Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

srijeda, 30. rujna 2009.

Izvješće iz ašrama 8/2009 (2/2)


Zadnju večer Swami se je obukao kao Majka Kali te napravio ritual uništenja demona (Mahishasura). Upozorio nas je unaprijed da će scena biti okrutna da se ne prepadnemo. Demona je glumio Pritala. Mislim da se on usrao u gaće te pobjegao prije vremena ostavivši glavu demona posred podija. Jer da nas nije Swami pripremio na scene mislim da bi ljudi bili isprepadani. Swami je u jednoj ruci imao mač te je nakon plesa kada je svirao Aye Giri Nandini recital rasjeckao dvije stabljike iz koje je protekla krv (unaprijed pripremljena scena) te nakon toga glavu demona (lutke) koju je Pritala nosio. Lice mu je bilo krvnički obojano kao kada Kali Ma uništava naše unutrašnje demone ljubomore, zavisti, mržnje, tuge, straha i sl.

Naravno nakon toga imali smo ples sa štapovima tzv. Raasa Leela ples sa Swamijem na čelu.

Jučer nakon yagne meni osobno je bilo dirljivo kada je izvadio veliku hrpu sarija te najprije dotakao murti Kali Majke te nakon njenog blagoslova nadodao svoj te jedan po jedan bacao jednoj po jednoj mataji. Svaka je dobila po jedan sari. Gauri, poljakinja, koja inače voli crnu boju izgledalo je da neće dobiti sari. Swami ju je pogledao te rekao, Ah, ti ono voliš samo crnu boju. Obično su sariji prekrasnih boja, nikada crne. Međutim on je u jednom trenutko prišao oltaru te odnekud iskopao crni sari. Kako se taj sari našao baš tamo nitko ne zna. Ali kada je zamahnuo sari prema njoj to je izazvalo bujicu smijeha i veliki pljesak. Dirljivo je bilo vidjeti kako sa svakim ima osobni odnos te nikoga nije zaboravio. Majka je bila velikodušna prema svima.

Puno prekrasnih bhajana smo pjevali posvećeno Majci u njenim različitim aspektima. Puno plesa je upotpunjavalo sve dane. U početku stidljivi gosti kasnije su toliko bili slobodni da nikakav poticaj sa strane nije bio nužan da bi se podigli na noge i zaplesali osim možda nekoliko glazbenih taktova. Hvala ti Guruji. Hvala ti Majko!

Jagadambe Mata ki...... JAI!

utorak, 29. rujna 2009.

Izvešće iz ašrama 8/2009 (1/2)

Dragi svi,

Evo dan kasnije nakon Navaratrija koji je trajao deset dana ašram je pomalo opustio. Večina gostiju je otišla i nekoliko preostalih se sprema za odlazak. Stanovnici ašrama su uglavnom povučeni, neki nastoje nadoknaditi kroničnu nenaspavanost, dok drugi nastoje pozavršavati čišćenja nakon proslave, te pranja nagomilane odjeće i spremanje soba. Danas nas sunce nije grijalo kao proteklih dana.

Jučer, zadnjeg dana, imali smo abishek i yagnu koje je predvodio Swami. Umjesto predviđenih dva sata program je trajao šest. Znači opet kasni ručak, kao večere svih ovih dana. Totalni poremečaj bioritma.

Imali smo nakon toga svečano otvorenje kapelice pored glavnog ulaza posvečenoj Majci Kali na koju nisam imao namjeru prisustvovati ali me je Swami u zadnji tren uhvatio i namamio da dođem prevarivši me lukavo da će biti vrlo kratko. Kratko se na kraju pretvorilo u nekoliko sati. Zatim ispraćaj hrvatske grupe umjesto u 21 bilo je skoro dva sata kasnije. Pa na putu za sobu opet jedan zastoj i nakon kratkog razgovora sa Utpalavati kada sam napokon bio spreman za povlačenje Swami je naišao te nam pružio malo ugodnih trenutaka. Tako da sam se tek oko ponoći povukao u svoje odaje. Tako umjesto u 17 sati kada sam se bio uputio prema krevetu kazaljka je otkucala jedan sat kada sam utonuo u blaženstvo dubokog i dugo iščekivanog sna. Naime ovih dana san je bio privilegija samo rijetkih u ašramu. Puno posla bilo je za sve. Kuhinja je bila uvijek u punom pogonu, služba u hramu također. Isto tako i odjel za medij koji su zadnju noć pripremali DVD izdanje isječaka swamijevih govora za vrijeme deved dana Navaratrija. Hotelski odjel je imao pune ruke posla oko pranja i spremanja soba. Glazbeni odjel također.

Bilo je zanimljivo promatrati sretna ali istovremeno napačena lica stanovnika koji su se slamali od slatkog umora. Npr zadnju noć sam išao u krevet u 6 ujutro da bih dva sata kasnije već bio na nogama. Mladi brahmachari Deveshananda nije spavao cijelu noć. Srećom nije taj dan išao u školu (naime pitao je Swamija za dopuštenje) jer ne bih stigao obaviti hramsku službu kao i kučni uradak. Tu noć nije ni spavao jer je bio zaposlen spremanjem hrama te služenjem Krišne. Swami je imao yagnu kada je pozvao sve stanovnike ašrama da priđu. Naravno nije bilo njega. Kada sam ga kasnije pitao gdje je bio rekao mi je da je išao malo prileći ispod sarkofaga u kapelici, samo na nekoliko minuta. Naravno od umora je zaspao te ga je probudio Durga Arati. Pomagao je Swamiju za vrijeme Kali puje koja je trajala do iza 20 navečer. Bilo mi je milo kada ga je Swami ogrnuo sa svojom dekicom (budući da se noć već bila spustila i bilo je hladno) i kada je Devesh naslonio svoju umornu glavu na swamijeve grudi. Kao da mu je Swami htio zahvaliti na svom trudu i nesebičnom služenju Durgi svih proteklih desetak dana. Ja mu se divim jer je svako jutro išao rano u školu te nakon škole u popodnevnim i večernjim satima provodio u hramu predano služeći te išao spavati u dva ili tri ujutro svih desetak dana.

Swami je bio presretan svih ovih dana. Mislim da je zadovoljan sa svima nama i trudu kojeg smo uložili da mu asistiramo u proslavi. To nam je svakome pojedinačno na ovaj ili onaj način pokazao. Cijeli dan je bio sa ljudima i davao se potpuno. Njegove vizije Božanske Majke nisu nikoga ostavile ravnodušnima. Ponekad se je valjao od smijeha, ponekad je bio ozbiljan. Nekome je bio rekao da mu je Majka razotkrila sve naše želje te je to bio razlog njegove provale smijeha. Rekla mu je da nitko još ne želi samo nju već umjesto nje biraju Mayu.

Teško je sve dojmove opisati riječima. Meni je ovo četvrti Navaratri od kada sam uz Swamija i najbolji do sada. I svi sa kojima sam pričao osjećaju isto.

ponedjeljak, 28. rujna 2009.

Navaratri 2009.



Pogled odozgor... Swami vrši obred Devi puje

nedjelja, 27. rujna 2009.

Nava Durga - Siddhidatri

Poštovani svi, evo bliži se kraj proslave Navaratrija - devetnice - u kojoj se slavi devet oblika Božanske Majke - Durge. Slušajući Swamijeva predavanja i objašnjenja te gledajući ga kako vrši obrede puje, yagne i litanije i sl. ne mogu a da iza vanjskih oblika štovanja ne vidim paralelu sa kršćanstvom. Svi oblici Majke su samo aspekti jedne te iste Majke. U hinduističkim svetim spisima, kada čitamo o tome kako ona ubija demone koji svi imaju hinduistička imena, razaznaje se sama suština. Swami je objasnio da demoni koja Majka ubija su zapravo strahovi, ljutnje, mržnje i slične negativnosti koje kada joj se predamo Ona sve ubija. Kada želimo vidjeti Majku a zapravo nismo spremni odreći se svojih demona koji su samo imaginacija našeg uma tada ju možemo vidjeti u okrutnom obliku. Ali ako su naša srca otvorena i umovi pročišćeni tada nam se Majka pojavljuje u istinskom obliku, preljepa i čista. Swami je ovih dana imao redovito vizije Božanske Majke. Ponekad bi bio strogo ozbiljan, a ponekad bi se valjao od smijeha. Bio je jako milostiv u svojim obraćanjima sa svima. Pjevao je puno te plesao Rasa Leelu sa svima evo i slika djelića atmosfere.
Inače jučer smo imali devet djevojčica koje su bile obučene i dotjerane te je svaka od njih predstavljala jedan oblik Durge. Swami je napravio ceremoniju te se je poklonio pred svih njih te smo nakon toga svi prišli te primili daršan pojedinačno od svake. Večer je bila još jedna u nizu dugih i intenzivnih. Program je završio oko dva ujutro. Još jedna duga večer i noć za sve stanovnike ašrama kao i drage goste.

***


Siddhidatri – deveti je oblik Durge. Ona omogućuje uspjeh. Prema Markendeo Purani postoji osam vrsta uspjeha: anima, laghima, prapti, prakashya, mahima, ishhttya, bashittya, sarvakaam bashayita i sarvagyata. Ali u Sri Krishna Janmakhandi koja je dio Brahmavaivarta Purana postoje još deset vrsta uspjeha: doorsravan, parakayaprabeshan, baksiddhi, kalpavrikshattwa, srishti, samharkaransamartha, amarattwa, sarvanaykattwa, bhavna i siddhi. Znači postoje 18 vrsta uspjeha. Majka Siddhidatri je sposobna dati sve vrste uspjeha svojim predanicima. Prema Puranima, Gospodin Shiva je postigao oslobođenje milošću ove Majke. Ponekad se prikazuje da sjedi na lotosu, a ponekad na lavu. Ima četiri ruke. Donja desna drži disk, a gornja desna buzdovan. Donjom lijevom drži školjku za puhanje, a gornjom lotos. Štuje se devetog dana Durga puje. One je krajnji oblik Boginje među devet oblika Nava Durge. Nakon štovanja drugih oblika Durge prema ritualima koje se spominju u Shastrama, predanik može započeti štovanje ovog oblika božanstva. Oni koji štuju ovaj oblik Durge sa potpunom devocijom imaju potpun uspjeh. Ona ima sposobnost održavanja i spasenja kao Gospod Vishnu.

subota, 26. rujna 2009.

Nava Durga - Mahagauri

Slika prikazuje Swamija i oltar pred kojim održavamo proslavu navaratrija. Swami svaki dan održava puju da Durga Devi prema aspektu koji se taj dan slavi. Npr jučer je Devi obukao i obojao prema aspektu Kali odnosno Kaalratri. Danas je osmi dan Durga Puje i danas slavimo Majku u njenom obliku Mahagauri. Slijedi kratki opis.


