje riječi od te koja bi Ga izrazila, ali ako pogledamo dublje u sebe, ono što osjećamo čak i ne možemo imenovati. Riječ ljubav je samo riječ, ali Bog je veći. Ono što imate u sebi veće je od onoga što možete zamisliti.. Ako vas On zove iznutra, i ako ste iskreni, ako očistite svoj um od svih nečistoća i budete iskreni sami sa sobom, imat ćete Ga. On može promijeniti vaš život u jednoj sekundi. Nije bitno što vježbate.

Zašto vježbamo? Zato da bismo pokazali da smo zainteresirani za Njega. Zainteresirani smo za postizanje nečega vrlo lijepog. Pokazujemo svoje uvažavanje, pokazujemo svoju predanost i zahvalnost za ono što nam je dao. Ali znajte da sve ovisi o Njegovoj milosti, a Njegova milost je u vama. Kada očistite svoj um od svega izvanjskog, kada doista dosegnete unutarnje dubine, kad se potpuno predate Njemu, On će se potpuno predati vama.

Kao što je rečeno u Evanđeljima, Otac ne postoji bez Sina i Sin ne postoji bez Oca. Duh ne postoji bez Sina i Oca; Otac ne postoji bez Duha i Sina. To troje već postoji u vama. Otac, Sin i Duh Sveti postoje već u vama. Zato je Krist rekao: Pozovite se na mene da biste postali sinovi i kćeri Božje i spoznali svoj pravi identitet. A kada spoznate svoj pravi identitet djeteta [Božjeg], Duh će teći svakim djelićem vaših vena, a svaki djelić vaših arterija isijavat će Božansko Svjetlo, to Kozmičko Svjetlo. Vidjet ćete svaki atom kao jedno te isto svjetlo.

Često gledamo samo na izvanjsko. Naš je um na izvanjskom. Vidimo dualnost izvanjskog. Ti, x, y, z, svi ste različiti, da, ali u stvarnosti svi smo mi jedno. Ako uklonimo svaki identitet kojeg smo uzeli iz mnogih života, ako uklonimo svu karmu koju smo stvorili oko same duše, vidjet ćemo da je svjetlo jedno te isto. Može postojati, kao što sam rekao, mnogo svjetala, iz različitih žarulja, da, ali samo je jedan izvor elektriciteta za sve. Na isti način, možete biti različiti u tijelima, u bojama kose, u licima, i u mnogo čemu drugom, odjeći koju nosite, pa ipak, svjetlo koje gori u vama, Svjetlo koje jeste u Stvarnosti, isto je. Svi ste vi jedno, i ako to tako gledate, nadići ćete um.

Uzmimo ovu zapovijed koju je Krist dao: Budite skromni kao dijete, i ući ćete u Kraljevstvo Božje. Kad pogledate dijete, vidite da se ono ne brine oko ničega. Doživite to u svom životu. Učinite sebe takvima. Ne zatvarajte se. Uzdignite se iznad svega i gledajte Boga licem u lice, gledajte sebe licem u lice. I uvijek budite ponizni, jer ako ste arogantni, ako ste ponosni, nemojte misliti da ćete imati Boga, i nemojte misliti da ćete ikad ostvariti Spoznaju. Možete živote i živote provesti vježbajući. Kažem živote, ne samo jedan život. Možete vježbati tisućama života ako želite, ali nećete to dobiti. Nećete doći do te točke.

Ali ako se zbilja ponizite, i budete zbilja čisti srcem, i zbilja očistite svoj um, tada ćete vidjeti da On može ukloniti sve karme, samo tako. Život On može promijeniti. On može promijeniti živote ljudi u sekundi, ali vi možete uništiti svoj život, također u sekundi. Ovisi o vama. Samo vi birate. Ako se želite promijeniti, promijenit ćete se. Ako ne, nećete, ali izbor je vaš.

On to neće učiniti. Učitelj nikad to neće učiniti umjesto vas. Učitelj će vam pokazati put. Kao što je rekao, „Ja sam Put, Istina i Svjetlo.“ To je samo Put, ali vi morate učiniti prvi korak. Ako ga ne učinite, zaboravite sve. Kao što je rečeno, lako je suditi zaboravljajući da imate brvno u svom oku, ali često je tako. Sudite druge, ali što je to u njima što zapravo vidite i osuđujete? Nije li to vaš vlastiti odraz? Zato budite ponizni kao On.

Danas svi slavite uskrsnuće Krista. Neka On ustane unutar vas. Dopustite mu da uskrsne u vama.

Slava Ocu, i Sinu, i Duhu Svetomu, kako bijaše na početku, tako i sada, i u vijeke vjekova. Amen.

