Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

srijeda, 13. siječnja 2010.

Transkript govora Swamija Vishwanande, 23.12.2009. (treći dio)


5. Devoti: Ali zašto onda Swamiji? Zašto onda ljudi imaju potrebu za egom?

Gdje je uistinu problem? Jer ne radi se o tome da oni izričito žele biti loše osobe i egoistične. Ali mora postojati razlog zašto se ljudi nakon toliko stoljeća, još od Veda ne mijenjaju. Mora postojati neki razlog za ego. Boje se ili zbog nečega je tako. Ne da su loši, ali postoji nešto zašto su takvi…
Sri Swami Vishwananda: Ne, ne postoji ništa. Pa, jesam li rekao da su loši? (smijeh)
5. Devoti: Ne, ali u egu. Koja je zapreka da ne budemo u egu?

Sri Swami Vishwananda: Jer nitko ne želi pogledati sebe. Koliko ljudi prihvaća sebe kakvi jesu? Hm? Ne, pitam te. Prihvatiti sve. Pitam te sada ovo pitanje – Prihvaćaš li sebe kakav jesi? (5. Devoti: Ne, mislim da ne)

Kao i ti, mnogi će isto odgovoriti. Sve dok ne…(6. Devoti: Teško je) Aha. (smijeh) Kada to „teško“ nestane, kada to ne budete gledali kao poteškoću, onda ćete znati odgovor na to. Zapravo, mi sami sebi stavljamo vlastite prepreke. Na satsangu u Rusiji objašnjavao sam da smo zaokupljeni mnogim stvarima, toliko mnogo smo naučili, toliko mnogo smo vidjeli. Kad smo bili maleni samo smo rekli „U redu, dobro. To tako treba biti. Naučili su nas da tako treba biti, ali sad kad smo narasli, mislimo da znamo bolje. Ali nastavljamo raditi iste greške.
I kroz život nastavljamo nositi iste stvari koje smo već naučili. Mislite li da su zadovoljni takvim životom? Ne. (smiješeći se) Mi govorimo o Bogospoznaji. Naravno Bogospoznaja je jako jednostavna. Mogu reći da je to najjednostavnija stvar, ali mi smo tolike neznalice da ne vidimo da je jako jednostavno. (smijeh) Kada nekome kažem: „Jako je jednostavno“, sljedeća stvar koju će oni reći jeste „Neeee, teško je.“ (smiješeći se)

Jednom je Sri Ramakrishna sjedio – uvijek kažem ovaj primjer. I dok je sjedio, vidio je kako sadhu prolazi pokraj Kali hrama, samo je stao sipred hrama i promrmljao nekoliko riječi i cijeli hram se protresao. On ga je gledao zapanjeno te rekao svom nećaku „Jesi li vidio što sam ja vidio?“ On je rekao „Da, vidio sam.“ – „Možeš li otići tamo i pitati ga tko je?“ I naravno, nećak je htio imati gurua, kad je vidio to „Hej, super je ono što je napravio!“ Potrčao je prema sadhuu i rekao „Sadhu Maharaj, molim te poslušaj me. Želim te nešto pitati.“ A kad ga je sadhu Maharaj vidio počeo je bježati.

Tada je učenik počeo trčati za njim. Napokon ga je sustigao i rekao „U redu, što želiš od mene?“ Učenik je rekao „Želim biti tvoj učenik. Vidio sam što si upravo učinio.“ Sadhu Maharaj je rekao „Odlazi. Ne želim te.“ Tada je nastavio hodati, ali učenik mu je nastavio dosađivati. Sadhu je rekao „U redu, dobro.“ Stao je na određenom mjestu gdje su bile dvije rijeke. Jedna rijeka je bila čista, a druga vrlo prljava. Tada mu je rekao „U redu, prihvatit ću te za učenika kad ti ove dvije rijeke budu izgledale jednako. Tada mi dođi.“

Zar to nije rečeno u Giti? Ako me želiš spoznati trebaš se izdignuti iznad dobrog i lošeg? Moraš se izdići iznad svih ograničenja?“ Ali ipak, mi volimo naša mala ograničenja, mi kažemo „Neee, mi to ne želimo“, ali indirektno se još uvijek držimo toga. Ako se ne držite toga, nećete uopće imati pitanja. Mi to uvijek radimo, stoljećima, od Vedskih vremena, Učitelji su dolazili, govorili različitim jezicima u različitim dijelovima svijeta.
Kao što je Krishna rekao „Od milijun ljudi, samo nekoliko će me dobiti.“ Zato što čujemo stvari, ali smo i dalje gluhi. Zašto? Jer se ne želimo promijeniti. Mi kažemo „Da, želimo se promijeniti.“ Ali u stvarnosti, samo nekoliko, stvarno, stvarno, stvarno iskreno se žele promijeniti.

Evo, upravo ovdje, s malom grupom – kasnije ćemo to povećati za milijun. Koliko vas će iskreno učiniti sve da bi dobilo milost Boga? Iskreno, eh? Samo podignite ruku. Bilo što, mislim bilo što, bilo što! (smijeh) Bilo koji test koji ti Bog da? Hoćete li to podnijeti. (5. Devoti: Podnijeti ili ući u to? (smijeh))

Sri Swami Vishwananda: Ne radi se o ulasku, pa radi se o... to je samo pitanje. Ne trebamo znati koju vrstu testa će nam Bog dati...(smijeh) U protivnom to ne bi bio test. Dakle iskreno. (6. Devoti: Ako nam garantira da ćemo Ga dobiti ako to učinimo) Čak i od onih koji su podigli ruku mogu izabrati možda jedno ili dvoje. (smijeh) (5. Devoti: Što je onda naša prepreka?) Svatko ima svoju prepreku. Strah od puštanja.

(7. Devoti: Guruji?) Da? (7. Devoti: Zar se svaki dan ne susrećemo s tim izazovima?)
Ne zapravo. (smijeh) Izazovi – izazovi nisu to… Ono što stvorite, ono što posijete, to i poberete. To je u svakodnevnom životu. To nije izazov.
Voljeti Boga nije izazov. Spoznati Boga nije izazov. (smijeh) Da? (smijeh)
(8. Devoti: (na njemačkom): In deutsch. Sie, sie übersetzt. Guruji, wenn, wenn Jesus sagt “Seid vollkommen, wie Euer Vater vollkommen ist, was heißt das?) Prevedite.
(9. Devoti: Pitanje glasi: Isus je rekao „Budite potpuni ili savršeni, kao Majka i Otac koji je savršen. Je li to znači da moramo biti tako savršeni ili možemo biti također savršeni sa svim našim lošim kvalitetama?)

Pa, savršenstvo, kad ste savršeni, o tome sam upravo govorio, kad ste savršeni ne postoji dobro, ne postoji loše. (smijeh)
Vidite: U čovjekovom umu, vidimo dobro i loše i mislimo da je Bog dobar. On ne može biti samo dobar, jer je On također i loš (smijeh) i On je iznad toga. Ali kada kažemo da smo savršeni, da smo dobri, tada smo još uvijek daleko od toga.

(nastavlja se)