Mahagauri – osmi je oblik Majke. Njena put je skroz bijela. Nosi također bijelu odjeću. Sjeda na volu i ima četiri ruke. Njena gornja desna ruka podaruje neustrašivost, a donja drži trozubac. Gornja lijeva ruka drži damaru-bubanj a donja prikazuje stav u kojem podaruje želje. Da pridobije Shivu za svog supruga prošla je kroz rigoroznu pokoru u obličju Parvati. Kao posljedica ove teške meditacije njena put se pretvorila u crnu boju. Gospodin Shiva bio je zadovoljan sa njenom predanošću okupao je u svetor rijeci Gangi. Kada se okupala u rijeci njena put je postala svijetla. Od tada postala je poznata kao Mahagauri. Štuje se odmog dana Durga puje. Predanici imaju koristi na svim razinama kada je štuju. Zbog njene milosti predanik dobiva nadnaravno iskuzpljenje, oslobođen je od svih boli i umora i može se osloboditi od svih prijašnjih grijeha. Nikada više neće biti suočen sa tugom i siromaštvom te neće više počiniti nikakav grijeh. Predanik postiže čistu i beskrajnu vrlinu.

petak, 25. rujna 2009.

Nava Durga - Kaalratri


Kaalratri – sedmi je oblik Majke. Njena put je tamna poput noći. Njena kasa je puštena i nosi vijenac koji sjaji svjetlom poput munje. Zastrašujuća je sa svojim prijetećim troje očiju koje sjaje vatrom. Sjedi na magarcu. Ima četiri ruke. Desna gornja ruka pokazuje stav ispunjenja želje. Druga ruka pokazuje blagoslov u kojem daje neustrašivost. Gornja lijeva ruka drži nož a donja srp. Iako ima prijeteću pojavu ona uvijek daruje dobar ishod i njeni štovatelji se ne bi trebali plašiti. Štuje se sedmog dana Durga puje. Devi Kaalratri uništava zlo. Onaj tko iskreno moli za spasenje od prijeteće opasnosti Majka ga spašava. I kada je Ona pozvana zlo trenutno nestaje s tog mjesta. S njenom milošću predanici nadvladavaju strah od vatre, vode, životinja i neprijatelja.

četvrtak, 24. rujna 2009.

Nava Durga - Katyaayani

Katyaayani – šesta je pojava Devi Durge. Mudrac Katyaayan bio je sin velikog mudraca pod imenom Kat. Kattayan je rođen u Katya lozi. On je vježbao veliku strogost i pokoru i štovanje Bhagavati Paramba. Njegova molitva se sastojala u tome da traži od Majke da mu se pojavi u njegovoj kući kao kćer. Majka Bhagavati ga je poslušala. Nakon nekog vremena kada je svijet živio pod terorom Mahishasura, Gospodin Brahma, Gospodin Vishnu i Gospodin Shiva sa svojim nebeskim moćima načinili su oblik Božanske Majke da se suprostavi asuri te da ga uništi. Katyaayan je bio prvi koji ju je štovao te se zbog toga i naziva Devi Kattayani. U Shastrama se spominje da je Katyaayani rođena kao kćer mudraca Kattyana. Rođena 14. dana mladog mjeseca u Aashwini (rujan-listopad) prihvatila je štovanje mudraca Kattayana na Saptami, Astami i Navami te naposlijetku uništila Mahishasuru na Dashami. Njena put je svijetla poput zlata. Ima četiri ruke. Gornja desna ruka pokazuje da ona daje hrabrost, druga da ispunjava želje. Gornja lijeva ruka drži mać, a druga lotos. Devi sjedi na lavu i štuje se 6. dana Durga puje. Onaj tko štuje ovu Devi sa čistim srcem on postiže uspjeh na polju religije, bogatstva, strasti i iskupljenja. Bolest, tuga i strah nestaju. Štovanje ovog božanstva pomaže osobi da se oslobodi od grijeha koje je načinila tijekom mnogo ciklusa rođenja i smrti. Svi bi trebali prdati naše molitve ovoj Majci kako bi vodili bolji život.

srijeda, 23. rujna 2009.

Nava Durga - Skandamata

Dragi svi, kada sam jučer napisao kratki osvrt mislio sam da ne može biti bolje. Ali Swami nas je ponovo iznenadio te smo imali još jedno nezaboravnu večer. Swami je kao i obično bio u svom elementu. Ali i Chatur u svom. Kao i obično na taktove dobre glazbe moje se tijelo bez ikakvog otpora savija i poskakuje. Malo pomalo sramežljivi Poljaci, Rusi, Njemci i ostali počinju se buditi i pridružuju mi se u plesu. Večeras smo uzeli štapove te u parovima plesali. Ne znam kako se zove ta vrsta plesa ali oni koji znaju neka mi jave. U svakom slučaju Swami se je također pridružio te uz taktove indijske glazbe započeo je još jedan post-večernji tulum. Ponovo ponavljam ono što sam već napisao: ne sjećam se da je dugo tako bio veseo i razdragan. Plesao je dugo sa nama jedan na jedan dva na dva i više kombinacija. Bio je sa svima jako dostupan. Možda dva sata ili tako nešto trajao je ples. U jednom momentu sam napravio đir prema blagavaoni i uzeo malo prasadama. Kada sam se vratio malo sam sjeo. Swamiju je bilo čudno da sjedim. Sjeo je pokraj mene (ipak nije dugo plesao pa se malo umorio) te me je upitao jesam li večerao. To mi je bilo tako dražesno čuti kako se brine da nahranim tijelo. Odgovorio sam potvrdno. Pogledao me je malo dublje te rekao da mu je jasno zašto ne plešem... jer sam tek večerao. Kako sam u pokretu cijeli dan, spavanje je minimalno, puno se radi ali velika je radost. Svi su pomalo omamljeni, a tek je prošao četvrti dan.


Skandamata – peti je oblik Majke. Drugo ime Kumara Kartika je Skanda. Kako je Durga Kartikova majka ona se još i naziva Skandamata. Ovaj oblik Devi ima četiri ruke. Majka se prikazuje kako drži svog sina Skandu sa gornjom desnom rukom i drži lotos u donjoj. Lijeva gornja ruka je okrenuta tako da pokazuje blagoslov a druga ruka drži lotos. Božica je svijetle puti i sjedi na lotosu. Zato se još i naziva Padmasana. Sjedi na lavu. Onaj tko je štuje sa potpunom predanošću dobija od nje ispunjenje želja.

utorak, 22. rujna 2009.

Nava Durga - Khushmanda

Dragi svi, danas je četvrti dan proslave Navaratrija. Danas štujemo Majku u njenom aspektu Kushmanda. Jučer je bilo prekrasno. Swamijev glas je bolji nego ikad. Jučer je uzeo mridangu i počeo je svirati i uveo nas je u bhajan. Nikad ga prije nisam vidio da je uzeo mridagu u ruke. Njegovo udaranje u ovaj bubanj je još više probudilo radosti u sve prisutne. Kako je sjeo pored mene tako sam ga imao prilike posmatrati iz bliza. Gledajući lica prisutnih i Swamija lako se da zaključiti da je Majka presretna. Čak je i Swami to rekao jednom ili dvaput. Naravno mnogo pjesme i plesa obilježilo je treći dan Navaratrija. Jai Ma!


Kushmanda – četvrta je pojava Devi. Majka je dobila ime budući da je stvorila svemir sa osmjehom. Kada je bila tama i kada svemir nije postojao Ona je stvorila svemir sa osmjehom. Vjeruje se da je Ona izvor vječne moći. Božica ima osam ruku i zbog toga se još naziva Ashtabhuja. Njenjih sedam ruku drži kamandal – posudu, luk, strijelu, lotos, pot sa vinom, disk i štap. Osma ruka drži japam malu te se vjeruje da ona daje uspjeh i razboritost. Tikva se naziva Kushmandam na sanskritu. Među povrčem koje se žrtvuje kod štovanja Božice (naibidhya), tikva je najvažnija s kojom je Kushmande najzadovoljnija. Zato se i naziva Kushmanda. Štuje se četvrtog dana Navaratrija prema ritualima koji su zapisani u Sashtrama i Puranima. Štovanje ovog oblika Devi uništava tugu i bolesti i daje podstreha životu, daje snagu i uspjeh. Majka je zadovoljna sa najmanjim oblikom devocije i ako netko sa potpunom predanošću štuje ovu Majku one će sigurno pridobiti njenu milost.

ponedjeljak, 21. rujna 2009.

Nava Durga - Chandraghanta

Dragi svi! Prošla večer je bila jako dinamična. Mnogo radosti. Swami je blistao i nisam ga dugo vidio toliko sretnog. Danas se cijeli dan migoljio među ljudima. Bio je svima pristupačan. Zapravo svi ljudi su presretni. Ovo je do sada moj najdraži navaratri. U goste su nam došli ponovo Anubhab te su svojim nastupom također uveličali večer. Bit će tu sa nama još dva dana te nam održati individualne satove sviranja i pjevanja. Inače tijekom večeri dobio sam sms poruku od sestre koja je upravo dobila curicu. Porod je bio lagan i brz sa swamijevim blagoslovima koje je i sama osjetila. Veoma lijep trenutak za porod. Jai Gurudev!

A sada nešto o današnjem aspektu Božanske Majke:


Chandraghanta – treći oblik Majke Durge! Ona ima deset ruku. One predstavljaju deset oružja. Sjedi na lavu. Ima polimjesec na njenom čelu u obliku zvona. Zato se i zove Chandraghanta. Tijelo joj je svjetlo zlatne boje. Ona se slavi trećeg dana Navaratrija. Vjeruje se da onaj tko uspije pridobiti njene blagoslove može se osloboditi od grijeha i neprilika koje je počinio ili sa kojima se mora suočiti u svom životu. Predanik dobiva moć da osjeti nadnaravno. Da vidi i čak da miriše vječni miomiris. On također dobiva sposobnost da razlikuje nebeske zvukove koji inače nisu čujni. To je trenutak kada predanik mora biti pažljiv. Iako se ona prikazuje kao zastrašujuća gdje uništava zlo, njena pojava uvijek širi smiraj i vječni mir posvuda. Predanici Majke Chandraghante šire mir i sreću gdjegod idu. Trebali mi svim srcem štovati Majku sa velikom predanošću. Štovanje ovog oblika Durge pomaže u otklanjanju tuge, nedaća i opasnosti.

nedjelja, 20. rujna 2009.

Nava Durga - Brahmacharini

Dragi svi! Danas je drugi dana Navaratri festivala. Danas štujemo Božansku Majku u njenom Durga apektu pod nazivom Brahmacharini. Slijedi kratki opis...