(Sri Swami Vishwananda: Just Love)

nedjelja, 24. travnja 2011.

USKRSNI S KRISTOM (prvi dio)


Uskrs, 12. travnja 2009.
Shree Peetha Nilaya, Springen, Njemačka

U ovom svetom Evanđelju čuli smo početak svjedočenja Ivana Krstitelja, gdje on kaže da on nije Svjetlo, nego da je došao svjedočiti za Svjetlo. Isto je sa svima nama. Mi smo ovdje da bismo spoznali Sebe, da bismo sebe učinili onim što stvarno jesmo. Kao što vidite, On je došao, ali bili su protiv njega. Svojima dođe, a oni ga ne prepoznaše. Istina je što kažu, da nitko nije prorok u svom selu. Tek kasnije čovjek shvati.

Isto je sa učiteljem. Kad je Učitelj s vama, ne cijenite to, nitko to ne cijeni, a onda, kada on umre, ljudi kažu „o, kako bi bilo divno da smo bili tamo“. Ali znajte da što god je napisano o Učitelju u Njegovo vrijeme, vrijedi i kasnije. Naravno, svatko želi biti tamo baš u to vrijeme, ali kada je Učitelj prisutan, nitko ne želi biti tamo. Uvijek je tako. Kasnije, nakon 10 ili 20 godina, ljudi kažu „o kako bi bilo lijepo da smo bili tamo“. Eto kako funkcionira čovjekov um. Zato, ako imate priliku da budete s Učiteljem, iskoristite je, tako da jednog budućeg dana ne kažete „o, zašto nisam iskoristio priliku kad sam je imao?“

On nas zove da uskrsnemo s Njim, i pustimo ono staro u nama umrijeti, a novo uskrsnuti zajedno s Njim. To je uskrsnuće Krista. Nije: o da, slavimo Ga, On je uskrsnuo. On je uskrsnuo prije 2000 godina, pa čak i da nije, i dalje bi bio Krist. Ali da bi pokazao da je uskrsnuće moguće, da je spoznaja Boga, vaša istinska spoznaja, moguća, on je to pokazao. Pokazao je Put. Zbog toga je i rekao: Ja sam Put, Istina i Svjetlo.

Znači, On je pokazao da ako uistinu želite Boga, moguće Ga je dosegnuti, čak i u jednom životu. Ali morate biti sami sa sobom iskreni. Morate zaista reći „da, želim Njega“, ne lažući sami sebe, govoreći to samo zato što ste o tome čitali. Zato kažete „OK, Spoznaja je lijepa“ ili „želim vidjeti Boga. Želim osjetiti Boga. Želim Bogospoznaju.“ Ili kažete „OK, lijepo je slušati o tome, godi ušima.“ Ne radi se o tome. Radi se o tome da budete iskreni sami sa sobom. Ako to stvarno želite, bez obzira na to kakvi ste – možete biti najgori zločinac – postati ćete najveći Svetac. Uzmimo na primjer Valmikija, koji je napisao Ramayanu. On je bio najgori zločinac. Milošću Rame, što se dogodilo? Promijenio se i postao jedan od najvećih mudraca svih vremena. Isto tako, uzmimo Mariju Magdalenu, koju slavimo i o kojoj ljudi svašta govore, a ipak je ona jedna od najuzornijih žena, najveći uzor predanosti.

Nije stvar u onom što vidimo izvana. Nije stvar u onome što prosuđujemo izvana našim umom, nego, bar jednom, slušajmo istinski svoje srce, slušajmo istinski zov svoga srca. Zov srca će odraziti zov duše, samo kada pažljivo slušamo taj zov, ne obraćajući pažnju na um, ne govoreći „da“ umu kad kaže „ja želim Spoznaju“ a i ne zna što je to. Um ne razumije određene stvari. On čak ne razumije ni što je Ljubav, pa kako onda možete misliti da će um shvatiti nešto što je veće od Ljubavi same?

ponedjeljak, 18. travnja 2011.

Hanuman Jayanti - rođendan gospodina Hanumana


Hanuman Jayanti se slavi kao rođendan Hanumana - bog Vanara, koji se na široko slavi po cijeloj Indiji, posebno Sjevernoj.

Hanuman je bliski štovatelj boga Rame i štuje se zbog njegove nepopustljive predanosti Bogu. Od ranog jutra (naime Hanuman je rođen u 4 ujutro i ove godine njegov rođendan pada na današnji datum) štovatelji dolaze iz raznih krajeva u hramove koji se posvećeni Hanumanu kako bi ga štovali.

