Sri Rama - uvod u život i učenja (um i tijelo)

Veoma jasno vidim da su ti muškarci rijetki koji nisu ustrašeni kada se suočeni sa opasnošću, ili kada bivaju nadvladani iluzijom, ne postaju ponosni kada su sebični ciljevi ostvareni te oni koji ne postaju uzbuđeni pogledom na žene. Takve muškarce rijetko možemo naći.

Um nikada nije zadovoljan čak i kada ima objekt svoje želje na dohvatu, kao što posuda koja ima rupe nikada nije ispunjena sa vodom.

Um koji njeguje neku ambiciju uvijek ostaje prazan. Zato se on nikada ne odmara poput jelena koje je izgubilo svoje stado.

Um je uvijek nemiran poput valova. Kako se ne može osloboditi od nemira on ne može postići mir niti na jedan trenutak, te uznemiren potragom objekata za kojim tragaju osjetila on trčkara u svim smjerovima.

Ova utvara koju nazivamo um je u potpunosti lišena postojanosti. On ima oblik samo kroz ispraznu imaginaciju. Njegovo ne-postojanje se može spoznati razlučivanjem. Zauzdati ovu utvaru veoma je teško.

Um izgara više od vatre i teži je od vajre. On trči za objektom osjetila poput vrane za mesom, da bi ga slijedečeg trenutka napustio poput djeteta. Ne može se zalijepiti za ništa.

Um, poput plime mora, nosi čovjeka daleko. Stati umu na kraj teže je od isušivanja oceana, podizanja planine ili gutanja vatre.

Ovo tijelo se sastoji od pet grubih elemenata (zemlja, voda, vatra, zrak i eter), pet tanmatri ili osnovnih elemenata (zvuk, opip, oblik, okus i njuh), inteligencije, pet nosilaca znanja i pet organa djelovanja.

List, drugim riječima ovo tijelo, nema vremena da požuti te da otpadne na zemlju. Ovo tijelo ima izvor u pogrešnoj spoznaji.Ono je puno iluzija-obmana poput sna. Prolaznost ovog tijela je posve jasno.

Nitko nije rođen koji može nadići starost koja uzrokuje da svaka i najmanja želja ostane neispunjena. Kako noć slijedi nakon zalaska sunca, tako i smrt dolazi nakon starosti.

Nakon pomne analize stvari unutar i izvan ovog tijela reci mi, O mudrače, je li iša dobroga tu nalaziš. Kako se itko može uzdati u ovo tijelo koje ne ide za onim koji umire.

Djetinstvo se provodi u zabavi i radosti; um je za to vrijeme potpuni nemirno cijelo vrijeme. U mladenaštvu čovjek trči za osjetilnim zadovoljstvima i nikada ne može očekivati da će postići mir. A u starosti tijelo postaje bolesno i počinje propadati. U ovoj fazi čovjek osjeća samo tugu.

Kao što i pčela napušta lotosov cvijet kada se isuši zbog snijega tako isto kada ovo tijelo je napadnuto sa bolešću i starošću pčela života ga napušta, a jezero svijeta se posve isuši.

Ovo slabašno i promjenjivo tijelo sa svom svojom kompleksnošću utrobe i živaca takožer je izvor raznih tuga.

Unatoć tome što tijelo ima sličnosti sa sviješću budući da je udomilo atmana (dušu) sa svojih pet omotača,

Mjesto stanovanja zaslijepljene duše, ovo tijelo, koja nije u stanju razlikovati izmežu trajnosti i prolaznosti, služi samo da baca čovjeka u jamu neznanja. Najmanja provokacije bit će dovoljna da ga ispuni radosti ili suzama. Ništa se, tako, ne može nači tako vrijedno prezira, žaljenja te potpuno lišeno dobrih strana kao što je ovo tijelo.

Njegova prolazna nepostojanost, tijelo ima sposobnost da pomogne u postizanju oslobođenja (mokshe). Zato tijelo nije poput obične materijalne supstance, niti je u potpunosti svijesna tvar.

Strvinar egoizma, zmija žudnji, gavran ljutnje i ptice osjetila žive na ovom drvu tijela. Povrh toga svega, različite želje su se nagomilale u debelim zamršenim redovima u podnožju ovog stabla.

Tijelo je poput kornjače koja leži neaktivna u jami žudnji bez da učini napor da se oslobodi.

Mnoga tijela plutaju na oceanu u ovom svijetu. Među njima, neka posebna tijela, prijemčiva za unanje i razlikovanje, nazivaju se ljudskim bićima.