Brahmacharini – druga pojava Durge! Ovdje Brahma znači meditacija. To znači, Božica je meditator ili onaj koji vježba pokoru. Ona se prikazuje kako drži krunicu u desnoj ruci i kamandalu (posudu sa svetom vodom) u lijevoj ruci. U prošlom životu, kada je bila rođena kao kćer Himalaya ona je radila stogu pokoru kako bi pridobila Mahadevu za svog supruga. Mudrac Narada savjetovao ju je da meditira kako bi pridobila Shivu. Zbog podvrgavanja strogoj meditaciji bila je poznata pod imenom Brahmacharini ili Tapasyacharini. Ignorirajući ubitačno sunce te udare gromova počela je meditaciju koja je trajala tristo godina živeći samo od listova koji bi pali na tlo. Ona je ubrzala svoju pokoru čineći ju strožijom time što je odbacila hranu i vodu sljedećig nekoliko stotina godina. Kako je odbacila jedenje lišća nazvana je i Aparna. Kako je vježbala tešku kontemplaciju postala je slaba i mršava. Kako nije više mogla podnijeti muku svoje kćeri njena majka Manoka je tražila od nje da odustane od njezine odluke. Šokirana vizijom Durge uzviknula je 'u' i 'ma'. Na sanskritskom 'u' znači kada se obraćamo nekome, a 'ma' znači negacija ili nepoželjno. Zato se Durga naziva Uma. S druge strane očarana njenom Durginom predanošću i ustrajnošću svi su bogovi i mudraci bili smireni. Naposlijetku, djed Brahma, zadovoljan s njenom strogošću uzviknuo je, „O djevo! Nitko nije mogao postići ili ustrajati pokoru koju si ti učinila. Očaran sam tvojom meditacijom i predanošću. Tvoja će se želja ispuniti i imat ćeš Shivu za svog supruga. Možeš se sada vratiti kući i odmoriti. Tvoj će otac uskoro doći i odvesti te“.

Ovaj oblik Durge daje predanicima trajni uspjeh. Štovanje ove pojave obogačuje sposobost žrtve, požrtvovnost, iskrenost i samo-disciplinu. U vremenu velikih nedaća štovanje ovoh oblika Durge daje uspjeh i snagu volje za uspjeh. Ovaj se oblik Durge štuje drugog dana Durga puje.

Nava Durga - Shailaputri

Dragi svi, danas, zapravo jučer započeo je festival Navaratri. Prvi dan smo slavili oblik Durga Mate pod nazivom Shailaputri. Cijela večer je bila ispunjena sa velikom radošću. Swami je bio jako sretan i zadovoljan. Evo riječi koje je Swami Vishwananda pročitao za vrijeme večeri.

Shailaputri – prvi oblik Božice Durge u Nava-Durga seriji božanskih obličja, od devet. Nazvana je Shailaputri nakon što je bila rođena u kući kralja planina – Himalayama. U ovom obličju majka se prikazuje sa trozubom u desnoj ruci i lotosom u lijevoj ruci i sjedi na volu. U prošlom životu bila je Dakšina kćer, koji je bio sin Brahme. Bila je poznata pod imenom Sati. Kao Dakšina kćer udala se za Boga Bogova, Mahadevu. Dakša je jednom organizirao ceremoniju svete vatre (yagnu) i nije pozvao svoju kćer i zeta. Sati je bila nemirna da bi pristupila ceremoniji i čak je proturiječila savjetu supruga da ne pristupi yagni nepozvana. Prisustvovanjem ceremoniji osjećala je da je svi hladno pogledaju osim njene majke koja ju je pozdravila sa zagrljajem. Njezina braća i sestre nisu bili iznimka te su bili sarkastični u svojim primjedbama. Gosti koji su bili prisutni su također su davali komentare o njenom mužu koji nimalo nisu bili pristojni. Na njezino zaprepaštenje njen je otac također bio grub. Ona je bila napuštena i srce joj je bilo slomljeno te se bacila u svetu vatru i do pepela izgorjela. Shiva, kada je čuo o tome bio je ljut i naredio je svojim sljedbenicima da unište Dakša Yagnu. Nakon što se je zapalila, Sati je ponovo rođena kao kćer kralja planine Himalaya i poznata je bila pod imenom Shailaputri. Tako među svih devet oblika Devi Durge, Shailaputri je najmoćnija i najviše štovana. Ona se obožava prvog dana Navaratrija. Prema Upanišadima ovaj oblik Durge slomio je ponos bogovima time što je primila obličje Haimabati.

subota, 19. rujna 2009.

Nava-Durga i Dasha-Mahavidya



Božica Durga štuje se u 10 različitih aspekata manifestacije njezine “Shakti”, odnosno “Energije”, zvane “Dasha-Mahavidya”, kao i Njezinih 9 različitih oblika zvanih “Nava-Durga”.

U Tantri Devi-Shakti se štuje kao Vidya. Od stotinjak tantričkih praksi, štovanje deset glavnih Božica naziva se Dasa Mahavidya. Ti glavni oblici Božice opisuju se u Todala Tantri. To su Kali, Tara, Maha Tripura Sundari (ili Shodasi – Sri Visya), Bhuvaneshvari, Chinnamasta, Bhairavi, Dhumavati, Bagalamukhi, Matangi i Kamala. Tih deset oblika Shakti sadržavaju cjelokupnu kreaciju. Deseto poglavlje također govori o njihovim supruzima, iako Dhumavati, oblik udovice, nema supruga.Postoji nekoliko “razina” na kojima se ove Božice mogu štovati sa propisanim mantrama i yantrama.

Jednostavno štovanje yantre sa recitiranjem mantre, kao pomoćni astrološki ritam, obrađuje štovanje svih tantričkih rituala kako bi se postigli raznorazni sidiji povezani s tim tantrama i za duhovno oslobođenje. Uspješna sadhana tih Vidyi nudi nekoliko dobrobiti onome tko ih vježba. Tantrički yogiji imaju kontrolu nad svojim osjetilima i teže pozitivnom korištenju ovih dobrobiti kako bi vodili ljude te za dobrobit čovječanstva. Oni kojima se glava zavrti od uspjeha koriste ih za zadovoljavanje osjetila, skupljaju grupu učenika oko sebe i postaju lažni gurui.

Posljednje poglavnje Todala Tantre izjednačava deset Vishnuovih inkarnacija sa deset Mahavidyi kako slijedi:

„Shri Devi je rekla: Gospodaru Bogova, Guruu svemira, pričaj mi o deset avatara. Želim čuti o tome, pričaj mi o njihovoj prirodi. Paramesvara mi je otkrila koji avatar stoji uz koju Devi.“

„Shri Shiva je rekao: Tara Devi ima plavi oblik, Bagala je inkarnacija kornjače, Dhumavati je vepar, Dhhinnamasta je Nrsimha, Bhuvaneshvari je Vamana, Matangi je oblik Rame, Tripura je Parashurama, Bhairavi je Balabhadra, Mahalakshmi je Buddha i Durga oblik Kalki.“

petak, 18. rujna 2009.

Tuš ljubavi

Moj prvi privatni intervju sa Swamijem trajao je dvije minute. Ušla sam u sobu razmišljajući sama sa sobom, U što se ja to upuštam? Sjela sam i upitala ga što bih trebala raditi, jer nisam imala pojma tko je guru i što radi. Rekao je najslađim glasom, “Reci mi svoje probleme” i ja sam odjedanput počela plakati. Tada je materijalizirao za mene privjesak koji je s jedne strane imao Shirdi Babu, a s druge Lakshmi. Tko bi pomislio da ću pet godina nakon toga postati brahmacharini i to s istim imenom – Lakshmi.

Napustila sam sobu za intervju sa teškim osjećajem u srcu još uvijek plačući. Kad sam došla doma, sjela sam na krevet gledajući u privjesak pokušavajući shvatiti što se upravo dogodilo. Samo sam sjedila i plakala i plakanje se nastavilo intenzivno. Sjećam se da sam se pokušavala sakriti od ukućana jer nisam znala što se događa. Trećeg dana više to nisam mogla izdržati. Swami je još bio u zemlji pa sam nazvala Swamijevog rođaka i rekla mu što se događa. Rekao mi je da se ne brinem jer se mnogim ljudima događa da plaču nakon što upoznaju Swamija. Pet minuta nakon telefonskog razgovora, plakanje je prestalo.

Nakon tog dana život više nije bio isti. Duhovnost je poprimila potpuno novu dimenziju. Počela sam doživljavati sve što sam pročitala u duhovnim knjigama. Primjetila sam da sam svaki dan naučila nešto novo te da se moj duhovni napredak ubrzao. Bilo je zadivljujuće biti u Swamijevoj blizini. Bilo je tako lijepo konačno biti kod kuće, tamo gdje pripadam.

Toliko se stvari dešavalo sa Swamijem da mi je bilo lako zaboraviti stvari koje su mi se nekad činile važnima. Toliko dugo sam se molila da netko dođe i pomogne mi te odgovori na pitanja koja sam imala u vezi života. Zapravo mi je trebalo tri godine da shvatim da je Swami ta osoba koju sam tražila cijeli život. Otvorio mi je oči za mnoge stvari. Iznutra sam se mijenjala, i to sve nabolje. Iznutra sam ga osjećala svaki dan svoga života. Također sam počela primjećivati mala čuda koja su mi se počela događati. Na primjer, novac se pojavio kad god sam ga najviše trebala, stvari su se rješavale u moju korist, malene želje su mi se ispunjavale, znala sam da se sve to događa zbog njega.

U veljači 2004. održavao se darshan u Londonu. Te noći je snježilo i bilo je jako hladno. Imala sam sreću da putujem doma u istom automobilu sa Swamijem, ali se sjećam da su mi stopala bila toliko hladna da sam poželjela da sam u toplijem autu! Dok sam razgovarala s prijateljem, a Swami sa svojim rođakom u svom umu sam nastavila govoriti, Moja stopala su tako hladna, moja stopala su tako hladna. Nakon nekog vremena odjednom sam osjetila toplinu oko mojih stopala, kao da je netko stavio grijač točno iznad njih. Swami hvala ti što si spasio moja stopala da se ne smrznu.

S prijateljima sam išla u posjet Swamiju u Dusseldorf 2004. godine. To je bilo prvi put da sam odletjela izvan Engleske vidjeti Swamija i sjećam se da sam bila prilično uzbuđena. Naše vrijeme provedeno sa Swamijem je bilo jednostavno prekrasno. Iako je cijeli dan imao intervjue sastao se samnom i svim mojim prijateljima osobno. Swami je proveo vrijeme sa svima ponaosob, što nismo nikako očekivali. Sljedeći dan smo opet vidjeli Swamija i popili čaj s njim. Dao nam je grupni intervju na tako opušten način.

Da stvari budu još bolje, nakon završetka zamolio nas je nekoliko da ostanemo iza jer nas je želio osobno vidjeti. Swami je bio jako drag, ali se sjećam da sam samo mogla misliti o svom bratu koji je bio bolestan i zamolila sam Swamija da se moli za njega. Nakon toga je moj brat imao operaciju i doktori nisu mogli vjerovati koliku je imao sreću da se bolest nije proširila. Moj brat je od nas skrivao bolest nekoliko godina. Sad je ponovno dobro. Takva je Swamijeva milost.

Kroz vrijeme poznavanja Swamija shvatila sam da duboko u sebi znaš da je sve što on radi za tvoje dobro, bez obzira koliko se teško činilo, bez obzira koliko plakala ili bila ljuta. Swami je uvijek tu. Stvar je u tome ako vjeruješ, vidjet ćeš. Čak i ako ne želiš vidjeti, on će te ipak obasuti svojom ljubavlju na ovaj ili onaj način. Ne znam ni jednu drugu osobu koja je uvijek uz mene, u dobrim i lošim vremenima, fizički prisutan ili ne, udovoljavajući svakoj potrebi. Također znam da me nitko ne voli tako potpuno i bezuvjetno bez obzira što učinila. Ipak znam da nas voli mnogo više nego što ćemo to ikada moći shvatiti.