Hanuman Jayanti je veoma važan festival kod Hindusa. Hanuman je simbol snage i energije. Za Hanumana kažu da je sposoban preuzeti bilo kakav oblik snagom vlastite volje, pomicati planine, putovati zrakom... On se štuje kao božanstvo koje ima magične sposobnosti kao i sposobnosti da pobjeđuje zle duhove.

Hanuman je poznat i po slijedećim imenima: Anjaneya, Maruti, Pavanputra, Anjaniputra, Bhajarang Bali i Hanumat.

Hanuman je najbliži učenik Rame i poznat je po svojoj neustrašivoj hrabrosti i vjeri u Ramu.

U Shree Peetha Nilaya centru mi proslavljamo nejgov rođendan danas od 4 ujutro sa abišekom i bhajanima.

nedjelja, 10. travnja 2011.

Ususret Ram Navami-ju


Za nekoliko dana proslavit ćemo Ram Navami - rođendan Sri Rame, ovdje u Shree Peetha Nilaya centru u Springenu. Na slici se može vidjeti vrijedno dijelo ruku Devesha i Jaahnvi koji su lijepo uredili Lakshmi/Narayanu koji u novom ruhu predstavljaju Sita-Ramu. Swami je danas u Bremenu gdje ima daršan i ovdje je sutra tijekom dana. Inače za one koji namjeravaju doći za Ram Navami proslava počinje u utorak u 10 sati ujutro sve do 13 ili 14 sati. Jai Shri Ram!

subota, 9. travnja 2011.

O ishtadevu...


Želio bih vas podsjetiti da je u utorak Ram Navami. Ovaj Ram Navami (rođendan gosapodina Rame) je veoma poseban jer na taj dan je bitko ako znate tko vam je ishtadev, povezanost odnosno bliskost sa svojim ishtadevom se još snažnije gradi. Kako to ostvariti? Pokušajte postiti do Ram Janmashtamija. Pokušajte postiti od večeri prije do ručka utorak, u jedan sat. Jer Ram je rođen u 12 sati i zato je dobro da taj dan postite. Tako da tada osnažite tu unutrašnju vezu sa svojim ishtadevom. Ako znate tko vam je ishtadev možete recitirati njegovo ime. A ako ne znate onda možete recitirati Ram Nam: Om Shri Ram Jai Ram Jai Jai Ram što je veoma povoljno na taj dan.

Često me ljudi pitaju i kažu tko je moja ishtadevi. Vidite, ne postoji ishtadeva ili ishtadevi. Postoji samo ishtadev. Kada kažete ishtadev te se odnosi i na Devi. Često se u ljudskim glavama shvaća da treba biti muškog roda ishtadev. Zato me neki žele pitati (i tako formuliraju pitanje) da ne žele ishtadev već ishtadevi. I onda kažu: "Swamiji reci mi tko je moja ishtadevi. Rekao si mi tko je moj ishtadev ali ja hoću znati tko je moja ishtadevi." To vam tako ne funkcionira, znate. Postoji samo ishtadev. Recimo, kad kažem Krishna u to je odmah Radha prisutna. Kad kažem Shiva tu je odmah i Shakti prisutna. Kad kažem Lakshmi tu je i Narayana.

Morate znati da oni nisu odvojeni. U hinduističkoj tradiciji ove dvojne kvalitete muške i ženske idu zajedno. Nema onih koji štuju Durgu a da ne mole Shivu. Nema onih koji štuju Radhu a da se ne mole Krishni.

Sa svojim ishtadevom morate graditi odnos. Morate znati tko vam je ishtadev i doći s njim u kontakt i uistinu izgraditi taj odnos jer gradeći taj odnos ishtadev će vam pomoći na duhovnom putu, on će vas ojačati, i učinit će vas usklađenim sa vlastitim putem. Pomoć ishtadeva je veoma važna. Jer nije samo od ovog života da imate ishtadeva kao svog vodića s kime ste povezani već je on s vama kroz mnoge živote povezan s vama. Sada s njim ponovo gradite taj odnos. Ako znate tko vam je ishtadev koncentrirajte se u utorak za Ram Navami na svog ishtadeva i pjevajte njegovo ime, na Ramu i naravno na svog gurua. Jai Gurudev!

(govor sa zadnjeg daršana u Springenu, 08.04.2011.)

ponedjeljak, 4. travnja 2011.

Posljednja vožnja taksijem


Radio sam kako taksist prije dvadeset godina. Jednom, u sred noći, stigao sam na poziv u zgradu koja je posve bila u mraku, osim jednog svjetla s prozora u prizemlju.

