Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

ponedjeljak, 11. siječnja 2010.

Transkript govora Swamija Vishwanande 23.12.2009. (1.dio)


Sri Swami Vishwananda: Jai Gurudev! (publika: Jai Gurudev!)
Bila je brza odluka da napravimo Satsang, jer danas nisam proveo mnogo vremena ovdje s ljudima, tako da me niste mnogo vidjeli. Ovo nam daje priliku da svi budemo zajedno.
To znači riječ Satsang, zar ne? „Okupiti se zajedno“. Ali biti zajedno zbog čega? Vrlo često ljudi se okupe kako bi tračali, zar ne? Ovo je omiljena tema ljudi. Kad god ima nešto o čemu bi se moglo tračati, oni se vole okupiti. Ali ljudi koji su na duhovnom putu također vole zajedno moliti Boga, zar ne?

Tako postoji mnogo razloga zašto se ljudi okupljaju; kako bi ih se čulo, kako bi vodili rasprave, kako bi dijelili iskustva i to nas čini jakima, to osobu čini jakom - zajedničko okupljanje. Naravno osoba može sama provoditi duhovnu praksu na svom duhovnom putu, što je također snažno. Ali kada se okupite, energija je potpuno drugačija. Jer svi imaju jedan cilj i svi vibriraju u istoj frekvenciji. To je mnogo snažnije.

Dakle, to znači riječ satsang. Okupiti se, ujediniti jednu energiju, jedan cilj kojemu svi teže. Ne okupljamo se kako bismo vidjeli kako je netko lijepo odjeven, ne okupljamo se kako bismo pokazali kako imamo lijep glas ili kako netko drugi ima lijep glas. Ne okupljamo se kako bismo se pokazali zanimljivima. Već se okupljamo kako bismo u sebi izgradili temelj, kako bismo izgradili snagu prema bogospoznaji ili samorealizaciji. Ali je tužno vidjeti u današnje vrijeme kako se ljudi okupljaju uglavnom da mogu pričati o drugim ljudima, da tračaju o onome što je druga osoba radila. (smijeh) Ali ono što je netko napravio nije vaša stvar, već te osobe. (smijeh) Gledajte svoja posla; ali to je ono što ljudi u današnje vrijeme ne čine. Oni ne gledaju sebe, već druge, zaboravljajući ono što je Krist rekao: „Nedostatak koji vidiš u drugim ljudima, kada prosuđuješ druge, ustvari prosuđuješ sam sebe“.

Ponovno dolazi Božić – jesmo li se promijenili? Svake godine slavimo Božić, slavimo rođenje Jedinca, Spasitelja, koji se rodio kako bi pomogao čovječanstvu, velikog Učitelja koji je došao dati primjer čovječanstvu. Ali zapitajmo se: Jesmo li se promijenili? Što se promijenilo u našim životima? Netko će reći „Da, promijenio sam život. Postao sam duhovan.“ Riječ kao takvu poznajete jako dobro u vanjskom svijetu. To je dobro, ali biti duhovan nije samo titula. To nije samo naljepnica koju stavimo na sebe „Mi smo duhovni“ ili poziranje prema vani kako bismo pokazali da smo duhovni. Važno je što vam je to učinilo? Što ste promijenili? Svake godine u ovo vrijeme svi pokušavaju raditi dobro, zar ne?

Kad se Božić približava svi žele biti dobri pripremajući se za rođenje Krista. Ali Krist se rađa svaki dan u srcu čovjeka. To moramo uvidjeti. I trebamo sebe promijeniti. Ne bismo trebali očekivati od drugih da nas promijene, već sami sebe trebamo promijeniti. To je ono što uvijek govorim: samodisciplina. Zato upitajmo sebe, svoje vlastito Sebstvo ovo pitanje: „Što se u vama promijenilo?“ Je li se što promijenilo u vama? Ili ste još uvijek ista osoba? Vidjet ćete da se mnogo toga promijenilo, čak iako to niste primjetili. Napredovali ste, narasli ste, srce vam se otvorilo sve više i više. Dakle, ima nade. (smijeh) I to je Krist donio svijetu: Nadu.

Kao što je rečeno: Osoba koja nema nade sve je izgubila. Možete sve izgubiti, ali onog trenutka kada izgubite nadu život postaje beskoristan. Tako se kroz stoljeća ovaj svijet održao, kroz nadu. Zato, ako niste uspjeli u nečemu ove godine, koja je upravo završila, zapravo nije još, postoji nada da ćete uspjeti sljedeće godine. I morate u to vjerovati. Morate imati vjeru. Bez vjere se teško nadati. Ali vjeru u što? Vjeru u Boga koji se nalazi u vama, vjeru u tu kozmičku energiju koja je prisutna unutar vas.

Zato pokušajte to graditi i pokušajte ojačati tu vjeru unutar sebe. Što je ta vjera jača, vi ćete postati jači. Što je vjera slabija u vama i vi ćete biti slabiji.

Imate li kakvih pitanja? Možete pitati. Samo da raspravljamo o nečemu.