Lakshmi – Sabrina – Velika Britanija

Napomena: uzeto iz knjige "Blossoming of the Heart" edicija Bhakti Marge

četvrtak, 17. rujna 2009.

Ususret Navaratriju



Od 19. do 28. rujna zajednički ćemo štovati Božansku Majku te slaviti Navaratri. Navaratri će završiti 28. rujna posebnom Maha Yagnom koju će predvoditi Sri Swami Vishwananda.

Navaratri je svečanost koja traje devet dana i devet noći. Riječ „Navaratri“ zapravo znači devet (Nava) noći (ratri). Diljem Indije slavi se na različite načine. Navaratri se događa tijekom prvih devet dana svijetle polovice mjeseca Aashwayuja po indijskom kalendaru.

Zašto slavimo Boga u majčinskom aspektu? Majka je neograničeni stvaralački aspekt. Stvaralačka životna energija je oblik Božanske Majke, koja je majka svega te svi mi smo njezina djeca. „Zašto majka, a ne otac?“ Božja slava, njegova kozmička energija, njegova veličina i vrhovna vlast najbolje se mogu prikazati kroz aspekt majčinstva. Baš kao što dijete pronalazi sve ove kvalitete u svojoj majci, slično tome, mi doživljavamo Boga kao majku.

Navaratri je obožavanje tri Božice, Durga (Božica snage i hrabrosti), Lakshmi (Božica obilja i blagostanja) i Saraswati (Božica učenja i govora). Kaže se također da je bitka koja se odvila između Božice Chaamundeshwari i asura (demona) Mahishaasura trajala 9 dana i 9 noći. Napokon, desetog dana Božica Chaamundeshwari ubila je Mahishaasuru. Taj dan poznat je kao Vijayadasami. Vijayadasami znači deseti dan pobjede.

Navaratri i Vijayadasami slave se slatkišima i malim zalogajima, od kojih je svaki napravljen u svakom od proteklih deset dana. Jedna vrsta hrane, chundal, pravi se svih deset dana.

Navaratri je podijeljen u tri seta po tri dana u kojima se obožava različiti aspekt vrhovne božice. Prva tri dana priziva se Majka u moćnoj snazi zvanoj Durga, kako bi uništila sve naše nečistoće, poroke i nedostatke. Sljedeća tri dana obožavamo Majku kao davateljicu duhovnog obilja, Lakshmi, za koju se smatra da ima moć darivanja svojih devotija neiscrpnim bogatstvom. Posljednja tri dana obožava se Majka mudrosti Saraswati. Kako bismo imali uspjeh na svim životnim poljima trebamo blagoslov sva tri aspekta Božanske Majke, zbog čega je obožavamo devet noći. Tijekom zadnjeg, finalnog dijela proslave, devet malih djevojčica će simbolizirati Majku (većinom, kada se majka pojavi u fizičkom aspektu, pojavljuje se kao djevojčica).

Otvorit ćemo srca i dopustiti da nas dotakne milost Božanske Majke. Ona nam slobodno dariva sve što tražimo od nje. Molit ćemo za Njezin blagoslov da nam ispuni želje, posebno one duhovne, ali i materijalne, kako bismo se mogli koncentrirati na naš duhovni put te kako bismo se oslobodili prepreka koje nas sprečavaju da spoznamo Božansko. Zatražit ćemo čistoću srca, unutarnju slobodu, stanje bez ega i poniznost, kako bismo se uistinu mogli predati Bogu i Božanskom unutar nas te ostvariti naše istinsko Sebstvo.

srijeda, 16. rujna 2009.

Swamijev recept za prasadam halvu


Na početku, kada je Swami počeo davati daršan, kuhao je sam neki put prasad. Veselo pjevušeći miksao je sve sastojke zajedno. Evo tog recepta:


Sastojci:


¾ maslaca

mljeveni kardamon

cimet

badem

grožđice

1 šalica griza (ili krupnik)

1 šalica šećera

4 šalice vruće vode



Priprava:



1 šalicu šećera i 4 šalice kuhane vode rastopiti

¾ maslaca u jednoj dubokoj tavi ugrijati, začine i bademe po ukusu dodati.

Griz mješajući u maslacu kuhati dok se ne promijeni miris

Šećer-voda mješavinu dodati i stalno miješati sve dok masa ne bude viskozna.

Po ukusu umiješati grožđice.

Kad se ohladi halva je tvrda.



Dobar tek!!!!!!!!!!

utorak, 15. rujna 2009.

Ravnoteža između bhakti i discipline


Tijekom satsanga netko je pitao Sri Swamija Vishwanandu: Swami, hoćeš li nam molim te pričati o ravnoteži bhakti i discipline? Aspekt discipline u vježbama i sadhani?

Evo njegovog odgovora:

Vidiš, u bhakti i disciplini, devocija i disciplina idu zajedno.

Zajedno sa bhakti vježbaš disciplinu. Namećeš si tu disciplinu kako bi mogao znati kako ćeš raditi određene stvari, određene vježbe koje redovito radiš.

Discipliniraš se jer nešto želiš…

Znaš da postoji nešto veće što želiš ostvariti i zato radiš sve da to postigneš. Bilo da moraš trčati ili da moraš ubrzati – učinit ćeš bilo što. Odatle dolazi disciplina, odatle dolazi sadhana.

I to je također jedan dio bhakti. Zapravo, to je početak bhakti.

Ta devocija dolazi do točke da želiš raditi sve te vježbe, ali stvarna devocija nadilazi sve to.

Ali između to dvoje postoji velika razlika – mi počinjemo s disciplinom, počinjemo raditi određenu sadhanu, bacamo se u nju i ona nas vodi do predavanja.

Sve dok se ne bacimo na nešto, vrlo je teško predati se. Čemu se predati? Ne znamo, jer um igra veliku ulogu u svemu, naš um je još uvijek upleten u sve, ali da bismo smirili taj um trebamo određenu sadhanu.

Ovdje ti poduzimaš korak tako što se bacaš u to govoreći „Da“. Odlučan si i znaš da imaš cilj. Znaš gdje te vodi ta sadhana. Znaš cilj koji želiš postići i bacaš se na postizanje toga cilja. Dakle, kako to želiš postići? Želiš li uzimati pauze i ići polako ili želiš ići direktno? Postoje razni načini.

ponedjeljak, 14. rujna 2009.

Pitra Paksh

Pitra Paksh - pitr(a) znači predak (preci), posebna je molitva kroz koju molimo za naše pretke gdje im dajemo našu zahvalnost te kroz koju otpuštamo bilo kakve karmičke veze.

Povodom ovog posebno važnog perioda Swami Vishwananda će biti u centru Springen 17. rujna od 15-16 sati kada će održati posebnu ceremoniju. Preporuča se osobno prisustvovati ceremoniji. Ali za one koji ne mogu doći moguće je tražiti od Swamija da moli za njihove članove obitelji (samo obitelj, ne i prijatelje) za vrijeme ceremonije.

U tom slučaju vas umoljavamo da nam pošaljete vaše ime i prezime (s očeve i majčine strane). Ne morate reći o kome se radi, npr djed, otac i sl, samo navedite vaše puno ime i prezime. Također vas umoljavamo da ostavite malu donaciju (dakšinu).

nedjelja, 13. rujna 2009.

Radhasthami (Radhin rođendan) (2/2)


Oni koji su podigli svoje ruke nisu bili tako iskreni. Dakle, to je vjera: Potpuno predavanje.
Čak i ako ste u najmanjim stvarima potpuno predani Božjoj volji te bilo što da radite, ako se sjećate Božanskog, bilo što da jeste, ako se sjećate Božanskog, vi ćete transcendirati. Čovjek uvijek pita. Naravno, Bog uvijek daje. Doći ćete do trenutka u kojem neće biti potrebno pitati Božansko, jer će vam se dati i prije nego pitate. Što više se predajete Božjoj volji, to se više predajete Božanskom. Ne radi se samo o predavanju vašeg uma, već također i ovdje, u vašem srcu. Neće biti razlike između vas i Njega. To je ono što Ona transcendira, kako bi pokazala da nema razlike između Nje i Krishne, da nema razlike između nas ljudi i Božanskog.

Jedina razlika je u tome što smo mi ograničeni u našim umovima. Mi vidimo razlike, mi vidimo dualnosti, ali u višim sferama oni ne vide stvari isto kao što ih mi vidimo. Oni imaju hijerarhiju, imaju svoje vlastite zadatke, imaju svoje vlastite dužnosti, dharmu koju trebaju obaviti, ali ne prosuđuju kao što mi to uvijek činimo. Što činimo kroz našu sadhanu, kroz našu duhovnu praksu? Mi transcendiramo tu dualnost. Mi usredotočujemo naš um kako bismo prestali razmišljati i počeli djelovati u skladu s Božanskim. Ipak kada kažemo Božanska Volja, pritom mislimo na nešto što je dobro, kreativno, ali što se više predajete, to više dualnost nestaje, tada ćete vidjeti da je sve slično.

Bio je jednom jedan svetac. On je prolazio pokraj hrama u Dakshineshwaru posvećenom Kali te stao ispred hrama. Dok je gledao u hram, cijeli hram se počeo drmati. U tom trenutku Ramakrishna je bio tu. Promatrao je što se događa. Tada je rekao svom nećaku: Vidiš li ovog sadhua, ovog čovjeka koji je obučen kao prosjak? Jesi li vidio što je upravo učinio? Možeš li otići saznati tko je on? Nećak je potrčao do sadhua i kad je sadhu vidio da ide prema njemu potrčao je. Nećak je potrčao za sadhuom i kad ga je napokon dostigao, zazvao ga je i rekao „Želim biti tvoj učenik.“ Sadhu je rekao „Što? Ja tebe ne želim. Odlazi.“ Tada je sadhu počeo hodati jako brzo. On je ponovno uhvatio sadhuova stopala i rekao „Neću te pustiti dok me ne prihvatiš za svoga učenika.“ Tada je sadhu rekao „U redu, ustani. Pogledaj tamo, vidiš li one dvije rijeke?“ Tamo su tekla dvije rijeke od kojih je jedna bila jako prljava, a druga jako čista i svježa. Tada mu je rekao „Dođi k meni i ja ću te prihvatiti onog trenutka kad ti ove dvije rijeke budu izgledale isto.“

Možete li razumjeti? Onog trenutka kad je vaš um potpuno predan Bogu, neće biti prosudbe; bit će samo čista ljubav. Sve dok u umu postoji prosudba, vidjet ćete razliku. I sve dok osoba vidi razlike, kad se pojavi velika oluja, može biti iščupana. Zato radite na svojoj vjeri. Zamolite Radharani da vam da taj dar. Dar da vas ništa ne može dodirnuti, bez obzira na sve. O takvoj vjeri se ne govori samo u Giti i hinduističkoj kulturi. Ona je zastupljena u svim religijama. Svi veliki učitelji iz svih religija su tome podučavali. To je i Krist rekao: „Gradite vašu vjeru na kamenu kako je vjetar ne bi otpuhnuo.“ Mora biti tako. Kad je vjera jaka, ljubav će biti mnogo jača, jer kad imate potpunu vjeru vi ste ljubavnik. A kad ste ljubavnik, Ljubljeni će uvijek biti s vama. Zato težite tome. Radite kako bi se ljubav u vašem srcu stvarala potpuno. Kako bi vaš um bio potpuno u Božanskom; Kako bi vam se Božanski mogao otkriti. Iako Ga ne poznajete umom, vi Ga poznajete srcem. Svi vi Ga poznajete, jer ste svi dio Njega. Jai Gurudev!