Pod ovakvim okolnostima, mnogi taksisti bi zatrubili samo jednom ili dvaput, pričekali minutu i onda se odvezli. Ali ja sam vidio previše siromašnih ljudi koji su ovisili o taksijima kao njihovom jedinom prijevoznom sredstvu. Ako u zraku ne bih namirisao opasnost, uvijek bih otišao do vrata. Putnik bi mogao biti netko kome je potrebna moja pomoć, razmišljao sam. Pa sam otišao do vrata i pokucao.

„Samo trenutak“, rekao je krhki, stariji glas.

Čuo sam da se nešto vuče po podu. Vrata su se otvorila nakon duge pauze. Ispred mene je stajala niska žena u osamdesetim. Nosila je haljinu s uzorkom i šeširić na koji je bio pričvršćen veo, kao netko iz filma iz 40-ih. Pored nje je bio mali najlonski kofer.

Stan je izgledao kao da nitko u njemu nije živio godinama. Sav namještaj je bio prekriven plahtama. Nije bilo satova na zidovima, ni sitnica ili posuđa po pultu. U kutu je bila kartonska kutija puna fotografija i staklarije.

„Hoćete li, molim Vas, odnijeti moju torbu do auta“, rekla je. Odnio sam kofer do taksija, a onda sam se vratio da pomognem ženi. Primila me je pod ruku i hodali smo polako prema rubu pločnika. Stalno mi je zahvaljivala za moju ljubaznost.

„Ma, nema na čemu“, rekao sam joj. „Ja se samo pokušavam odnositi prema mojim putnicima kao što bih volio da se drugi odnose prema mojoj majci“.

„Oh, Vi ste tako dobar dečko“, rekla je. Kad smo ušli u taksi, dala mi je adresu i onda me upitala: „Bismo li se mogli provesti kroz centar grada“?

„To nije najkraći put“, brzo sam joj odgovorio.

„Nema veze“, rekla je. „Meni se ne žuri. Na putu sam za hospicij.“

Pogledao sam u retrovizor. Oči su joj svjetlucale.

„Nemam više nikog od obitelji“, nastavila je. „Liječnici kažu da neću još dugo.“

Neprimjetno sam se nagnuo i isključio taksimetar. „Kojim putem biste željeli ići“, upitao sam.

Vozili smo se po gradu sljedeća dva sata. Pokazala mi je zgradu gdje je nekad radila kao operator dizala. Provezli smo se kroz kvart gdje su ona i njen muž živjeli kao mladenci. Molila me da se zaustavim ispred jednog skladišta za namještaj koje je nekad bilo plesni salon u koji je odlazila kao djevojčica.

Ponekad bi me zatražila da usporim ispred neke zgrade ili ugla, i sjedila je zureći u tamu, ne govoreći ništa.

Kad se prva zraka sunca počela pojavljivati na horizontu, iznenada je rekla: „Umorna sam. Krenimo sada.“

U tišini smo se vozili do adrese koju mi je dala.

To je bila niska zgrada, poput doma za rekonvalescente, s kolnim prilazom koji je prolazio ispod trijema. Dva teklića su prišla taksiju čim smo se zaustavili. Puni obzira i pažnje, pratili su svaki njen pokret. Mora da su je očekivali. Otvorio sam prtljažnik i odnio mali kofer do vrata. Žena je već sjedila u invalidskim kolicima.

„Koliko Vam dugujem“, upitala je, otvarajući torbicu.

„Ništa“, odgovorio sam.

„Od nečeg morate živjeti“, odgovorila mi je.

„Ima i drugih putnika.“

Skoro bez razmišljanja, nagnuo sam se i zagrlio sam je. Čvrsto se držala za mene.

„Pružili ste staroj ženi jedan trenutak sreće“, rekla je. „Hvala Vam.“

Stisnuo sam joj ruku i odšetao u maglovito jutarnje svjetlo. Iza mene, vrata su se zatvorila. To je bio zvuk svršetka života.

U toj smjeni nisam više vozio ni jednog putnika. Besciljno sam vozio, izgubljen u mislima. I ostatak toga dana, jedva da sam progovarao. Što bi bilo da je žena dobila nekog ljutog vozača, ili nekog tko je nestrpljiv da završi svoju smjenu? Što bi bilo da sam ja odbio vožnju, ili zatrubio jednom i onda se odvezao? Kad malo razmislim, mislim da je to najvažnije što sam napravio u svom životu. Osuđeni smo na to da mislimo da nam se životi vrte oko važnih trenutaka. Ali važni trenutci nas često uhvate nespremne – prekrasno zapakirani u ono što bi neki nazvali nevažnim.

Kent Nerburn (istinita priča)