Iluzija odsjaja

Jednom bijaše kralj koji je poklonio svojoj kćeri, princezi, prekrasnu dijamantnu ogrlicu. Nedugo nakon toga, ogrlica bijaše ukradena i njegovi ljudi u kraljevstvu su je posvuda tražili ali je nisu mogli naći. Netko zatim kaže da ju je ptica možda ukrala. Kralj je tada rekao svima da je traže a za nagradu je ponudio $ 50,000 onome koji je pronađe.

Jednog dana jedan činovnik je hodao kući uz rijeku pokraj industrijske zone. Rijeka je bila potpuno zagađena, nečista i smrdljiva. Dok je hodao ugledao je svjetlucanje u rijeci, i kada je bolje pogledao vidio je dijamantnu ogrlicu. Odlučio ju je uzeti kako bi dobio obečanu nagradu. Uronio je svoje ruke u nečistu rijeku i pokušao zgrabiti ogrlicu, ali nekako ju je promašio. Izvadio je ruku i pogledao ponovo i vido da je ogrlica i dalje bila tamo. Pokušao je ponovo, ovog puta ušao u rijeku smočivši hlače u prljavu rijeku uronuo je cijelu ruku kako bi uhvatio ogrlicu. Ali nekim čudom i dalje ju je promašio! Izašao je iz rijeke i polako se udaljavao te ga osjećaj depresije nije napuštao.

Zatim ju je ponovo ugledao. Ovog puta je čvrsto odlučio da je zgrabi, bez obzira na sve. Odlučio je zaroniti u rijeku, iako je bilo odvratno iti pomisliti učiniti nešto tako u toj zagađenoj i prljavoj rijeci. Zaronio je i svugdje je tražio ali ipak je nije uspio naći. Ovog puta je zaista bio u čudu te je izronio i bio jako razočaran što nije uspio dohvatiti ogrlicu koja bi mu donjela $ 50,000 nagrade.

Upravo u tom trenutku jedan je svetac prolazio tim putem i ugledao je činovnika te ga pitao u čemu je problem. Činovnik nije htio otkriti svoju tajnu svecu, misleći da će svetac uzeti ogrlicu za sebe, te je tako odbio reći svecu išta. Ali svetac je mogao vidjeti da je čovjek bio zabrinut oko nečega te kako je bio samilostan ponovno je upitao činovnika da mu objasni problem te je obećao da nikome neće otkriti tajnu. Činovnik je skupio hrabrosti te odlučio vjerovati svecu. Rekao mu je za ogrlicu i kako ju je pokušao uhvatiti ali nikako ne bi uspjevao. Svetac mu je tada rekao da bi trebao pogled usmjeriti prema gore prema granama drveća umjesto u prljavu rijeku. Činovnik je pogledao prema gore i zbilja, ogrlica je visjela na grani drveta. On je pokušavao cijelo to vrijeme ugrabiti puki odsjaj prave ogrlice.

Materijalna sreća je poput zaprljane, zagađene rijeke; jer je ona puki odsjaj ISTINSKE sreće u duhovnom svijetu.

Moralna poruka:
Nikada ne možemo ostvariti sreću koju tražimo u materijalnom svijetu bez obzira koliko teško pokušavali. Uistinu, trebali bi gledati prema gore, prema Bogu, koji je izvor istinske sreće, i prestati trčati za odsjajima ove sreće u materijalnom svijetu. Ova duhovna sreća je jedina stvar koja nas u potpunosti može zadovoljiti.