Napomena: govor Swamija Vishwanande za darshan povodom proslave Radhinog rođendana, 27. kolovoza 2009. u Springenu

subota, 12. rujna 2009.

Radhasthami (Radhin rođendan) (1/2)


Jai Gurudev!
Danas kad ste došli vjerojatno ste primjetili da radimo molitve za Radharani. Čak je i Krishna danas obučen kao Radha. Danas je zapravo dan njezina pojavljivanja. Slavimo njezinu manifestaciju na zemlji u kojoj manifestaciji je sam Krishna u obliku Radharani. Zapravo kada promatramo Radhu, mi je uvijek stavljamo na prvo mjesto. Tek tada dolazi Krishna. Mi kažemo „Radhe Krishna, Radhe Shyam“, zato jer je Ona Krishnina Shakti. Ona Krishni daje moć. Netko može reći da je Krishna Bog, zašto bi onda On trebao moć? Ali ljubav koja je Krishna, koja je Bog beskorisna je bez devocije. U tom obliku On se manifestira kao bhakti, koja je čista devocija.

Što je čista devocija' Svi mi imamo devociju. Molimo se, radimo svakodnevni posao. To se također zove devocija, ali čista devocija je potpuno predavanje. Ta čista devocija koju je Ona imala prema Krishni, iako je bila odvojena od Krishne, iako je bila odvojena od Jednote, postoji zato da bi nas naučila kako da se predamo. Zapravo Ona predstavlja sve nas: kreaciju, manifestaciju. Ona simbolizira ljubav, primjer. Ona simbolizira Bhavu, potpunu predanost volji Božjoj. Ne radi se o Njezinoj vlastitoj volji, već Božjoj volji, Krishninoj volji. Zato se kaže da je Ona jedini pravi Devoti i da svi moramo postati kao Ona. Bog se osobno manifestirao u formi Radharani kako bi nam pokazao bezuvjetnu ljubav, kako bi nam pokazao da imamo vjeru koju ne može ni oluja iščupati. U današnje vrijeme pričamo o vjeri. Onog trenutka kad se nešto desi ili ne ide onako kako smo mi željeli, što se događa? Već smo iščupani.

Vjera je ovakva: Moraš postati kao ogromno stablo, čije granje otpuše velika oluja, ali njegovo korjenje je tako usidreno u zemlju da se ne može iščupati. Takva treba biti vjera. Tome nas Ona uči. U Njezinom životu nije bilo samo radosnih trenutaka, jer je ona transcendirala radost i bol. Svi želimo blaženstvo, zar ne? Svi želimo dostići Božansko, ali ipak visimo. Želimo voljeti. Želimo slijediti Božju volju, ali u umu uvijek kažemo „Da, želim slijediti Božju volju, ali želim uvijek biti sretan.“Jer ljudski um misli da je sreća blaženstvo.

Ali transcendentalna sreća koja predstavlja stvarno blaženstvo je iznad sreće koju možete izraziti velikim osmjehom: „Ja sam sretan“, jer kad je osoba u blaženstvo, ona ne poznaje sreću niti tugu. To je teško razumjeti umom, jer vaš mozak ne može razumjeti da li ste sretni ili tužni, ali transcendiranje to dvoje jest Ananda i to je ono za čime vaša duša čezne. O tome govori Bhajan koji ja uvijek pjevam. Mi kažemo „za ljubav osoba može učiniti bilo što“, zar ne? Jesam li u pravu? Da? Koliko vas kaže Da? (Neki: Da) Bilo što? (Neki: Bilo što) (smijeh) Ali ljubav je žrtva; vi to znate, zar ne? Jeste li se spremni potpuno žrtvovati? Koliko vas je spremno sve žrtvovati? Iskreno, podignite ruke. (Nekoliko ljudi podiže ruke) Jako sam sretan da ste svi iskreni.
(nastavlja se)

petak, 11. rujna 2009.

Inspiracija dana

Štovatelj je pristupio Babađiju moleći ga za dozvolu da u svojoj domovini podnese molbu kako bi od indijske vlade dobio dugoročnu vizu jer je odlučio prodati sve što ima i vratiti se u Indiju te novac dati Babađiju. Ovom je zapadnjaku dodijeljena dužnost svećenika u haidakhanskom hramu te je prolazio posebnu obuku za služenje u hramu. Neki drugi Babađijev štovatelj nedavno mu je ponudio inicijaciju u jogu, pa je pitao Babađija da li da prihvati ponudu. Babaji mu reče da primi inicijaciju od nekoga drugog, a zatim mu reče da se vrati kući u domovinu, te nastavi:

Šaljem te kući u domovinu jer si izgubio vjeru. Da si pravi štovatelj, vjera bi ti bila nepokolebljiva, a um postojan. Što to radiš? Zar vjeruješ da te onaj koji nije jogin može inicirati u jogu? To mi se ne sviđa. Dajući ti dužnost u hramu, prihvatio sam te za štovatelja. Štovateljima dajem 'abhaya dhan', blagoslov zaštite koji će ih uvijek štititi i učiniti ih neustrašivima. ODGOVORAN SAM za sve vas i za vaše oslobođenje! Kakvu god inicijaciju trebate, dat ću vam je. Zašto onda sumnjate i tražite je drugdje?

Zapadnjak je odgovorio da ga je na to potaknula duhovna pomama. Babaji nastavi:

Što to ne možeš dobiti od Mene? Vjera ti mora biti čvrsta poput planine Meru. I sunce i mjesec mogu skrenuti sa svoje putanje, ali se vjera štovateljeva ne smije poljuljati. Istinski će štovatelj biti spreman dati svoj život za Boga i vjerovat će do posljednjeg daha. Neka vas nikad ne pokreću lažna učenja. Zaštićeni ste u svakom trenutku.
___________

Najteža je staza Bogospoznaje. Ima malo onih koji njome kroče. Teška je kao i koračanje po oštrici žileta. Guruova milost je sve. Znanje nije moguće bez Gurua.
___________

Ja sam Bhole Baba. Ja sam nitko i ništa. Ja sam poput ogledala u kojem možete vidjeti sami sebe. Ja sam poput vatre. Nemojte stajati predaleko jer nećete osjetiti moju toplinu, ali se nemojte ni previše približiti jer se možete opeći. Naučite se na pravu udaljenost.
__________

Iz knjige „Ja sam sklad: knjiga o Haidhakhan Babađiju“, autor: Radhe Shyam

Napomena: Mahavatar Babaji, koji je duhovni učitelj Swamija Vishwanande, o kome je prvi put javnost doznala preko knjige Autobiografija jednog jogina od Paramhanse Yoganande, i Haidhakhan Babaji (čija pojava se dogodila tijekom 70ih godina prošlog stoljeća te još jednom početkom devedesetih) dvije su odvojene ličnosti.

četvrtak, 10. rujna 2009.

Izvješće iz ašrama 7/2009 (5)


Ono što me Gurudev, Sri Swami Vishwananda, uči je: poniznost, ljubav, prihvačanje svega i sviju, nevezanost, poslušnost, predanost, vjera i povjerenje, ne kritiziranje i osuđivanje i sl. Uči me slušati unutrašnji glas srca i razuma. Uči me kako izači iz okova vlastitog uma i misli koje me odvajaju od istinske postojanosti u Bogu, svom Stvoritelju, Ocu i Majci.

Mnogi mi prilaze, ponekad kada sam jako kritičan prema sebi i svojim nesavršenostima, te mi sa zahvalnošću daju do znanja kako su dirnuti ili mojim pjevanjem ili pojavom, jednim osmjehom koji možda otkloni tamu iz nečijeg pogleda i lica, ili nekom sitnicom koju učinim za njih, ili pak hranu koju spremim. To mi je znak kojeg mi Učitelj i Bog, koristeći usta drugih, daje do znanja ne samo da sam na pravom putu već da sigurno, u Njegovom naručju, koračam prema savršenstvu Ljubavi.

Bilo mi je ovih dana jako dirljivo vidjeti koliko mi Swami Atma Chaithanya daje pažnji i ljubavi te sa kolikom toplinom i ljubavi izgovara moje ime. Imam osjećaj kao da je Bog poslao Swamiđija da podsjeti Guruđija da mi ponekad uzvrati koji pogled i pošalje (vidno za mene) malo valova ljubavi. Jer nakon već tri godine koliko sam uz Učitelja tek mi je po dolasku Swamiđija dao malo više pažnje i pokazao da od mene mnogo očekuje u vremenu koje dolazi. To je i odgovornost jer moram još vjernije raditi na sebi da pročistim svoj karakter i dušu kako bih mogao što savršenije ozrcaliti Svjetlo i Ljubav za sve one koji trebaju doći. Moja dužnost, kao i dužnost svih koji su predali život u služenju čovječanstvu, ja ta da se što više otvorimo kao kanali, odnosno instrumenti, božanskom kako bi On mogao što efikasnije djelovati pri pomoći svoj Svojoj zalutaloj dječici.

I da završim priču... dan kasnije svi su pomalo bili omamljeni pregrštem ljubavi i blaženstva koje smo primili od obojice, ali i sa manjkom sna. Ja sam si uzeo vile te izvadio dva reda krumpira (punu kašetu), da se malo prizemljim. Bilo je oblačno sa malim sunčanim periodima te jako vjetrovito. Pravi jesenji ugođaj. Čak je nekoliko minuta nebo poslalo kratkotrajni pljusak. Gurudev se uputio za Rusiju. Ja ga nisam vidio, ali ljubav koju mi je dao dovoljna je da me održava danima.

srijeda, 9. rujna 2009.

Izvješće iz ašrama 7/2009 (4)

Jednom su mu sa čilijem trljali oči. To je inače jako bolno, kako da sa kapulom trljate oči. Pričao je mnogo priča. Rekao je da je puno putovao po Himalajama te pričao mnoge anegdote o svecima i sadhuima. Jedan sadhu, kojeg je na jednom od tih proputovanja sreo, već desetljećima visi na stablu naopačke i nikada se ne ispravlja. Po prvi puta nakon desetljeća u takvoj poziciji kada ga je Swami Atma Chaithanya posjetio uspravio se otvorio oči te ga pozdravio tradicionalnim indijskim pozdravom namaste, te se odmah vratio u uobičajan (za njega) položaj sa nogama u zrak i glavnom prema podu. Pitao sam ga zašto sadhui rade te stvari. Odgovorio mi je je da je razlog takvoj pokori obećanje Bogu, ili bogovima i želji za njihovom vizijom ili ugodom koju očekuju dobiti kod božanstva kojeg štuju. Rekao je da po Himalajama ima preko 50 000 sadhua koji rade neki oblik pokore.

Spomenuo je zatim kako je imao pojavu Isusa Krista te nam dao do znanja da on izgleda skroz drukčije nego ga slikari oslikavaju.