Nitko ne želi o ničemu raspravljati? Oh Triambhakeshwari, raspravljaj o nečemu. Rasprava, eh? (Triambhakeshwari: Ne) Ne pitanje.
Triambhakeshwari: Rasprava je dobra. Zapravo, ja sam te htjela pitati želiš li nam reći nešto o Majci Mariji, o Njezinom životu…

Sri Swami Vishwananda: Ne govorim o Majci Mariji. Govorim o raspravi. Trebaš raspravljati. (smijeh) Podigni ruku, raspravljaj (smijeh) Hajde. Reci nam nešto o Majci Mariji.
Triambhakeshwari: Ja?
Sri Swami Vishwananda: Da. (smijeh)
Triambhakeshwari: Pa, ja mislim da je Ona bila suosjećajna, bila je jako čista. Jako je voljela Boga i mislim da je htjela imati Božansko Dijete.

Sri Swami Vishwananda: Ne, nije to htjela. Jednostavno se dogodilo. (smijeh)
Triambhakeshwari: Možda je željela na višoj razini.
Sri Swami Vishwananda: Ne, također nije željela. (smijeh) Pritala? [Swami
Vishwavijayananda] (Swami Vishwavijayananda: Oui?) Gdje si ti? (smijeh) Sjećaš li se? Imao sam ukazanje malog Isusa. Pričao je o svojoj Majci. Zapravo, to je bilo prije nekoliko godina kad sam vidio bebu Isusa. Zapravo, ne kao bebu u koljevci (smiješeći se), već dijete (smijeh). I bio je jako zanesen pričanjem o Majci Mariji. Zapravo, jako mnogo je pričao o Njoj, ali sada se ne mogu svega sjetiti. Pritala ima bilješke, jer sam ja pisao dok je Isus govorio. Izražavao je kakvu radost predstavlja imati Majku.

Izražavao je da je on stvorio Nju, kako bi Ona stvorila Njega. Istu stvar vidite u ljubavi koju je Krishna imao za Yashodu. Mislim da istu ljubav svaka Majka ima za svoje dijete. Naravno, kao i sve Božanske Majke Ona je Jedno sa Božanskom Majkom, Ona je Jedno sa Velikom Shakti. Ali uvijek kad se Avatar ili Učitelj treba inkarnirati, Ona osobno, dio Nje se inkarnira. Jer obično ljudsko biće to ne bi moglo podnijeti, ne bi moglo podnijeti to svjetlo koje je u Njemu. Naravno, svi imaju to svjetlo, ali ovo je dio Većeg Svjetla koje se inkarnira. Treba biti netko posebniji. Zasigurno, ako je imala mnogo života prije, zasigurno je radila velike pokore. Isto kao i Yashoda – kako bi imala Krishnu, iako ga ona nije rodila. Zasigurno je taj aspekt Božanske Majke također radio mnogo pokore, kako bi se sam Krist u njoj rodio. Nema koristi ako vam ja govorim da je bila suosjećajna i da je voljela i takve slične stvari, jer je ona bila i još uvijek jest, kad svi vi to već znate.

Ali što još mogu kazati? Pa, mogu reći puno o njoj. Imao sam je prilike vidjeti (smiješeći se), nekoliko puta, zapravo. I uistinu, kad bi sve Majke bile poput nje, svijet bi se promijenio. Zato što ona svakoga vidi kao svoje dijete. Takva je Univerzalna Majka. Ljudske Majke vide samo posjedovanje, moje dijete je moje, ali unutarnji Majčinski osjećaj vidi sve kao svoju djecu. I tako vidi Univerzalna Majka, znate? Vidi sve kao svoje vlastito. I zato ona brine za sve. Vrlo često ćete vidjeti ikone kako plaču kad se, na primjer nešto loše treba desiti u svijetu. Ali Ona na taj način pokazuje da Njezino srce pati, da trebamo razmisliti o svom životu i promijeniti se. Svi želimo da se svijet promijeni, ali vrlo malo ljudi uistinu želi sebe promijeniti. Kao što uvijek govorim: Ako želite promijeniti svijet, promijenite sebe!

Ista stvar također: Ona pokazuje primjer Ljubavi, dajući nam sve te primjere. Kada Je pogledate, što vidite? Vidite samo suosjećanje. Kada pogledate lice Božanske Majke, čak i kad pogledate lice Kali, čak iako izgleda zastrašujuće izvana, kada prodrete duboko u Njezinu nutrinu, Ona je mekana. Ono što vidimo strašno u Njoj naše su vlastite strašne stvari. Kada dijete gleda Majku, nije mu važno kako Majka izgleda izvana, ali nutrina poznaje, nutrina prepoznaje.
Primjer sa Lili (mala kćer jedne predanice). (smiješeći se) Često je teroriziram. (smijeh) Ali je lijepo vidjeti, lijepo je osjetiti kako je prisutna čežnja za majkom. Prvi put kad sam je uzeo, ona je rekla „Želim ići mami“. (smijeh) Ali, to mi svi zapravo želimo. (smijeh) Ona to sada zna. Sigurno će, kad odraste to zaboraviti, ali duboko unutra, to će uvijek biti prisutno.
Duboko unutra svi mi žudimo za tim. (smiješeći se) Ali vrlo često smo ponosni na sebe. Toliko smo ponosni da tome kažemo „Ne“. Ali Njezina ruka je uvijek otvorena i Ona je uvijek spremna.

Kao što sam govorio za Navaratri „Kada priđete Majci, Ona će vas držati. Ona će se pobrinuti za vas. Vi ne trebate mnogo učiniti, Ona će sve napraviti.“ Ali vaš prvi korak jest da čeznete za Njom, na vama je da joj sjednete u krilo. Ako vi ne napravite prvi korak, Ona vas neće siliti. Ona će vas strpljivo čekati.
Sljedeće pitanje molim?