Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

petak, 8. listopada 2010.

NAVARATRI – 9 noći sa Božanskom Majkom


Priroda duše je od Boga: vječno, uvijek svjesno blaženstvo (sat-chit-ananda). Međutim mi koji smo zapleteni u očaravajuću bajkovitu zamku kozmičke obmane (maya) moramo se osloboditi i spoznati našu istinsku prirodu. Tradicionalni religiozni festivali u Indiji su osmišljeni kao takvi podsjetnici. Jedan od njih je Navaratri (doslovno, „devet noći“), slavi se u drugoj polovici rujna odnosno prvoj polovici listopada te se točan početak mijenja ovisno o lunarnom kalendaru, te se kroz tih tevet noći priziva Božansku Majku u tri njene pojave i to redom kao: Durga, Lakshmi i Saraswati.

Postoji duboka filozofska i duhovna dimenzija iza cijelog štovanja Božanske Majke kroz ovaj indijski festival – aspekt beskrajnog Duha koji je aktivan u kreaciji – shakti, tj snage transcendentalnog Boga.

Veliki indijski guru Paramhansa Yogananda objasnio je to ovim riječima: „Ako zatvorite oči i zamislite ogromni, neograničeni prostor, postajete silno zadivljeni – ne osjećante ništa doli čistu mudrost. Ta skrivena, beskrajna sfera u kojoj nema kreacije, ni zvijezda niti planeta – samo čista mudrost – jest Otac. I priroda, sa svojim svodom posutim dijamantnim zvijezdama, Mliječnom stazom, cviječem, pticama, oblacima, planinama, nebom – prekrasnim ljepotama kreacije – jest Božanska Majka.“

Drugim riječima Bog je i transcendentalan (izvan vidljive kreacije) i imanentan (sve-prožimajući unutar kreacije). Indijski sveti spisi objašnjavaju prirodu Boga u kreaciji kao trostruku, koja je simolizirana kao Brahma-stvoritelj, Vishnu-održavatelj, i Shiva-uništavatelj. Svijest transcendentalnog Oca tvori cijeli univerzum ali je aktivno očitovan univerzalnom Majkom, koja - vođena stvarateljskom, održavateljskom i uništavateljskom svješću Oca - daje život, održava, te oslobađa sve oblike života od vječnog kruga rađanja i umiranja. Saraswati, Lakshmi i Durga – vječni pratitelji, „supruge“ Brahme, Vishnua i Shive – su personifikacije ovih različitih funkcija Božanske Majke.

Navaratri
se proslavlja na različite načine u različitim djelovima Indije. U sjevernoj Indiji, vjernici poste tijekom dana i noću se mole Majci u Njenim razičitim aspektima.

U Bengalu, festival se naziva Durga Puja i najveći je religiozni festival u godini. On se sastoji od bhajana – pjevanja koji slavi Majčinu ljubav za svoju djecu te također i od grupnog pjevanja svetog spisa koji se naziva Chandi a koji opisuje Majčinu nadmoć nad zlom.

Prekrasno napravljene i dekorirane statue boginje Durge u prirodnoj veličini načinjene od gline opisuju je kako ubija demona Mahishasuru te se postavljaju u hramovima i drugim mjestima. Nakon završetka ceremonije idoli se uranjaju u rijeku.

Idoli su samo slikoviti prikaz beskrajnog Duha. Simbolično predanik priziva Boga da se manifestira u tom idolu kako bi se Bog štovao u formi koja mu je shvatljiva. Idoli su najčešće načinjeni od gline, tako da se nakon štovanja mogu uroniti u vodu, bilo u rijeku ili jezero. Oblik tog idola se vraća u elemente iz kojeg je i nastao, time simbolizirajući povratak Duha od vidljive kreacije prema Beskrajnom. Tako se Bog shvaća kao osobni i neosobni, imanentan i transcendentalan.

U Gujaratriju, Navaratri se slavi s plesom kao što se garba i dandiya raas.

U južnoj Indiji, ljudi postavljaju maleni oltar na više razina (poput stepenica) u svojim domovima te stavlaju lutke na te stube. Ovo se naziva kollu ili koluvu u Andhri. Lutke mogu bit nalik božanstvima ili pak mali kipovi, figurine, u obliku plesača, krava, papiga i glinenih posuda. Oni predstavljaju pozitivne misli koji vladaju na razliučitim nivoima uma.

Ispod takvih izvanjskih prikaza leži duboka simbolika. Devet noći su podjeljene na set od po tri, kako bi se unutrašnje pročišćenje moglo dogoditi na tri razine. Durga, Lakshmi i Saraswati se pozivaju ovim redoslijedom zbog posebnih razloga.