Swamiđi je pričao o tome kako mu se Mahavatar Babaji pojavio više puta ali da ne izgleda uopće kao na slikama na što je Gurudev potvrdno klimnuo glavom. (A to mi je jednom ili dva puta rekao i Gurudev dok smo bili u Steffenshofu). Rekao je da je imao pojavu Lahirija Mahasaye i Yukteshwara, te da je dobio viziju da posjeti svetište Paramhanse Yoganande u LA-u. Rekao je da je to mjesto (Mt Washington, mjesto gdje je Yogananda sagradio ašram) jaki energetski magnet.

Dok sam slušao njegove riječi oči su mi se napunile suza budući da sam godinama prije nego mi je Gurudev došao u život štovao i slijedio Yoganandu kao svog duhovnog učitelja, kao i cijelo učeničko nasljeđe, počevši od Krista i Babađija, zatim Lahirija Mahasaye te Yukteshwara. Mnogi su me pitali o tome budući da se priča da je upravo Gurudev inkarnacija Yoganande. On nikada ne spominje svoje prošle živote niti tu stavlja ikakav naglasak.

Kada me ljudi pitaju, budući na mnogi znaju o mojem dubokom odnosu kojeg sam izgradio sa Yoganandom ja odgovaram da sam u Gurudevu prepoznao u potpunosti duh Yoganande; vodstvo koje sam izgradio sa Yoganandom se prenijelo trenutno na Vishwanandu. Je li on ista duša kao i Yogananda to ne znam niti mogu reći, ali jedno je sigurno: kada se netko stopi sa Vladarom univerzuma on postaje jedno s Njime, te nema razlike između njega i Boga kao i bilo kojeg drugog sveca.

Kada sam imao prvi susret sa Swamijem Atma Chaithanyom to sam isto osjetio, te sam shvatio da lekcije koje mi je tada dao su došle od mog Učitelja kroz Swamija Atma Chaithanyu. Svi učitelji rade jedan za drugoga i međusobno se potpomažu na mnogim razinama. Ali tvoj učitelj je jedinstven za tebe i njega nitko ne može zamijeniti. Čak i ako je Yogananda moj pravi guru, on sigurno u ovom životu kroz Vishwanandu vodi moju dušu i moj život. U to nemam sumnji.

Babaji je bio uvijek guru Yoganande, ali u inkarnaciji s kojom smo svi upoznati kroz Autobiografiju jednog jogina, čitamo da je Yukteshwar bio njegov guru. Naime Yogananda je jednom objasnio da je Babaji uvijek bio njegov guru, ali u toj inkarnaciji je poslao Yukteshwara da ga vodi i pripremi za misiju koju je imao odraditi na zapadu. Kao što i rekoh, svi učitelji rade zajedno za dobrobit sviju. Tako sam otklonio teret i sumnje sa svoje duše i savjesti koja me je u početku boljela, a ovo neka bude i odgovor za one koji misle da sam napustio Yoganandu – nikada! Niti ću ikada! On je uvijek u mome srcu i to ničija kritika neće i ne može poništiti.

utorak, 8. rujna 2009.

Mala Gospe

Danas je svetkovina Male Gospe. Svoju prisutnost nam je objelodanila kroz ikonu koja je počela puštati ružino ulje. Taj miris je toliko opijajući i ne može se usporediti sa ničim. Kako smo svi u ašramu toliko zaposleni te pomalo naviknuti na ove pojave to nije izazvalo neko čuđenje. Kako samo olako prelazimo preko božanskih znakova... Majka nam je dala do znanja da je tu sa nama i da smo pod Njenom zaštitom. Danas je utorak i tradicionalno štujemo Majku u obličju Durge.
Jagadambe Mata ki..... Jai!
Miriam Mata ki..... Jai!

Izvješće iz ašrama 7/2009 (3)

Nikada do sada nisam čuo tako moćan govor koji je Swamiđi dao. Bio je pun ljubavi i podstreha da nastavimo služiti svog gurua. Rekao je da muha ne zna gdje slijeće, na dobro ili loše, ali pčela zna te uvijek ide na cvijet te uzima nektar. Guru je za nas pčela koje nam daje nektar blaženstva. Budite uvijek poput pčele koja traži med i uzimajte uvijek dobro. Čak i kada stisnete cvijet da dobijete med, nećete ga tako dobiti zato vam Bog šalje učitelja. On je vaša pčela koja daje med. On nam daje nektar vječnog blaženstva, mira i sklada. Izbjegavajte sumnje. Dajte mu ljubav i samilost i posvetite svoj život njemu. Volite bezuvjetno. Kada stojite pred zrcalom i zatvorite oči ne možete kriviti zrcalo. Otvorite unutrašnje oči. Služite i predajte svoj život pred guruova stopala. Rekao je da smo svi posvećeni (na što je Gurudev napravio facu kao da je rekao da se baš ne slaže sa konstatacijom). Te nadodao da se ponekad pojave sumnje ali da to nije Guruov problem, niti problem Bhakti Marge. Mi smo ti koji smo stvorili želje i misli. Ne krivite Gurua za to. Smanjite misli i želje te će te vidjeti Boga. Mislite dobro, činite dobro, budite dobro i vidite dobro! – bila je jedna od njegovih zadnjih poruka.

Po završetku govora, Sathyananda se javio sa pitanjem tko je otac, a tko sin budući da je Swamiđi spomenuo nekavu relaciju između njih dvojice. Tada je Swamiđi sa osmjehom rekao, „Što je prije nastalo, kokoš ili jaje?“ Tako su se svi odvaljali od smijeha.

Rekao je da dan završimo sa Bogom, a ne sa ljubavi - sa curom ili momkom. Kada je to govorio valjao se od smijeha kao i svi prisutni (ne baš svi... okrenuo sam se prema Pankaju, ali on nije dijelio Swamiđijev humor).

Program je završio u 20 sati kada je bila večera. Gurudev mi je dao ponovo znak da ih poslužujem. Kako Swamiji ne voli slatko onda ga je Guruji namjerno silio da proba barem malo govoreći, „It's Onam, Swamiđi, it's Onam“, sa radošću nestašnog djeteta. Tada je Swamiđi to isto radio Gurudevi. Tako da smo svi imali mnogo smjeha i radosti.

Onda mi je dao znak da i ja uzmem tanjur te sam im se pridružio. Swamiđi je dosta pričao o svom djetinjstvu. Nije imao baš sretno djetinjstvo (Gurudev je isto potvrdio za sebe, kako ga je otac zlostavljao dok je bio mali). Jednom mu je ujak zavezao ruke odostraga te je morao cijelu noći biti vani po kiši i grmljavini. Pogodio ga je i grom ali je srećom ostao živ. Pojavio mu se gospodin Shiva u tom trenutku kao i Parvati te su mu donijeli hranu. Onda je on rekao da kako će jesti kada ima vezane ruke. Onda ga je Shiva odvezao. Naravno ujak je poludio kada je ujutro vidio odvezane ruke.

ponedjeljak, 7. rujna 2009.

Izvješće iz ašrama 7/2009 (2)


Njegovo kuhanje je ispunjeno zadivljujućim humorom i radošću. Bilo je neprestano mnogo posla za pomagače koji su neumoljivo prali lonce za nama, kao i pomagače koji su sjeckali povrće. Kada je Gurudev navratio rekao je da svu hranu odnesemo u hram na blagoslav. Bila je jedna Njemica koja ne govori njemački. Jako sam se smijao sa njom. Podsjetila me je u mnogo čemu na Lohini. Jako jedna vesela duša puna čistoće i mladenačkog poleta. Swamijev osmjeh je bio zarazan te humor jedinstven. Svaku malo je ponavljao, Dont worry, be happy. Malo smo i pjevali svi zajedno pod vodstvom Swamiđija: Durge, Durge, Durge Jai Jai Ma.

Tako smo na kraju napunili dva kolica te se kolektivno uputili u hram. Bilo je toliko mnogo posuda da smo prekrili četvrtinu poda hrama sa jelom Nakon toga imali smo pravi banket.

Gurudev je dao znak da će oboje ručati sa svima nama jer se radi o svečanosti kada svi jedu zajedno. Jedan su drugoga posluživali. Gurudev me je u jednom trenutku pozvao te me priupitao jesam li popamtio sve. Kako me je dan ranije predstavio kao glavnog kuhara i šefa kuhinje (što me je malo iznenadilo budući da je šef kuhinje Ambika) dao mi je time na znanje ne samo da me želi više vidjeti u kuhinji već da ću ga možda u budućnosti služiti na taj način kao i njegove posebne goste. Velika je to čast ali i odgovornost, od čije pomisli mi se ponekad zatresu koljenja. Čak je i pred Arunom rekao da učim od nje, a ona je to isto osjetila iznutra.

U svakom slučaju bilo je radosno vidjeti sretna lica koja su nestrpljivo isčekivala rezultate cijelo jutarnjeg rada. Za mnoge je hrana bila previše začinjena (mislim da smo u sva jela ubacili sigurno 2 kg čilija). Međutim mogu reći da je Swamiđi jako pazio da začini budu umjereni jer je jako svjestan navika i ukusa zapadnjaka. Za mene osobno hrana je bila upravo prikladno začinjena, ni previše ni premalo – upravo onako kako treba.

U 16 sati istog dana dobio sam obavijest da će biti satsang sa Swamiđijem. Počeli smo sa bhajanima. Swamiđi je došao te se priključio. Otpjevao je nekoliko bhajana te je meni dao znak da otpjevam nešto. Odabrao sam jednostavan kirtan, Om Shiva Narayan Narayan Narayan. Bilo je za uočiti da je Swamiji uživao. Tada su se i drugi priključili. Uglavnom su se pjevali Shivini bhajani, budući da je Swamiđi predstavnih shivaizma. Gospodin Shiva mu se ukazao te ga od tada prihvaća kao svog gurua.

Onda je Gurudev ušao te otpočeo dugi niz bhajana. Još ga nikada nisam čuo da pjeva sa tolikom snagom. Osječala se neka dubina i čistoća u njegovom glasu. Onda je dao nama znak da nastavimo. Zatim je opet otpočeo seriju bhajana. Dao je znak Swamiđiju koji je ponovo nešto otpjevao. Onda je dao govor pa onda Gurudev, pa onda opet Swamiđi.

nedjelja, 6. rujna 2009.

Izvješće iz ašrama 7/2009 (1)

Danas, 2. rujna, proslavili smo Onam festival. Onam je najveći i najvažniji festival u indijskoj državi Kerala. On se proslavlja sa radošću i entuzijazmom u cijeloj zemlji. Prema poznatoj legendi, festival se proslavlja u čast kralja Mahabalija čiji duh, kako kažu, posječuje Keralu u vrijeme Onama. Vrijeme trajanja Onama je između 4 i 10 dana. Prvi i zadnji dan su najvažniji. Folklor, eleganti ples, igre, slonovi, brodovi i cviječe dio su proslave festivala Onam.

