Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

utorak, 20. srpnja 2010.

Gurupurnima 2009. (četvrti dio)


No ne slažu se svi sa time, zar ne? Danas mnogi ljudi imaju svoj način razmišljanja. Ali ja se pitam – mislite li da veliki mudraci poput Kabira, Nanaka, Shirdi Sai-ja, Isusa, Krishne nisu imali učitelja? Imali su, svi su bili uz svoje učitelje. Jesu li glupi što su bili uz učitelja, ja se to pitam? Nisu. Pročitajte životopis bilo kojeg sveca, npr. Kabira i guru Nanaka. Svi veliki učitelji i mudraci pisali su o važnosti prebivanja uz Svjetlo, uz učitelja dok sami nisu postali učitelji: Ramakrishna, guru Nanak, Kabir, itd.

Mnogo je poklonika, a malo učenika! Možda čak niti jedan. To je tako znate. Vidite da je oko Krista bilo mnogo poklonika. Kada je činio čuda, koliko je poklonika bilo uz njega? Mnogo. Kada je pričao ljudima, kada je podijelio 5000 kruhova. A za vrijeme razapinjanja na križ koliko ih je bilo tamo? Koliko učenika? Bilo je samo dvoje učenika i to Marija Magdalena i Ivan. Samo njih dvoje. Od dvanaest učenika samo dvoje. Upitajte se. Mnogo sljedbenika, a samo par učenika.

Što nekoga čini učenikom ili poklonikom, to bi trebalo biti vaše pitanje. Razlika je u tome što poklonici dođu i odu. Učenika ništa ne može pomaknuti, bez obzira na sve. Oluja, vjetar, ništa ih ne može uzdrmati. Ništa u njihovom „glupom“ umu ih ne može poljuljati. Zato jer je njihova vjera, shradda jača. Zbog njihove vjere ništa ih ne može poljuljati sa mjesta na mjesto, od gurua ka drugom guruu.

Jednom je mudrac postavio pitanje „Poštovani mudrače, poštovani gospodine, reci mi što je najbrže i najokretnije na ovom svijetu?“ Na to se mudrac nasmijao i rekao: „Um“. Um je najbrži, sada smo ovdje, no u sekundi um je već negdje drugdje. Uvijek se miče. U duhovnosti ga učimo umiriti i kontrolirati. Ne radi se o stanju bez disanja, već o stanju bez misli.

(svršetak)