(
slika prikazuje Swamija druge noći Navaratrija)
Saraswati, boginja mudrosti i kreativnih vještina, životna je družica Brahme, stvoritelja. Kreacija bi se mogla poljuljati i okretati van kontrole u noćnu moru frankeštajnovskim proporcijama osim ako kreativna snaga nije poduprta božanskom mudrošću čega, što, kada, kako i zašto stvoriti.
Saraswati se obično prikazuje u bijelom sariju kako sjedi na kamenu u šumi pored vodopada među drvećem i cviječem koje je prepuno svijetlih boja, sa paunom i drugim životinjama i pticama oko nje, koji predstavljaju sklad svega stvorenog. Na drugim, pak, slikama ona sjedi na lotosu čije su latice čisto bijele i bez ijedne mrlje te predstavalja duhovno buđenje: možeš spoznati istinu i istina će te osloboditi. Sa dvije ruke ona svira
veenu (indijsku lutnju – žičani instrument), koja simbolizira vibraciju koja budi um (
manas) i viši intelekt (
buddhi) te im omogućuje da se usklade sa kreacijom čak i kako je transcendentirati. U trećoj ruci ona drži svete spise, Veda i Upanišade., a u četvrtoj molitvenu brojanicu (
mala) jasan poziv da nije dovoljno samo čitati spise; osoba mora spoznati i asimilirati njihova značenja i učiniti ih svojima kroz zajedništvo s Bogom u dubokoj molitvi i meditaciji.
Za jogije, najbrži način za uspostavljanja zajedništva s Bogom je kroz predano vježbanje znanstvenih tehnika meditacije –
pranayame – kontrole životne energije (prane) u tijelu, sa ciljem oslobođenja svijesti od ovozemaljskih vezanosti kako bi se stopila sa sveprožimajućim kozmičkim Životom – kreativnoj „riječi Božjom“ ili Svetim Duhom.
Kada shvatimo da se duhovno buđenje ne može dogoditi dok se sve negativne sklonosti ne podjarme a pozitivne njeguju, shvačamo da festival Navaratri zapravo zrcali joga-filozofiju mudraca Patanjalija. Patanjali kaže da u osmorostrukom putu joge osim ako osoba nije stavila pod vlast niže korake činjenja i nečinjenja (
yama i
niyama) i osigurala ispravan položaj (
asana), ona će se mučiti sa višim položajima poput interiorizacije svjesti (
pratyahara) i meditacije (
dhyana) koje vode ka
samadhiju.
Priziv božice Saraswati simbolizira krajnji korak osloboženja tragaoca. Njeno ime znači Ona koja podaruje samu suštinu (
sara) našeg vlastitog Bitka (
swa). Drugim riječima, njenom milošću osoba spoznaje vlastitu prirodu: „
Aham Brahmasmi“ („Ja sam Duh“); ili kao što je Krist rekao: „Ja i moj Otac smo jedno“.