Priča seže u doba vladavine moćnog kralja Mahabalija u Kerali. Svi su bili sretni i bogati i kralj je bio na dobrom glasu. Unatoć svim vrlinama imao je jednu manu. Bio je tašt. Ovu slabost u njegovom karakteru su iskoristili bogovi kako bi skončali njegovu vladavinu budući da su osjećali nemoćno pod njegovom rastućom popularnošću. Zbog svega dobroga koje je Mahabali napravio za života, Bog mu je omogućio da moće jedanput godišnje posjetiti ljude za koje se je vezao. Ova njegova godišnja posjeta se slavi svake godine u Kerali. Ljudi se jako trude proslaviti festival na grandiozan način i da pokažu dragom kralju kako su svi sretni i da mu žele svako dobro. (Thiruonam Aashamsakal - Svima, sretan Onam!)

Ujutro je program počeo već u 5 sati sa uobičajenom jutarnjom molitvom. U nešto poslije 6 sati stigao je Swami Atma Chaithanya te je napravio cvjetnu mandalu u hramu. (Zbog jednostavnosti u tekstu, od sada ću Atma Chaithanyu zvati Swamiđi, a Vishwanandu, Guruji, Gurudev, ili Učitelj). Ja sam propustio taj dio jer sam spremao doručak. Kasnije sam se pridružio. Gurudev je došao malo kasnije te je pjevao nekoliko bhajana. Program je završio u 8 sati te je Swamiđi napravio mandalu ispred glavnog ulaza. Oko 8:30 Swamiđi mi je dao znak te smo otišli u kuhinju.

Biti sa jednim samostvarenim učiteljem u kuhinji te mu asistirati i učiti od njega je nešto što se ne može prenijeti riječima. Ipak pokušat ću barem djelomični prenijeti svoj subjektivan dojam.

Najprije smo pripremali povrće. Večinu njih nikada nisam ni vidio ni čuo. Inače on je jučer sa našim Guruom posjetio indijsku trgovinu uz Frankfurtu i kupio mnogo namirnica koje mi nismo imali, a kako bi ih uključio u svoj meni.

Počeo je sa jednim jednostavnim jelom... Dao mi je na ruku malo da probam. Bilo je ukusno, ali on nije bio baš zadovoljan. Tada je dodao neki sastojak te mi dao da probam ponovo. Bilo je savršeno. Tada je krenuo sa sljedećim jelom. Koristio je uglavnom iste začine sa povremenim varijacijama. Prva dva tri jela sam uspio popamtiti. Tada je krenuo sa četvrtim. Tajmig je bio dobar te smo do 11 sati već imali po mom mišljenju gotov ručak sa nekoliko vrsta različitih jela. Baš sam si razmišljao kako imamo još dva sata do ručka. Kada sam mislio da je sve gotovo on je započeo sa još jednim jelom, pa još jednim, pa još.... do jedan sat imali smo 16 različitih specijaliteta, uključujući tri slatka.

Gurudev se priključio pred sam kraj da provjeri kako „stojimo“. Šokirao se kada je vidio koliko smo toga nakuhali i kako je Swamiji brz u spremanju jela. Meni se nije činilo da je bio brz jer je radio bez panike, sporo i ponekad mi se činilo nonšarlantno. Čak su mu prva dva jela malo zagorila. Ali je nekako svojom opuštenošću i istovremenom nadahnjujućom spretnošću poništio nekom čarolijom posljedice zagorenog jela.

subota, 5. rujna 2009.

Izvješće iz ašrama 6b/2009

Utorak je, 1. rujna. Swami Atma Chaithanya je sa nama već drugi dan. Jutro sam započeo u kuhinji pripremajući ručak već od 6 sati. Poslije mi se pridružila Aruna koja me je naučila nekoliko specijaliteta. Bilo je jako intezivno jer smo spremali nekoliko jela koja baš i nisu jednostavna. Ponovo sam posluživao Swamiđija i Guruđija.

Nakon ručka smo se svi uputili u kuhinju i Swami Atma Chaithanya je počeo spremati „pickles“. Ja sam mu asistirao. Bio je to poseban osječaj biti uz jednu takvu duhovnu veličinu. On je jedna jako jednostavna osoba puna radosti i zdravog humora. Jako je pažljiv i poput oca i majke daje svima oko sebe do znanja da su pod nebeskom zaštitom. Bilo mi je dirljivo vidjeti mataji Arunu kako se poput majke brinila da dobijem svoj ručak koji me je čekao još dva sata jer nisam stigao prije pojesti. Ja sam toliko bio ispunjen energijom da glad nisam osječao. Toliko je radosti bilo u zraku da umor nisam osječao več još veću želju da služim.

Nakon kratkog odmora opet sam se spustio u kuhinju. Oba swamija su bila u šopingu; kupili su neko povrće koje nikad u životu nisam ni čuo niti vidio. Uglavnom Swamiđi je ponovo spremao nešto i ja sam mu pomagao. Dao mi je da kušam i bilo je jako ukusno. Onda je on kušao te zaključio da nešto nedostaje. Nakon nekoliko sitnih intervencija dao mi je ponovo – tada je bilo savršeno. Bilo mi je slatko kada je rekao da pripremim posudu za Gurudevu – kao da se htio njemu pohvaliti kako je dobro ispalo.

Teško je prenijeti sve dojmove, ali dragi čitatelji nadam se da kroz ovo moje osobno iskustvo možete barem malo dobiti dojam o prekrasnim energijama i nadasve ljubavi koja nas je svih njegovala.

Kada sam posluživao večeru Swamiji me je pohvalio Gurudevu. To mi je baš bilo slatko vidjeti kako u svakom trenutku i jedan i drugi pokazuju, ponekad skrivečki, a ponekad otvoreno koliko nas sve vole i koliko su prisutni u našim životima. Nakon večere, Gurudev mi je prišao te nježno majčinski, ali istodobno naredbovno očinski rekao da pojedem večeru. Tu sam pročitao koliko se brine da ne ostanemo gladni.
Meni nije problem preskočiti obrok-dva. Mnogo puta prekočim ili ručak ili večeru ili oboje.

Večera je bila jako ukusna. Gurudev me je predstavio kao glavnog šefa kuhinje. Malo me je to iznenadilo budući da je najprije spomenuo Ambiku, koja je šef kuhinje, da bi se je ispravio i meni ukazao tu čast (i odgovornost). Swami Atma Chaithanya me je pitao da li ću mu se pridružiti sljedeće jutro budući da on hoće spremati ručak za sve nas. Dva puta mi je rekao da budem u kuhinji već od 8. Kao da i on uživa u našem prisustvu, a ne samo mi u njegovom. Zadnje pospremanje kuhinje je bilo gotovo tek oko 23 sata. Gurudev je bio u blagavaonici gledajući spremanje cviječa za sutrašnju proslavu festivala pod imenom Onam, koji se slavi u Kerali.

Tada se dogodilo nešto neočekivano. Počeo je rat cviječem! Gurudev je počeo gađati ljude sa ostacima cviječa koje se nije moglo upotrebiti za vijence tako da je to izazvalo lančanu reakciju te su svi, oko 25 ljudi koliko je bilo prisutno, bili uključeni u malu bitku. Škljocali su i fotoaparati. Onda je Gurudev uzeo fotoaparat te je slikao svakoga. Dan kasnije smo pogledali slike – bile su totalno „otkačene“.

Nakon toga Gurudev mi je prišao i vidio malu ranicu na prstu te me je odveo u kuhinju s namjerom da mi prekrije ranu. Kako nije našao flaster uzeo je običnu samoljepljivu vrpcu te najprije stavio malo papira na ranu i tako zavio. Nakon što sam pripremio neke stvari za sutrašnji doručak uputio sam se prema uredu jer je bilo svjetlo. Vidio sam sa vanjske strane kako Gurudev tipka na računalu, vjerojatno odgovarajući na pisma. Malo sam stajao i promatrao ovaj jedinstveni trenutak. Već je ponoć otkucala te sam se polako povukao u svoju sobu.

petak, 4. rujna 2009.

Izvješće iz ašrama 6a/2009

Gurudev me je našao u ispred hrama u jednom trenutku i pitao me je da li vježbam glas. Onda sam se sjetio na što je mislio. Prije nekoliko dana bili su u posjeti tri indijska vrhunska glazbenika te nam dala jedan uvodni tečaj indijske glazbe. Podijelili smo se u tri grupe te sjeli na travnjak. Prva grupa i je bila glas i harmonij; druga tabla i mridanga; treća sitar. Naučili smo dva prekrasna bhajana.

Navečer smo imali koncert kojeg su oni održali. To je bio inače prvi koncert u Springenu. Bila je subota navečer, idealno za takav događaj. Odsvirali su jednu ragu koja je trajala jedan sat. U jednom trenutku je vokalist otpjevao kratku melodiju te ga je sitarist pokušavao imitirati, zatim malo kompliciranije te još više i tako dalje. To je bila prava poslastica. Ali tek početak! Odsvirali su bhajan kojeg su nas podučili tog popodneva. Zatim jedan kojeg svi znamo: He Nanda Nanda Gopala. Zatim je je glazbenik na tablama koji je ujedno i voditelj ansambla dao znak Dharmanandi, kojemu se pritom zahvalio na pozivu i organizaciji ove večeri, da osvira jedan bhajan. Ja sam mu dao znak da osvira bhajan kojeg je on komponirao prošle godine dok se odmarao u apartmanu na jugu Francuske. To je krišnin bhajan, ali napisan na poznatu melodiju hita Lambada koji je punio top ljestvice 80ih godina prošlog stoljeća.

To je izazvalo opću euforiju te smo se mnogi podigli na noge i plesali. Po završetku svirač harmonija je „skinuo“ melodiju i kao da se trudio kopirati Dharmanandu. Onda je zapjevao na hindskom istu melodiju. Moj je dojam bio slijedeći: dok je Dharmananda svirao, on je pažljivo slušao te je već u glavi prevađao tekst. Ali drugi dio kada ide hare krišna mahamantra, tu je malo promjenuo melodiju koja je jako osvježila čitav bhajan te je time izazvao euforiju koja je ionako polako rasla tijekom cijele večeri. Kako su oni vrhunski profesionalni glazbenici, znaju improvizirati te imaju veoma istančan sluh i osječaj za glazbu, ritam, melodiju, i sl. Jedan od njih mi je rekao da se svaki dan budi u 4 sata te svako jutro po tri sata provodi vježbajući glas. Obećali su ponovo doći te nam dati individualne sate pjevanja i sviranja.

Za sve zainteresirane njihova web stranica je www.anubhab.net i www.myspace.com/anubhab
Mataji Binodini je dosta slikavala te se slike mogu pogledati na: http://www.flickr.com/photos/bhaktimarga/sets/72157622082151211/show/

četvrtak, 3. rujna 2009.

Moj Satguru (4)


Jedne večeri stajao sam na ulazu u kapelicu gdje su izložene ikone svetaca. Oko mene je bilo također i drugih učenika i svi su bili zaokupljeni svojim zadacima. Ja sam samo uživao u atmosferi prisutnosti svoga gurua. Znajući da nikada ne pokazuje da je svjestan što se dešava u našim glavama, osjećao sam se slobodnim izraziti svoju božansku čežnju za Božanskom Majkom koju sam upravo promatrao u obličju svog gurua. Osjećajući se sigurno unutar svog uma misleći da će me potpuno ignorirati, kao što to inače i radi, kako mi ne bi napumpavao taštinu čak i u njenom nafinijem obliku, te se topio u rukama Božanske Majke.

Nježno sam ispuštao suze ljubavi i čežnje za Njom s primjesom tuge što mi još nije došla, pomiješane s veselim isčekivanjem Njenog dugo očekivanog dolaska. Upravo u tom trenutku, prišao mi je gurudev, pogledao me u oči i pitao najslađim milozvučjem, “Zašto plačeš?” Ustuknuo sam, jer nisam očekivao ovakav razvoj događaja. Pokušao sam sakriti svoje osjećaje zamuckujući, pokušavajući pronaći prave riječi, kako bih sakrio svoju ljubav. Skrivao sam se od gurua! Sram me bilo, kasnije sam mislio. Zar svi ne činimo istu stvar uvijek iznova svaki dan? Igramo se skrivača s našim Stvoriteljem, koji se nalazi iza svake naše misli, svakog otkucaja srca, u svakom atomu našega bića i svuda oko nas, koji nas razumije bolje nego naš najbolji prijatelj, bolje nego naša vlastita majka ili otac – i onda se još pitamo zašto se skriva od nas. Mi bježimo od Njega, (kao djeca koja pobjegnu od doma da uživaju u užitcima života a koja se kasnije vrate pognute glave sa mnogo razočaranja), a ne On od nas! A On uvijek strpljivo čeka ne bismo li slučajno podigli naša srca, bar jednom kako bismo primili Njegovu ljubav.

Drugom prilikom, dok sam stajao na parkirnom mjestu Swami mi je prišao i s najdubljom ljubavlju položio svoju ruku na moje srce i nježno masirao to područje, bez izgovorene iti jedne riječi, a pogled mu je imao nedokućivu puninu. Nakon toga me je samo čvrsto zagrlio kako bi još jednom potvrdio svoju ljubav prema meni. Ponekad se pitam: Zašto me, pobogu, tako puno voli? Ja čak njega ne volim koliko on mene voli. Znam da nisam poseban. Nemam posebne vještine koje bih mu ponudio, niti novac ili nasljedstvo, ništa. Prilično često osjećam da je moja ljubav bezveze, a to je jedina stvar koju bi učenik trebao ponuditi svom guruu. Što mu onda ponuditi kada se tako osjećaš? Srećom, guru vidi daleko iznad naših taština i umova.

Jer ljubav koja živi u našim srcima, čista i netaknuta, uvijek je spremna proklijati, iako prekrivena blatom naših nemirnih misli i taština. Swami se probija kroz naše vanjske oklope duboko u nutrinu i vodi nas direktno iz nivoa duše i nije ga briga za naše povrijeđene taštine i umove, jer mi to nismo. Oni su kao stare haljine kojih se trebamo riješiti. On nas voli onakve kakvi mi uistinu jesmo – Božja djeca, čista ljubav i blaženstvo. Uči nas kako nadići ego i um; da gledamo duboko unutar sebe te da ponovno probudimo božansko sjećanje da nismo smrtna bića osuđena da se valjamo u blatu naših loših djela. Došao je posijati sjeme ljubavi u ljudskim srcima te nam pokazati put natrag našem istinskom domu, u Bogu. On je pravi svjetionik, zvijezda vodilja naših brodolomnih srdaca. Njemu nudim svoju zahvalnost i ljubav. Neka je slava Bogu koji mi je došao u obliku mog sadgurua. Jai Gurudeva!

Autor: Chaturananda
Prijevod: Phalguni

Ovo svjedočanstvo kao i mnoga druga mogu se pročitati u knjizi Blossoming of the Heart, objavljeno u ediciji Bhakti Marga

srijeda, 2. rujna 2009.

Moj Satguru (3)

Odsjeli smo u kući jedne učenice iz Züricha u Švicarskoj. Bilo je dva sata po noći kad sam sreo Swamija u kuhinji u prizemlju. Postavio mi je isto pitanje; opet, moj odgovor je bio isti. Opet me je izazvao, “Jesi li siguran?” Odgovorio sam, “Sto posto!” – “Jesi li siguran?” opet me je pitao. “Siguran!”, odgovorio sam. Tada je rekao, “Izađi vani. Tamo ćeš naći neko voće na prozorskoj dasci kuhinje. Uzmi tri komada i pojedi ih.” Obučen samo u dhoti, bosih nogu, požurio sam vani u hladnu noć i pronašao samo crvene ljute papričice koje su visjele na stablu, ali nikakvo voće. Požurio sam natrag u kuhinju i rekao mu, “Nisam tamo mogao naći nikakvo voće, samo ove crvene stvari.”, i pokazao mu na prozor, kroz koji su se mogle vidjeti. Tada je rekao, “Zar to nisu plodovi stabla? Mislio sam na plodove sa stabla!” Tada sam shvatio da nisam bio sto posto budan i spreman. Htio sam ponovno izaći vani i pojesti paprike, ali on je rekao da je um već počeo razmišljati i da nisam prošao test.

Ali to nije bio kraj priče. Sljedeći dan je bio vedar i sunčan i ja sam uživao u svojoj jutarnjoj skitnji po vrtu. Stao sam kraj onog istog prozora i kad sam se okrenuo odjednom sam ugledao veliko stablo jabuke sa samo tri ili četiri jabuke na njemu. U tom trenutku sam mogao samo protresti glavu od zapanjenosti cijelim događajem. Da sam bar bio pažljiviji prošle noći, da sam barem ostao još nekoliko sekundi i pogledao okolo vidio bih “pravo” stablo i prošao bih test. Iako je priča završila na ovaj način, bio sam jako zahvalan, jer sam dobio više nego što sam mogao zamisliti.


Rekao bih da je ovaj događaj tipična ilustracija odnosa guru-učenik. Ima još mnogo malih događaja, ponekad samo brzi pogled, ili jedna riječ, izgovorena ili neizgovorena koja u meni probudi duboku ljubav i čežnju za Bogom ili radost i ushićenje, ili duboku smirenost u srcu i umu. Način na koji se brižno i majčinski odnosi prema nama, svojoj izabranoj djeci, je nadahnjujuć i ponekad preplavljujuć.

Predivna stvar kada si u blizini velikog gurua jest da ti nikada neće napumpavati ego. Naprotiv, učinit će sve od sebe da ga slomi. Moj guru, Swami Vishwananda to čini cijelo vrijeme, ali njegove metode su nježne i ispunjene ljubavlju. Dao sam mu dopuštenje da izravne sve grbe na mom karakteru, da odstrani sve negativnosti, sve blokade koje me spriječavaju da se ujedinim s Bogom. Znam da ima pristup mojim najintimnijim mislima, jer sam mu ih podario kao dio prihvaćanja naše svete veze gurua i učenika.

utorak, 1. rujna 2009.

Izvješće iz ašrama 5/2009

Swami Atma Chaithanya je stigao u 18:30. Dok smo čekali na njegov dolazak nabasao sam na Gurujija te me pogledao duboko u oči. Ja si ne mogu pomoći te svaki put kad ga vidim radost me preplavi te osmjeh prekrije moje lice. Rekao mi je da mi tilakam ne valja te ga svojim nježnim i svetim prstima popravio. Imao je narančastu halju u kojoj je izgledao božanstveno.

Nakon uobičajnog prijama otišli smo svi u hram gdje je Swamiji održao kratak ali inspirativni govor. Rekao je da je ovo njegova druga posjeta Springenu na fizičkoj razini, ali je astralno više puta bio tu. Mir i sreča je ono što svi tražimo, a to ćemo naći u svome srcu. Sklad je u nama. Njega nečemo naći izvana. Vezanost stvara naše želje. Rekao je kako imamo veliku priliku što smo uz Učitelja. Rekao je da Učitelj uzima veliki rizik što nas uzima pod svoje vodstvo. Guru je uvijek kao roditelj ili brat ili prijatelj, odnosno sve u jednom. On otklanja naše neznanje i tamu i daje nam mir i sklad. Bog uvijek živi u nama. Guru nas vodi prema Bogu. Svoje povjerenja i život moramo dati njemu. Rekao je da je vidio Krishnu tri puta kad je mantrao te je On plesao i onda otišao. Rekao je da naš Gurudev uzima mnogo patnje i žrtve na sebe, ne zbog sebe, već za sve nas jer je on naš otac, majka – naše sve. On nas vodi prema ispravnosti u svemu. Budite dobri i vidite dobro (be good and see good!). Vjerujte u Učitelja i imat će te mir i blaženstvo.

Gurudev je također malo govorio. Nakon toga smo pjevali. Swamiji je započeo blog bhajana. Gurudev je nastavio. Tada je dao znak da mi nešto otpjevamo. Pogledom sam prošao okolo. Nitko nije bio spreman preuzeti vodstvo te sam ja poveo bhajan: Shiva Shambho. Bio je poseban osječaj sjediti svega pola metra od Swamija Atma Chaithanye i pjevati zajedno s njim i Gurudevom.

Nakon toga smo čekali večeru. Gurudev me je našao u kuhinji te usput napomenuo da je li učim od Arune. Napomena za one koji ne znaju, Aruna je učenica koja živi u Kaliforniji i došla je tu na mjesec dana. Ona je izvrsna kuharica i Gurudev je jako voli. U tom trenutku joj je rekao nakon što su se pozdravili toplim zagrljajem da je šteta da se nije rodio iz njene utrobe. Ja sam mu rekao da je to možda dobra zamisao za sljedeći život. Malo sam ga iznenadio, ali se je uskoro snašao pa mi uzvratio zagonetnim osmjehom.

Nakon toga mi je rekao da pođem s njim. U mojoj glavi opet, O-o, što će sada tražiti od mene. Onda se je Aditya pojavio te ga pitao kako je bilo u Hrvatskoj. Tada nas je obojicu povukao za sobom na ugodnu šetnjicu do njegovog bungalova. Kako nemam priliku provesti mnogo vremena s njim, a niti se previše namećem da se vrtim oko njega to me je naravno malo iznenadilo. Bio je jako ugodan trenutak. Sunce je već bilo zašlo ali su narančaste boje još uvijek pokrivale nebo te tom trenutku dale dodatnu čaroliju. Nismo ništa pričali ali takvi momenti ponekad govore više od tisuću riječi.

Netko mi je nakon večere rekao da me Guruji jako voli. Ja o tome previše ne razmišljam ali kada se sjetim ovih nekoliko trenutaka koje mi je poklonio vidim da ta gospođa govori duboku istinu. Ponekad Guruji govori kroz druge kako bi nas podsjetio na vjećnu istinu. Pozvao me je da ga poslužujem kao i Swamija Atma Chaithanyu i njegove goste za večeru. Bio je tako blag i pun ljubavi i uviđajan. Rekao mi je najprije da i ja ostanem, ali je rekao da poslužujem a poslije da večeram. Meni je bilo jako zadovoljstvo da budem tu na usluzi. Večera je bila indijskog tipa koju je spremila Aruna.

Ovih dana Swami Atma Chaithanya želi kuhati za sve. Naime on jako uživa kuhajući za druge, bez obzira da li se radi o nekolicini ili za dvjesto ljudi. Jai Gurudev!